Branko Bauer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Branko Bauer
Rođenje 18. veljače 1921.
Flag of Croatia.svg Dubrovnik, Hrvatska
(tada Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Kraljevina SHS)
Smrt 11. travnja 2002.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Branko Bauer (Dubrovnik, 18. veljače 1921.Zagreb, 11. travnja 2002.), hrvatski redatelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Svakako jedan od najplodnijih i najpopularnijih redatelja bivše države Jugoslavije. Njegovo poimanje režije bilo je vrlo blisko - hollywoodskoj dramaturgiji, zbog toga je bio neobično popularan kod publike, ali istovremeno i ozbiljna filmska kritika nije ga omalovažavala. Kraj života dočekao je u vrlo skromnim životnim uvjetima - gotovo u bijedi, zbog neriješenih mirovinskih problema.

Karijera[uredi VE | uredi]

Od samog početka svoje filmske karijere imao je neobičnu empatiju prema djeci i mladima. Njegovi prvi cjelovečernji filmovi bili su dječji filmovi; Sinji galeb, 1953. (adaptacija romana "Družina Sinjega galeba" Tone Seliškara) i Milijuni na otoku, 1955. godine. Njegov sljedeći film - Ne okreći se, sine (1956.) smatra se jednim od najznačajnijih filmova s tematikom Drugog svjetskog rata, nagrađen je s tri Zlatne arene u Puli. Prvi se okušao u žanru melodrame - Samo ljudi (1957), o ljubavi ratnog invalida i slijepe djevojke. Nakon toga slijedi jedna od prvih komedija o svakidašnjici studentskog para koji traži stan (Martin u oblacima, 1961.), naslovnu ulogu igrao je Boris Dvornik i taj film je neobično pomogao njegovoj popularnosti kod široke filmske publike. Zatim slijedi velika uspješnica Prekobrojna (1962.) - komedija o životu omladine na radnim akcijama. Film Licem u lice (1963. Zlatna arena za režiju) je njegov prijelomni film kojim se obara na samovlašće. Nakon toga radi za TV Zagreb, 70-ih se vraća se svojoj prvoj ljubavi, tematici o djeci u ratu; Zimovanje u Jakobsfeldu (1975. Zlatna arena za režiju),Salaš u Malom Ritu (1976.) i biografski film Boško Buha (1978). godine. Nositelj je priznanja Pravednik među narodima.[1][2]

Filmografija (redateljska)[uredi VE | uredi]

  • "Boško Buha" (1978.)
  • "Samoupravljanje - nada" (1978.)
  • "Salaš u Malom Ritu" (1975.)
  • "Zimovanje u Jakobsfeldu" (1975.)
  • "Četvrti suputnik" (1967.)
  • "Doći i ostati" (1965.)
  • "Nikoletina Bursać" (1964.)
  • "Licem u lice" (1963.)
  • "Prekobrojna" (1962.)
  • "Martin u oblacima" (1961.)
  • "Tri Ane" (1959.)
  • "Samo ljudi" (1957.)
  • "Doviđenja Krapino" (1956.)
  • "Ne okreći se, sine" (1956.)
  • "Milijuni na otoku" (1955.)
  • "Vesna" (1955.)
  • "Prva revija domaćeg filma" (1954.)
  • "San male balerine" (1954.)
  • "Naprijed" (1953.)
  • "Dani slave" (1953.)
  • "Sinji galeb" (1953.)
  • "Zagorje slavi" (1952.)
  • "Uzbuna" (1951.)
  • "Naša djeca" (1950.)

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Croatian History
  2. Internet monitor - Mirni čovjek nemirne kinematografije (članak iz Vjesnika)