Prijeđi na sadržaj

Tatarstan

Izvor: Wikipedija
Republika Tatarstan
Респу́блика Татарста́н
Татарстан Республикасы
 
 
Zastava Tatarstana Grb Tatarstana

Zemljopisni položaj federalnog subjekta u Ruskoj Federaciji
Glavni grad Kazanj
Službeni jezici ruski, tatarski
Politički status republika
Savezni okrug Privolški
Gospodarska regija Povolška
Poglavar Rustam Nurgalijevič Minnihanov
(Минниханов Рустам Нургалиевич)
Premijer-ministar Aleksej Pesošin
Predsjedatelj Državnog Sovjeta Farid Hajrullovič Muhametšin
Površina 47. po veličini
 - ukupno 67.836,2 km²
 - % vode zanemarivo %
Stanovništvo 8. po veličini
 - ukupno (2022.) 4 000 084
 - Gustoća 55,6/km²
Himna Himna Tatarstana
Vremenska zona
Moskovsko vrijeme (UTC + 3/+4)
Automobilska oznaka 16
Najveći gradovi Tatarstana

Republika Tatarstan, Tatarska ili Tatarija (ruski: Респу́блика Татарста́н, tatarski: Татарстан Республикасы) je republika u Ruskoj Federaciji.

Neslužbeni moto Tatarske je: Buldırabız! (Možemo!).

Naziv

[uredi | uredi kôd]

Izravni prijeslov imena ove republike s ruskog je Respublika Tatarstan. Druga tatarska inačica, imena ove republike je Tatarstan Cömhüriäte (cömhüriät je tatarski naziv za republiku), ali je neslužben. Druga inačica imena na ruskome je Тата́рия (Tatarija) i bilo je službeno dok je postojala Tatarska ASSR za sovjetskog doba.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Tatarska se nalazi u središtu Istočnoeuropske nizine, otprilike 800 km istočno od Moskve. Leži duž rijeka Volge i Kame (pritoke rijeke Volge), i pruža se istočno prema Uralu.

Vremenska zona

[uredi | uredi kôd]

Tatarstan se cijela nalazi u Moskovskoj vremenskoj zoni (MSK/MSD). UTC mu je +0300 (MSK)/+0400 (MSD).

Rijeke

[uredi | uredi kôd]
Zemljovid s označenom republikom Tatarstan

Najveće rijeke su (tatarska imena su dana u zagradama):

Jezera

[uredi | uredi kôd]

Najveća akumulacijska jezera u ovoj republici su (tatarska imena su u zagradama):

Najveće prirodno jezero je Kaban (Qaban küle).

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Glavne etničke grupe su Tatari (52,9 %), Rusi (39,5 %), Čuvaši (3 %), Udmurti, Marijci i Mordvini.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Daniel Kalder, Lost Cosmonaut: Observations of an Anti-tourist
  • Ravil Bukharaev, The Model of Tatarstan: Under President Mintimer Shaimiev
  • Azadeayse Rorlich, The Volga Tatars: A Profile in National Resilience

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tatarstan