Vasilije Krestić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Vasilije Krestić (Đala kod Krstura, na krajnjem sjeveru Banata, 20. srpnja 1932.), srpski je povjesničar poznat po svojim nacionalističkim stavovima. Bio je jedan od sastavljača kontroverznog Memoranduma SANU i smatra se jednim od glavnih ratohuškača.

Životopis[uredi VE | uredi]

Vasilije Krestić rođen je u Đali kod Krstura, na krajnjem sjeveru Banata, 1932. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zrenjaninu. Studij povijesti završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1957., gdje je i doktorirao 1967. na temu "Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine". Za docenta je izabran 1967. godine, za izvanrednog profesora 1973. godine, a za redovitog 1979. godine. Od 1981. godine šef je Katedre za nacionalnu povijest novog vijeka do odlaska u mirovinu 1997. godine.

Za dopisnog člana SANU izabran je 1981. godine a za redovitog 1991. godine. Od 1982. godine ravnatelj je Arhiva SANU. Član Predsjedništva SANU je od 1995. godine. Tajnik Odjela povijesnih znanosti postao je 1998. godine.

Radi znanstvenog usavršavanja i znanstvenog istraživanja boravio je u Budimpešti, Beču, Mainzu, Pragu, Moskvi i Bonnu. Njegovo znanstveno zanimanje vezano je za širi prostor južnoslavenskih zemalja u razdoblju od XVIII. do XX. stoljeća. Kao poznavatelj austrijskih arhiva više godina bio je član stručnog tima Srbije koji je radio na restauraciji arhivske građe odnesene iz Srbije tijekom Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.

Nekoliko godina bio je glavni i odgovorni urednik Istorijskog glasnika, organa Istorijskog društva Srbije. Član je redakcije „Zbornika za istoriju“ Matice srpske. Pokrenuo je Zbornik za istoriju Srba u Hrvatskoj, čiji je odgovorni urednik. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu na kojima je podnosio priopćenja.

Radovi[uredi VE | uredi]

Bavi se poviješću Srba i Hrvata, srpsko-hrvatskih odnosa i jugoslovenske ideje. Posebno je proučavao političku povijest, povijest društva i društvenih pokreta, kao i kulturnu povijest. Iz tih područja napisao je i objavio više od 250 radova ( monografija, studija, članaka, rasprava i eseja ).

Radovi su mu prevođeni i objavljeni na engleskom, francuskom, njemačkom, mađarskom, češkom, bugarskom i grčkom jeziku.

Nositelj je više društvenih nagrada i priznanja.

Politička aktivnost[uredi VE | uredi]

Suautor je Memoranduma SANU iz 1986. i Memoranduma SANU iz 1995. godine.

O suživotu Hrvata i Srba:[1]

Wikicitati „Po mome dubokom uverenju, zajednički život je nemoguć... I bilo bi dobro i za hrvatski i za srpski narod kada bi se našla neka međa. Teško je da prognoziramo u ovom času, ali sam uveren da ako to tako ne rešimo imaćemo permanentan rat... Znate, to je ono pitanje odnosa 'urbanih' i 'ruralnih' Srba. Ja sam oduvek smatrao da je vrlo važno da, ako već ne možemo zajednički da živimo, izdvojimo delove u kojima je srpsko stanovništvo većinsko. Time se može rešiti i pitanje 'urbanih' Srba. 'Urbani' Srbi, ako ostanu u Hrvatskoj ovakvoj kakva je, nedemokratskoj, ili će postati Hrvati ili će morati otići iz gradova, što se delimično već dešava.”
()

Početkom 2007. izbila ja sablazan. Krestić je trebao sudjelovati na stručnom skupu 10. siječnja 2007. godine u sklopu predavanja učiteljima povijesti u Vukovaru. Kad se u javnosti saznalo da je uvršten u popis predavača izbila je pobuna u javnosti. Skupina od osamnaest redovitih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) uputila je Izjavu u kojoj ističe kako je neprimjereno i neuljudno da u Vukovar 10. siječnja dolazi održati predavanje Vasilije Krestić, jedan od tvoraca Memoranduma SANU i tvoraca sintagme o Hrvatima kao genocidnom narodu.[2] Umjesto njega na kraju je došao prof. Dragutin Roksandić i održao predavanje o povijesti Srba u Hrvatskoj u vrijeme austro-ugarske vladavine.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nenad Piskač, Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike Srpske Krajine' (XXXIII.), Vjesnik, Podlistak, 21. travnja 2005., hic.hr, pristupljeno 23. rujna 2017.
  2. Ministarstvo promjenilo spornog predavača, HINA, dnevnik.hr, 8. siječnja 2007., pristupljeno 23. rujna 2017.
  3. Umjesto Krestića predavao Roksandić, poslovni.hr, 11. siječnja 2007., pristupljeno 23. rujna 2017.

RomanH-01.pngI, heavily serifed.pngRomanC-01.png Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Hrvatskog informativnog centra. Vidi Dopusnicu Hrvatskog informativnog centra za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]