Vidonje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vidonje
Vidonje na karti Hrvatska
Vidonje
Vidonje
Vidonje na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Dubrovačko-neretvanska županija
Općina/Grad Zažablje
Najbliži (veći) grad Metković
Zemljopisne koordinate 42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E / 42.982; 17.644Koordinate: 42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E / 42.982; 17.644
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 1
Pošta 20353 Mlinište
Pozivni broj 020
Autooznaka DU
Vidonje na karti Dubrovačko-neretvanska županija
Vidonje
Vidonje
Vidonje na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije
Vidonje.jpg
Panorama Vidonja

Vidonje su naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Naselje se nalazi na jugoistoku donjega dijela doline Neretve u udolini između Žabe na sjeveru i brda Osoja na zapadu.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Iako nekad najveće općinsko naselje s velikim brojem žitelja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Vidonjima obitavaju svega 2 stanovnika.[1] Prema popisu iz 2011. u naselju je 1 stanovnik.[2]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[3]

Vidonjski govor[uredi VE | uredi]

Rješenjem Ministarstva kulture od 24. siječnja 2008. utvdilo se da govor i toponimija sela Vidonje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineja 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Senahid Halilović izdvaja u međurječju Neretve i Rijeke dubrovačke četiri govorna tipa među kojima je i slivanjskozažapski govorni tip koji obuhvaća današnje općine Slivno, općine Zažablje te dio Metkovića na lijevoj obali rijeke Neretve kao i sela Dubravicu i Glušce koji pripadaju gradu Metkoviću. Po Haliloviću su osobitosti slivanjsko-zažapskoga tipa u odnosu na druge govorne tipove na spomenutom terenu: veća koncentracija ikavskih formi, mnoštvo primjera s neizvršenom trećom jotacijom, adrijatizam, palatalizirani sonant l, oblici mojom/mojon sestri te čest infinitiva bez završnoga –ti (misli, vidi < misliti, vidjeti). Fonemski sustav vidonjskoga govora bogatiji je od fonemskoga sustava hrvatskoga standardnog jezika za foneme ś i ź koji su rezultat treće jotacije. Nešto je više ikavskih odraza jata nego u susjednim hercegovačkim govorima, a, u odnosu na te iste, manje je hiperijekavizama, ali ih ipak ima: kumpijer, kriješva, sjekavica (i śekavica), sijerak, sjeromah (i śeromah), čak Spljet. I kod konsonanata je situacija dosta slična onoj u standardnome hrvatskom jeziku, no tu su od sela do sela razlike poprilično primjetne. U Vidonjama se h dobro čuva na početku riječi (hotio, Hrvat, Hum), dok se u Dobranjama čuva slabo čak i u toponimiji (npr. Adžibegov vrv). Još slabije se čuva h u sredini riječi (duvajnska stanica; u antroponimiji je očuvano u alternaciji Mijo/Miho) i na kraju riječi (orav, kruv; zanimljivo je da kod zamjenica imamo dvojstvo našijeh/našija, onijeh/onija. Na mjestu h dolaze v i j (propuv, snaja). U Dobranjama glas f nalazimo samo u najnovijim posuđenicama (npr. financ) dok čak i u antroponimiji se mijenja u p (Pilip) i v (Vranka, Vranuša; vala, važol). U Vidonjama je pak f posve običan glas (fažol, Franka) koji je nastao i od skupine *hv (fatat, fala, ufatit). Nadalje, skupine *tĕ (lećet, ćerat), *dĕ (đe, pranđed, đever), *sĕ (śekira, śeme), *zĕ (iźes), *cĕ (ćedilo, ćepanica) se jotiraju iako 2. jotacija nije u potpunosti provedena (zemja, snopje), navlastito u glagolskoga pridjeva trpnog (napravjen, stavjen). Skupine *pĕ, *bĕ, *mĕ, *vĕ se, kao i u standardnome hrvatskom jeziku ne jotiraju u Vidonjama i Dobranjama, ali se zato jotiraju u Gabeli (blječva, pljesma). Konsonanti ś i ź također mogu nastati i od skupina *sьj (paśi, prośakinja), *svj (śetlo, Śeto) odnosno *zьj (koźi, uźašit), a ć može nastati od *cvj (Ćeto, ćetna neđelja). U mjesnome govoru nailazi se na šćakavske ostatke (zvižđat, gožđen, šćap), u suglasničkim skupovima *st, *št, *zd, *žd otpada završni suglasnik (prs, guš, groz, daž), a na kraju riječi dolazi do obezvučivanja završnoga konsonanta (Dodik, Utrk, Zagrep, lut). Vidonjski je govor posebno arhaičan u akcentu, ali to podliježe daljnjem proučavanju.[4]

Sakralni objekti[uredi VE | uredi]

Stara župna crkva svetog Ivana Krstitelja[uredi VE | uredi]

Crkva sv. Ivana

Jednobrodna romanička presvođena građevina izgrađena je 1616. što potvrđuje ploča pored pobočnih vrata. Na vrhu pročelja bio je kameni zvonik na preslicu za tri zvona i bila je pokrivena kamenom pločom. Lađa je bila duga 13,50 a široka 4,50 metra. Pred crkvom je postojao i narteks koji je uklonjen 1959. za vrijeme župnika don Tomislava Karamana. Crkva je tada produljena za duljinu narteksa, a zvonik na preslicu je zamijenjen betonskom preslicom. Glavni oltar je podignut za visinu jedne stepenice, a pobočnom je promijenjen izgled. Slika Isusova krštenja nestručno je obnovljena i posve uništena, a slika Gospe s krunicom, rad Filipa Naldija iz 1770. stručno je obnovljena i nalazi se u župnom uredu.[5]

Kapela Uznesenja Marijina[uredi VE | uredi]

Građevina od klesanog kamena sagrađena je pored stare župne kuće 1904. Do 1952. služila je za svakodnevne potrebe župnika. Iznad pročelja je preslica na jedno zvono, a iznutra je duga 3,80 i široka 2 metra. Danas su od nje ostali samo zidovi.[5]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • msgr. Mile Vidović, svećenik i crkveni povjesničar, autor više knjiga o hrvatskoj crkvenoj povijesti

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. DZS - Popis stanovništva 2001. godine
  2. Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
  3. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  4. Rješenje Ministarstva kulture
  5. 5,0 5,1 Župa Srca Isusova i Marijina - Vidonje Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Vidonje koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.