Prijeđi na sadržaj

Vidonje

Koordinate: 42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E / 42.982; 17.644
Izvor: Wikipedija
Vidonje
Panorama Vidonja
Država Hrvatska
Županija Dubrovačko-neretvanska
Općina/gradZažablje
Najbliži veći gradMetković

Površina13,7 km2[1]
Koordinate42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E / 42.982; 17.644

Stanovništvo (2021.)
Ukupno2 [2]
– gustoća0 st./km2

Odredišna pošta20350 Metković [3]
Pozivni broj+385 (0)20
AutooznakaDU

Zemljovid

Vidonje na zemljovidu Hrvatske
Vidonje
Vidonje

Vidonje na zemljovidu Hrvatske

Vidonje su naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Naselje se nalazi na jugoistoku donjega dijela doline Neretve u udolini između Žabe na sjeveru i brda Osoja na zapadu.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Iako nekad najveće općinsko naselje s velikim brojem žitelja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Vidonjima obitavaju svega 2 stanovnika.[4] Prema popisu iz 2011. u naselju je 1 stanovnik.[5]

Naselje Vidonje: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
518
602
310
361
467
515
826
760
393
320
82
117
8
7
2
1
2
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1991. smanjeno izdvajanjem dijelova područja naselja u samostalno naselje Mlinište za koje i sadrži podatke u 1857., 1869., 1921. i 1931. U 1991. također smanjeno za dio područja naselja koji je pripojen naselju Metković grad Metković, za koji i sadrži dio podataka u 1857., 1869., 1921. i 1931. U 1857., 1869. i 1921. sadrži podatke za naselje Badžula i za naselje Mislina u 1857., 1869., 1921. i 1931. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Vidonjski govor

[uredi | uredi kôd]

Rješenjem Ministarstva kulture od 24. siječnja 2008. utvrdilo se da govor i toponimija sela Vidonje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineja 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Senahid Halilović izdvaja u međurječju Neretve i Rijeke dubrovačke četiri govorna tipa među kojima je i slivanjskozažapski govorni tip koji obuhvaća današnje općine Slivno, općine Zažablje te dio Metkovića na lijevoj obali rijeke Neretve kao i sela Dubravicu i Glušce koji pripadaju gradu Metkoviću. Po Haliloviću su osobitosti slivanjsko-zažapskoga tipa u odnosu na druge govorne tipove na spomenutom terenu: veća koncentracija ikavskih formi, mnoštvo primjera s neizvršenom trećom jotacijom, adrijatizam, palatalizirani sonant l, oblici mojom/mojon sestri te čest infinitiva bez završnoga –ti (misli, vidi < misliti, vidjeti). Fonemski sustav vidonjskoga govora bogatiji je od fonemskoga sustava hrvatskoga standardnog jezika za foneme ś i ź koji su rezultat treće jotacije. Nešto je više ikavskih odraza jata nego u susjednim hercegovačkim govorima, a, u odnosu na te iste, manje je hiperijekavizama, ali ih ipak ima: kumpijer, kriješva, sjekavica (i śekavica), sijerak, sjeromah (i śeromah), čak Spljet. I kod konsonanata je situacija dosta slična onoj u standardnome hrvatskom jeziku, no tu su od sela do sela razlike poprilično primjetne. U Vidonjama se h dobro čuva na početku riječi (hotio, Hrvat, Hum), dok se u Dobranjama čuva slabo čak i u toponimiji (npr. Adžibegov vrv). Još slabije se čuva h u sredini riječi (duvajnska stanica; u antroponimiji je očuvano u alternaciji Mijo/Miho) i na kraju riječi (orav, kruv; zanimljivo je da kod zamjenica imamo dvojstvo našijeh/našija, onijeh/onija. Na mjestu h dolaze v i j (propuv, snaja). U Dobranjama glas f nalazimo samo u najnovijim posuđenicama (npr. financ) dok čak i u antroponimiji se mijenja u p (Pilip) i v (Vranka, Vranuša; vala, važol). U Vidonjama je pak f posve običan glas (fažol, Franka) koji je nastao i od skupine *hv (fatat, fala, ufatit). Nadalje, skupine *tĕ (lećet, ćerat), *dĕ (đe, pranđed, đever), *sĕ (śekira, śeme), *zĕ (iźes), *cĕ (ćedilo, ćepanica) se jotiraju iako 2. jotacija nije u potpunosti provedena (zemja, snopje), navlastito u glagolskoga pridjeva trpnog (napravjen, stavjen). Skupine *pĕ, *bĕ, *mĕ, *vĕ se, kao i u standardnome hrvatskom jeziku ne jotiraju u Vidonjama i Dobranjama, ali se zato jotiraju u Gabeli (blječva, pljesma). Konsonanti ś i ź također mogu nastati i od skupina *sьj (paśi, prośakinja), *svj (śetlo, Śeto) odnosno *zьj (koźi, uźašit), a ć može nastati od *cvj (Ćeto, ćetna neđelja). U mjesnome govoru nailazi se na šćakavske ostatke (zvižđat, gožđen, šćap), u suglasničkim skupovima *st, *št, *zd, *žd otpada završni suglasnik (prs, guš, groz, daž), a na kraju riječi dolazi do obezvučivanja završnoga konsonanta (Dodik, Utrk, Zagrep, lut). Vidonjski je govor posebno arhaičan u akcentu, ali to podliježe daljnjem proučavanju.[6]

Župa Vidonje

[uredi | uredi kôd]

Župa Vidonje, kao najudaljenija župa od Splita, sjedišta Splitsko-makarske nadbiskupije, nazvana je Nazaretom, jer je dala Crkvi u posljednjih 40-ak godina čak 20 svećenika, a u raznim redovničkim zajednicama danas je više od 60 redovnica iz ovoga kraja.[7] Iz Vidonja su rodom: mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, metropolit Splitske metropolije, mons. Martin Vidović, naslovni nadbiskup ninski i prijašnji apostolski nuncij u Bjelorusiji, don Mile Vidović, ravnatelj splitske Nadbiskupijske klasične gimnazije "Don Frane Bulić" i mons. Ranko Vidović, hvarski biskup te mnogi drugi svećenici i redovnici.

Sakralni objekti

[uredi | uredi kôd]

Stara župna crkva svetog Ivana Krstitelja

[uredi | uredi kôd]
Crkva sv. Ivana

Jednobrodna romanička presvođena građevina izgrađena je 1616. što potvrđuje ploča pored pobočnih vrata. Na vrhu pročelja bio je kameni zvonik na preslicu za tri zvona i bila je pokrivena kamenom pločom. Lađa je bila duga 13,50 a široka 4,50 metra. Pred crkvom je postojao i narteks koji je uklonjen 1959. za vrijeme župnika don Tomislava Karamana. Crkva je tada produljena za duljinu narteksa, a zvonik na preslicu je zamijenjen betonskom preslicom. Glavni oltar je podignut za visinu jedne stepenice, a pobočnom je promijenjen izgled. Slika Isusova krštenja nestručno je obnovljena i posve uništena, a slika Gospe s krunicom, rad Filipa Naldija iz 1770. stručno je obnovljena i nalazi se u župnom uredu.[8]

Kapela Uznesenja Marijina

[uredi | uredi kôd]

Građevina od klesanog kamena sagrađena je pored stare župne kuće 1904. Do 1952. služila je za svakodnevne potrebe župnika. Iznad pročelja je preslica na jedno zvono, a iznutra je duga 3,80 i široka 2 metra. Danas su od nje ostali samo zidovi.[8]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. DZS - Popis stanovništva 2001. godine
  5. Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
  6. Rješenje Ministarstva kultureArhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2014. (Wayback Machine)
  7. https://www.jutarnji.hr/vijesti/otkrivamo-najmocniji-hrvat-u-vatikanu-svjetonazorski-otac-boze-petrova-odmalena-ga-savjetuje-on-mu-je-zivotni-uzor-187129 preuzeto 23. srpnja 2021.
  8. a b Župa Srca Isusova i Marijina - Vidonje Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)
Nedovršeni članak Vidonje koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.