Vidonje
| Vidonje | |
|---|---|
 Panorama Vidonja | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Dubrovačko-neretvanska |
| Općina/grad | Zažablje |
| Najbliži veći grad | Metković |
| Površina | 13,7 km2 [1] |
| Koordinate | 42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 2 [2] |
| – gustoća | 0 st./km2 |
| Odredišna pošta | 20350 Metković [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)20 |
| Autooznaka | DU |
  Vidonje Vidonje na zemljovidu Hrvatske | |
Vidonje su naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Naselje se nalazi na jugoistoku donjega dijela doline Neretve u udolini između Žabe na sjeveru i brda Osoja na zapadu.
Iako nekad najveće općinsko naselje s velikim brojem žitelja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Vidonjima obitavaju svega 2 stanovnika.[4] Prema popisu iz 2011. u naselju je 1 stanovnik.[5]
| broj stanovnika | 518 | 602 | 310 | 361 | 467 | 515 | 826 | 760 | 393 | 320 | 82 | 117 | 8 | 7 | 2 | 1 | 2 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Rješenjem Ministarstva kulture od 24. siječnja 2008. utvrdilo se da govor i toponimija sela Vidonje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineja 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Senahid Halilović izdvaja u međurječju Neretve i Rijeke dubrovačke četiri govorna tipa među kojima je i slivanjskozažapski govorni tip koji obuhvaća današnje općine Slivno, općine Zažablje te dio Metkovića na lijevoj obali rijeke Neretve kao i sela Dubravicu i Glušce koji pripadaju gradu Metkoviću. Po Haliloviću su osobitosti slivanjsko-zažapskoga tipa u odnosu na druge govorne tipove na spomenutom terenu: veća koncentracija ikavskih formi, mnoštvo primjera s neizvršenom trećom jotacijom, adrijatizam, palatalizirani sonant l, oblici mojom/mojon sestri te čest infinitiva bez završnoga –ti (misli, vidi < misliti, vidjeti). Fonemski sustav vidonjskoga govora bogatiji je od fonemskoga sustava hrvatskoga standardnog jezika za foneme ś i ź koji su rezultat treće jotacije. Nešto je više ikavskih odraza jata nego u susjednim hercegovačkim govorima, a, u odnosu na te iste, manje je hiperijekavizama, ali ih ipak ima: kumpijer, kriješva, sjekavica (i śekavica), sijerak, sjeromah (i śeromah), čak Spljet. I kod konsonanata je situacija dosta slična onoj u standardnome hrvatskom jeziku, no tu su od sela do sela razlike poprilično primjetne. U Vidonjama se h dobro čuva na početku riječi (hotio, Hrvat, Hum), dok se u Dobranjama čuva slabo čak i u toponimiji (npr. Adžibegov vrv). Još slabije se čuva h u sredini riječi (duvajnska stanica; u antroponimiji je očuvano u alternaciji Mijo/Miho) i na kraju riječi (orav, kruv; zanimljivo je da kod zamjenica imamo dvojstvo našijeh/našija, onijeh/onija. Na mjestu h dolaze v i j (propuv, snaja). U Dobranjama glas f nalazimo samo u najnovijim posuđenicama (npr. financ) dok čak i u antroponimiji se mijenja u p (Pilip) i v (Vranka, Vranuša; vala, važol). U Vidonjama je pak f posve običan glas (fažol, Franka) koji je nastao i od skupine *hv (fatat, fala, ufatit). Nadalje, skupine *tĕ (lećet, ćerat), *dĕ (đe, pranđed, đever), *sĕ (śekira, śeme), *zĕ (iźes), *cĕ (ćedilo, ćepanica) se jotiraju iako 2. jotacija nije u potpunosti provedena (zemja, snopje), navlastito u glagolskoga pridjeva trpnog (napravjen, stavjen). Skupine *pĕ, *bĕ, *mĕ, *vĕ se, kao i u standardnome hrvatskom jeziku ne jotiraju u Vidonjama i Dobranjama, ali se zato jotiraju u Gabeli (blječva, pljesma). Konsonanti ś i ź također mogu nastati i od skupina *sьj (paśi, prośakinja), *svj (śetlo, Śeto) odnosno *zьj (koźi, uźašit), a ć može nastati od *cvj (Ćeto, ćetna neđelja). U mjesnome govoru nailazi se na šćakavske ostatke (zvižđat, gožđen, šćap), u suglasničkim skupovima *st, *št, *zd, *žd otpada završni suglasnik (prs, guš, groz, daž), a na kraju riječi dolazi do obezvučivanja završnoga konsonanta (Dodik, Utrk, Zagrep, lut). Vidonjski je govor posebno arhaičan u akcentu, ali to podliježe daljnjem proučavanju.[6]
Župa Vidonje, kao najudaljenija župa od Splita, sjedišta Splitsko-makarske nadbiskupije, nazvana je Nazaretom, jer je dala Crkvi u posljednjih 40-ak godina čak 20 svećenika, a u raznim redovničkim zajednicama danas je više od 60 redovnica iz ovoga kraja.[7] Iz Vidonja su rodom: mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, metropolit Splitske metropolije, mons. Martin Vidović, naslovni nadbiskup ninski i prijašnji apostolski nuncij u Bjelorusiji, don Mile Vidović, ravnatelj splitske Nadbiskupijske klasične gimnazije "Don Frane Bulić" i mons. Ranko Vidović, hvarski biskup te mnogi drugi svećenici i redovnici.
Jednobrodna romanička presvođena građevina izgrađena je 1616. što potvrđuje ploča pored pobočnih vrata. Na vrhu pročelja bio je kameni zvonik na preslicu za tri zvona i bila je pokrivena kamenom pločom. Lađa je bila duga 13,50 a široka 4,50 metra. Pred crkvom je postojao i narteks koji je uklonjen 1959. za vrijeme župnika don Tomislava Karamana. Crkva je tada produljena za duljinu narteksa, a zvonik na preslicu je zamijenjen betonskom preslicom. Glavni oltar je podignut za visinu jedne stepenice, a pobočnom je promijenjen izgled. Slika Isusova krštenja nestručno je obnovljena i posve uništena, a slika Gospe s krunicom, rad Filipa Naldija iz 1770. stručno je obnovljena i nalazi se u župnom uredu.[8]
Građevina od klesanog kamena sagrađena je pored stare župne kuće 1904. Do 1952. služila je za svakodnevne potrebe župnika. Iznad pročelja je preslica na jedno zvono, a iznutra je duga 3,80 i široka 2 metra. Danas su od nje ostali samo zidovi.[8]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ DZS - Popis stanovništva 2001. godine
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
- ↑ Rješenje Ministarstva kulture Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2014. (Wayback Machine)
- ↑ https://www.jutarnji.hr/vijesti/otkrivamo-najmocniji-hrvat-u-vatikanu-svjetonazorski-otac-boze-petrova-odmalena-ga-savjetuje-on-mu-je-zivotni-uzor-187129 preuzeto 23. srpnja 2021.
- ↑ a b Župa Srca Isusova i Marijina - Vidonje Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)
| |||||