Vrboska

Koordinate: 43°10′55″N 16°40′16″E / 43.182°N 16.671°E / 43.182; 16.671
Izvor: Wikipedija
Inačica 4523220 od 2. svibnja 2015. u 23:40 koju je unio 93.142.175.226 (razgovor) (→‎Reljef)
Vrboska
Država Hrvatska
ŽupanijaSplitsko-dalmatinska županija
Općina/gradJelsa

Površina[1]7,5 km2
Koordinate43°10′55″N 16°40′16″E / 43.182°N 16.671°E / 43.182; 16.671

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno542
– gustoća72 st./km2

Poštanski broj21465 Jelsa
Pozivni broj+385 (0)21
AutooznakaST

Zemljovid

Vrboska na zemljovidu Hrvatske
Vrboska
Vrboska

Vrboska na zemljovidu Hrvatske

Vrboska je naselje na otoku Hvaru, u općini Jelsa.

Zemljopisni položaj

Naselje se nalazi na sjevernoj obali otoka Hvara, u dnu dubokog zaljeva na sjeveroistočnoj strani Starogradskog polja.

Ime

Vrboska, (lok. Varboska) Ime je dobila po mjestu Vrbanj, budući je Vrboska nastala kao luka Vrbanja ili od latinskog verboscam = šumovita uvala. Postoje još mnoge teorije o imenu, ali niti jedna nije pouzdana. Pouzdana je teorija da se na lokalnom dijalektu Vrboska zvala Varbonska (odnosno vala Varbanja jer se i Vrbanj na lokalnom narječju zove Varbonj). Tijekom godina ono "n" se je "zahvaljujući" nekom prepisivaču izgubilo.

Povijest

Nastaje u srednjem vijeku, najkasnije u 15 stoljeću. Najstarija građevina u mjestu je crkvica Svetog Petra koja je izgrađena prije 14. stoljeća na razmeđi povjesnih područija Pitava i Vrbanja. U neposrednoj blizini, na hvarskom ageru nalaze se ostaci antičke Ville Rustice.

Matija Ivanić, vođa pučkog ustanka na Hvaru bio je iz Vrbanja, a u Vrboskoj je imao kuću. Tijekom borbi 1512 mjesto je stradalo od Mletačkih trupa pod vodstvom providura Sebastijana Justiniana poraženih u bitci kod Jelse. Crkva Sv. Lovre bila je spaljena. Tijekom XVII stoljeća bila je rekonstruirana u baroknom stilu.

Crkva Svete Marije (crkva-tvrđava).

Godine 1571. Turci pod votstvom bega Uluč-Alije spaljuju Vrbosku.

Nakon toga Mletačka Republika projektira a Vrbovljani financiraju fortifikaciju crkve svete Marije, poznate kao crkva-tvrđava, završenu 1575..

11. travnja 1614. zbilo se u Vrbovskoj čudo kad je proplakao sv. Križ, koje se od tad obilježava kao zavjetni blagdan Maraški petak.

Mjesto se razvija kao ribarsko-težačka zajednica, a brojne i bogato ukrašene sakralne građevine ukazuju da je bilo vrlo prosperitetno. Početkom 20 stolječa Vrboska je imala tvornicu sardina, brodogradilište za drvene brodove, redovnu brodsku vezu s Splitom i Bračem, hotel i nekoliko ribarskih družina. U mjestu je djelovao dom kulture, knjižnica i ambulanta.

Nakon drugog svjetskog rata dolazi do gospodarskog nazadovanja mjesta. Socjalističko plansko gospodarstvo uništava gospodarsku osnovu mjesta uslijed smanjenja značaja tradicionalne poljoprivrede i ribarstva. Neefikasno upravljanje dovodi do zatvaranja tvornice. Posljedično gubi se vitalnost stanovništva, a svi se ostali sadržaji osim pošte gase ili prenose u druga veća mjesta.

Reljef

Mostovi i kanal Vrboske.
Čamci u kanalu Vrboske.

Povijesna jezgra mjesta - Pjaca - nalazi se na strmoj uzvisini s južne strane oko četiri kilometra dubokog zaljeva, omeđenog Rtom Glavica i ulazom u Jelšanski zaljev. Smjestila se oko Crkve Svete Marije (crkva-tvrđava) do iza Crkve Svetog Lovre (zaštitnika mjesta) i . Zapadno od jezgre, uz bočati potočić premošten s tri mostića, nalazi se vrlo slikoviti stari dio - Podva. Na sjevernoj obali izgrađeno je naselje vikendica. Izgled mjesta vrlo je slikovit i osebujan, a njime dominira monumentalna građevina Crkve svete Marije. Mjesto je sa sjevera i istoka okruženo gustom borovom šumom, a s juga i zapada Starigradskim poljem.

Gospodarstvo

Vrboska danas dominantno živi od turizma i trgovine, te od prihoda koje stanovnici ostvaruju u drugim mjestima Otoka Hvara. Najvažniji gospodarski objekt je ACI marina Vrboska. Od autohtonog gospodarstva očuvala se jedna ribarska družina i nešto tradicionalne poljoprivrede.

Stanovništvo

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]
broj stanovnika
703
829
924
1009
1119
966
968
708
603
637
611
555
476
523
526
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.

Kultura

U mjestu se nalaze dvije velike i dvije male crkvice. Povijesno je značajna romanička crkvica Svetog Petra (po predaji iz 12. st). Renesansna crkva-tvrđava iz 16. stoljeća i barokna crkva Sv. Lovre najznačajniji su sakralni objekti. U crkvi Sv. Lovre nalazi se veliki broj značajnih umjetničkih djela, posebno slikara iz tzv. Venecijanske škole. Poliptih na glavnom oltaru tradicija povezuje s Tizianom, a suvremena kritika je sklonija Paolu Veroneseu. U mjestu se nalazi zbirka Ribarskog muzeja.

Svetac zaštitnik Vrboske je sveti Lovrinac.

Panorama Vrboske.
Panorama Vrboske.

Znamenitosti

crkva (tvrđava) sv. Marije od milosrđa

Poznate osobe

Turizam

Vrboska je poznati turistički centar. Smještajni kapaciteti uključuju hotele, obiteljske pansione, apartmane i nudistički kamp, a ponuda uključuje restorane i barove, športsko-rekreacijske kapacitete (ronjenje i drugo) te kulturno-zabavna događanja. Također, za vrijeme turističke sezone, svakodnevno se organiziraju izleti u Bol na Braču, Makarsku te po otoku Hvaru. U mjestu je i ACI Marina.

Od plaža, najpopularnija je ona na poluotoku Soline, gdje se nalazi više uvala sa šljunčanim plažama s južne strane, te ravne kamene ploče sa sjeverne strane. Sa sjeverne strane, koja gleda prema Braču, nalazi se nudistički kamp, te uvale Maslinica, Rapa (sa malom špiljom po kojoj je dobila ime!) i Palinica. Obližnji otočić Zečevo također je popularno kupalište.


Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vrboska

Izvori

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  4. Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politički bezdan, razgovarao Andrija Tunjić, [[Vijenac (časopis)|]], broj 482-483, 6. rujna 2012.