Davorin Rudolf

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Davorin Rudolf (Omiš, 13. veljače 1934.), hrvatski znanstvenik i političar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sveučilišni profesor međunarodnoga javnog prava u miru i doktor pravnih znanosti. Po ocu je podrijetlom Slovenac, a po majci koja je rodom je iz Vrboske na Hvaru, Hrvat.[1]

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Igrao je nogomet u Hajdukovim juniorima, gdje mu je trener bio legendarni Luka Kaliterna.[2]

Djelovao je na Pravnom fakultetu u Splitu od osnutka toga Fakulteta (1960.-61.) do 1990., bio je dekan i prodekan, šef Katedre za međunarodno pravo, jedan je od osnivača i svojedobno ravnatelj Poslijediplomskog studija prava mora, prvog poslijediplomskog znanstvenog studija pomorskog prava i međunarodnog prava mora u bivšoj Jugoslaviji.

Objavio je znanstvene i stručne radove iz područja međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, među kojima prvi cjeloviti sustav na hrvatskome jeziku "Međunarodno pravo mora" (1985.) u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u nas prvi "Enciklopedijski rječnik međunarodnog prava mora" (1989.) na hrvatskome, engleskom, francuskom, ruskom i talijanskom, "Terminologiju međunarodnog prava mora" (1980.), knjigu "Paksaktivnost i neutralnost" (1978.) u kojoj je potanko analizirao neutralnost u vrijeme rata i status trajne neutralnosti Austrije i Švicarske, knjigu "Morski gospodarski pojas u međunarodnom pravu" (1988.). Bio je urednik i koautor knjige "Epikontinentalni pojas" (1978.), redaktor i jedan od prevodilaca opsežnog teksta "Konvencije UN o pravu mora (1982.)". Izlagao je o problemima međunarodnog prava i međunarodnih odnosa na međunarodnim skupovima u Manili, New Delhiju, Uppsali, New Yorku, Napulju, Trstu, Rimu, Helsinkiju i Stockholmu, predavao u Interuniverzitetskom centru za strane studente u Dubrovniku, poslijediplomskim studijima međunarodnog prava i međunarodnih odnosa u Zagrebu, Beogradu i Skopju.

Specijalizirao je međunarodno pravo na američkim sveučilištima Princeton i New York. Radio je kao novinar (s prekidima od 1950. do 1961.).Bio je glavni urednik splitskog književnog časopisa "Peristil" (1951). Taj časopis je prestao izlaziti nakon prvoga broja, jer je bio izložen razornoj političkoj kritici zbog liberalnih "zapadnjačkih ideja". Glavni je urednik znanstvenog časopisa "Adrias" Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu i glavni urednik znanstvenog časopisa "Uporedno pomorsko pravo - Comparative Maritime Law" Jadranskog zavoda HAZU u Zagrebu.

Davorin Rudolf je neovisni intelektualac znanstvenik i političar koji trajno djeluje u političkome i javnom životu Hrvatske. U posljednjih 14 godina objavio je u tjednicima i dnevnim listovima, domaćim i stranim, brojne autorske članke i intervjue. Sudionik je "Hrvatskoga proljeća 1971".

Političko djelovanje[uredi VE | uredi]

Godine 1990. bio je postavljen za prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske (bio je ministar u tri prve hrvatske vlade nakon demokratskih izbora, 1990. – 1990.), a sredinom 1991. za ministra vanjskih poslova. Dok je obavljao funkcije ministra vanjskih poslova bio je član Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske. Bio je predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnoj komisiji za granice. U listopadu 1993.imenovan je za veleposlanika u Talijanskoj Republici, Malti, Cipru i San Marinu, potom za stalnoga predstavnika Republike Hrvatske u UN organizaciji FAO i guvernera u UN organizaciji za investicije IFAD. Na tim funkcijama proveo je sedam godina. Tijekom Domovinskog rata pridonio je suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Pregovarao je i u ime hrvatske Vlade zaključio ugovore s predstavnicima Glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije (JNA) o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice s obalnog i otočnog područja Republike Hrvatske (od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom) u Žitniću (21. studenoga 1991.), Splitu (3. prosinca 1991.) i Cavtatu (s još dvojicom hrvatskih ministara 7. prosinca 1991.). Sjećanja na Domovinski rat, razgovore i pregovore koje je kao ministar u vladi Republike Hrvatske vodio tijekom rata u domovini i inozemstvu (u Rimu, Vatikanu, Londonu, Budimpešti, Beču i dr.) izložio je u knjizi "Rat koji nismo htjeli" (u izdanju "Globusa – Zagreb", 1999.).

Kulturna djelatnost[uredi VE | uredi]

Od 1968. do 1971. bio je predsjednik Vijeća za prosvjetu i kulturu Skupštine općine Split i član užeg odbora za gradnju autoceste SplitZagreb (1968-71.). Pridonio je gradnji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (bio je predsjednik Savjeta toga Muzeja) i obnovi zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu (nakon požara 1971.). Predsjednik je Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednik Foruma hrvatske sloge, nacionalne građanske udruge za promicanje dijaloga, tolerancije i zajedništva, voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, član uprave Književnoga kruga Split i osobni savjetnik ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. Predaje znanost međunarodnih odnosa na Poslijediplomskom studiju prava mora Pravnog fakulteta u Splitu. Počasni je građanin Županije dubrovačko neretvanske. Diploma mu je uručena 12. svibnja 1997. "kao iskaz zahvalnosti i priznanja za nesebičnu pomoć i ohrabrenje u teškim trenucima najsurovijega vojnog napadaja na hrvatski jug" (brutalnog granatiranja Dubrovnika 6. prosinca 1991.). Počasni je građanin talijanskih gradova San Felice del Molise (30. rujna 1999.), Montemitro (4. ožujka 2000.) i Acquaviva Collecroce (25. rujna 1999.). Godine 1990. Komisija za dodjeljivanje nagrada grada Splita bila mu je dodijelila godišnju nagradu za znanstveni rad. Nagradu je javno odbio jer je smatrao neprimjerenim primiti je dok obnaša dužnost ministra u Vladi Republike Hrvatske. Godine 2005. Grad Split mu je podijelio – u povodu 1700-te obljetnice osnutka – nagradu za životno djelo.

Nagrade[uredi VE | uredi]

2011. Državna nagrada za znanost Republike Hrvatske za životno djelo u području društvenih znanosti

Izvori[uredi VE | uredi]

HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Vidi dopusnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  1. Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politički bezdan, razgovarao Andrija Tunjić, [[Vijenac (časopis)|]], broj 482-483, 6. rujna 2012.
  2. Dalmacijanews Mate Prlić: "Barba Luka Kaliterna vječno sjaji kao zvijezda repatica", 20.listopada 2012.