Rajmund Kupareo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Spomenik Rajmundu Kupareu u Vrboskoj
Spomen-ploča

Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. - Zagreb, 6. lipnja 1996.) bio je hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu.

U svojem filozofijskom radu, Kupareo je zaokupljen dubokim smislom i svrhom umjetnosti.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodom je s otoka Hvara, a potječe iz stare srednjodalmatinske plemićke obitelji, podrijetlom s otoka Šolte i Splita.[2]

Godine 1930. stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku, a 1937. godine zaređen je za svećenika u Splitu. Za svoju svećeničku službu odabrao je geslo: „S Njim trpimo, da se s Njim i proslavimo“ (Rimljanima 8, 17). Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku.

Uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U istom razdoblju studirao je na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu gdje je postao profesorom talijanskoga jezika i književnosti (15. listopada 1943.) i profesorom etike i estetike (19. ožujka 1944.). Surađivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine upravljao je Dominikanskom nakladom Istina. Za to je vrijeme obnašao službu kapelana u Trnju.

Padom NDH smatrao je da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko više što je računao na znance i prijatelje Židove kojima je spasio život, na način da im je davao lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli pobjeći Gestapu i otići u Švicarsku.

Godine 1947. protiv svoje volje bio je prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Olomouc u Češku, gdje je magistrirao teologiju.

Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Španjolskoj, zajedno sa skupinom od oko pedesetak Hrvata, među kojima su većinu činili studenti, a ostali su bili svećenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem Brankom Marićem dao ideju za osnivanje Zajednice Hrvata u Španjolskoj (Union Croata en Espańa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevačkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio među odbornicima.

Dominikanske starješine ga narednih godina šalju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949., knjiga od 86 stranica). Naposljetku dolazi u Čile, gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi Čileanske dominikanske provincije.

Na poziv Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu (Pontificia Universidad Católica de Chile) 1950. godine dolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, 1951., godine na istom sveučilištu je doktorirao, disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom.

Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoličkom sveučilištu:

  • dogmatiku na Instituto Familiar,
  • eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago,
  • katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i
  • estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji.

Uređivao je časopise El mundo católico i Anales de la Facultad de filosofia y ciencias de la educación, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis.

1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu Centro de Investigaciones Estéticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica.[3]

Godine 1971. vratio se u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Koloniji (Kontakova 1), gdje je nakon stanovitoga oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao profesor emeritus Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istodobno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu Aisthesis, kojega je sam bio pokrenuo u svojem čilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na španjolskom jeziku je La Belleza y el Arte, objavljen 1995. godine.[4]

Od 1960. član je The American society for Aesthetics (Cleveland, Ohio). Od 1985. godine inozemni je član Čileanske akademije (Instituto de Chile).[5]

30. travnja 1995. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.[6] Iste godine dobio je i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo na području književnosti.[7]

Djela[uredi | uredi kôd]

Za života je objavio 25 knjiga svojih djela. Od tog je devet znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i španjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, češkom i španjolskom jeziku. Neka djela su mu prilagođena kao radio-drama, kao Baraban iz 1943., koji je 1944. izveden na Hrvatskom krugovalu. Objavio je i hrvatski prijevod autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duše.

Antologije u kojima su objavljene njegove pjesme:

  • Il melograno: lirica croata contemporanea, prir. Luigi Salvini, Zagreb, 1942.
  • Antologija hrvatske lirike, prir. Franjo Trogrančić, Rim, 1953.
  • Pod tuđim nebom, prir. Vinko Nikolić, Buenos Aires, 1957.
  • Poeti croati moderni, prir. Franjo Trogrančić, Milano, 1965.
  • Hrvatska duhovna lirika, prir. Đuro Kokša, Rim 1968.
  • Iz hrvatske marijanske lirike, prir. Renata Piličić i Ivanka Rukavina, Zagreb, 1971.
  • Hrvatska iseljenička lirika, prir. Lucijan Kordić, Rim, 1974.
  • Ich möchte Mauern durchschreiten. Gebete osteuropäischer Christen, prir. Rudolf Bohren, Freiburg im Breisgau : Herder, 1985.
  • Poezija blagdanskom trenutku, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1985.
  • Poezija zajedničkoj radosti, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1986.
  • U sjeni transcedencije, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Zagreb, 1987. i 1999.
  • Pjesme Mariji, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1987.
  • Duša duše hrvatske : novija hrvatska marijanska lirika, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Mostar, 1988.
  • Šimun Šito Ćorić, 45 hrvatskih emigrantskih pisaca, Zagreb, 1991.
  • antologija hrv. pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača Stijepa Mijovića-Kočana "Skupljena baština", Zagreb, 1993.
  • antologija hrvatske iseljeničke poezije "Cvrčak u boriku" Ante Selaka, Zagreb, 1996.
  • Kip domovine : antologija hrvatske rodoljubne poezije XIX. i XX: stoljeća, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1996., 1998. i 2001.
  • antologija "Lirika Velikog petka" Ante Stamaća, 1998.
  • rukoveti hrv. rodoljubnog pjesništva "Mila si nam ti jedina...", 1998.
  • Pod nebom Bleiburga (Antologija hrvatskog pjesništva o Bleiburgu), prir. Vinko Grubišić i Krešimir Šego, Međugorje, 1998.
  • Majci, Kraljici mira : antologija hrvatske marjanske lirike, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1998.
  • Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2000.
  • Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2001.
  • Pjesni Hvara : od Marulića do Šoljana, prir. Nikša Petrić, Zagreb, 2003.
  • Vječne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeća, prir. Miroslav Slavko Mađer, Vinkovci, 2004.
  • Naša velečasna maslina, prir. Mladen Vuković, Split, 2006.
  • Antologija hrvatskoga pjesništva : od davnina pa do naših dana, prir. Ante Stamać, Zagreb, 2007.
  • Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana : antologija duhovne poezije, prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007.
  • Molitvenik hrvatskih pjesnika : vijenac molitava, Zagreb, 2008., prir. Josip Brkić
  • 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti, prir. Romeo Mihaljević, Zagreb, 2009.
  • Dobrojutro more / 14. pjesnički susreti u Podstrani, izbor Jakša Fiamengo, Podstrana, 2010.
  • Velebit u hrvatskom pjesništvu, prir. Ana Lemić i Stjepan Sučić, Gospić, 2014.

Fr. Rajmund je jedan od važnijih predstavnika hrvatskoga pjesništva katoličkoga nadahnuća među koje se ubrajaju: dr. Gjuro Arnold (1853. – 1941.), otac Jovan Hranilović (1855. – 1924.), dr. Marin Sabić (1860. – 1923.), dr. Velimir Deželić stariji (1864. – 1941.), Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), msgr. dr. Ivan Evanđelist Šarić (1871. – 1960.), otac Milan Pavelić (1878. – 1939.), don Nedjeljko Subotić (1882. – 1950.), don Izidor Poljak (1883. – 1924.), dr. Ljubomir Maraković (1887. – 1959.), dr. Petar Grgec (1890. – 1962.), dr. Josip Andrić (1894. – 1967.), dr. Cvite Škarpa (1898. – 1968.), dr. Ilija Jakovljević (1898. – 1948.), Antun Branko Šimić (1898. – 1925.), dr. Branko Storov (1899. – 1945.), Sida Košutić (1902. – 1965.), Đuro Sudeta (1903. – 1927.), Ivo Horvat (1903. – 1994.), Nikola Šop (1904. – 1982.), dr. Ton Smerdel (1904. – 1970.), Gabrijel Cvitan (1904. – 1945.), fr. Gašpar Bujas (1906. – 1963.), dr. August Đarmati (1906. – 1981.), Ivo Lendić (1908. – 1982.), Mira Preisler (1908. – 1982.), don Jeronim Korner (1909. – 1976.), Srećko Karaman (1909. – 1964.), Vinko Nikolić (1912. – 1997.), Ante Jakšić (1912. – 1987.), Branko Klarić (1912. – 1945.), fr. Janko Bubalo (1913. – 1997.), fr. Serafin Mičić (1913. – 2002.), Viktor Vida (1913. – 1960.), don Aleksa Kokić (1913. – 1940.), fr. Lucijan Kordić (1914. – 1993.), Vinko Kos (1914. – 1945.), Jakša Ercegović (1918. – 1945.) i Luka Brajnović (1919. – 2001.).

Nepotpun popis djela:[uredi | uredi kôd]

  • Pjesme i psalmi, (zbirka pjesama) Šibenik, 1939.
  • U morskoj kući, 1940.
  • Jedinac, 1942.
  • Baraban, Zagreb, 1943.
  • Magnificat, 1943.
  • Pasión de Cristo, Madrid, 1949.
  • Sliepo srdce - Gluma u dva čina, Zagreb, 1944.
  • Nad kolievkom srdca, (zbirka pjesama) Zagreb, 1945.
  • Nad rijekama, (zbirka pjesama) Madrid, 1948.
  • Blagoslov zvijezda, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961. (izbor iz prve tri zbirke pjesama)[8]
  • Balada iz Magallanesa, Zagreb, 1978.[9]
  • Pjesme, izbor 1930-1980, Zagreb, 1980.
  • Umjetnik i zagonetka života - ogledi iz estetike, Zagreb, 1982.
  • Můj malý žaltář, Tišnov, Češka, 1982., 1988. i 2009.
  • Prebivao je među nama (misteriji-drame: Porođenje, Muka Kristova i Uskrsnuće), Zagreb, 1985.
  • Govor umjetnosti: ogledi iz estetike, Zagreb, 1987.
  • Čežnja za zavičajem: pripovijesti, Zagreb, 1989.
  • Sabrane pjesme, Zagreb, 1992.
  • Čovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb, 1993.
  • Svjetloznak (rekapitulacija pjesništva, životopis i bibliografija), Varaždinske Toplice, 1994.
  • Kupareov psaltir
  • Kupareove božićnice
  • Božić u srcu ljeta, pripovijest iz Gospine krunice, prosinac 1941.
  • Božićna idila, pripovijest iz Crkve u malom, prosinac 1984.

Djela iz pedagoške i znanstvene djelatnosti:

  • El Valor del Arte - axiologia estetica, Santiago de Chile, 1964.
  • Creaciones Humanas - 1. Poesia, Santiago de Chile, 1965.
  • Creaciones Humanas - 2. Drama, Santiago de Chile, 1966.

Posmrtno:

  • Izabrana djela, Zagreb, 2005. (Stoljeća hrvatske književnosti, 77)
  • Um i umjetnost: eseji, Zagreb, 2007.
  • Balada o Gospinim pčelama: izabrane pjesme, Zagreb, 2014.

Mrežno dostupne rasprave iz estetike na hrvatskom:

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi ime po njemu.

Na trgu u Vrboskoj ispred Gospine crkve-tvrđave 26. rujna 2014. otkriveno je njegovo poprsje, rad kipara Kuzme Kovačića, a na obali u Vrboskoj, na obiteljskoj kući u kojoj je Kupareo proveo djetinjstvo, 26. rujna 2014. otkrivena mu je spomen-ploča.[10]

Dana 23. studenoga 2017. na Institutu za estetiku Čileanskog papinskog katoličkog sveučilištu u Santiagu svečano je otkriveno njegovo poprsje (bista), također rad kipara [Kuzma Kovačić|Kouzme Kovačića].[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "UMJETNOST KAO OČOVJEČENJE: ANTROPOLOGIJA U ESTETIČKOJ MISLI RAJMUNDA KUPAREA", Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu, Vol. 6 No. 1-2, 2015., Zdravko Gavran
  2. CroExpress[neaktivna poveznica] CroExpress. HRVATI SU ODUVIJEK UGLEDNI ČLANOVI ČILEANSKOG DRUŠTVA Dokaz je i ovaj čovjek koji upravo dobiva bistu ispred sveučilišta u Santiagu, www.croexpress.eu, 21. studenog 2017. (pristupljeno 24. studenog 2017.)
  3. "Instituto de Estetica: Historia"Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2014., Pontificia Universidad Catolica de Chile, pristupljeno 1. prosinca 2014. god
  4. La Belleza y el Arte, Aisthesis, (1995.) 28, 9-15.
  5. "ANALES DEL INSTITUTO DE CHILE, 1985"Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2014., pristupljeno 1. prosinca 2014. god.
  6. "Odluka o odlikovanju fr. prof. dr. Rajmunda Kuparea Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića", Narodne novine, br. 37/96.
  7. "Književno-znanstveni kolokvij o Kupareu u DHK"Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2014., mrežne stranice Matice hrvatskih iseljenika, 18. studenog 2014. god.
  8. Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 261.-262.
  9. KBF: Kupareo, Rajmund[neaktivna poveznica], preuzeto 1. svibnja 2012.
  10. "O dominikancu Rajmundu Kupareu i svečanom obilježavanju 100. obljetnice njegova rođenja – pripremio i govori Marito Mihovil Letica"Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2014., "Radiovaticana", 1. prosinca 2014. god
  11. Inauguración Busto Padre Raimundo Kupareo, Pontificia Universidad Catolica de Chile, Instituto de Estetica, November 2017.
Novak.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]