Rajmund Kupareo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. - Zagreb, 6. lipnja 1996.) bio je hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodom je s otoka Hvara, a potječe iz stare srednjodalmatinske plemićke obitelji.

Godine 1930. stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku, a 1937. godine zaređen je za svećenika u Splitu. Za svoju svećeničku službu odabrao je geslo: „S Njim trpimo, da se s Njim i proslavimo“ (Rimljanima 8, 17). Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku.

Uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U istom razdoblju studirao je na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu gdje je postao profesorom talijanskoga jezika i književnosti (15. listopada 1943.) i profesorom etike i estetike (19. ožujka 1944.). Surađivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine upravljao je Dominikanskom nakladom Istina. Za to je vrijeme obnašao službu kapelana u Trnju.

Padom NDH smatrao je da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko više što je računao na znance i prijatelje Židove kojima je spasio život, na način da im je davao lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli pobjeći Gestapu i otići u Švicarsku.

Godine 1947. protiv svoje volje bio je prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Olomouc u Češku, gdje je magistrirao teologiju.

Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Španjolskoj, zajedno sa skupinom od oko pedesetak Hrvata, među kojima su većinu činili studenti, a ostali su bili svećenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem Brankom Marićem dao ideju za osnivanje Zajednice Hrvata u Španjolskoj (Union Croata en Espańa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevačkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio među odbornicima.

Dominikanske starješine ga narednih godina šalju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949., knjiga od 86 stranica). Naposljetku dolazi u Čile, gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi Čileanske dominikanske provincije.

Na poziv Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu (Pontificia Universidad Católica de Chile) 1950. godine dolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, 1951., godine na istom sveučilištu je doktorirao, disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom.

Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoličkom sveučilištu:

  • dogmatiku na Instituto Familiar,
  • eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago,
  • katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i
  • estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji.

Uređivao je časopise El mundo católico i Anales de la Facultad de filosofia y ciencias de la educación, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis.

1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu Centro de Investigaciones Estéticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica.[1]

Godine 1971. vratio se u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Koloniji (Kontakova 1), gdje je nakon stanovitoga oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao profesor emeritus Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istodobno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu Aisthesis, kojega je sam bio pokrenuo u svojem čilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na španjolskom jeziku je La Belleza y el Arte, objavljen 1995. godine.[2]

Od 1960. član je The American society for Aesthetics (Cleveland, Ohio). Od 1985. godine inozemni je član Čileanske akademije (Instituto de Chile).[3]

30. travnja 1995. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.[4] Iste godine dobio je i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo na području književnosti.[5]

Djela[uredi VE | uredi]

Za života je objavio 25 knjiga svojih djela. Od tog je devet znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i španjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, češkom i španjolskom jeziku. Neka djela su mu prilagođena kao radio-drama, kao Baraban iz 1943., koji je 1944. izveden na Hrvatskom krugovalu. Objavio je i hrvatski prijevod autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duše.

Antologije u kojima su objavljene njegove pjesme:

  • Il melograno: lirica croata contemporanea, prir. Luigi Salvini, Zagreb, 1942.
  • Antologija hrvatske lirike, prir. Franjo Trogrančić, Rim, 1953.
  • Pod tuđim nebom, prir. Vinko Nikolić, Buenos Aires, 1957.
  • Poeti croati moderni, prir. Franjo Trogrančić, Milano, 1965.
  • Hrvatska duhovna lirika, prir. Đuro Kokša, Rim 1968.
  • Iz hrvatske marijanske lirike, prir. Renata Piličić i Ivanka Rukavina, Zagreb, 1971.
  • Hrvatska iseljenička lirika, prir. Lucijan Kordić, Rim, 1974.
  • Ich möchte Mauern durchschreiten. Gebete osteuropäischer Christen, prir. Rudolf Bohren, Freiburg im Breisgau : Herder, 1985.
  • Poezija blagdanskom trenutku, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1985.
  • Poezija zajedničkoj radosti, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1986.
  • U sjeni transcedencije, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Zagreb, 1987. i 1999.
  • Pjesme Mariji, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1987.
  • Duša duše hrvatske : novija hrvatska marijanska lirika, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Mostar, 1988.
  • Šimun Šito Ćorić, 45 hrvatskih emigrantskih pisaca, Zagreb, 1991.
  • antologija hrv. pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača Stijepa Mijovića-Kočana "Skupljena baština", Zagreb, 1993.
  • antologija hrvatske iseljeničke poezije "Cvrčak u boriku" Ante Selaka, Zagreb, 1996.
  • Kip domovine : antologija hrvatske rodoljubne poezije XIX. i XX: stoljeća, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1996., 1998. i 2001.
  • antologija "Lirika Velikog petka" Ante Stamaća, 1998.
  • rukoveti hrv. rodoljubnog pjesništva "Mila si nam ti jedina...", 1998.
  • Pod nebom Bleiburga (Antologija hrvatskog pjesništva o Bleiburgu), prir. Vinko Grubišić i Krešimir Šego, Međugorje, 1998.
  • Majci, Kraljici mira : antologija hrvatske marjanske lirike, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1998.
  • Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2000.
  • Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2001.
  • Pjesni Hvara : od Marulića do Šoljana, prir. Nikša Petrić, Zagreb, 2003.
  • Vječne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeća, prir. Miroslav Slavko Mađer, Vinkovci, 2004.
  • Naša velečasna maslina, prir. Mladen Vuković, Split, 2006.
  • Antologija hrvatskoga pjesništva : od davnina pa do naših dana, prir. Ante Stamać, Zagreb, 2007.
  • Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana : antologija duhovne poezije, prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007.
  • Molitvenik hrvatskih pjesnika : vijenac molitava, Zagreb, 2008., prir. Josip Brkić
  • 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti, prir. Romeo Mihaljević, Zagreb, 2009.
  • Dobrojutro more / 14. pjesnički susreti u Podstrani, izbor Jakša Fiamengo, Podstrana, 2010.
  • Velebit u hrvatskom pjesništvu, prir. Ana Lemić i Stjepan Sučić, Gospić, 2014.

Fr. Rajmund je jedan od važnijih predstavnika hrvatskoga pjesništva katoličkoga nadahnuća među koje se ubrajaju: dr. Gjuro Arnold (1853.-1941.), otac Jovan Hranilović (1855.-1924.), dr. Marin Sabić (1860.-1923.), dr. Velimir Deželić stariji (1864.-1941.), Silvije Strahimir Kranjčević (1865.-1908.), msgr. dr. Ivan Evanđelist Šarić (1871.-1960.), otac Milan Pavelić (1878.-1939.), don Nedjeljko Subotić (1882.-1950.), don Izidor Poljak (1883.-1924.), dr. Ljubomir Maraković (1887.-1959.), dr. Petar Grgec (1890.-1962.), dr. Josip Andrić (1894.-1967.), dr. Cvite Škarpa (1898.-1968.), dr. Ilija Jakovljević (1898.-1948.), Antun Branko Šimić (1898.-1925.), dr. Branko Storov (1899.-1945.), Sida Košutić (1902.-1965.), Đuro Sudeta (1903.-1927.), Ivo Horvat (1903.-1994.), Nikola Šop (1904.-1982.), dr. Ton Smerdel (1904.-1970.), Gabrijel Cvitan (1904.-1945.), fr. Gašpar Bujas (1906.-1963.), dr. August Đarmati (1906.-1981.), Ivo Lendić (1908.-1982.), Mira Preisler (1908.-1982.), don Jeronim Korner (1909.-1976.), Srećko Karaman (1909.-1964.), Vinko Nikolić (1912.-1997.), Ante Jakšić (1912.-1987.), Branko Klarić (1912.-1945.), fr. Janko Bubalo (1913.-1997.), fr. Serafin Mičić (1913.-2002.), Viktor Vida (1913.-1960.), don Aleksa Kokić (1913.-1940.), fr. Lucijan Kordić (1914.-1993.), Vinko Kos (1914.-1945.), Jakša Ercegović (1918.-1945.) i Luka Brajnović (1919.-2001.).

Nepotpun popis djela:[uredi VE | uredi]

  • Pjesme i psalmi, (zbirka pjesama) Šibenik, 1939.
  • U morskoj kući, 1940.
  • Jedinac, 1942.
  • Baraban, Zagreb, 1943.
  • Magnificat, 1943.
  • Pasión de Cristo, Madrid, 1949.
  • Sliepo srdce - Gluma u dva čina, Zagreb, 1944.
  • Nad kolievkom srdca, (zbirka pjesama) Zagreb, 1945.
  • Nad rijekama, (zbirka pjesama) Madrid, 1948.
  • Blagoslov zvijezda, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961. (izbor iz prve tri zbirke pjesama)[6]
  • Balada iz Magallanesa, Zagreb, 1978.[7]
  • Pjesme, izbor 1930-1980, Zagreb, 1980.
  • Umjetnik i zagonetka života - ogledi iz estetike, Zagreb, 1982.
  • Můj malý žaltář, Tišnov, Češka, 1982., 1988. i 2009.
  • Prebivao je među nama (misteriji-drame: Porođenje, Muka Kristova i Uskrsnuće), Zagreb, 1985.
  • Govor umjetnosti: ogledi iz estetike, Zagreb, 1987.
  • Čežnja za zavičajem: pripovijesti, Zagreb, 1989.
  • Sabrane pjesme, Zagreb, 1992.
  • Čovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb, 1993.
  • Svjetloznak (rekapitulacija pjesništva, životopis i bibliografija), Varaždinske Toplice, 1994.
  • Kupareov psaltir
  • Kupareove božićnice
  • Božić u srcu ljeta, pripovijest iz Gospine krunice, prosinac 1941.
  • Božićna idila, pripovijest iz Crkve u malom, prosinac 1984.

Djela iz pedagoške i znanstvene djelatnosti:

  • El Valor del Arte - axiologia estetica, Santiago de Chile, 1964.
  • Creaciones Humanas - 1. Poesia, Santiago de Chile, 1965.
  • Creaciones Humanas - 2. Drama, Santiago de Chile, 1966.

Posmrtno:

  • Izabrana djela, Zagreb, 2005. (Stoljeća hrvatske književnosti, 77)
  • Um i umjetnost: eseji, Zagreb, 2007.
  • Balada o Gospinim pčelama: izabrane pjesme, Zagreb, 2014.

Mrežno dostupne rasprave iz estetike na hrvatskom:

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi ime po njemu.

Na trgu u Vrboskoj ispred Gospine crkve-tvrđave 26. rujna 2014. otkriveno je njegovo poprsje, rad kipara Kuzme Kovačića, a na obali u Vrboskoj, na obiteljskoj kući u kojoj je Kupareo proveo djetinjstvo, 26. rujna 2014. otkrivena mu je spomen-ploča.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Instituto de Estetica: Historia", Pontificia Universidad Catolica de Chile, pristupljeno 1. prosinca 2014. god
  2. La Belleza y el Arte, Aisthesis, (1995.) 28, 9-15.
  3. "ANALES DEL INSTITUTO DE CHILE, 1985", pristupljeno 1. prosinca 2014. god.
  4. "Odluka o odlikovanju fr. prof. dr. Rajmunda Kuparea Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića", Narodne novine, br. 37/96.
  5. "Književno-znanstveni kolokvij o Kupareu u DHK", mrežne stranice Matice hrvatskih iseljenika, 18. studenog 2014. god.
  6. Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 261.-262.
  7. KBF: Kupareo, Rajmund, preuzeto 1. svibnja 2012.
  8. "O dominikancu Rajmundu Kupareu i svečanom obilježavanju 100. obljetnice njegova rođenja – pripremio i govori Marito Mihovil Letica", "Radiovaticana", 1. prosinca 2014. god

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]