Zamość
Zamość | |
---|---|
Panorama Zamošća s krovovima Starog grada | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Lublinnsko vojvodstvo |
Povjat | Zamošć |
Općina | Zamošć |
Status grada | 1580. |
Vlast | |
• Gradonačelnik | Andrzej Wnuk |
Površina | |
• Ukupna | 30.48 km² |
Visina | 212 m |
Koordinate | 50°43′N 23°15′E / 50.717°N 23.250°E |
Stanovništvo (2014.) | |
• Entitet | 65.149[1] (2.137 /km²) |
• Metropolitansko područje | 140.274 |
Poštanski broj | 22-400 do 22-410 |
Pozivni broj | (+48) 84 |
Registarska oznaka | LZ |
Stranica | http://www.zamosc.pl |
Položaj Zamošća u Lublinskom vojvodstvu i Poljskoj |
Zamość (latinski: Zamoscia, ukrajinski: Замостя, ruski: Замость (Замостье), jidiš: זאמאשטש) je grad u jugoistočnoj poljskoj pokrajini Lublinsko vojvodstvo, oko 20 km od nacionalnog parka Roztocze. Stari dio grada Zamošća, zajedno s ostacima gradske utvrde, je 1992. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao savršen primjer renesansnog "idealnog grada" s konca 16. stoljeća koji je zadržao svoj izvorni urbanistički plan i utvrde, kao i veliki broj građevina u kojima su se spojile arhitektonske tradicije središnje Europe i Italije.
Zamošć je osnovao kancelar i hetman (zapovjednik vojske Poljsko-Litvanskog saveza) Jan Zamoyski, 1580. godine, na trgovačkom putu koji je povezivao sjevernu Europu s crnomorskom obalom. Grad je oblikovan po uzoru na talijanske renesansne trgovačke gradove, a izgradio ga je većinom u baroknom stilu arhitekt Bernardo Morando iz Padove.
Grad je bio veliko središte hasidskog judaizma i 1900. godine bilo je 7034 Židova u gradu.[2]
Tijekom Drugog svjetskog rata, i po pogromu Židova, 1942. godine, ovo plodno područje je odabrano za naseljivanje Nijemaca u duhu nacističkog etničkog čišćenja istočne Europe.[3] Grad je čak i preimenovan u Himmlerstadt ("Himmlerov grad"), a kasnije u Pflugstadt ("Obradivi grad"), a nacisti su planirali naseliti 60.000 Nijemaca iz šire okolice do kraja 1943. godine. U tom cilju, do srpnja 1943. godine, protjerano je oko 110.000 ljudi iz 297 sela, većina ljudi je poslana za roblje u koncentracijske logore, a oko 30,000 "rasno čiste" djece je planirano za germanizaciju u njemačkim obiteljima.[4] Lokalno stanovništvo je prebjeglo u šume i sustavno su otimali djecu od 8,000 naseljenih Nijemaca, do 1944. godine kad se poljski pokret otpora otvoreno sukobio s Njemačkom vojskom (Zamošćski ustanak).
Nakon rata Zamošć se polako oporavljao do 1970ih kada je započela populacijska eksplozija te je broj stanovnika od 39.100 (1975.) narastao na 68.800 (2003.), a grad je ponovno postao gospodarski važan zbog svoje tradicionalne trgovačke uloge na putu prema crnomorskim lukama u Ukrajini.
Stari dio grada Zamošća | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Poljska |
Godina uvrštenja | 1992. (16. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:564 |
Koordinate | 50°43′14″N 23°15′31″E / 50.7206°N 23.2586°E (WD) |
Većina povijesnih zgrada se nalazi u Starom gradu (Stare Miasto) s pravilnim kvadratičnim Velikim trgom (Rynek Wielki), veličine 100 x 100 m, na kojemu se nalazi Gradska vijećnica i tzv. "Armenske kuće" (17. st.), kao i dijelovi fortifikacija. Kroz trg, od istoka, prolazi Ulica Grodzka koja završava s Palačom Zamoyski na zapadu. Plan grada svjedoči o težnjama arhitekta da stvori "idealni renesansni grad". Usprkos ruskom uništenju utvrdbenih zidina 1866. godine, sačuvan je bastion VII. s dva tornja i dvije stražarnice koje su kasnije služile kao zatvor. Najznamenitije građevine su:
- Maniristička Gradska vijećnica, simbol grada koji se obnavljao mnogo puta, i koji ima stube iz 18. stoljeća i terasu prema velikom trgu.
- Palača amoyski s konca 16. stoljeća
- Sveučilište u Zamošću iz 17. stoljeća
- Renesansna Katedrala Uskrsnuća i sv. Tome iz 16. stoljeća ima kampanil koji je služio i kao stražarski toranj.
- Ostale znamenite crkve su: renesansna Crkva sv. Nikole i barokne crkve Sv. Katarine i Franjevačka crkva Navještenja.
- Renesansna Židovska sinagoga (16. st.)
-
Armenske kuće na Velikom trgu (17. st.)
-
Katedrala Uskrsnuća i sv. Tome
-
Toranj katedrale
-
Utvrda u Zamošću
-
Sinagoga
-
Palača Zamoyski
-
Crkva sv. Katarine (17. st.)
-
Franjevačka crkva
-
Crkva sv. Nikole (17. st.)
- Joseph Epstein
- Marek Grechuta
- Bronisław Huberman
- Irene Lieblich
- Rosa Luxemburg
- Isaac Leib Peretz
- Szymon Szymonowic
- Gryzelda Konstancja Zamoyska
- Jan "Sobiepan" Zamoyski
Zamość ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:
- ↑ GUS, stanje iz 30.06.2014
- ↑ Stanovništvo Zamošća od 1900.-2000. Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. ožujka 2012. (Wayback Machine) na JewishGen.com, posjećeno 12. prosinca 2010.(polj.) (engl.)
- ↑ Lynn H. Nicholas, Cruel World: The Children of Europe in the Nazi Web, str. 333. ISBN 0-679-77663-X
- ↑ Nicholas, str. 334.-336.
- Fritz Stuber, "Notes on the Revalorization of Historic Towns in Poland", Ekistics (Athens), Vol. 49., Br. 295, 1982, str. 336. – 341.
- Znamenitosti Zamošća Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. lipnja 2011. (Wayback Machine) (engl.)
- Zespół Kolegiów Nauczycielskich w Zamościu
- Kamienice ormiańskie Камяниці Вірменські Հայկական տներ (polj.) (rus.)
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Zamość |
|