Zaporižja
| Zaporožje (Zaporižžja) Запоріжжя | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Koordinate: 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E | |||
| Država |  Ukrajina
| ||
| Oblast | Zaporoška | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Oleksandr Sin | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 334 km | ||
| Stanovništvo (2009.[1]) | |||
| - Grad | 781.600 | ||
| - Gustoća | 2,365/km2 | ||
| Vremenska zona | EET (UTC+2) | ||
| - Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) | ||
| Poštanski broj | 69xxx | ||
| Pozivni broj | +380 61(2) | ||
| Gradovi prijatelji | |||
| Službena stranica www.meria.zp.ua/ | |||
| Zemljovid | |||
  Zaporožje (Zaporižžja) | |||
.svg)
Zaporižja,[2] Zaporižžja ili Zaporožje (ukr. Запоріжжя, rus.: Запорожье)[3] grad je u jugoistočnoj Ukrajini. Središte je Zaporiške oblasti. U 15. stoljeću na istom je mjestu formirano vojno i političko središte tek pridošlih Zaporoških kozaka, a po gradu Zaporožju imenovana je Zaporoška Republika nastala sredinom 17. stoljeća. Nakon rušenja tog kozačkog središta poznatijeg kao Zaporoška Sič, grad do 1921. nosi ime Aleksandrovsk (ruski) ili Oleksandrivsk (ukrajinski).[3]
Grad Zaporižje jedno je od većih industrijskih središta u Ukrajini i istočnoj Europi. U gradu su posebno poznati Hidroelektrana DniproGes koja je u prethodnom razdoblju krasila sovjetske razglednice prikazivajući industrijsku i energetsku snagu Sovjetskog Saveza. Grad je također poznat po tvornici Auto ZAZ za proizvodnju automobila Zaporožac te po tvornici Motor Sič za proizvodnju zrakoplovnih i helikopterskih mehaničkih mašina.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Arheološki nalazi pokazuju da su na području grada Zaporižja prije 2 do 3 tisuće godina živjeli nomadski narod Skiti. Od 15. do 18. stoljeća ovo mjesto je poznato kao "Zaporoška Sič" odnosno vojno i političko središte ukrajinskih kozaka. Godine 1770. ruska vlada osnovala je na istom dnjeparskom mjestu novu tvrđavu i nazvala ju Aleksandrovsk. Do početka 20. stoljeća Aleksandrovsk je bio mali grad. Grad je nosio ime Aleksandrovsk sve do 1921. godine kada je promijenjeno ime u Zaporožje. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u gradu je bio osnovan logor za zarobljenike.
Godine 1789. Mennoniti iz Pruske prihvatili su poziv ruske carice Katarine II. Velike i naselili koloniju Horticja, sjeverozapadno od otoka Horticja. Mennoniti su u vlasništvu imali mlinove, u Aleksandrovsku grade tvornice, a kasnije njihovu imovinu prisvaja komunistička vlada. Nakon ruske revolucije mnogi Mennoniti su emigrirali, pobjegli kao izbjeglice, ili su deportirani. U gradu živi još nekoliko malih zajednica Mennonita, te su ostale očuvane neke njihove građevine.[4] U sovjetskom razdoblju grad Zaporožje pretvoren je u jedno od najindustrijaliziranijih središta u Sovjetskom Savezu.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine, grad je imao 817.900 stanovnika, dok je prema procjeni stanovništva iz 2009. godine imao 781.600 stanovnika.
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Aljoša, pjevačica
Gradovi prijatelji[uredi | uredi kôd]
Linz, Austrija
Oberhausen, Njemačka- Magdeburg, Njemačka
Lahti, Finska
Belfort, Francuska
Novokuznjeck, Rusija
.svg){kind=small}
Šport[uredi | uredi kôd]
- PFK Metalurg Zaporižžja ukrajinski profesionalni nogometni klub
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica grada Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2006.
Izvor[uredi | uredi kôd]
- ↑ Statistički zavod Ukrajine 1.1. 2009.
- ↑ U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
- ↑ a b Zaporižja | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
- ↑ Friesen, R. Building on the Past: Mennonite Architecture, Landscape and Settlements in Russia/Ukraine. Raduga Publications, 2004.
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Zaporožje |
| ||||||||