Španjolski građanski rat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Španjolski građanski rat
Datum 17. srpnja 1936. - 1. travnja 1939.
Lokacija Španjolska, Sredozemno more, Španjolske kolonije
Ishod Pobjeda Francovih nacionalista.
Casus belli Društvena i politička previranja koja su pogodila Španjolsku nakon proglašenja republike godine 1931.
Sukobljeni
Flag of the Second Spanish Republic.svg Druga Republika
Uz pomoć:
Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Flag of the International Brigades.svg Međunarodne brigade
Flag of Spain (1945 - 1977).svg Španjolski Nacionalisti
Uz pomoć:
Flag of German Reich (1935–1945).svg Treći Reich
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Fašistička Italija
Vođe
Manuel Azaña
Francisco Largo Caballero
Juan Negrín
Francisco Franco
Gonzalo Queipo de Llano
Emilio Mola
Posljedice
500,000 – 1,000,000

Povijest Španjolske
Escudo de España.svg
Prapovijest Iberijskog poluotoka
Španjolska u antičko doba
Španjolska i Rimljani
Španjolska u Srednjem vijeku
- Vizigotska Španjolska
- Svevsko kraljevstvo
- Spanija
- Al-Andalus
- Rekonkvista
Španjolsko kraljevstvo
- Habsburška Španjolska
- Španjolska u doba prosvjetiteljstva
Restauracija apsolutizma u Španjolskoj
Prva španjolska republika
Restauracija burbonske Španjolske
Druga španjolska republika
Španjolski građanski rat
Španjolska pod Frankom
Španjolska tranzicija
Moderna Španjolska

Španjolski građanski rat je naziv za oružani sukob koji se od 1936. do 1939. godine vodio u Španjolskoj između legalne vlade i različitih lijevih skupina na jednoj, te desničarskih nacionalističkih pobunjenika na čelu s Franciscom Francom na drugoj strani.

Uzrok rata nalazio se u društvenim i političkim previranjima koje su pogodile Španjolsku nakon proglašenja republike godine 1931. Tim previranjima je doprinos dala i velika ekonomska kriza, koja je dodatno radikalizirala velik dio španjolske radničke klase koji je prihvatio anarhizam i u manjoj mjeri komunizam. S druge strane, pokušaji republikanskih vlada da nezadovoljstvo suzbiju reformama izazvali su reakciju među konzervativnim dijelovima španjolskog društva, pogotovo među zemljoposjednicima, Katoličkom Crkvom i, što je najvažnije, vojskom.

Ti su procesi eskalirali u štrajkove, demonstracije, atentate i druge oblike političkog nasilja za vrijeme vlade desnog centra 1934.-36. Ona je nakon izbora u veljači 1936. zamijenjena vladom koju su se činile političke stranke ljevice i centra ujedinjene u Narodnu frontu. Lijeva vlada odnijela je izbornu pobjedu upravo zahvaljujući brojčano nadmoćnim anarhistima, koji su se ovaj put unatoč svom tradicionalnom odbijanju sudjelovanja u izbornim procesima odlučili mobilizirati ne bi li spriječili daljnji napredak desnice, ali i zbog obećanja amnestije za sve političke zatvorenike. Nova vlada nije bila u stanju zaustaviti nasilje, s obzirom na to da su odmah po izborima u mnogim krajevima Španjolske, posebice Kataloniji i Aragonu anarhosindikalisti organizirani unutar masovnog anarhosindikata CNT-a (procjene kažu oko 2 milijuna članova), samoinicijativno počeli preuzimati vlast nad tvornicama i javnim institucijama, oslobađati zatvorenike iz zatvora, kolektivizirati zemlju, paliti crkve te ubijati sve one koji su smatrani reakcionarima; na te su akcije konzervativci odgovarali vlastitim terorom.

17. srpnja 1936. godine je vojska, na čelu s generalom Joséom Sanjurjom, pokušala izvesti državni udar protiv republikanske vlade. Pokušaj je samo djelomično uspio, jer su vladi ostali odani veći dijelovi zrakoplovstva, mornarice, civilne policije, a u mnogim dijelovima zemlje su se pučistima uspješno suprotstavile različite ljevičarske i radničke milicije. Pučisti su u prvom trenutku ostvarili kontrolu samo nad ograničenim dijelom zemlje, i kada se ispostavilo da će umjesto brzog preuzimanja vlasti morati voditi građanski rat, bili u nominalno nepovoljnom položaju.

Nedugo nakon što je general Sanjurjo poginuo u avionskoj nesreći, zapovjedništvo nad pobunjenicima, koji su se počeli nazivati nacionalistima, preuzeo je general Franco. Ubrzo se pokazalo da pobuni mnogi faktori idu u prilog.

Franco je, kao vatreni zagovornik fašizma, od samog početka primio direktnu vojnu pomoć od fašističke Italije i Trećeg Reicha . Nasuprot tome, zapadne sile su se odlučile ne miješati u sukob – Velika Britanija je proglasila embargo na prodaju oružja zaraćenim stranama, bojeći se da bi rat mogao eskalirati u opći europski sukob, za kojeg još nije bila spremna; u susjednoj i politički oštro podijeljenoj Francuskoj je vladao strah da bi intervencija na strani Republike mogla dovesti do građanskog rata. Jedina sila koja je Republici dala opsežniju vojnu pomoć bio je SSSR, ali se ona iz cijelog niza političkih razloga pokazala krajnje kontraproduktivna, prvenstveno zato što je Franca u dijelu javnosti pretvorila u borca protiv komunizma. SAD se također nisu direktno miješale, ali su prešutno podržavale Franca, jer je Demokratska stranka predsjednika Roosevelta imala veliki broj glasača pod utjecajem Katoličke crkve.

U samoj Španjolskoj je nacionalistima na ruku išlo to što su srž njenih oružanih postrojbi činile jedinice pod zapovjedništvom profesionalnih časnika te iskusne kolonijalne trupe. Brojčano jače republikanske snage su se pak sastojale samo dijelom od profesionalne vojske, dok su većinu činile slabo organizirane i koordinirane milicije, kojima je veliki problem predstavljala nedisciplina. Dodatni problem je bio i veliki ideološki raskol na republikanskoj strani – dok je dio pristaša Republike isključivo htio obraniti demokratske institucije, anarhisti i trockisti su građanski rat shvatili kao priliku za izvođenje revolucije. Taj raskol je godine 1938. eskalirao u oružane sukobe koji su bitno oslabili kako vanjskopolitički, tako i vojni položaj Republike.

Zbog svega toga su Francovi pobunjenici polako, ali sigurno širili teritorij pod svojom kontrolom. Republikanska je vlada, s druge strane, pružala žestok otpor, djelomično podržana od strane Internacionalnih brigada – dobrovoljaca iz stranih zemalja koji su iz ideoloških razloga došli braniti Republiku od fašizma. No, sve to nije moglo zaustaviti smanjivanje republikanskog teritorija. Godine 1938. je republikanskoj vladi posljednja nada bilo sve izglednije izbijanje drugog svjetskog rata, koji bi Britaniju i Francusku natjerao da republikanskoj Španjolskoj pomognu kao savezniku protiv Njemačke i Italije. No, te su nade skršene minhenskim sporazumom, pa je krajem 1938. godine došlo do kolapsa morala u republikanskim redovima. Početkom 1939. Francove su snage osvojile glavno republikansko uporište u Kataloniji, što je Britance i Francuze natjeralo da priznaju Francovu vladu. U proljeće 1939. predao se Madrid, a dan kasnije i posljednji republikanski garnizon na španjolskom tlu. Time je završen španjolski građanski rat.

Različite procjene govore da je u španjolskom građanskom ratu poginulo između 500.000 i milijun ljudi, što taj sukob čini jednim od najkrvavijih u modernoj europskoj povijesti. Samo manji dio poginuo je u ratnim operacijama, dok su većina bili žrtve masovnih pokolja koje su nad ideološkim protivnicima činile obje zaraćene strane.

Španjolski građanski rat često se naziva svojevrsnom predigrom drugog svjetskog rata, s obzirom na to da je predstavljao prvi veći oružani sukob između snaga fašizma i komunizma. Također je predstavljao dobru priliku da se u predvečerje općeg sukoba testiraju neki novi vojni koncepti, odnosno mogućnosti moderne avijacije i tenkova. To je predstavljalo jedan od motiva za uplitanje Njemačke, odnosno SSSR-a u taj sukob.

Pobjednički Franco je dobio vlast nad razorenom i krajnje iscrpljenom državom. Iako su komunisti izgubili rat, poslije su se mogli tješiti kako je njihova uporna borba ipak posredno dovela do globalne pobjede nad fašizmom. Godine 1940., čak i u trenutku kada je Hitlerova Njemačka bila na vrhuncu moći, Franco jednostavno nije bio u stanju vratiti uslugu i pridružiti se svom savezniku u borbi protiv zapadnih saveznika.

Rat je za Španjolsku imao mnogo dugotrajnije posljedice u obliku desetljeća ekonomske i kulturne izolacije, koja je prekinuta tek nakon Francove smrti 1975. godine. Iako je Španjolska u međuvremenu bitno napredovala, španjolski građanski rat je u kolektivnoj psihi tamošnjeg društva ostavio ožiljke koji i dan-danas utječu na politiku i kulturu.

U popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

Serijal romana Harryja Turtledovea s tematikom alternativne povijesti, The War That Came Early, prikazuje svijet u kojem general José Sanjurjo nije poginuo 1936., te je nastavio predvoditi nacionaliste tijekom Španjolskog građanskog rata, koji je 1938., uz Hitlerov napad na Čehoslovačku, prerastao u Drugi svjetski rat.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Španjolski građanski rat