Španjolska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Španjolska
Nadimak La Furia Roja, La Roja, La Selección
Nogometni savez Real Federación Española de Fútbol
Izbornik Vicente del Bosque
Kapetan Iker Casillas
Najviše nastupa Iker Casillas (156)
Najbolji strijelac David Villa (59)
FIFA-ina ljestvica 8.[1] (stanje 17. srpnja 2014.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Spain (1785-1873 and 1875-1931).svg Španjolska 1 : 0 Danska Flag of Denmark.svg

(Antwerpen, Belgija; 28. kolovoza, 1920.)

Najveća pobjeda
Flag of the Second Spanish Republic.svg Španjolska 13 : 0 Bugarska Flag of Bulgaria.svg
(Madrid, Španjolska; 21. svibnja 1933.)
Najveći poraz
Flag of Italy (1861-1946).svg Italija 7 : 1 Španjolska Flag of Spain (1785-1873 and 1875-1931).svg

(Amsterdam, Nizozemska; 4. lipnja, 1928.)
Flag of England.svg Engleska 7 : 1 Španjolska Flag of the Second Spanish Republic.svg
(London, Engleska; 9. prosinca, 1931.)

Nogometno SP
Nastupi 12 (prvi put 1934.)
Najbolji rezultat prvaci (2010.)
Europsko prvenstvo
Nastupi 8 (prvi put 1964.)
Najbolji rezultat prvaci (1964., 2008., 2012.)
Osvojene medalje
srebro OI Antwerpen 1920.
zlato EP Španjolska 1964.
srebro EP Francuska 1984.
zlato OI Barcelona 1992.
srebro OI Sydney 2000.
zlato EP Austrija i Švicarska 2008.
zlato SP Južna Afrika 2010.
zlato EP Poljska i Ukrajina 2012.

Španjolska nogometna reprezentacija predstavlja Španjolsku u nogometu. Pod upravom je Španjolskog nogometnog saveza. Španjolska je trostruki europski prvak i prva momčad koja je obranila naslov europskog prvaka i koja je osvojila tri velika natjecanja uzastopno (EP 2008., SP 2010., EP 2012.).

U srpnju 2008. Španjolska je postala vodeća reprezentacija na FIFA ljestvici, kao prva reprezentacija koja nikada nije bila svjetski prvak. Postali su svjetski prvaci na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010., pobijedivši u finalu nizozemsku reprezentaciju 1:0 nakon produžetaka.

Utakmica Španjolska-Portugal 2010. godine

Povijest[uredi VE | uredi]

Svjetsko prvenstvo 1982.[uredi VE | uredi]

1982. godine domaćinstvo SP-a povjereno je Španjolskoj koja je sve više rasla u reprezentativnom smislu. Veliki interes i veliki broj prijavljenih reprezentacija u kvalifikacijama natjerao je Fifu da još jednom promjeni sustav natjecanja i poveća broj reprezentacija koje sudjeluju u završnici SP-a. Španjolska je bila u skupini s Jugoslavijom, Sjevernom Irskom i Hondurasom. Utakmica s prvim protivnikom, Hondurasom, završila je 1:1, a Jugoslavija je u Valenciji poražena 2:1. U desetoj minuti Ivan Gudelj doveo je Jugoslaviju u vodstvo, ali Juanito i Saura donose Španjolcima pobjedu. U posljednjem susretu Irci su svladali Španjolsku 1:0, a kako je za prolaz dalje Jugoslavija trebala pobjedu nad Hondurasom uz barem neriješeno Španjolaca sa Sjevernim Ircima, Irci su uz domaćina otišli u drugi krug. Honduras je svladan 1:0, ali Jugoslavija je ispala.

U drugom krugu reprezentacija je igrala sa Zapadnom Njemačkom i Engleskom. U prvom susretu skupine Njemačka remizira s Engleskom 0:0, a zatim pogocima Littbarskog i Fischera pobjeđuje Španjolsku 2:1 i uzima prvo mjesto. Englezu su im imali priliku preoteti mjesto u polufinalu, ali u posljednjem susretu s već otpalim domaćinom igraju 0:0. Uništio ih je tada ponajbolji vratar svijeta Jose Arconada.

Svjetsko prvenstvo 1986.[uredi VE | uredi]

U skupini D Brazil i Španjolska opravdali su status favorita pored Sjeverne Irske i Alžira. Brazilci su upisali tri pobjede dok je Španjolska s pobjedom manje bila druga. U međusobnom dvoboju Brazilci su bili bolji s 1:0 pogotkom Socratesa. U osmini finala Španjolci su odigrali kao u transu protiv Danske i slavili čak s 5:1. Emilio Butragueno postigao je čak četiri pogotka. Slijedeći protivnik bila je Belgija, koja je, zahvaljujući čudesnim obranama Pfaffa otišla dalje. Bilo je 1:1, i 5:4 nakon jedanaesteraca.

Svjetsko prvenstvo 1990.[uredi VE | uredi]

Španjolci su u skupini E nakon startnog remija s Urugvajem s lakoćom svladali Južnu Koreju te u posljednjem susretu Belgiju. Belgiji su pobjede nad Korejom i Urugvajem donijele drugu poziciju, a Urugvajci su u odlučujućem dvoboju za prolaz svladali Južnu Koreju 1:0 pogotkom Daniela Fonsece u 90. minuti te s trećeg mjesta otišli dalje. U osmini finala, Jugoslavija je s dva pogotka Stojkovića eliminirala Španjolsku. Nakon 90 minuta bilo je 1:1, a onda Stojković na samom startu produžetaka odvodi Jugoslaviju dalje. Pogodak za Španjolce postigao je Julio Salinas.

Svjetsko prvenstvo 1994.[uredi VE | uredi]

U skupini C Njemačka i Španjolska bili su veliki favoriti za prolaz i to su opravdali. Iako su kiksali na startu u susretu s Južnom Korejom, Španjolci su u posljednjem kolu nadigrali Boliviju i izborili prolaz. Južna Koreja može biti zadovoljna s dva osvojena boda, a posebno zbog onog sa Španjolcima u susretu završenom 2:2. Do 85. minute Španjolska je vodila 2:0 da bi uporni Azijci došli do boda. Međusobni dvoboj Španjolske i Njemačke završen je 1:1. U osmini finala Španjolci su imali lagan posao, i pogocima Hierra, Luis Enriquea i Beguiristaina pobjeđuju s 3:0 Švicarce. Sva četiri četvrtfinalna susreta ponudila su veliku neizvjesnost. Španjolska je išla na Italiju, a Roberto Baggio još jednom je bio talijanski spasitelj. U 87. minuti donio je pobjedu Italiji protiv Španjolske od 2:1.

Svjetsko prvenstvo 1998.[uredi VE | uredi]

Do posljednjeg susreta neizvjesno je bilo u skupini D. Španjolci su važili za favorita skupine, ali završili su tek kao treći i ostali bez osmine finala. Ključnim će se pokazati poraz sa starta SP-a gdje su Španjolci imali 2:1 protiv Nigerije na 15 minuta do kraja susreta, ali tada Lawal i Oliseh preokreću rezultat. Nakon toga Španjolska igra tek 0:0 s defanzivno orijentiranim Paragvajem, a u posljednjem susretu im ne pomaže niti 6:1 pobjeda protiv Bugara obzirom da Paragvaj pobjeđuje neopterećenu Nigeriju s 3:1 i prolazi dalje. Paragvajci su malo pokazali do tog posljednjeg susreta, ali i to im je bilo dovoljno za prolaz. Nigerija je bila prvoplasirana.

Svjetsko prvenstvo 2002.[uredi VE | uredi]

U Japanu i Koreji su grupnu fazu završili na prvom mjestu sa sve tri pobjede. Španjolci su imali lagan posao u skupini B. Laganim pobjedama nad Slovenijom, Paragvajem i Južnom Afrikom došli su do prve pozicije. Drugi je bio Paragvaj. U prvom meču nokaut faze išli su na Irce. Irci su bili na pragu ispadanja protiv Španjolske već nakon 90 minuta. Španjolska je vodila ranim pogotkom Morientesa, ali Irci u 90. minuti zarađuju jedanaesterac koji realizira Robbie Keane za ulazak u produžetke. Četvrtfinalist je riješen tek nakon jedanaesteraca koje Irci loše pucaju i odlaze kući. U četvrtfinalu su igrali protiv domaćina Južne Koreje. Međutim, nisu konkretizirali veliku terensku premoć - nakon 0:0 u regularnom dijelu iznenađujuće su ispali poslije izvođenja jedanesteraca. Ključan je bio promašaj Joaquina kojem je Woon Jae Lee obranio udarac.

Euro 2004.[uredi VE | uredi]

Europsko prvenstvo 2004. igralo se u Portugalu, a Španjolska je bila jedan od favorita natjecanja. U prvoj utakmici pobijeđena je Rusija, 1:0, i sve je išlo prema očekivanjima. Međutim, ono što je slijedilo, malo tko je mogao očekivati. Najprije je Grčka otkinula bod u međusobnom susretu, koji je završio 1:1, a potom je uslijedio i poraz od domaćina Portugala, 1:0. Sve bi bilo u redu da Grčka nije imala jednak broj bodova, i gol razliku na kraju, s tim da je zabila više pogodaka od Španjolske, čime ih je izbacila s natjecanja. Kasnije će ta ista Grčka postati europski prvak, stvorivši prvorazrednu senzaciju.

Svjetsko prvenstvo 2006.[uredi VE | uredi]

Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj, Španjolska je igrala u skupini H zajedno s Ukrajinom, Tunisom i Saudijskom Arabijom. I ovdje su skupinu završili savršeno pobijedivši Ukrajince s 4:0, Tunis s 3:1 i Saudijsku Arabiju s 1:0. Na njihovu žalost, Francuska je u osmini finala bila bolja i s 3:1 je prošla dalje gdje su ih čekali Brazilci.

Euro 2008.[uredi VE | uredi]

U Austriji i Švicarskoj nogometna reprezentacija Španjolske po drugi put u povijesti postala je prvak "Starog kontinenta". U grupnoj fazi svladala je Rusiju 4:1, te Švedsku i Grčku s po 2:1. U četvrtfinalu izbačena je Italija, nakon 0:0 u regularnom dijelu, te 5:4 nakon jedanaesteraca, a u polufinalu je razbijena Rusija, 3:0. U finalnom susretu Europskog prvenstva "Furija" je pobijedila Njemačku 1:0, a jedini pogodak, kasnije se pokazao vrijedan zlata, postigao je Fernando Torres u 33. minuti.

Svjetsko prvenstvo 2010.[uredi VE | uredi]

Ovo je Španjolskoj bilo trinaesto Svjetsko prvenstvo, deveto u nizu. Reprezentacija Španjolske je nastup u Južnoj Africi osigurala prvim mjestom u eruopskim kvalifikacijama Skupine 5 ispred Bosne i Hercegovine i Turske. Izbornik reprezentacije bio je 62-godišnji Vincente del Bosque, koji se proslavio vođenjem velikog Real Madrida i Besiktasa. Nastup na prvenstvu je iznenađujuće otvoren porazom 1:0 od Švicarske, međutim opravdali su status favorita, i u preostale dvije utakmice pobijedili Honduras i Čile. Rezultatom 1:0 Španjolci su dobili Portugal u osmini finala, te Paragvaj u četvrtfinalu. U polufinalu izbačena je dotad nezaustavljiva Njemačka. Bila je to repriza finala posljednjeg Europskog prvenstva a i završilo je kao i u Beču, Španjolska je ponovno slavila s 1:0, no ovaj put nije zabio Fernando Torres nego Carles Puyol. Bila je to ujedno i treća uzastopna utakmica na SP-u koju je furija dobila 1:0. Španjolci do tada nikada nisu igrali u finalima svjetskih prvenstava i ovo im je bio apsolutno najveći uspjeh u povijesti. Do tada su se mogli pohvaliti tek četvrtim mjestom osvojenim 1950. godine. U finalu ih je čekala Nizozemska. Momčad Vicentea Del Bosquea je pogotkom Andresa Inieste u 116. minuti finalnog dvoboja na stadionu Soccer City u Johannesburgu pobijedila Nizozemsku s 1:0 i osigurala ujedinjenje titula europskog i svjetskog prvaka. To je prvi svjetski naslov za Španjolce, a osvojili su ga u 19. izdanju Svjetskog prvenstva. Španjolci su do naslova došli sa samo osam postignutih pogodaka u sedam utakmica. Do sada je za naslov trebalo najmanje 11 pogodaka. Furija je postala osma reprezentacija koja se okitila svjetskim naslovom. Prije nje to je uspjelo Brazilu, i to rekordnih pet puta, Italija je četiri puta bila najbolja, Njemačka tri, a Argentina i Urugvaj po dva puta. Francuska i Engleska slavile su na SP-u jednom.

Igrači[uredi VE | uredi]

Trenutni sastav[uredi VE | uredi]

Slijedi popis igrača koji su nastupili na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014.

Popis je točan na dan 9. srpnja 2014.

Dres Ime Datum rođenja Pozicija Klub
1 Casillas, IkerIker Casillas 20. svibnja 1981. vratar Flag of Spain.svg Real Madrid
12 de Gea, DavidDavid de Gea 7. studenog 1990. vratar Flag of England.svg Manchester United
23 Reina, José ManuelJosé Manuel Reina 31. kolovoza 1982. vratar Flag of Italy.svg Napoli
2 Albiol, RaúlRaúl Albiol 4. rujna 1985. obrana Flag of Italy.svg Napoli
3 Piqué, GerardGerard Piqué 2. veljače 1987. obrana Flag of Spain.svg FC Barcelona
5 Torres, Juan FranciscoJuan Francisco Torres 9. siječnja 1985. obrana Flag of Spain.svg Atlético Madrid
15 Ramos, SergioSergio Ramos 30. ožujka 1986. obrana Flag of Spain.svg Real Madrid
18 Alba, JordiJordi Alba 21. ožujka 1989. obrana Flag of Spain.svg Barcelona
22 Azpilicueta, CésarCésar Azpilicueta 28. kolovoza 1989. obrana Flag of England.svg Chelsea
4 Martínez, JaviJavi Martínez 2. rujna 1988. vezni red Flag of Germany.svg Bayern
6 Iniesta, AndrésAndrés Iniesta 11. svibnja 1984. vezni red Flag of Spain.svg Barcelona
8 , XaviXavi 25. siječnja 1980. vezni red Flag of Spain.svg Barcelona
10 Fàbregas, CescCesc Fàbregas 4. svibnja 1987. vezni red Flag of England.svg Chelsea
13 Mata, Juan ManuelJuan Manuel Mata 28. travnja 1988. vezni red Flag of England.svg Manchester United
14 Alonso, XabiXabi Alonso 25. studenog 1981 vezni red Flag of Spain.svg Real Madrid
16 Busquets, SergioSergio Busquets 16. srpnja 1988. vezni red Flag of Spain.svg Barcelona
17 , KokeKoke 8. siječnja 1992. vezni red Flag of Spain.svg Atlético Madrid
20 Cazorla, SantiSanti Cazorla 13. prosinca 1984. vezni red Flag of England.svg Arsenal
21 Silva, DavidDavid Silva 8. siječnja 1986. vezni red Flag of England.svg Manchester City
7 Villa, DavidDavid Villa 3. prosinca 1981. napad Flag of Australia.svg Melbourne City
9 Torres, FernandoFernando Torres 20. ožujka 1984. napad Flag of England.svg Chelsea
11 Rodríguez, PedroPedro Rodríguez 28. srpnja 1987. napad Flag of Spain.svg Barcelona
19 Costa, DiegoDiego Costa 7. listopada 1988. napad Flag of England.svg Chelsea

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. fifa.com, objavljeno 4. srpnja 2013.