Arsène Wenger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Arsène Wenger
Arsene-Wenger.jpg
Osobne informacije
Rođen 22. listopada 1949.
Visina 193 cm
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1973. - 1975.
1975. - 1978.
1978. - 1981.
FC Mulhouse
Vauban Strasbourg
RC Strasbourg
0039 000(7)
0080 00(20)
0011 000(0)[1]
Trenerska karijera
1984. - 1987.
1987. - 1994.
1994. - 1996.
1996. -
AS Nancy
AS Monaco
Nagoya Grampus Eight
Arsenal
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Arsène Wenger (Strasbourg, Francuska, 22. listopada 1949.), menadžer je londonskog kluba Arsenal, gdje je postao klupski najuspješniji menadžer - računajući trofeje, vrijeme provedenu u klubu i odigrane utakmice (873 od rujna 1996.).

Wenger je jedini ne-britanski menadžer koji je osvojio The Double (FA Premier Liga i FA kup) u Engleskoj, 1998. i 2002. U 2004. je postao jedini menadžer u povijesti Premier lige prošavši kroz čitavu sezonu neporažen.

Diplomirao je inženjerstvo na Strasbourškom sveučilištu te magistrirao ekonomiju. Tečno govori francuski, njemački i engleski, a ponešto i talijanski, španjolski te japanski jezik.

Wengerova igračka karijera je bila relativno nepovoljna. Počeo je kao obrambeni igrač za razne amaterske klubove dok je istovremeno studirao (Robert Schuman University) za magisterij ekonomije u 1974. g.

Profesionalna trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Profesionalnim nogometom se počeo baviti 1978., za FC Strasbourg protiv Monaca. Tri puta je zaigrao za klub, Strasbourg je osvojio francusku ligu 1979. U 1981. je dobio diplomu menadžera pa je imenovan trenerom mlade momčadi. Nakon neuspješnog početka u klubu Nancy, Wengerova je menadžerska karijera krenula uzbrdo kada je postao menadžer Monaca u 1987. Osvojio je ligu 1988. i francuski kup 1991., a u klub je doveo igrače poput Hoddlea, Weaha i Klinsmanna. Odbio je FC Bayern München i vodstvo francuske reprezentacije zbog odanosti Monacu, da bi nakon lošeg starta u sljedećoj sezoni bio otpušten. Na 18 mjeseci je otišao u japanski klub Nagoya Grampus Eight, sa kojim je osvojio prestižni 'Carski kup'. Također je dignuo klub sa predzadnjeg mjesta među prva tri na ljestvici japanske lige.

Wenger u Arsenalu[uredi VE | uredi]

U međuvremenu je postao prijateljem glavnog predsjednika Arsenala, Davidom Deinom. Upoznali su se na utakmici Arsenala i Queens Park Rangersa 1988., na kojoj je Wenger prisustvovao. Nakon odlaska Brucea Riocha u kolovozu 1996., dosta se špekuliralo u engleskim medijima da bi Wenger mogao preuzeti njegovo mjesto. Gérard Houllier, tadašnji tehnički direktor Francuske nogometne federacije, je preporučio Wengera Davidu Deinu u ljeto 1996. Klub je potvrdio imenovanje 28. rujna 1996., službeno je Wenger preuzeo Arsenal 1. listopada. Arsene Wenger je prvi menadžer kluba izvan Velike Britanije i Irske. Iako je bio vreban za potencijalnog tehničkog direktora FA-a, Wenger je bio relativno nepoznat u Engleskoj.

Čak i prije nego je formalno preuzeo kontrolu nad momčadi, Wenger ju je počeo oblikovati po svojoj želji. Zatražio je da klub dovede nove igrače. Patrick Vieira i Rémi Garde. Njegova prva utakmica za Arsenal je bila pobjeda nad klubom Blackburn Rovers, 2:0, 12.10.1996. U prvoj sezoni, Arsenal je završio treći na ljestvici, a li se nisu plasirali za kvalifikacije za Ligu prvaka zbog gol-razlike.

U drugoj sezoni (1997.-1998.), Arsenal je osvojio i Premier ligu i FA kup, drugi 'Double' u povijesti kluba. Ključ uspjeha bila su četvorka – Tony Adams, Nigel Winterburn, Lee Dixon i Martin Keown, kao i Wengerovi novi igrači Vieira, Emmanuel Petit, Marc Overmars i mladi Nicolas Anelka u napadu sa Dennisom Bergkampom.

Sljedećih nekoliko sezona su bile poprilično puste, iako je Arsenal bio jako blizu pobjedi. U 1999. izgubili su Premier ligu, Manchester United je imao samo jedan bod više, a Manchester United je također izbacio Arsenal iz polufinala FA kupa (u sudačkoj nadoknadi). Izgubili su i Kup UEFA finale od Galatasaraya (jedanaesterci) i 2001. FA kup finale od Liverpoola 2:1. Wenger je odlučio dovesti nove igrače. Uz kontroverzni transfer iz Tottenhama, Sola Campbella, doveo je i Fredrika Ljungberga, Thierrya Henrya i Pirèsa. Novim je igračima trebalo dosta vremena da se naviknu, ali su osigurali treći 'Double' u 2001.- 2002. Najljepši trenutak sezone je bila utakmica protiv Manchester Uniteda: Sylvain Wiltord je zabio jedini pogodak, kojim je Arsenal osvojio prvenstvo.

Sezonu 2003.- 2004. su osvojili bez ijedne izgubljene utakmice. Godinu dana ranije, Wenger je izjavio da je moguće da Arsenal prođe sezonu neporažen.

Sa još jednim osvojenim FA kupom 2005., Arsenal je osvojio Premier ligu tri puta i četiri FA kupa pod Wengerovim vodstvom, čineći ga najuspješnijim klupskim menadžerom. Međutim, još jedno prvenstvo ga izbjegava u širokom luku – UEFA Liga prvaka. Najviše što su postigli na tom natjecanju je bilo finale 2006. (prvo u povijesti kluba), koje su izgubili 2:1 od Barcelone.

U [listopad]u 2004., potpisao je produljenje ugovora koje će ga držati u klubu do kraja 2007.-2008. sezone. Potpredsjednik Arsenala David Dein je izjavio da Wenger ima 'posao za cijeli život' u klubu, i namjerava mu ponuditi ulogu u Arsenalovom odboru jednom kada odluči odstupiti od mjesta menadžera.

Na dobrom glasu je i Wengerov talent da pronađe i razvije mlade talente u Europi, a u zadnje vrijeme i Africi. Dok je bio u Monacu, doveo je Weaha iz Afrike koji je kasnije postao FIFA-in igrač godine. Za vrijeme boravka u Arsenalu, doveo je relativno nepoznate igrače poput Anelke, Fàbregasa, Touréa, van Perisa, Ebouea i Djouroua, te ih pretvorio u igrače vrhunske klase.

Uveo je nove režime treninga i dijeta, riješio je probleme pijanstva i loše hrane. Također je sudjelovao u dizajniranju novog stadiona i premještanju na novi teren za treninge u Londonskom predgrađu.

Wenger i navijači[uredi VE | uredi]

Wenger uživa u popularnosti među navijačima. Slavni stih, mnogo puta otpjevan – 'Arsène Knows' (Arsène zna). Da pokažu svoju vjernost i zahvalnost francuskom menadžeru, odabrali su i 'Wengerov dan', u slavlju odlaska sa povijesnog Highburya. Wengerov dan je održan 22. listopada 2005, na njegov 56. rođendan, protiv Manchester Citya.

U listopadu 2011. godine je obilježio i 15. obljetnicu u Arsenalu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Profil Arsèna Wengera. Racingstub, neslužbena stranica RC Strasbourga.

Vanjske povezice[uredi VE | uredi]