Banatski Bugari

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Katolička misa na banatskobugarskom jeziku u crkvi Starog Bišnova. Ovdje radi Jáni Vasilčin svećenik i dekan, koji je preveo Novi Zavjet na banatskobugarski.
Banatskobugarski plesači u Temišvaru.
Stara banatska bugarska seoska kuća u Bardarskom Geranu.

Banatski Bugari (Palćene ili Banátsći balgare, mađ.: Bánsági, ili Bánáti bolgárok, bug.: банатски българи, rum.: Bulgari bănăţeni) su jedna etnička grupa Bugarskog naroda u Rumunjskoj i Srbiji, koja živi u Banatu. Ukupno oko 15.000 Banatskih Bugara živi na svijetu, mada je službeno popisano 8.126 Bugara (1.658 u Srbiji, 6.468 u Rumunjskoj).

Banatski Bugari su isključivo katolici, točnije pavlićani. Njihov jezik upotrebljava latinično pismo, istovjetno hrvatskoj latinici.

Izvor Bugara[uredi VE | uredi]

Pavlićani su nasljednici bogumila i katara u Sjeverozapadnoj Bugarskoj. Pavlićani su bili svjestni, svog katoličanstva i da je njihov poglavar rimokatolički papa, te su u 14. stoljeću kad su Osmanlije zauzeli Bugarsku, ostali bez svećenika na 200 godina. 1580. godine hrvatski Franjevci su dobili dopuštenje raditi među pavlićanima (vidi Hrvati u Bugarskoj). Franjevci u liturgiji su rabili hrvatski jezik (štokavsko narječje).

1688. godine pavlićani su ustali protiv Turaka, ali Turci su ugušili ustanak. Već sto pavlićana je bježalo u Olteniju. Papa Klement XIII. je postavio hrvatskog svećenika Nikolu Stanislavića za oltenskog biskupa. Stanislavić preseli pavlićane u Olteniju, gdje je dobio privilegije od vlaškog kneza.
1738. godine Turci su opet zauzeli Olteniju. Zbog toga Stanislavić je preselio katoličke Bugare u Ugarsku, u Banat. Ožujka 1738. godine su došle prve obitelji.

Povijest[uredi VE | uredi]

1741. godine Bugari su ustrojili svoje zajednice u Banatu i probali upotrijebiti materinski jezik (rupćansko narječje), ali su imeli još i hrvatske knjige. Prvi učitelji i svećenici katoličkih Bugara su bili Hrvati. Blaž Hristofor Mili, prvi svećenik u Starom Bišnovu, bio je Hrvat. Osnovao je školu u tom mjestu. Pisao je također djela na rupćanskom narječju, a rabio je većinom hrvatske knjige. Banatski bugarski učitelji i svećenici su se učili u Hrvatskoj.

1848. godine Bugari su podupirali mađarsku revoluciju i borili se protiv Austrijancima, Srbima i Rumunjima. Mađarski general István Dunyov je bio također bugarskog podrijetla. 1864. godine u Banatu je živelo još 35.000 Bugara, zbog mađarizacije oko 17.000 se je vratilo u Bugarsku 1878. godine.
Poslije prvog svjetskog rata Banatski Bugari su podijeljeni između Rumunjske i Kraljevine Jugoslavije. Rumunjska država je probala asimilirati Bugare i u školama su učili samo rumunjski jezik, a u Jugoslaviji također nisu upotrebljavali banatskobugarskog jezika u edukaciji, iako je općenito njihov položaj ovdje bio bolji.

Komunistička diktatura je dalje težala položaj Bugara. Jedino je Crkva mogla čuvati banatskobugarsku identitetu.

Banatska bugarska kultura[uredi VE | uredi]

U banatskobugarskom folkloru je velik utjecaj rumunjskog, mađarskog, njemačkog i srpskog folklora. Popularna bugarska tradicija je faršángji (poklade). Banatski Bugari su od Mađara preuzeli popularni ples čardaš.

Jezik[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Banatskobugarski jezik
U banatskobugarskem jeziku je velik utjecaj mađarskog, njemačkog i hrvatskog jezika. Danas su preuzeli mnogobrojne riječi iz srpskog i rumunjskog jezika. Banatskobugarski je standardiziran jezik. U školi uče vjeronavuk na banatskobugarskom jeziku i u crkvi drže banatskobugarsku liturgiju.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Милетич, Любомир; Симеон Дамянов, Мария Рунтова (1987) Изследвания за българите в Седмиградско и Банат. София: Наука и изкуство. OCLC 19361300.
  • Нягулов, Благовест (1999) Банатските българи. Историята на една малцинствена общност във времето на националните държави. София: Парадигма. ISBN 978-954-9536-13-3.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Banatski Bugari