Bradavičasta svinja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bradavičasta svinja
Bradavičasta svinja u Tanzaniji
Bradavičasta svinja u Tanzaniji
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Artiodactyla
Porodica: Suidae
Rod: Phacochoerus
Vrsta: P. africanus
Dvojno ime
Phacochoerus africanus
(Gmelin, 1788)
Raspon
██ Raspon██ Mogući slučajni susreti

██ Raspon

██ Mogući slučajni susreti

podvrste

4 sspp., see text

Bradavičasta svinja (latinski: Phacochoerus africanus) je divlja svinja koja živi u travnjacima, savanama i šumama, u subsaharskoj Africi.[1] U prošlosti je često bila tretirana kao podvrsta P. aethiopicusa, čije je danas znanstveno ime ograničeno na Pustinjska bradavičasta svinja sjeverne Kenije, Somalije i istočne Etiopije. Zajednički naziv dolazi od četiri velike, bradavice poput izbočina koje se nalaze na čelu svinje, koje služe kao rezerva masti i koriste se za obranu kada se mužjaci bore. Govornici afrikaansa životinju zovu "vlakvark", što znači "svinja iz ravnice". [2][3]

Podvrste[uredi VE | uredi]

Opis[uredi VE | uredi]

Lubanja bradavičaste svinje
Bradavičasta svinja u Ngorongoru, Tanzanija
P. a. massaicus, mužjak, Serengeti, Tanzanija
Hranjenje bradavičastih svinja

Bradavičasta svinja je srednje velika svinja iz porodice Suidaea. Glava i dužina tijela kreće se u veličini 0,9 do 1,5 m u dužini a visina je 63,5-85 cm. Ženka bradavičaste svinje teška je od 45 do 75 kg, obično su malo manje i lakše od mužjaka, koji su teški od 60 do 150 kg. Bradavičava svinja je prepoznatljiva po dva para kljova koje vire iz usta i vijugaju prema gore. Donji par je daleko manji od gornjeg para, kljove su vrlo oštre zbog trljanja gornjeg para svaki put kada svinja otvara i zatvora usta. Gornji očnjaci mogu narasti do 25,5 cm, u presjeku su gotovo pravokutni, oko 4,5 cm su duboki i 2,5 cm široki. Kljova se uzdiže 90 stupnjeva ili više od korijena, kako raste savija se prema nazad. Kljove se koriste za kopanje, za borbu s drugim svinja, i u obrani od grabežljivaca kojima može zadati teške ozljede. Na leđima svinja ima veliku grivu koja ide prema dolje kralježnicom na sredini leđa. Prorijeđena dlaka pokriva cijelo tijelo. Boja je obično crna ili smeđa. Repovi su dugi i na kraju je pramen dlaka. Zajedničko bradavičastim svinjama je što nemaju potkožnog masnog tkiva i dlaka je prorijeđena, što ih čini osjetljvim na ekstremne temperature.

Ekologija[uredi VE | uredi]

Bradavičava svinja je svinjska vrsta koja je prilagođena ispaši u savani.[4] Ona je svejed, prehrana se sastoji od trave, korijenja, bobica i drugih plodova, kore, gljiva, kukaca, jaja i strvina.[5] Prehrana je pravovremeno promjenjiva, ovisno o dostupnosti različitih namirnica. Tijekom kišne sezone bradavičaste svinje pasu travu.[6] Tijekom sušne sezone jedu lukovice, stabljike i hranjivo korijenje.[4][6] Snažni su kopači, koristeći i njušku i noge. Dok se hrane, često savijaju prednje noge unatrag i kretaju se na zapešćima. Jastučići koji štite zglobove tijekom tog pokreta obliku se vrlo rano još u razvoju fetusa. Iako oni mogu kopati vlastite jazbine, obično zauzimaju napuštene jazbine od Afrički mravojeda ili drugih životinja. Bradavičava svinja obično u jazbinama leži s glavom okrenutom prema otvoru gdje je spremna naglo izletiti u slučaju opasnosti. Valjanjem u blatu štiti se od visokih i niskih temperatura.[7] Iako je sposobana za borbe (mužjaci se agresivno bore jedni protiv drugih tijekom sezone parenja) bradavičastim svinjama primarna obrana je bijeg pomoću brzog sprint. Glavni predatori su im ljudi, lavovi, leopardi, krokodili, hijene i gepardi koji su također u stanju uhvatiti bradavičastu svinju do vlastite težine te ptice grabljivice kao što su sova i orao koji ponekad vrebaju na praščiće.[8][9] Međutim, ako ženka bradavičaste svinje ima bilo kakve prasadi ona će ih braniti vrlo agresivno. Svinja može nanijeti smrtne rane predatorima, uključujući i velike lavove, bitke ponekad završavaju da lavovi iskrvare do smrti.

Socijalno ponašanje i reprodukcija[uredi VE | uredi]

Ženka i mladi Serengeti, Tanzanija

Bradavičave svinje nisu teritorijalne životinje, ali zauzimaju područje svoga doma, žive u skupinama.[10] Ženke žive u skupinama s mladima i s drugim ženkama.[5] One imaju tendenciju da ostanu u svojoj rodnoj skupini, dok mužjaci znaju otići, ali ostati unutar područja jazbine.[5] Odrasli mužjaci znaju otići od skupine i vratiti se kada je vrijeme parenja. Na licu imaju dvije žlijezde jednu je kljovna žlijezda, a druga žlijezda lojnica. Svinje oba spola počinju obilježavati (područje, ženke, mužjake) s oko šest do sedam mjeseci starosti.[11] Mužjaci imaju tendenciju da označavaju više od ženki. Mjesta koja su obilježena uključuju jazbinu za spavanje i područje hranjenja i pojilište. Kljovne žljezde koristite se za udvaranja, za antagonističkio ponašanje, te utvrđivanje statusa. Svinje se počinju pariti u kasnom kišnom ili početkom sušne sezone, rađanje počinje početkom sljedeće kišne sezone. Mužjaci se pare sa više ženki, ovisno o spremnosti ženki. Oni se često bore za ženke te ih čuvaju jedni od drugih. U vrijeme parenja mužjak će čekati ženku da se pojavi izvan jazbine, te će ju sljediti. Dominantna svinja će istisnuti sve druge svinje koje se također pokušavaju udvarati ženki.

Tipičan period skotnosti je pet ili šest mjeseci. Kada su spreme oprasiti se ženke privremeno napuštaju svoje obitelji te se prasi u posebnoj jazbini.[4] Leglo se sastoji od dva do osam prasad, obično od dva do četiri praščića. Ženka će ostati u rupi nekoliko tjedana dojeći prasad.[4] U slučaju da izgubi svoje leglo ženka može primiti druge prašćiće. Prasad počinje pasti na oko dva do tri tjedan starosti a prestaju sisati za šest mjeseci.[4]

Zaštita[uredi VE | uredi]

Brojnost bradavičastih svinja u južnoj Africi procjenjuje se na oko 250.000. [12] Tipična gustoća u rasponu je između 1 i 10 po km ² u zaštićenim područjima, ali lokalna gustoća je 77 po km ² u Nacionalnom parku Nakuru.[13] Vrsta je osjetljiva na sušu i lov (naročito sa psima), što može rezultirati lokaliziranim izumiranjem.[1] Bradavičasta svinja je prisutna u brojnim zaštićenim područjima.[1]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 [1]
  2. Cahalane, Victor H. (1963). "Wart Hog". World Book Encyclopedia 19.
  3. The -vark suffix is also used in the word "aardvark", whose name means "earth pig" in Afrikaans.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Estes, R. (1991). The Behavior Guide to African Mammals, Including Hoofed Mammals, Carnivores, Primates. Los Angeles, University of California Press. pp. 218–221 ISBN 0520080858.
  5. 5,0 5,1 5,2 Kleiman, D.G., Geist, V., McDade, M.C. (2004). Grzimek's Animal Life Encyclopedia, The Gale Group Inc.
  6. 6,0 6,1 Kingdon, J. (1979). East African Mammals: An Atlas of Evolution in Africa, Volume 3, Part B: Large Mammals. Chicago, University of Chicago Press. pp. 231–249.
  7. Vercammen, P., Mason, D.R. "Pigs, Peccaries and Hippos Status Survey and Action Plan".
  8. Martial Eagle Kills Baby Warthog |. Orion-hotels.net. Retrieved on 2012-08-22.
  9. Owls of the World by Konig, Weick & Becking. Yale University Press (2009), ISBN 0300142277.
  10. Maher, C. R., Lott, D.F. (1995). "Definitions of territoriality used in the study of variation in vertebrate spacing systems". Animal Behaviour 49 (6): 1581.
  11. Estes, R.D., Cumming, D., Hearn, G. (1982). "New Facial Gland in Domestic Pig and Warthog". Journal of Mammalogy 63 (4): 618–624.
  12. Cumming, D. H. M. 1999. Study on the development of Transboundary Natural Resource Management Areas in Southern Africa – Environmental Context. Natural Resources, Land Use, and Conservation. Biodiversity Support Program. Washington, DC, USA.
  13. Radke, R. 1991. "Monographie des warzenschweines (Phacochoerus aethiopicus)". Bongo, Berlin 18: 119–134.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bradavičasta svinja
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Bradavičasta svinja