Delta Force

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden s engleskog na hrvatski jezik.
Obratite pozornost na zaostatke engleskog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično.
Slobodno pomozite prevesti i ispraviti članak, vodeći računa o točnosti prijevoda te stilu i pravopisu hrvatskoga jezika. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


1. operativni odred specijalnih snaga–Delta
SFOD-D Patch.svg
Delta Force značka
Aktivna 21. studeni, 1977.
Država Flag of the United States.svg SAD
Grana United States Department of the Army Seal.svg Američka vojska
Vrsta Specijalna postrojba
Uloga Specijalne operacije
Veličina Povjerljivo[1] (preko 400 članova)
Dio United States Special Operations Command Insignia.svg Američko zapovjedništvo specijalnih operacija (USSOCOM)

JSOC emblem.jpg Zapovjedništvo za združene specijalne operacije (JSOC)
US Army Special Operations Command SSI.svg Američko zapovjedništvo specijalnih operacija vojske (USASOC)

Sjedište Fort Bragg, Sjeverna Karolina
Nadimak Jedinica (The Unit)
Sudjelovanje u borbama Operacija Orlova kandža (iranska talačka kriza)
Invazija na Grenadu
Zaljevski rat
Somalijski građanski rat
Operacija Gotička zmija (Bitka za Mogadišu 1993.)
Operacija Vječna sloboda (Bitka kod Tore Bore i dr.)
Operacija Iračka sloboda (operacija Crvena zora, operacija Medford, spašavanje Roya Hallumsa i dr.)

1. operativni odred specijalnih snaga–Delta (engl. 1st Special Forces Operational Detachment–Delta, skraćeno 1st SFOD-D), popularno poznata kao Delta Force je sastavnica američke vojske za Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (Joint Special Operations Command, JSOC). Ministarstvo obrane SAD-a[2] i Pentagon su prije jedinicu zvali Grupa za borbene primjene (Combat Applications Group, CAG), ali neki tvrde da je 2010. preimenovana kao Vojni podijeljeni elementi (Army Compartmented Elements, ACE). Iako je 1. OOSS-D administrativno zastupan pod USASOC-om, JSOC upravlja njime. Delta Force i njezin pomorski susjed, Mornarička specijalna ratna razvojna grupa (DEVGRU/NSWDG), su glavne vojne protuterorističke postrojbe SAD-a.

Primarni zadatci Delta Forcea su protuterorizam, direktna akcija/izravni upad, te operacije nacionalne intervencije, premda je to ekstremno prilagodljiva grupa sposobna provoditi mnoge vrste tajnih misija, uključujući, ali ne ograničeno, spašavanje taoca i racije/prepadi.

Trenutačno domaće sjedište jedinice je u Ft. Braggu, NC. Ne zna se gdje točno današnje strano sjedište, ali poznato je da je 2005. bilo u napuštenim zgradama socijalističke arapske stranke Ba'ath u Zelenoj zoni pored rijeke Tigris, Irak.

Povijest[uredi VE | uredi]

Delta Force je osnovan nakon mnogih, dobro publiciranih terorističkih incidenata u '70-ima. Ti su incidenti doveli vladu SAD-a da osnova protuterorističku postrojbu koja će raditi i biti spremna cijelo vrijeme.

Ključne vojne i vladine figure već su bile upoznate s ovakvom vrstom jedinice u ranim '60-ima. Charles Alvin Beckwith, član američkih Specijalnih snaga (poznatih kao "Zelene beretke") i veteran rata u Vijetnamu, služio je kao rezervni časnik u Specijalnoj zračnoj službi (Special Air Service, SAS) britanske vojske u 22. SAS pukovniji tijekom gerilskog rata između Commonwealtha i malajske narodne oslobodilačke armije. Prilikom povratka, Beckwith je prezentirao detaljni izvještaj ističući ranjivost američke kopnene vojske zbog neimanja jedinica tipa SAS-a. Specijalne snage američke vojske su se tijekom tog perioda usmjeravale nekonvencionalnom ratovanju, ali Beckwith je prepoznao potrebu "ne samo za učitelje, već i izvršitelje".[3] Zamislio je iznimno prilagodljive i potpuno autonomne male timove sa širokim spektrom posebnih vještina za direktnu akciju i protuterorističke misije. Obavijestio je vojne i vladine ličnosti koje su odbijale stvaranje nove jedinice izvan Specijalnih snaga ili mijenjanje postojećih metoda.

Konačno, sredinom '70-ih, kako je prijetnja terorizma rasla, visoko zapovjedništvo Pentagona je dopustilo Beckwithu da osnova postrojbu.[4] Beckwith je procijenio da bi bilo potrebno 24 mjeseca da bi se tu novu jedinicu moglo osposobiti za misiju. Beckwtihova procjena rezultirala je od razgovora kojeg je imao prije s brigadirom Johnom Wattsom dok je ažurirao svoje SAS iskustvo u Engleskoj 1976. Watts je objasnio Beckwithu da bi kreiranje vojnog eskadrona zauzelo 18 mjeseci, ali ga je savjetovao da kaže vodstvu američke vojske da je potrebno dvije godine, te da ga nitko ne smije "(od)govoriti o tome". Da bi se opravdalo zašto je potrebno dvije godine da se izgradi Delta, Beckwith i njegovo osoblje izradili su ono što bi se moglo nazvati "Robert Redford papir". U tome je Delta navela svoje potrepštine i povijesne presedane za četvero-faznu selekciju/postupak procjenjivanja.[5]

U međuvremenu, pukovnik Bob "Crne rukavice" Mountel od 5. grupe specijalnih snaga je bio zadužen sa stvaranjem jedinice koja bi "mogla probiti kratkoročni jaz" koji je postojao dok je Delta bila spremna, zvana Plavo svjetlo (Blue Light).[6]

4. studenog 1979., ubrzo nakon što je Delta kreirana, 53 američkih diplomata i građana je držano kao taoce u američkom veleposlanstvu u Teheranu, Iranu. Jedinica je dodijeljena operaciji Orlova kandža i naređeno joj je da potajno uđe u državu i izbavi taoce iz veleposlanstva pomoću sile tijekom noći 24. i 25. travnja 1980. Operacija je prekinuta zbog zrakoplovnih problema. Pregledna komisija je pregledala otkaz i pronašla je 23 problema kod operacije, neki od njih su ne obavještavanje o vremenu koje bi letjelica mogla susresti, problemi s gorivom, mehanikom i upravljačkim kontrolama.[7]

Nakon što je operacija propala, američka vlada shvatila je da treba napraviti više promjena. 160. avijacijska pukovnija za specijalne operacije, poznata pod nadimkom Noćni vrebači (Night Stalkers), je stvorena za posebne misije koje zahtijevaju zračnu potporu. Mornarica je stvorila Mornaričku specijalnu ratnu razvojnu grupu (Naval Special Warfare Development Group, NSWDG/DEVGRU), prije zvana kao SEAL tim 6 koja bi poslužila za pomorske operacije. Zapovjedništvo za združene specijalne operacije je stvoreno za upravljanje raznih protuterorističkih jedinica u Oružanim snagama SAD-a.

Organizacija & struktura[uredi VE | uredi]

Jedinica je pod organizacijom Zapovjedništva specijalnih operacija vojske (USASOC), ali ju kontrolira Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (JSOC). Zapovjednik jedino može biti pukovnik. Virtualno su sve informacije o jedinici strogo-povjerljive i detalji o posebnim misijama ili operacijama obično nisu dostupni javnosti. Mnoštvo izvora, uključujući knjigu Unutar Delta Forcea (Inside Delta Force) čiji je autor umirovljeni narednik bojnik Eric L. Haney, navode da veličina postrojbe varira od 800 do 1000 pripadnika, iako to nije potvrđen i siguran broj, s time da je podijeljena u više operativnih skupina:

Svaki eskadron ima svoje komunikacijske oznake

  • eskadron AX-ray
  • eskadron B – Yankee
  • eskadron C – Zulu

Svaki eskadron podijeljen je na tri trupe—jedna izvidnička/snajper trupa i dvije jurišne koje mogu djelovati u malim timovima od samo 2 do 6 ljudi.

Regrutiranje[uredi VE | uredi]

29. lipnja 2006. general Wayne Downing je pred Kongresom izjavio da je 70% Delta Force operatora započelo svoju karijeru u 75. rendžerskoj pukovniji. Navodno su Rendžeri fizički bolje pripremljeni nego "Zelene beretke".

Regrutiranje se svake godine održava 2 puta (jedanput u proljeće i jedanput u jesen) negdje u Apalačkom gorju. Larry Vickers i Paul Howe, veterani Mogadišua i Paname, su tijekom intervjua rekli da od 240 kandidata samo 12 do 15 ih uspije proći za Deltu. Regruteri Delte pregledavaju dosjee vojnika i ako se nađe onaj tko zadovoljava kvalifikacije biva pozvan pomoću pisma. Posao vojnika (npr. pješački strijelac, kemijski specijalist, mehaničar, električar, geoprostorni inženjer) je nematerijalan, nebitan.

Selekcijski proces[uredi VE | uredi]

OTC-2 (druga klasa), jesen, 1978. Od 160 ljudi, 10 je uspješno prošlo obuku.

U Haneyvoj knjizi Unutar Delta Forcea detaljno je od početka opisan postupak odabira. Haney je napisao postupak selekcije počinje sa uobičajenim testovima koji zahtijevaju sklekove, čučnjeve, trčanje na 3.2 km, obrnuto puzanje i plivanje na 100 m u potpunoj odjeći. Kandidati su tada podvrgnuti nizu vježbi za kopnenu navigaciju unutar 29 km, s time da se nosi ruksak od 18 kg. Težina ruksaka i udaljenost su povećani i vremenski standardi za zadatak su skraćeni svakim korakom. Posljednji fizički ispit je hodanje 64 km s ruksakom od 20 kg preko grubog terena, te se mora izvršiti u neodređenom iznosu vremena. Haney je napisao da je samo višem časniku i dočasniku zaduženim za selekciju dopušteno odrediti vremensko ograničenje, ali sva procjena, zadatci izbora i uvjeti su postavljeni od strane Deltinog kadra (časnik pukovnije sa stalnim zapovjednim sastavom). Mentalni dio ispitivanja se započinje s brojnim psihološkim testovima. Kandidati bi zatim stali ispred komisije Delta instruktora, psihologa jedinice, Delta zapovjednika od kojih bi ih svaki pitao puno pitanja i potom prekinuo svaki odgovor i manire ispitanika s namjerom da ga se umno iscrpi/izmori. Zapovjednik jedinice onda priđe kandidatu i reče mu je li odabran. Ako individualac uspije biti odabran za Deltu, prolazi kroz 6-mjesečni trening za operatora (Operator Training Course, OTC), kako bi naučio protuterorističke i protuobavještajne tehnike, tijekom kojeg vremena ima malo kontakta s prijateljima i obitelji. Trening također sadrži obuku za streljačko/vatreno oružje i streljivo.

Djelovanja[uredi VE | uredi]

Operacija Orlova kandža[uredi VE | uredi]

Ostaci sudarenih, izgorjelih i napuštenih letjelica kod Desert One.

Deltin prvi zadatak počeo je nakon noći kada su dovršili svoju operativnu procjenu 4. studenog 1979. kada su iranski studenti upali u američku ambasadu u Tehranu. Delta je odmah dobila zadatak da spasi taoce i počela je trenirati u kompleksu kojeg su sagradili vojni borbeni inženjeri u zračnoj bazi Eglin u Floridi, te za kojeg predviđen da izgleda ili je sličan strukturi veleposlanstva u Tehranu. Po planu bi spasilačka snaga trebala biti ubačena pomoću C-130 Herculesa od Ratnog zrakoplovstva SAD-a tijekom noći u udaljenu lokaciju u pustinji (Desert One) izvan Tehrana, zatim se sastati s grupom helikoptera RH-53 Sea Stallion (koji su doletjeli s nosača zrakoplova U.S.S. Nimitza koji se nalazi blizu Indijskog oceana) od Marinskog korpusa. Helikopteri bi potom bili nadopunjeni gorivom kod Desert One. Helikopteri i spasilačka postrojba (Delta Force i Rendžeri) bi poletili kod skrivene točke izvan Tehrana i ostali pritajeni do sljedeće noći. Na večer spašavanja, Delta Force tim bi došao do ambasade, pretražio kompleks, izbavio zatočenike, te ih preveo preko ulice u nogometni stadion gdje su se helikopteri smjestili za izvlačenje. Sea Stallioni bi odveli taoce na obližnje uzletište kod aerodroma kojeg je Rendžerski vod napao i zauzeo. Lockheed C-141 Starlifteri bi poveli sa sobom cijelu spasilačku postrojbu i taoce, a helikopteri bi bili demolirani i ostavljeni.

Helikopteri su uzrokovali otkazivanje misije kod Desert One, kada ih je dosta bilo izgubljeno zbog pješčanih oluja, umorom pilota i hidrauličkim kvarovima. Predsjednik Carter je otkazao misiju. Dok je cijeli spasilački tim napuštao Desert One, jedan od helikoptera se sudario s C-130 i tijekom nastale eksplozije i panike, helikopteri su bili napušteni, ostavljajući neodobrene planove misije u rukama Iranaca, eliminirajući svaki mogući drugi potajni pokušaj spašavanja.

Operacije u Srednjoj Americi[uredi VE | uredi]

Delta Force trupe su opsežno djelovale Srednjoj Americi, boreći se protiv Nacionalne oslobodilačke fronte Farabundo Marti i asistirajući pobunjeničkim grupama Kontraši zajedno s Centralnom obavještajnom agencijom (CIA).

Operacija Hitan bijes[uredi VE | uredi]

Druga Deltina misija počela je u ranim jutarnjim satima prvog dana operacije Hitan bijes, 25. listopada 1983., gdje im je plan bio napasti zatvor Richmond Hill i spasiti političke zatvorenike. Pošto je građen od ostataka utvrde iz 18. stoljeća, nije bilo moguće prići zatvoru pješice na tri strane osim kroz gusti dio džungle na strmoj planinskoj padini; četvrtoj strani se može prići pomoću uske ceste s visokim stablima. Zatvor nije imao mjesta za helikoptera koji bi sletio s napadačkim snagama. Richmond Hill također okružuje i jedna strana strme doline. Preko i iznad doline, na višem vrhu, se nalazi još jedna utvrda – Fort Frederic, koja služi kao grenadski stožer. Iz Fort Frederica, stožer je lako kontrolirao padine i tlo od tjesnaca dolje sa streljačkim oružjem i paljbom strojnica. To je bila dolina koju su helikopteri Delta Forcea preletjeli pod pucnjavom grenadskog stožera u 06:30 sati tog jutra.

Helikopteri od Task Forcea 160 (danas preimenovana kao 160. avijacijska pukovnija za specijalne operacije) uletjeli su u dolinu i okrenuli svoje noseve zatvoru. U nemogućnosti za slijetanje, Delta borci počeli su se spuštati s užetom iz helikoptera. Iznenada, dok su se članovi tima počeli neobuzdano ljuljati na užetu, helikopteri su se našli u unakrsnoj paljbi sprijeda, dok su trupe iz zatvora pucale; i još razornije, straga i s vrha. Prema objašnjenjima grenadskih svjedoka, jedan je pilot helikoptera krenuo nazad bez dopuštenja i odbio je letjeti za napad. Pritužbe kukavičluka za pilota 160. APSO-a su bile podignute od strane Delta Force članova koji su htjeli da ih se spusti u borbenu zonu, ali su kasnije odbačene.

Let Aeropostal 252[uredi VE | uredi]

29. srpnja 1984., let Aeropostal 252 iz Caracasa u otok Curaçao je otet. Dva dana kasnije, DC-9 su pretražili venezuelanski komandosi, koji su usmrtili otmičare. Delta Force je pružao potporu.

Operacija Okrugla boca[uredi VE | uredi]

Delta je isplanirala operaciju za tri timova za Bejrut u Libanonu kako bi izbavili taoce iz zatočeništva Hezbollaha, ali je akcija ukinuta kada su se pregovori sveli na to da se obeća zamjena oružja za taoce. Operacija je u konačnici potpuno obustavljena nakon što je priča iz novina Los Angeles Times otkrila Iran–Contra aferu.

Operacija Teška sjena[uredi VE | uredi]

U knjizi Ubijajući Pabla (Killing Pablo), Mark Bowden sugerira da je Delta Force snajper usmrtio kolumbijskog narkobosa Pabloa Escobara. Ne postoji čvrsti dokaz ovoga, a zasluga je često pripisana kolumbijskim sigurnosnim snagama, osobito Search Blocu, jedan od troje jedinica za specijalne operacije Nacionalne policije Kolumbije.

Panama[uredi VE | uredi]

Prije operacije Pravedan povod gdje su američke snage zauzele svoja mjesta, bile su ključne misije za specijalno operacijske snage. Operacija Kiseli gambit bio je plan za spašavanje CIA-inog agenta zvan Kurt Muse koji je u zatvoru Carcel Modelo u Panama Cityju. Još jedna važna misija je dodijeljena Delti – operacija Izvanredan paket, hvatanje Manuela Noriege.

Operacija Pustinjski štit i Pustinjska oluja[uredi VE | uredi]

Delta Force i SAS duboko iza iračkih linija.
Deltini čuvari uz generala Schwarzkopfa.

Delta Force je bio implementiran tijekom Pustinjske oluje s brojnim odgovornostima. To je uključivalo potporu normalnim konvencionalnim vojnim postrojbama koje su pružale blisku zaštitu generalu Normanu Schwarzkopfu u Saudijskoj Arabiji. Delta Force, zajedno uz legendarni britanski SAS (Special Air Service) i koalicijske specijalne snage, su bili u potrazi za SCUD raketama na sjeveru Iraka 1991. kao odgovor na Saddamove napade na Izrael. Korištenjem modificiranih Humveea, Delta je istražila velike puteve pustinje tražeći nedostižne mobilne kamione s ispaljivačima SCUD raketa, kao i onemogućavanjem komunikacijske infrastrukture koja im je dopustila da djeluju.

Operacija Gotička zmija[uredi VE | uredi]

Black Hawk iznad obale Mogadishua.

3. listopada 1993., Delta Force timovi su poslani zajedno s Rendžerima u Mogadishu u Somaliji.

Zadatak je bio uhvatiti nekoliko vrhovnih poručnika Mohameda Farraha Aidida, kao i još par meta visokog prioriteta. Misija je postala ugrožena nakon što su dva MH-60L Black Hawk helikoptera srušena RPG-ovima. To je rezultiralo u daljnju bitku, a pet Delta operatora su poginula (šesti je umro u napadu minobacača danima kasnije), također je stradalo šest Rendžera, pet vojnih avijatičara, te dva pripadnika 10. planinske divizije. Procjene somalijskih smrti variraju od 133, kako je rekao Aididov zapovjednik trupa, do 1500–2000 po izjavi američkog ambasadora u Somaliji. 1999., pisac Mark Bowden objavio je knjigu Pad Crnog jastreba: Priča o modernom ratu (Black Hawk Down: A Story of Modern War), prema kojoj je kasnije snimljen i film Ridleya Scotta 2001.

Operacija Podržana demokracija[uredi VE | uredi]

Delta je sudjelovala u invaziji Haitija 1994., kao dio skupine Task Force 120 (75. rendžerska pukovnija, DEVGRU), zajedno s 3. grupom Specijalnih snaga.

Talačka kriza u japanskom veleposlanstvu[uredi VE | uredi]

U siječnju 1997., Delta Force i 6 članova britanskog SAS-a su uvježbavali peruanske snage.

Konferencija STO-a[uredi VE | uredi]

Od 30. studenog do 2. prosinca 1999., članovi Delta Forcea pripremali su osiguranje protiv kemijskog napada na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu.

Operacija Vječna sloboda[uredi VE | uredi]

Delta Force tim prerušen u mjesne stanovnike. Studeni, 2001.

Delta Force bila je jedna od postrojbi uključena u početnu invaziju na Afganistan 2001. Delta Force je formirala srž posebne napadačke jedinice koja je lovila visoko-vrijedne mete poput Osame bin Ladena i ostale važne vođe al-Qaede i Talibana od listopada 2001., početkom operacije Vječna/Trajna sloboda. Jedna takva operacija bio je zračnodesantni napad s potporom 75. rendžerske pukovnije na sjedište Mullaha Mohammeda Omara kod zrakoplovne piste u provinciji Kandahar. Iako Delta nije uspjela uhvatiti Omara, Rendžeri su zauzeli bitno strateško mjesto. Ostale velike borbe u kojima je Delta sudjelovala bile su Bitka kod Tore Bore te operacija Anakonda početkom ožujka 2002. Napadačka snaga bila pod mnogim različitim oznakama: Task Force 11, Task Force 20, 121, 145 i Task Force 6-26. Delta je povećala djelovanje u istočnom Afganistanu 2009. Kao Task Force 88, "Mornarička specijalna ratna razvojna grupa/SEAL tim 6 (DEVGRU); 1. operativni odred specijalnih snaga–Delta/CAG/ACE; 75. rendžerska pukovnija; 160. specijalno operacijska avijacijska pukovnija i 24. specijalni taktički eskadron; plus elementi još više tajnijih i jedinica i obavještajnih organizacija" su neutralizirali više od 2000 protivnika u Afganistanu protiv mreže Haqqani.

Operacija Iračka sloboda[uredi VE | uredi]

Članovi Delte mogu se vidjeti sa tamno-zelenim Gentex MICH TC-2002 kacigama ispred vojnika 101. zračnodesantne divizije. Mosul, Irak, 2003.

Jedna od nekoliko misija koje su Delta Force operatori imali važnu ulogu bila je invazija na Irak 2003. Navodno su potajno ušli u Bagdad. Njihovi zadatci bili su vođenje zračnih napada, građenje mreža doušnika, prisluškivanje i sabotaža iračkih komunikacijskih linija. Sudjelovali su u operaciji Fantomski gnjev u travnju 2004. gdje su, većinom kako snajperi, bili dodijeljeni satnijama Marinskog korpusa SAD-a.

Delta je bila i prisutna kod opsade Mosula u kojem su Uday i Qusay Hussein ubijeni, a također je i sudjelovala u lovu i eventualnom uhićenju Saddama Husseina. To je bila je to radna skupina (task force) koju su činili Deltine trupe i rendžerski vod. Delta je na tlu sjeverno od Baqube 7. lipnja 2006. nadzirala kompleks gdje se Abu Musab al-Zarqawi skrivao. Nakon dugog lova na njega, Delta je sazvala zračni napad.

Objektiv Medford[uredi VE | uredi]

4. travnja 2004. na ulicama Bagdada su skupinu stranih radnika oteli irački kriminalci. Jedan od talijanskih taoca, Fabrizio Quattrocchi, je pogubljen nedugo nakon otmice. Preostali zarobljenici bili su Salvatore Selfio, Umberto Cupertino, Maurizio Agliana i Jerzy Kos iz Poljske.

8. lipnja iste godine., eskadron A od Delte, zajedno sa 160. APSO-om ("Noćni vrebači") proveli su prepad da spase strane radnike u kompleksu pored Ramadija. Otmičari su se odmah predali kad su ih operatori uhvatili nespremne. Jedan taoc sjetio se kako mu je Delta operator odrezao plastične lisice i rekao mu "Sad si moj." Misija je bila potpuni uspjeh.

Cijela akcija može se vidjeti na fantastičnoj snimci: link

Spašavanje Roya Hallumsa[uredi VE | uredi]

7. rujna 2005., Deltin tim spasio je američkog taoca. Roy Hallums radio je kao privatni vojni ugovaratelj (plaćenik), a Iračani su ga oteli 1. studenog 2004. zajedno uz šestero drugih: Phillippino Roberto, Tarongoy, nepalac zvan Inus Dewari i još 3 Iračana. Dewari i 3 Iračana puštena su nedugo nakon otmice. Tarongoy je oslobođen u lipnju 2005., i rekao je da je Hallums još živ i da se u njegovu zamjenu traži 12 milijuna dolara. U rujnu iste godine je jedan Iračanin kojeg su pritvorile koalicijske snage pružao obavjest na neprijateljsku lokaciju gdje je Hallums držan: farmerska kuća nekih 24 km južno od Bagdada, glavnog grada. Hallums je pronađen u betonskom podrumu sa samo slamčicom za disanje. Jedan Delta truper pitao je Hallumsa "Jesi li ti Roy?". "Da." – odgovorio je. "Jackpot" uzviknuo je spasilac. Roy je bio u zatočeništvu 311 dana.

Spašavanje se može vidjeti na videu: link

Napad u Benghaziju 2012.[uredi VE | uredi]

Tijekom napada u Benghaziju 11. rujna 2012., dva Delta Force operatora u suradnji s pet CIA-inih agenta i dva bivša Navy SEALsa bili su u pomoć opkoljenoj ambasadi u Benghaziju, nakon što su platili pilotima 30.000 dolara da ih iz Tripolija odvedu u Benghazi. Poslije žestoke borbe, spasilačka ekipa uključujući dva Deltina članova, asistirali su u evakuaciji preživjelog diplomatskog osoblja prema glavnoj ambasadi u Tripoli. Za njihovu hrabrost i odvažnost, jedan od operatora, majstorski narednik (MSG) David R. Halbruner, nagrađen je Križem istaknute službe, dok je jedan Marinac koji je bio pridružen Delti, nagrađen Mornaričkim križem.

Uhićenje Abu Anas al-Libia[uredi VE | uredi]

Čovjek odgovoran za bombardiranja u američkoj ambasadi u Keniji 1998. – Nazih Abdul-Hamed Nabih al-Ruqai'i, poznat pod pseudonimom Abu Anas al-Libi, je uhvaćen 5. listopada 2013. (subota) kada su oko 10 Delta operatora uz pomoć FBI agenata i CIA-inih SAD (Special Activities Division) pripadnika u 6 sati ujutro s bijelim kombijima s obojenim zamračenim prozorima okružili al-Libijev automobil te ga odveli s ulice glavnog grada Libije, Tripolija. Tijekom akcije su razbili prozore njegovog auta, te al-Libiju navukli crnu vreću preko glave prije nego što su ga strpali u vozila bez regirstarskih pločica. Cijela ekipa je u sekundama nestala, a metu (al-Libi) je čekao sud s nizom optužbi zbog međunarodnih zločina koji su ostavili nagradu od 5 milijuna dolara za njegovo uhićenje.

Prateći prepad, gradovi al-Bayda i Derna podigli su tužbe protiv otmice i zahtjevali posljedice. Izjava je glasila "Ovaj sramotni čin koštat će libijsku vladu puno.". Gradovi poput Benghazija, Bayde i Darne su uporišta islamskih ekstremista koji se bave političkim atentatima ciljajući aktiviste, suce i članove sigurnosnih agencija. "Kunemo se Alahom da ćemo se boriti protiv onih koji su izdali ovu državu i uveli je u urotu" – izjavila je grupa. Al-Libijev brat Nahir rekao je njegovoj ženi da je vidio otmicu kroz prozor i opisao je otmičare kao strane oružane "komandose". Istog su dana i Navy SEALsi iz DEVGRU-a pokušali obaviti operaciju na obali Somalije, ali nisu bili uspješni.

Cijela snimka operacije može se vidjeti na sljedećem linku: link

Odlazak Bowea Bergdahla[uredi VE | uredi]

Američki vojni ratni zarobljenik Bowe Bergdahl predan je Delta operatorima koji su čekali u Black Hawku na granici Pakistana i Afganistana 31. svibnja 2014. Amerikanci su za zamjenu morali otpustiti petero Talibana. Bergadhla su zarobili Talibani 30. lipnja 2009. u provinciji Paktika.

Video otpuštenja: link

Hvatanje Abu Ahmeda Khattale[uredi VE | uredi]

Preko noći 14. i 15. lipnja 2014., Delta Force tim, zajedno uz mali kontingent elitnih pripadnika Obavještajne potporne aktivnosti (Intelligence Support Activity, ISA) uhvatili su Abu Ahmeda Khattalu, koji je jedan od sudionika napada u Benghaziju 2012. FBI je ponovno bio prisutan asistent jer je Barack Obama htio da to više bude policijsko uhićenje nego vojna racija. Khattala je uhvaćen na veoma sličan način kao i al-Libi.

Racija u sjevernoj Siriji[uredi VE | uredi]

4. srpnja 2014., nekoliko Deltinih timova je ubačeno u sjevernu Siriju s ciljem da pronađu i izbave zatočenog novinara Jamesa Foleya i ostale američke taoce. Sudeći prema svjedocima, nakon što su uništili protuzračna oružja, operatori su napali bazu Islamske Države Iraka i Levanta/Sirije (ISIS). Baza je uništena, a svi džihadisti ubijeni s time da je jedan Amerikanac bio ranjen tijekom ubačavanja. Nije bilo prisutnih taoca zbog čega nije bilo nikoga za izbaviti. James Foley je kasnije pogubljen.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Delta Force: Priča o američkoj elitnoj protuterorističkoj jedinici. Eric L. Haney, Delacorte Press, 2002.
  2. Američki heroji u specijalnim operacijama, str. 9. Izdavačka grupa B&H. ISBN 978-0-8054-4712-5. Preuzeto 7. kolovoza, 2013.
  3. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  4. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  5. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  6. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  7. Gabriel, Richard A. (1985). Vojna nekompetentnost: Zašto američka vojske ne pobjeđuje, Hill & Wang, ISBN 0-374-52137-9, str. 106–116.