Delta Force

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden s engleskog na hrvatski jezik.
Obratite pozornost na zaostatke engleskog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično.
Slobodno pomozite prevesti i ispraviti članak, vodeći računa o točnosti prijevoda te stilu i pravopisu hrvatskoga jezika. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


1. operativni odred specijalnih snaga–Delta
SFOD-D Patch.svg
Delta Force značka
Aktivna 21. studeni, 1977.
Država Flag of the United States.svg SAD
Grana United States Department of the Army Seal.svg Američka vojska
Vrsta Specijalna postrojba
Uloga Specijalne operacije
Veličina Povjerljivo[1] (navodno skoro 1000 pripadnika)
Dio United States Special Operations Command Insignia.svg Američko zapovjedništvo specijalnih operacija (USSOCOM)

JSOC emblem.jpg Zapovjedništvo za združene specijalne operacije (JSOC)
US Army Special Operations Command SSI.svg Američko zapovjedništvo specijalnih operacija vojske (USASOC)

Sjedište Fort Bragg, Sjeverna Karolina
Nadimak Jedinica (The Unit)
Sudjelovanje u borbama Operacija Orlova kandža (iranska talačka kriza)
Invazija na Grenadu
Zaljevski rat
Somalijski građanski rat
Operacija Gotička zmija (bitka za Mogadišu 1993.)
Rat u Afganistanu (bitka kod Tore Bore)
Rat u Iraku (operacija Crvena zora, operacija Medford i spašavanje Roya Hallumsa)

1. operativni odred specijalnih snaga–Delta (engl. 1st Special Forces Operational Detachment–Delta, skraćeno 1st SFOD-D), popularno poznata kao Delta Force je sastavnica američke vojske za Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (Joint Special Operations Command, JSOC). Ministarstvo obrane SAD-a[2] i Pentagon su prije jedinicu zvali Grupa za borbene primjene (Combat Applications Group, CAG), ali neki tvrde da je 2010. preimenovana kao Army Compartmented Elements (ACE). Iako je 1. OOSS-D administrativno zastupan pod USASOC-om, JSOC upravlja njime. Delta Force i njezin pomorski susjed, Mornarička specijalna ratna razvojna grupa (DEVGRU/NSWDG), su glavne vojne protuterorističke postrojbe SAD-a.

Primarni zadatci Delta Forcea su protuterorizam, direktna akcija/izravni upad, te operacije nacionalne intervencije, premda je to ekstremno prilagodljiva grupa sposobna provoditi mnoge vrste tajnih misija, uključujući, ali ne ograničeno, spašavanje taoca i racije/prepadi.

Trenutačno domaće sjedište jedinice je u Ft. Braggu, NC. Ne zna se gdje točno današnje strano sjedište, ali poznato je da je 2005. bilo u napuštenim zgradama socijalističke arapske stranke Ba'ath u Zelenoj zoni pored rijeke Tigris, Irak.

Povijest[uredi VE | uredi]

Delta Force je osnovan nakon mnogih, dobro publiciranih terorističkih incidenata u 70-ima. Ti su incidenti doveli vladu SAD-a da osnova protuterorističku postrojbu koja će raditi i biti spremna cijelo vrijeme.

Ključne vojne i vladine figure već su bile upoznate s ovakvom vrstom jedinice u ranim 60-ima. Charles Alvin Beckwith, član američkih Specijalnih snaga (poznatih kao "Zelene beretke") i veteran rata u Vijetnamu, služio je kao rezervni časnik u Specijalnoj zračnoj službi (Special Air Service, SAS) britanske vojske u SAS pukovniji 22 tijekom gerilskog rata između Commonwealtha i malajske narodne oslobodilačke armije. Prilikom povratka, Beckwith je prezentirao detaljni izvještaj ističući ranjivost američke kopnene vojske zbog neimanja jedinica tipa SAS-a. Specijalne snage američke vojske su se tijekom tog perioda usmjeravale nekonvencionalnom ratovanju, ali Beckwith je prepoznao potrebu "ne samo za učitelje, već i izvršitelje".[3] Zamislio je iznimno prilagodljive i potpuno autonomne male timove sa širokim spektrom posebnih vještina za direktnu akciju i protuterorističke misije. Obavijestio je vojne i vladine ličnosti koje su odbijale stvaranje nove jedinice izvan Specijalnih snaga ili mijenjanje postojećih metoda.

Konačno, sredinom 70-ih, kako je prijetnja terorizma rasla, visoko zapovjedništvo Pentagona je dopustilo Beckwithu da osnova postrojbu.[4] Beckwith je procijenio da bi bilo potrebno 24 mjeseca da bi se tu novu jedinicu moglo osposobiti za misiju. Beckwtihova procjena rezultirala je od razgovora kojeg je imao prije s brigadirom Johnom Wattsom dok je ažurirao svoje SAS iskustvo u Engleskoj 1976. Watts je objasnio Beckwithu da bi kreiranje vojne eskadrile zauzelo 18 mjeseci, ali ga je savjetovao da kaže vodstvu američke vojske da je potrebno dvije godine, te da ga nitko ne smije "(od)govoriti o tome". Da bi se opravdalo zašto je potrebno dvije godine da se izgradi Delta, Beckwith i njegovo osoblje izradili su ono što bi se moglo nazvati "Robert Redford papir". U tome je Delta navela svoje potrepštine i povijesne presedane za četvero-faznu selekciju/postupak procjenjivanja.[5]

U međuvremenu, pukovnik Bob "Crne rukavice" Mountel od 5. grupe specijalnih snaga je bio zadužen sa stvaranjem jedinice koja bi "mogla probiti kratkoročni jaz" koji je postojao dok je Delta bila spremna, zvana Plavo svjetlo (Blue Light).[6]

4. studenog 1979., ubrzo nakon što je Delta kreirana, 53 američkih diplomata i građana je držano kao taoce u američkom veleposlanstvu u Teheranu, Iranu. Jedinica je dodijeljena operaciji Orlova kandža i naređeno joj je da potajno uđe u državu i izbavi taoce iz veleposlanstva pomoću sile tijekom noći 24. i 25. travnja 1980. Operacija je prekinuta zbog zrakoplovnih problema. Pregledna komisija je pregledala otkaz i pronašla je 23 problema kod operacije, neki od njih su ne obavještavanje o vremenu koje bi letjelica mogla susresti, problemi s gorivom, mehanikom i upravljačkim kontrolama.[7]

Nakon što je operacija propala, američka vlada shvatila je da treba napraviti više promjena. 160. avijacijska pukovnija za specijalne operacije, poznata pod nadimkom Noćni vrebači (Night Stalkers), je stvorena za posebne misije koje zahtijevaju zračnu potporu. Mornarica je stvorila Grupu za razvoj mornaričkog specijalnog ratovanja (Naval Special Warfare Development Group, NSWDG/DEVGRU), prije zvana kao SEAL tim 6 koja bi poslužila za pomorske operacije. Zapovjedništvo za združene specijalne operacije je stvoreno za upravljanje raznih protuterorističkih jedinica u Oružanim snagama SAD-a.

Organizacija & struktura[uredi VE | uredi]

Jedinica je pod organizacijom Zapovjedništva specijalnih operacija vojske (USASOC), ali ju kontrolira Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (JSOC). Zapovjednik jedino može biti pukovnik. Virtualno su sve informacije o jedinici strogo-povjerljive i detalji o posebnim misijama ili operacijama obično nisu dostupni javnosti. Mnoštvo izvora, uključujući knjigu Unutar Delta Forcea (Inside Delta Force) čiji je autor umirovljeni časnički namjesnik Eric L. Haney, navode da veličina postrojbe varira od 800 do 1000 osoblja, s time da je podijeljena u više operativnih skupina:

Svaki eskadron ima svoje komunikacijske oznake

  • eskadron AX-ray
  • eskadron B – Yankee
  • eskadron C – Zulu

Svaki eskadron podijeljen je na tri trupe—jedna izvidnička/snajper trupa i dvije jurišne koje mogu djelovati u malim timovima od samo 2 do 6 ljudi.

Regrutiranje[uredi VE | uredi]

29. lipnja 2006. general Wayne Downing je pred Kongresom izjavio da je 70% Delta Force operatora započelo svoju karijeru u 75. rendžerskoj pukovniji. Navodno su Rendžeri fizički bolje pripremljeni nego "Zelene beretke".

Regrutiranje se svake godine održava 2 ili 3 puta negdje u Apalačkom gorju. Larry Vickers i Paul Howe, veterani Mogadišua i Paname, su tijekom intervjua rekli da od 240 kandidata samo 12 do 15 ih uspije proći za Deltu.

Selekcijski proces[uredi VE | uredi]

U Haneyvoj knjizi Unutar Delta Forcea detaljno je od početka opisan postupak odabira. Haney je napisao postupak selekcije počinje sa uobičajenim testovima koji zahtijevaju sklekove, čučnjeve, trčanje na 3.2 km, obrnuto puzanje i plivanje na 100 m u potpunoj odjeći. Kandidati su tada podvrgnuti nizu vježbi za kopnenu navigaciju unutar 29 km, s time da se nosi ruksak od 18 kg. Težina ruksaka i udaljenost su povećani i vremenski standardi za zadatak su skraćeni svakim korakom. Posljednji fizički ispit je hodanje 64 km s ruksakom od 20 kg preko grubog terena, te se mora izvršiti u neodređenom iznosu vremena. Haney je napisao da je samo višem časniku i dočasniku zaduženim za selekciju dopušteno odrediti vremensko ograničenje, ali sva procjena, zadatci izbora i uvjeti su postavljeni od strane Deltinog kadra (časnik pukovnije sa stalnim zapovjednim sastavom). Mentalni dio ispitivanja se započinje s brojnim psihološkim testovima. Kandidati bi zatim stali ispred komisije Delta instruktora, psihologa jedinice, Delta zapovjednika od kojih bi ih svaki pitao puno pitanja i potom prekinuo svaki odgovor i manire ispitanika s namjerom da ga se umno iscrpi/izmori. Zapovjednik jedinice onda priđe kandidatu i reče mu je li odabran. Ako individualac uspije biti odabran za Deltu, prolazi kroz 6-mjesečni trening za operatora (Operator Training Course, OTC), kako bi naučio protuterorističke i protuobavještajne tehnike, tijekom kojeg vremena ima malo kontakta s prijateljima i obitelji. Trening također sadrži obuku za streljačko/vatreno oružje i streljivo.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Delta Force: Priča o američkoj elitnoj protuterorističkoj jedinici. Eric L. Haney, Delacorte Press, 2002.
  2. Američki heroji u specijalnim operacijama, str. 9. Izdavačka grupa B&H. ISBN 978-0-8054-4712-5. Preuzeto 7. kolovoza, 2013.
  3. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  4. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  5. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  6. Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  7. Gabriel, Richard A. (1985). Vojna nekompetentnost: Zašto američka vojske ne pobjeđuje, Hill & Wang, ISBN 0-374-52137-9, str. 106–116.