Elektrolitska disocijacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Elektrolitska disocijacija, "rastavljanje" elektrolita na ione otapanjem ili taljenjem, što je uzrok električne vodljivosti njihovih otopina ili talina.

Disocijacija (lat. dissociatio: razdvajanje) u kemiji i biokemiji, raspadanje ili rastavljanje (razdvajanje) molekula na jednostavnije sastojke, manje dijelove (manje molekule, atome, ione, radikale, kompleksi, soli). Raspadanje djelovanjem topline naziva se termička disocijacija, djelovanjem svjetlosti fotokemijska disocijacija, a rastavljanje molekula ili ionskih kristala na ione u otopinama ili u talinama soli. To je proces suprotan procesu asocijacije.

Elektrolitsku disocijaciju otapanjem u vodi prvi je 1887. objasnio S. A. Arrhenius. Disocijacija tzv. pravih elektrolita, koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski kristali), događa se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju molekule otapala (solvatacija). Međutim disocijacija tzv. potencijalnih elektrolita, koji se prije disocijacije ne sastoje od iona, događa se tek reakcijom njihovih molekula s molekululama otapala.

Stupanj disocijacije molekula ovisi o naravi elektrolita, koncentraciji i temperaturi, a određuje se mjerenjem električne vodljivosti otopine. On je to viši što je otopina elektrolita razrjeđenija. Visok stupanj disocijacije pokazuju jake kiseline, jake baze i soli jakih kiselina i jakih baza. U vrlo razrijeđenim vodenim otopinama disocirane su gotovo sve jedinke tih elektrolita. Sama voda slab je elektrolit i neznatno je disocirana, pa jedna litra sadržava tek po 10-7 mola iona H+ i OH-. Umnožak tih dviju koncentracija stalan je u svim vodenim otopinama (pH). Arrheniusova teorija elektrolitske disocijacije protumačila je važne kemijske pojave (reakcije elektrolita, njihovu električnu provodnost (provodljivost), odstupanje njihova osmotskoga tlaka). Više o elektrolitskoj disocijaciji, pod člankom (pod kojim i ona spada, kemijska grana) elektroliza.

Konstanta disocijacije[uredi VE | uredi]

Za reverzibilnu disocijaciju

 AB \leftrightarrow A + B

konstanta disocijacije (Kd) pokazuje omjer disocirane i nedisocirane sastavine.

K_d = \frac{[A][B]}{[AB]}

Soli[uredi VE | uredi]

Disocijacija soli u otopinama znači separaciju na katione i anione. Sol se može vratiti u svoje nedisocirano stanje npr. isparavanjem otapala.