A.C. Milan

AC Milan

Puno ime	Associazione Calcio Milan SpA
Nadimci	Rossoneri, Diavoli
Osnovan	16. prosinca 1899.
Stadion	San Siro, Milano
Kapacitet	85.700
Predsjednik	Silvio Berlusconi
Trener	Massimiliano Allegri
Liga	Serie A
2010./11.	1.

Associazione Calcio Milan, talijanski je nogometni klub iz Milana, Lombardija. Nadimak kluba, po njegovim tradicionalnim crno-crvenim dresovima je Rossoneri, tj. crveno-crni.

AC Milan jedan je od najpoznatijih, najpopularnijih i najuspješnijih svjetskih nogometnih klubova. Ligu prvaka osvojili su 7 puta, više od njih naslova prvaka Europe ima samo Real Madrid. Prvaci Italije postali su 18 puta, gdje zaostaju samo za Juventusom. Uz te naslove broje 5 talijanskih kupova, 3 Interkontinentalna kupa, 5 talijanskih i 4 europska Superkupa, te 2 Kupa pobjednika kupova.

Povijest

Osnutak

AC Milan je osnovan 16. prosinca 1899. kao Milan Cricket and Football Club. Osnovao ga je Englez Alfred Edwards. U njegovu je čast klub nazvan prema engleskoj inačici imena grada, dakle Milan, a ne Milano.

Za Milan je navijala radnička klasa i trgovci doseljeni s juga Italije te su politički bili skloniji ljevici.

Prvi predsjednik kluba bio je sam osnivatelj, inače vrlo istaknuta i cijenjena osoba u gradu. Za trenera nogometne momčadi postavljen je David Allison, a kriketsku je momčad vodio Edward Berra. Crveno-crni dresovi postavljeni su ne bi li se istaknula žestina i velika borbenost momčadi.

prvaci 1901.

Prva nagrada bila je Medaglia del Re ( kraljeva medalja ), osvojena u siječnju 1900. A prvi službeni trofej osvojili su 1901. postavši prvakom Italije. 3 naslova prije i 3 poslije te godine pripala su momčadi Genoe.

Naslov prvaka osvojen je opet 1906., pa i 1907., a nakon toga 1908. dio kluba koji nije priznavao dominaciju talijanskih igrača odvaja se od kluba i osniva Internazionale FC, od tad pa do danas najljućeg Milanovog suparnika.

Ratna razdoblja

Od 1916. do 1919. nije bilo prvenstva zbog 1. svjetskog rata, a umjesto toga igrao se Federal Cup čiji je prvi prvak bio baš Milan, no, taj turnir nikad nije službeno priznat ni kao zasebno natjecanje, niti kao sezona Serie A. 1919. mjenja se ime u Milan FC, pod kojim je klub imao ispodprosječne rezultate. Sve do 1938. nisu bili ni po čemu zapaženi, a tada ih je Benito Mussolini preimenovao u Associazione Calcio Milano, iliti AC Milano. Taj naziv nisu dugo imali, već nakon rata vraćaju staro ime AC Milan i od tad ga nisu mijenjali.

1950-e

44 godine se čekalo na naslov prvaka, sve do 1951. kad su ga osvojili pod triom Gre-No-Li, koji su činili trojica Šveđana, Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm. Osobito se istaknuo Gunnar Nordahl, sjajni napadač koji je sezone 1949./1950. postigao čak 35 golova što je rekord kojega još nitko nije nadmašio. Sljedeće sezone postigao je 1 manje, 34. Uz taj trojac igrali su još sjajni domaći igrači Lorenzo Buffon, Cesare Maldini i Carlo Annovazzi. Prvaci su opet postali 1955., 1957. i 1959., pridodavši tome dva Latinska kupa 51. i 56. Ostalo je zapisano da su u razdoblju od 1948. do 1957. bili uvijek među najbolje 3 ekipe u ligi.

Nereo Rocco

Opet su prvaci postali 1962. Tada je trener bio Nereo Rocco, vrlo inovativni trener koji je sport obogatio za Catenaccio, princip igre u kojem se igra obrambeno, a pažnja je usmjerena više prema zaustavljanju protivnika. Momčad su činili legendarni Gianni Rivera i José Altafini koji je postigao pogodak u 2:1 pobjedi nad Benficom u finalu Kupa prvaka 1963. na Wembleyu kad su osvojili svoj prvi naslov prvak Europe. Time su postali prva talijanska momčad kojoj je to uspijelo.

U nastavku 60-ih godina igrali su slabo, dok je gradski rival Inter imao svoje zlatno razdoblje. Ipak 1968. pogotkom Pierina Pratija osvajaju Kup pobjednika kupova preko HSV-a. Sljedeće sezone dobivaju amsterdamskog Ajaxa sa 4:1 u finalu Kupa prvaka, te pobjedom nad Estudiantesom ( 3:0 1:2 ) osvajaju Interkontinentalni kup.

10. Scudetto

70-ih godina osvajaju 3 talijanska kupa i 2 Kupa pobjednika kupova, ali je glavni cilj 10. Scudetto koji bi im donio zvijezdicu iznad grba, koju dobiju svi talijanski klubovi sa svakim desetim naslovom prvaka. Tragična je bila po navijače 1973. godina kad su u zadnjoj utakmici izgubili od Verone i izgubili naslov. Prvak je bio Juventus. Ipak, 1979. dočekali su svoju zvjezdicu, koju im je donijela velika zvijezda njihove momčadi, Gianni Rivera. Svojim je pogotcima donio Milanu naslov prvaka, a potom dok je bio na vrhu, otišao u mirovinu.

Serie B

Nakon sezone 1979./1980., utvrđeno je namještanje utakmica kod Milana i Lazija, te su i jedan i drugi klub kažnjeni ispadanjem u drugu ligu. Milan se ipak vratio u elitno društvo godinu nakon, ali tada doživio nevjerojatnu sramotu kad su igrom pali opet u drugu ligu. Vratili su se opet u Serie A, i tamo se zadržali do danas. Iz tog teškog razdoblja pamti se drugoligaška utakmica sa Caveseom kod kuće. Tada je Cavese bio slab, a danas još slabiji, no Milan je uspio biti poražen kod kuće sa 2:1. Športski kolumnisti Caveseu su dali ime Real, a Milan je dotakao samo dno.

Berlusconijeva vladavina

poznati Milanovi navijači

Nakon velikih financijskih poteškoća u klubu, 20. veljače 1986. klub je kupio medijski magnat Silvio Berlusconi i vukao sjajne poteze, sve radi vraćanja izgubljene slave klubu. Kao trener dovelo se mlada i neiskusna trenera Arriga Sacchija. Od igrača došao je sjajni nizozemski trojac: Ruud Gullit, Marco van Basten i Frank Rijkaard. Od talijanskih igrača došli su Carlo Ancelotti, Roberto Donadoni i Giovanni Galli. Prvaci su postali već 1988., a godinu kasnije pobjedom nad Steauom osvajaju Ligu prvaka. Godinu nakon obranili su naslov prvaka protiv Benfice, a u te 2 godine stigli osvojiti i 2 Interkontinentalna kupa.

Sacchi je nakon toga otišao iz kluba, a naslijedio ga je Fabio Capello s kojim je Milan osvajao naslove od 92. do 94., zabilježivši sezonu bez poraza, te 58 utakmica bez i jedne izgubljene. U finalu lige prvaka bili su 3 puta zaredom od 93. do 95. Prvo gube od Marseilla, zatim pobjeđuju Barcelonu sa čak 4:0, pa gube od Ajaxa. 1996. opet su prvaci Italije. Nevjerojatnu momčad koja je igrala u tom razdoblju činili su George Weah, Roberto Baggio, Marco Simone, jedna od najvećih legendi kluba Paolo Maldini, te Zvonimir Boban i Dejan Savićević. Momčad je zbog tih nevjerojatnih rezultata prozvana Gli Invicibili ("nepobjedivi").

Nakon tih silnih uspjeha klub je malo stao sa dobrim rezultatima, ali 1999. i 2004. osvojio naslov prvaka, dok su 2003. postali prvaci Europe pobjedom nad Juventusom nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. 2005. opet su u finalu, i nakon prvih 45 minuta vode 3:0 protiv Liverpoola. No, u jednom od najboljih finala Lige prvaka u povijesti, Liverpool je za 6 minuta stigao do izjednačenja i kasnije pobijedio na jedanaesterce.

Sezone 2005/06 klub je bio upleten u aferu namještanja utakmica zajedno sa Fiorentinom, Lazijem i Juventusom, te je prvotno kažnjem oduzimanjem 15 bodova u sljedećoj sezoni, te zabranom nastupanja u narednoj Ligi prvaka. Nakon žalbe, kazna mu je smanjena na -8 bodova u sljedećoj sezoni, te pravom nastupa u 3. pretkolu Lige prvaka. U novoj je sezoni Milan uspješno prošao u Ligu prvaka preko beogradske Crvene zvezde, a već nakon prva 3 kola poništio bodovni minus u prvenstvu. Nakon toga, igra i rezultati postaju sve bolji. S obzirom na kaznu od -8 bodova Milan se plasirao među 4 najbolje momčadi lige i došao čak do pokala Lige prvaka, nakon pobjede nad Liverpoolom 2:1 23. svibnja 2007 u Ateni.

Momčad sezone 2011./12.

Prema .

Ime i Prezime	Dres	Nacionalnost
Vratari
Marco Amelia	1
Christian Abbiati	32
Flavio Roma	30
Braniči
Taye Taiwo	2
Philippe Mexès	5
Alessandro Nesta	13
Massimo Oddo	17
Gianluca Zambrotta	19
Ignazio Abate	20
Daniele Bonera	25
Thiago Silva	33
Mario Yepes	76
Luca Antonini	77
Vezni igrači
Mark van Bommel	4
Gennaro Gattuso	8
Clarence Seedorf	10
Mathieu Flamini	16
Massimo Ambrosini	23
Kevin Prince Boateng	27
Urby Emanuelson	28
Napadači
Alexandre Pato	7
Filippo Inzaghi	9
Zlatan Ibrahimović	11
Robinho	70
Stephan El Shaarawy	92
Antonio Cassano	99

Umirovljeni brojevi

• 6 Franco Baresi, branič, 1977-1997
• 3 Paolo Maldini, branič, 1984-2009 nakon Paola samo će njegov sin Christian moći nositi broj 3 ( rođ. 16. lipnja 1996 )

Trofeji

• Serie A: 18
  • 1901., 1906., 1907., 1951., 1955., 1957., 1959., 1962., 1968., 1979., 1988., 1992., 1993., 1994., 1996., 1999., 2004. , 2011.
• Liga/Kup prvaka: 7
  • 1963., 1969., 1989., 1990., 1994., 2003, 2007.
• Coppa Italia: 5
  • 1967., 1972., 1973., 1977., 2003.
• Supercoppa Italia: 6
  • 1988., 1992., 1993., 1994., 2004., 2011.
• Europski Superkup: 5
  • 1989., 1990., 1994., 2003., 2007.
• Interkontinentalni kup/Svj. klupsko prvenstvo: 4
  • 1969., 1989., 1990., 2007.
• Kup pobjednika kupova: 2
  • 1968., 1973.

Najbolji strijelci

do 15.srpnja 2010.

drž.	ime	br. golova	br. sezona
	Gunnar Nordahl	221	8
	Andrij Ševčenko	175	8
	Gianni Rivera	164	18
	José Altafini	161	7
	Aldo Boffi	136	9
	Marco van Basten	124	6
	Filippo Inzaghi	121	9
	Giuseppe Santagostino	106	11
	Pierino Prati	102	7
	Louis van Hege	98	7
	Kaká	95	6
	Alberto Bigon	90	9
	Nils Liedholm	89	12
	Renzo Buriní	88	6
	Pietro Paolo Virdis	76	5
	Marco Simone	75	9