Germogen
Germogen (Stanjica Nagorska, na Donu, 10. siječnja 1861. – Zagreb, 30. lipnja 1945.), mitropolit zagrebački.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Grigorij Ivanovič Maksimov Germogen rodio se u Stanjici Nagorskoj na Donu, Rusija, 1861. godine.[1] Teologiju je završio u Kijevu a za parohijskog svećenika rukopoložen je 1887. godine. Zamonašio se 1909. godine i postao arhimandrit, a 1910. godine postao je episkop namjesnik Donske eparhije u Novočerkasku.[1] Bio je također profesor i starješina bogoslovlja u Saratovu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata imenovan je arhiepiskopom jekaterinoslavskim i mitropolitom novomoskovskim.[2] Nakon Oktobarske revolucije napušta Rusiju (1920. godine) i boravi neko vrijeme u Grčkoj na otoku Lemnosu i na Svetoj Gori (Atos), a potom 1921. ili 1922. dolazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i boravi u manastirima Ravanica i Rakovac te, potkraj tridesetih godina, odlazi u manastir Hopovo na Fruškoj gori.
NDH i Hrvatska pravoslavna crkva [uredi]
Kada je 1942. osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, izbor njezina poglavara, s potrebnima hijerarhijskim častima te duhovnima i moralnim odlikama, postao je jednim od glavnih pitanja. Nakon konzultiranja i suglasnosti viših pravoslavnih dostojanstvenika, izbor je pao na Grigorija Ivanoviča Maksimova, kojemu se on i odazvao, pritom je njegovo rusko podrijetlo nedvojbeno bilo izrazom političkog kompromisa.[1] U stvaranju HPC-a kontaktirane su i ostale pravoslavne crkve te Patrijaršija u Carigradu a Srpska pravoslavna crkva je pri tome navodno nastojala oko uspostave Hrvatske pravoslavne crkve kao privremenog rješenja kako bi se spasilo što više srpskog stanovništva.[1] Prema Ustavu HPC-a (broj: CLXIV-1386-Z-1942.) od 5. lipnja 1942., poglavar je trebao biti patrijarh, postavljen i posvećen u sporazumu s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu a vodstvo Srpske pravoslavne crkve bilo je suglasno s izborom Maksimova, ali se protivilo njegovu imenovanju patrijarhom.[1] HPC je prema svom ustavu bila autokefalna i episkopalna.[2]
Smrt [uredi]
Mitropolit Germogen je, na montiranome sudskom procesu, od strane Vojnog suda Komande grada Zagreba 29. lipnja 1945. osuđen na smrt strijeljanjem. Kazna je izvršena 30. lipnja 1945. godine.[1]
Hrvatski pravoslavni mučenik [uredi]
23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[3]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 CPI: Vladimir Geiger: Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, preuzeto 26. ožujka 2012.
- ↑ 2,0 2,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 129.
- ↑ Na 66.obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, preuzeto 27. ožujka 2012.
Vanjske poveznice [uredi]
- (engl.) Miloš Obrknežević, Development Of Orthodoxy In Croatia And The Croatian Orthodox Church, prijevod članka iz Hrvatske revije objavljenog 1979. godine
- Na 66.obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima
