Hotin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hotin
Хотин
Hotinska utvrda nad Dnjestrom
Hotinska utvrda nad Dnjestrom
Zastava Hotina
Zastava
Grb Hotina
Grb
Koordinate: 48°30′N 26°30′E / 48.5°N 26.5°E / 48.5; 26.5Koordinate: 48°30′N 26°30′E / 48.5°N 26.5°E / 48.5; 26.5
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Oblast Flag of Chernivtsi Oblast.png Černivecka oblast
Vlast
 - Gradonačelnik Mikola Palamar
Površina
 - Ukupna 20.39 km2
Visina 275 m
Stanovništvo (procjena 2001.)
 - Grad 11,124
 - Gustoća 545.6 stanovnika/km2
Poštanski broj 60000–60005
Pozivni broj +380 3731
Zemljovid
Položaj grada Hotina u Ukrajini

Položaj grada Hotina u Ukrajini

Hotin (ukrajinski i ruski: Хотин, rumunjski: Hotin, poljski: Chocim) je mali povijesni grad u zapadnoj Ukrajini u Černiveckoj oblasti. Po popisu stanovništva iz 2001. godine imao je oko 11,124 stanovnika. Grad leži na desnoj obali rijeke Dnjestar, 69 kilometara sjeveroistočno od središta oblasti, grada Černovca u sjevernoj Besarabiji.

Povijest[uredi VE | uredi]

Hotin se prvi put spominje u pisanim dokumentima iz 1001. godine. [1]Najznačajniji objekt u gradu je slavna Hotimska tvrđava, sagrađena od 13. st. do 15. st. (nova utvrda počela se graditi 1325., a velika poboljšanja napravljena su 1380-ih i 1460-ih godina). Uz tvrđavu značajne su i dvije građevine iz 15. st. koje je podigao Moldavski vladar Stjepan Veliki: Kneževa palača (Palatul Domnesc) i Gradski toranj sa satom.

Tijekom 10. st. Hotin je bio u sastavu Kijevske Rus, zatim je ušao u sastav Galičko-Volinjskog Kraljevstva, a od 1373. je u Kneževini Moldavija. U 16. st., grad je kratko bio dio Poljske.

U Prvoj Hotimskoj bitci 1621., udružena poljsko-kozačka vojska uspjela je poraziti osmansku vojsku i odbraniti utvrdu. Nedugo iza toga zbila se Druga bitka kod Hotina 11. listopada 1673., u kojoj su se sukobile iste strane. U ovoj bitci je Jan Sobjeski predvodio pobjedničku koalicionu vojsku satavljenu od; Poljaka, Kozaka i Moldavaca.

Osmansko carstvo nakon višekratnih pokušaja konačno je uspjelo zauzeti utvrdu Hotin s okolicom 1711. godine za vrijeme Velikog sjevernog rata. Osmanlije su Hotinsku utvdu dodatno ojačali, tako da je Hotin postao njihov značajni vojnički centar, u njemu je rođen turski veliki vezir Alemdar Mustafa Paša (Mustafa Barjaktar).

Hotinska utvrda na obalama rijeke Dnjestar

Između 1739. - 1808. Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je 1808. godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon 1812. godine i potpisivanja Bukureštanskog mirovnog ugovora Hotim je i službeno postao dio Carske Rusije na osnovu odredaba sporazuma.

Grad je nakon Prvog svjetskog rata podpao pod Rumunjsku, zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - 1919. godine. [2]. No stanje je ostalo isto sve do 28. srpnja 1940. kad su sovjetske jedinice ušle u grad, nakon toga bio je okupiran od Trećeg Reicha. Od kraja Drugog svjetskog rata Hotin je postao sastavni dio Ukrajinske SSR.

Tijekom čitave svoje povijesti u Hotinu je živjela značajna židovska zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover (1875.-1938.), pjesnik i prosvjetitelj.

Jan Karol Kodkievič u Bitci kod Hotina 1621. god.

U današnjem Hotinu živi 72% Ukrajinaca, 16% Rusa, 8% Židova i 4% Rumunja.

Hotinska utvrda u umjetnosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zhukovsky, A.. Khotyn. Encyclopedia of Ukraine. pristupljeno 28. 05. 2007.(engl.)
  2. ХОТИНСЬКЕ ПОВСТАННЯ ПРОТИ "ВЕЛИКОЇ РУМУНІЇ Ігор БУРКУТ. pristupljeno 1. siječnja 2003.(ukr.)
  3. Lomonosov, Mihail. Lomonosova oda nakon osvajanja Hotina. pristupljeno 28. 05. 2007.(rus.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]