Ignjat Martinović
Ignjat Martinović odnosno Ignacije Dominik Martinović (Pešta, 20. srpnja 1755. - Pešta, 20. svibnja 1795.), znanstvenik, filozof, revolucionar i hrvatski književnik iz Mađarske.
Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Bio je pripadnik franjevačkog reda i svjetovni svećenik. Zaređen je u Iloku 1772. godine.[1] Profesor je filozofije i matematike u franjevačkom samostanu u Pešti te profesor fizike na Akademiji odnosno Sveučilištu u Lavovu i prvi dekan tamošnjeg Filozofskog fakluteta. Doktorirao je u Budimu 1778. godine.[1] Akademske godine 1779–1780. odlukom provincijala Josipa Jakošića, 31. kolovoza 1780. godine, premješten je sa cijelom svojom klasom na filozofsko učilište u Brodu na Savi gdje predaje akademske godine 1780-1781.[2] U Osijeku 1781. godine tiska svoje djelo Systema universae philosophiae.[2] Od 1791. pod utjecajem ideja Francuske revolucije, počinje se baviti politikom i javno deklarira kao ateist. U spisu Status Regni Hungariae razradio je plan o reformi ustava, zalažući se za dovdomni sustav, uklanjanje klera iz svih svjetovnih službi, sekularizaciju crkvenih imanja i izjednačavanje prava svih ljudi bez razlika u vjeri i narodnosti. Njegovo političko djelovanje popraćeno je brojim kontroverzama i nejasnoćama, posebno veze s biskupom Vrhovcem. Nakon što je u Beču 1794. organizirao dva tajna politička društva (Društvo reformatora i Društvo slobode i jednakosti)[3], uhićen je kao jakobinac i osuđen na smrt. Smaknut je 20. svibnja 1795. na Krvavoj poljani, u Pešti, sa skupinom urotnika, jer je htio "sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku".[3]
Znanstveno djelovanje [uredi]
U znanosti je bio pod utjecajem Newtonove i Boškovićeve teorije. Bavio se problemima mikrometra, visinom atmosfere, dugom, frakcijskom destilacijom nafte, zračnom sisaljkom za kemijske pokuse. Autor je i mnogih izuma (stroj za rezanje duhana). Prvi je među hrvatskim franjevcima sustavno naučavao Boškovićevu teoriju silâ u njezinu izvornom obliku.[2]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Mirko Danijel Bogdanić (1760-1802) Astronom, matematičar, geodet i hrvatski prosvjetitelj Tatjana Kren, Hrvatski astronomski savez Preuzeto 3. svibnja 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od 1770. do 1834. Ivica Martinović, Institut za filozofiju, Zagreb, 2008. Preuzeto 3. svibnja 2011.
- ↑ 3,0 3,1 Povijest hrvatskog slobodnog zidarstva Preuzeto 3. svibnja 2011.
- Ante Sekulić, Pregled književnosti bačkih Hrvata, Hrvatska revija 49/1999.1-2
- Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija, 3.-4., 2008., 3.-474.
Vanjske poveznice [uredi]
- Vjesnik Habsburški dvor zabranio slobodno zidarstvo
- Astronomska udruga Mirko Danijel Bogdanić - Tko je bio Mirko Danijel Bogdanić
- Zvonik Stjepan Beretić: Vatroslav Bertić – hrvatski matematičar 18/19 stoljeća
- Oktatási és Kulturális Minisztérium Okvirni program hrv. jezika i književnosti za dvojezične škole - Književnost Hrvata u Mađarskoj
