Jožef Klekl (političar)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jožef Klekl st.
Klekl na Krajni, radi u polju.
Mali prekomurski molitvenik Skrovnost Marijina. Pisao je Jožef Klekl.
Kleklove Novine, 25. svibnja 1925.

Jožef Klekl (Jožef Klekl starejši, mađarski Klekl József) (Krajna, 13. listopada 1874Murska Sobota, 30. svibnja 1948) slovenski (prekomurski) je političar, rimokatolički svećenik, pisac, narodni buditelj. Klekl se je u 1920-ih borio za stvorjenje autonomije u Prekmurju (Slovenska krajina).

Život[uredi VE | uredi]

Njegov djed, Anton Klekl je bio njemačkog podrijetla, došao iz mjesta Mele (Kellerdorf, općina Gornja Radgona) na Krajnu 1830. godine.

Kleklovi roditelji su bili Števan Klekl i Terezija Šalman (rođena u Strukovcima). Števanov brat Andraš (Andrej) Klekl je imao jednog sina, Jožef Klekl, koji je bio baš onako pisac i svećenik.

Osnovnu školu je pohađao na Cankovi i u Lendavi. 1885-1893. godine je studirao u Kisegu i Sambotelu, potom bogoslovlje u sambotelskoj teologiji. Kao kaplan je služio na Tišini (1897-1902.). Jer je bio Slovenac, poslali su ga u Vincjet, u Gradišće (1902-1903.), gdje su bili gradišćanski Hrvati.

1903. godine je bio kaplan u Črenšovcima, gdje začao izdavati mjesečnik Marijin list na prekomurskom. 1905-1910. godine je bio svećenik u Pečarovcima i uredio nove molitvenike i pjesme na prekomurskom jeziku. Na novom jeziku je probao zbližiti prekomurski književni jezik slovenskomu i hrvatskomu, te sprskohrvatskomu jeziku, baš htjio očuvati i prekomurske elemente.

1913. godine, ko je umro Ferenc Ivanoci, Klekl je vodio Slovensku lüdsku stranku, koja se je borila protiv mađarizacije. Mađaroni i nacionalisti su proširili, da Slovenci i međimurski Hrvati, te Mađari "su se udružili," to jest Međimurci i Slovenci želijo Mađari biti.

1918. godine Slovenska lüdska stranka je zahtijevala slovensku autunomiju u Mađarskoj. Mađaroni, kao Sándor Mikola su prosvjedovali, reče da Vendi (Slovenci) imaju mađarsku dušu, odbiju i svoj materinski jezik.

Zapravo Slovenija ni zahtijevala Slovenske krajine, zašto Klekl je probao izvesti autonomiju ili samostalnost, ne samo u Mađarskoj, nego i u Sloveniji. Hrvatska je također zahtijevala Slovensku krajinu i prosinca 1918. godine hrvatska dragovoljska armija je probala zauzeti krajinu, baš slovensko prebivalsto nije podupiralo hrvatske armije.

Klekl je spremio program autnomne Slovenske krajine, koji je planirao: samostalan slovenski parlament u Murskoj Soboti, slovensku pukovniju i časništvo, slovensku gimnaziju u Monoštru (Szentgotthárd) i prekomurski kao uradni jezik. Potpisali su program Jožef Sakovič, Jožef Klekl ml. Ivan Baša, Števan Kühar i hrvatski Jožef Čarič. Mađarski sabor je oklijevao i Klekl ni mogao presuditi, ili bi ostvario Slovensku krajinu, ili bi se samo udružio sa Slovenijom. Kada srpsko-hrvatska armija zauzela Slovensku krajinu, slovenski parlament već nije podupirao programa i nisu priključili porabskih Slovenca Sloveniji.

U 1920-ih još su zahtijevali Prekomurci, da bi prekomurski bio uradni jezik u Prekmurju. U Mađarskoj mađaronska proganda i Mikola su probali umrljati Klekla i druge, jer su spriječili mađarizaciju. 1941. godine Mađari su okupirali Prekmurje i privesli Klekla u koncepcijskoj parnici. Po tužbi Klekl je Mađar i izdao je mađarsku domovinu jer spriječio mađarizaciju, koja je bila narodni odgoj Venda (Slovenca). Slične parnice su bile također u Međimurju.

1945. godine su ga komunisti okaljali, jer je istupio protiv komunizma i liberalizma. Umro je u Murskoj Soboti.

Djelovanje[uredi VE | uredi]

1910. godine je oboljeo i otići u mirovnu. Baš je nastavio literarno djelovanje u Marijinem listu i Kalendarju Srca Jezušovoga. 1913. godine je utemeljio prekomurski tjednik Novine, 1932. godine pa katolički omladinski mjesečnik Marijikin ograček. U Beogradu, u jugoslavenskom saboru je bio poslanik.

U 1930-ih mlada generacija (među njim Miško Kranjec i Ferdo Godina), koja je bila ljevičarska, se je trudila skloniti prekomursku književnost. Klekl je protestirao, jer se je držao običaja. Tako je sudio, da prekomurski jezik je most među hrvatskog i slovenskog jezika.

U komunističnoj Jugoslaviji su ga propagandisti potcijenili i blatili, jer je bio antikomunist te odražavo prekomurski jezik. Miško Kranjec je bio najveći protivnik Kleklovog spomina.

U 1990-ih opet su ga potcijenili (kao Rudi Čačinovič, koji je bio ranije komunist i jugoslavist), da Klekl je bio protiv slovenskog naroda, jugoslavist i hrvatist je bio.

Mnogo je učinio Prekmurju i katoličkoj crkvi.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Bratovscsina karmelszkoga skapulira blázsene Device Marije (1901.)
  • Pozdrávleno bodi nájplemenitese Oltárszko szvesztvo (1906.)
  • Hodi k oltarskomi svestvi (1910.)
  • Bratovčina svetoga živoga rožnoga venca (1912.)
  • Skrivnosti živoga rožnoga venca za celo leto (1912.)
  • Karmelskoga škapulera bratovčina (1913.)
  • Skrovnost Marijina ali od robstva preblažene Device (1913.)
  • Živlenjepis svete Treze v podobi devetdnevnice zloženi od Ligourijanskoga svetoga Alphonza (1913.)
  • Kaj more en tretjerednik znati i zdržati? (1914.)
  • Den Marijine zapuščenosti. Zadoščenje žalostne Matere Bože (1915.)
  • Življenjepis Blažene Jezušekove Trezike (1923.)
  • Boži slüžabnik. Kaszap Števan. (1943.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Jožef Klekl (političar).