Gradišćanski Hrvati

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Položaj Gradišća na karti Austrije
Dvojezični natpis u Gradišću

Gradišćanski Hrvati (njemački: Burgenlandkroaten, mađarski: Burgenlandi horvátok) skupni naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke.

Skupine i sela Gradišćanaca[uredi VE | uredi]

Među sobom po imenu i dijalektu razlikuju se:

Sela Gradišćanaca u Mađarskoj i Slovačkoj

Nešto Gradišćanskih Hrvata živi i susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nova Ves) i Čunovo), kao i u Mađarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőhomok), Narda, Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Povijest[uredi VE | uredi]

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva sa područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530-ih godina, nakon što su Turci uništili gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno moliške Hrvate.

Kako ratovi sa Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Kod ovih je Hrvata nacionalna svijest bila najjača, uz mađarske Hrvate u Pomurju i mađarskom dijelu Podravine: sebe nikad nisu nazivali nekim subetničkim nazivom nego izričito "Orvatima, Horvatima" [1]

Jezik[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gradišćanskohrvatski jezik
Unatoč moru velikih i uređenih jezika koji ih okružuju Gradišćanski Hrvati očuvali su hrvatski jezik i njegove narodne govore iz svih hrvatskih krajeva sa kojih potječu. Gradišćanskohrvatski mikro jezik isto kao i opće hrvatski standardni jezik objedinjuje gradišćanskohrvatske čakavske, štokavske i kajkavske govore, za razliku od općehrvatskoga standardnog jezika koji se temelji na najrasprostranjenijoj hrvatskoj štokavštini, gradišćanskohrvatskom književnom mikro jeziku temelj je hrvatska čakavština zbog najrasprostranjenosti ovoga hrvatskoga narječja u Gradišću. Zanimljivo je kako su sva tri hrvatska narječja u Gradišću znatnije ujednačenija o onih u domovini i to prvenstveno poradi toga što ih nije razdvajala višestoljetna vladavina različitih carstava. Po porijeklu dijalekti su većinom srednječakavski (s kajkavskim oazama), južni čakavski i slavonski.

Govori Gradišća po J. Liscu

Zakonom o narodnostima iz 1863. koji je u Ugarskoj osiguravao nemađarima uporabu materinskog jezika omogućio je da se hrvatski jezik rabi u školama i crkvi kao i razvoj hrvatskog narodnog pokreta u 19. stoljeću. Mate Meršić Miloradić 1910. pokreće i novine 'Naše novine' , a oko njega okupljaju se i preporoditelji.

Raspadom Austro-Ugarske (1918.) područje naseljavanja Gradišćanaca pripast će poglavito Austriji koja ukida dvojezične škole (hrvatske su imale 6 razreda) i postupno se uvodi njemački jezik kao službeni.

Godine 1976. Austrija ograničava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom životu, da bi 1987. bio dijelom ukinut, i uveden kao službeni u 6 od 7 gradišćanskih kotara.

Godine 2003. je izdana Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika[2], [3].

Etnografija[uredi VE | uredi]

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradišćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetara s lukom.

Današnja rasprostranjenost Gradišćanskih Hrvata po naseljima[uredi VE | uredi]

  1. Austrija:
  • Bijelo Selo (Pama)
  • Novo Selo (Neudorf)
  • Pandrof (Parndorf)
  • Uzlop (Oslip)
  • Trajštof (Trausdorf)
  • Cindrof (Siegendorf)
  • Klimpuh (Klingenbach)
  • Cogrštof (Zagersdorf)
  • Vorištan (Hornstein)
  • Štikapron (Steinbrunn)
  • Celindof (Zillingtal)
  • Vulkapodrštof (Wulkaprodersdorf)
  • Otava (Antau)
  • Rasporak (Draßburg)
  • Pajngrt (Baumgarten)
  • Filež (Nikitsch)
  • Veliki Borištof (Großwarasdorf)
  • Frakanava - Dolnja Pulja (Frankenau - Unterpullendorf)
  • Kalištrof (Kaisersdorf)
  • Bajngrob (Weingraben)
  • Bandol (Weiden bei Rechnitz)
  • Stinjaki (Stinatz)
  • Čajta (Schachendorf)
  • Čemba (Schandorf)
  • Pinkovac (Güttenbach)
  • Nova Gora (Neuberg)
  • Veršvar (Rotenturm)
  • Beč (Wien, Vienna)
  1. Mađarska:
  • Bizonja (Bezenye)
  • Prisiki (Peresznye)
  • Koljnof (Kópháza)
  • Gornji Čatar (Felsöcsatár)
  • Hrvatske Šice (Horvátlövö)
  • Hrvatski Židan (Horvátzsidany)
  • Narda
  • Plajgora (Olmond)
  • Petrovo Selo (Szentpéterfa)
  1. Slovačka:
  • Čunovo
  • Devinsko Novo Selo ( Devinska Nova Ves)
  • Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob)
  • Hrvatski Jandrof (Jarovce)
  • Rosvar (Rusovce)
  1. Češka:
  • Frelištof (Jevišovka)
  • Dobro Polje (Dobré Pole)
  • Nova Prerava (Novy Prerov)

Kultura[uredi VE | uredi]

Mediji[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • UJEVIĆ, Mate, 1934, Gradišćanski Hrvati, 2. Auflage. Zagreb (Jeronimska knjižnica 426).
  • BENČIĆ, Nikola, 1985, Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov, Željezno (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva).
  • BENČIĆ, Nikola, 1998, Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921, Zagreb (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.).
  • BREU, Josef, 1970, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Wien: Verlag Franz Deuticke.
  • HOLZER, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b, “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
  • KINDA-BERLAKOVICH, Andrea Zorka, 2003., “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57).
  • NYOMÁRKAY, István, 2000, Kroatističke studije. Zagreb: Matica hrvatska.
  • NYOMÁRKAY, István, 2005, Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Željezno / Eisenstadt: Znanstveni Inst. Gradišcanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4).
  • SUČIĆ, Ivo (glavni urednik) 2003. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. O jeziku Hrvata u Mađarskoj
  2. Publikacije Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov
  3. Vijenac br. 261 Publikacije
  4. Ki smo Hrvatski akademski klub
  5. HKD HKD snimio je komediju "U stiski" na DVD
  6. HKD Naticanje u jačenju "GRAJAM"
  7. HKD GRADIŠĆANSKA JAČKA MLADIH 2012.
  8. Glasilo HKD 01/2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]