Josip Kosor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Josip Kosor (Tribounj[1] kraj Drniša, danas Trbounje, 27. siječnja 1879.Dubrovnik, 23. siječnja 1961.), je hrvatski dramatičar, novelist i romanopisac.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Kao četverogodišnjak se s obitelji seli u Otok kraj Vinkovaca,[3] a kasnije radi kao pisar u Privlaci, Vukovaru, Tuzli, Đakovu i Mostaru.[4][5] S 23 godine stiže u Zagreb, radi u odvjetničkoj pisarnici, postaje članom Društva hrvatskih književnika i ubrzo se afirmira kao pisac. U prvomu razdoblju svoga stvaralaštva opisuje težak život dalmatinskih, bosanskih i slavonskih seljaka (romani Rasap, Radnici i Cupalo; zbirke pripovjedaka Optužba i Crni glasovi), zbog čega je prozvan hrvatskim Maksimom Gorkim.[6] Od 1905. putuje Europom (Beč, München, Berlin, Pariz) i sklapa prijateljstva s mnogobrojnim hrvatskim (Ivan Meštrović, Vladimir Becić, Mirko Rački) i stranim umjetnicima (Hermann Bahr, Stefan Zweig, Stanisław Przybyszewski, Maksim Gorki, Konstantin Stanislavski i dr.).[7] Upravo u Beču 1910. piše svoje ponajbolje djelo, dramu Požar strasti (objavljena 1912.),[2] koja je naišla na dobar odjek i u inozemstvu. U međuratnom razdoblju putuje Švicarskom, Skandinavijom, Rusijom, Engleskom i Francuskom, a nakon Drugoga svjetskog rata seli se u Dubrovnik.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Zbog dobre recepcije njegovih djela u inozemstvu jedno je vrijeme slovio za kandidata za Nobelovu nagradu za književnost.[8]

Josip Kosor je u rodbinskoj vezi sa sadašnjom predsjednicom Vlade Republike Hrvatske Jadrankom Kosor (stric njezinog oca).[9]

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Rasap", 1906.
  • "Radnici", 1906.
  • "Cupalo", 1907.
  • "Požar strasti", 1912.
  • "Mirne", 1916.
  • "People of the Universe", 1917.
  • "Razvrat", 1923.
  • "Rotonda", 1925.
  • "Miris zemlje i mora", 1925.
  • "Pomirenje", 1926.
  • "Atlantikom i Pacifikom", 1927.
  • "White flames", 1929.
  • U "Café du dôme": drama u dva čina, 1926.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Jelčić, Dubravko; Pavlović, Goran (ur.) Josip Kosor : prilozi sa znanstvenoga kolokvija, Otok, 5. listopada 2002., održanoga u sklopu 13. pjesničkih susreta u Drenovcima, 8. lipnja 2002., "Hrašće", Drenovci, 2002., ISBN 953-6538-18-0
  • Jelčić, Dubravko. Strast avanture ili Avantura strasti : Josip Kosor : prilog tezi o autohtonosti ekspresionizma u Hrvatskoj književnosti, "August Cesarec", Zagreb, 1988., ISBN 86-393-0052-26

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sabljar, Vinko (ur.), Miestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hèrvatske i Slavonije, Nakladom i bèrzotiskom A. Jakića, Zagreb, 1866., str. 436.
    Wikicitati „TRIBOUNJ (Tribuje, tal: Trebocconi, njegda: Tribulium), s. u ž. Zadar., k. rkž. i pol. ob: Dèrniš, por. ob. za se; 474 st., 3446 [] r.“
    ()
  2. 2,0 2,1 Brešić, Vinko (priredio), Autobiografije hrvatskih pisaca, AGM, Zagreb, 1997., ISBN 953-174-038-0, str. 587.
  3. http://www.opcina-otok.com/grad_otok.php?id_sad=51
  4. http://www.cibalia.com/vijesti_list.php?id=682
  5. Josip Kosor, Izabrane pripovijesti, Zora, Zagreb, 1950., str. 275.
  6. http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/080320a.php
  7. http://www.inst.at/trans/16Nr/05_2/daviau16.htm
  8. http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/kosorpozarstrasti
  9. http://www.jutarnji.hr/pjesnicki-opus-jadranke-kosor/205818/