Kalifornijski zaljev

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Otoci i zaštićena područja kalifornijskog zaljeva

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Otoci i zaštićena područja kalifornijskog zaljeva
Flag of Mexico.svg Meksiko
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje) Prošireno 2007.
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii ix, x
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Kalifornijski zaljev (šp. Golfo de California), također poznat kao Cortesovo more (Mar de Cortés ili Mar Bermejo) je vodena masa koja razdvaja poluotok Kaliforniju od ostatka sjeveroistočnog Meksika. Omeđuju ga meksičke savezne države Baja California, Baja California Sur, Sonora, i Sinaloa. Premda je "Kalifornijski zaljev" prevladavajući naziv na većini današnjih karata, lokalno stanovništvo češće koristi ime "Cortesovo more". Među prvim istraživačima zaljeva bio je hrvatski isusovac i misionar Ferdinand Konščak, koji je sredinom 18. stoljeća izradio zemljopisne karte tog područja.

Površina mu iznosi približno 160.000 km² i jedno je od biološki najbogatijih mora na svijetu s više od 5.000 vrsta morskih beskralježnjaka[1]. Zbog toga su njegovi otoci i otočići (njih ukupno 244), zajedno sa zaštićenim područjima, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2005. godine.

Zemljovid Kalifornijskog zaljeva i istoimenog poluotoka iz 18. stoljeća kojeg je izradio Hrvat Ferdinand Konščak
Otoci u Kalifornijskom zaljevu

Zemljopisne odlike[uredi VE | uredi]

Najveći meksički otok Tiburon iz pustinje na kopnu Sonora
Otok Tortuga
San Carlos na obali zaljeva (Sonora)

Kalifornijski zaljev je dug 1.126 km, i širok od 48-241 km, te ima najveću dubinu od 818,08 m, čime ima ukupni volumen od oko 145.000 km³.

Vjeruje se da je nastao prije 5,3 milijuna godina kada se Kalifornijski poluotok odvojio od sjevernoameričke ploče, kada je nastao i Rasjed San Andreas na sjeveru zaljeva, pri tome preusmjerivši tok rijeke Kolorado. Ostale rijeke koje se ulijevaju u Kalifornijski zaljev uključuju Fuerte, Mayo, Sinaloa, Sonora i Yaqui[2].

U zaljevu se odvijaju gotovo svi oceanografski procesi na Zemlji, što ga čini jako zanimljivim za geološka istraživanja. Naime, u njegov južni dio se pruža Istočnopacifički srednjeoceanski hrbat koji je jako aktivan, što se može vidjeti i na malenom vulkanskom otoku Tortuga koji se nalazi na jugu zaljeva. Ovi geološki procesi su jedan od razloga velike bioraznolikosti Kalifornijskog zaljeva.

Kopno koje ga okružuje je iznimne ljepote krajolika s negostoljubivim otocima oštrih obala i pješčanih plaža, u snažnom kontrastu pustinja i prozirnih tirkiznih voda.

Bioraznolikost[uredi VE | uredi]

U Kalifornijskom zaljevu se nalaze tri biološka pojasa: sjeverni, središnji i južni, koji se odlikuju najvećim brojem vrsta velikih biljaka (695); većeg od bilo koje druge pomorske ili otočne svjetske baštine. Zbog svoje bioraznolikosti, Kalifornijski zaljev je prozvan "prirodnim laboratorijem za istraživanje specijacija (razdvajanja vrsta)". U zaljevu obituje 891 vrsta riba od kojih su njih 90 endemi, te 39% od ukupnog svjetskog broja morskih sisavaca i trećina svjetske populacije morskih beskralježnjaka.

Zaštićena područja u Kalifornijskom zaljevu, od sjevera prema jugu, su:

  • Rezervat biosfere gornjeg zaljeva i rijeke Colorado
  • Rezervat biosfere El Vizcaíno
  • Nacionalni park Bahia de Loreto
  • Nacionalni park Cabo Pulmo
  • Park prirode Cabo San Lucas
  • Otok Isabel
  • Rezervat biosfere Marijinih otoka

U njima postoje otoci koji su naseljeni živim vrstama preko kopna, prije povlačenja oceana, ali i oni na koje je život došao putem vjetra ili iz mora. To je jedinstven primjer u svijetu gdje su ovakva dva različita načina naseljavanja tako blizu jedni drugima.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kalifornijski zaljev
  1. Ernesto Campos, Alma Rosa de Campos & Jesús Angel de León-González, Diversity and ecological remarks of ectocommensals and ectoparasites (Annelida, Crustacea, Mollusca) of echinoids (Echinoidea: Mellitidae) in the Sea of Cortez, Mexico, 2009., Parasitology Research 105. (2.), str. 479.–487. doi:10.1007/s00436-009-1419-8.
  2. Rebekah K. Nix, The Gulf of California: A Physical, Geological, and Biological Study, University of Texas at Dallas, 2010. (engl.) PDF

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]