Maksimilijan Kolbe

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maksimilijan Kolbe
Maksimilijan Kolbe
Rođen 8. siječnja 1894.
Zdunska Wola
Preminuo 14. kolovoza 1941.
Auschwitz
Proglašen svetim 10. listopada 1982.
Spomendan 14. kolovoza

Sveti Maksimilijan Kolbe (Zdunska Wola, Poljska, 8. siječnja 1894. - Auschwitz, 14. kolovoza 1941.) - katolički svetac, poljski franjevac, utemeljitelj katoličke udruge „Vojska Bezgrešne”, junak Drugog svjetskog rata, franjevac konventualac.

Djetinjstvo i obitelj[uredi VE | uredi]

Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zdunskoj Woli, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dva umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio je ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.

Školovanje i studij[uredi VE | uredi]

Rajmund je bio jako darovit i pobožan. Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni župnik i apotekar te je otišao u trgovačku školu. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište. Uz poteškoće, završio ga je. Poslan je na studije u Rim 1912. U 24. godini života, već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Obolio je na pluća.

”Vojska Bezgrešne“[uredi VE | uredi]

U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju ”Vojska Bezgrešne“, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta i dr. Vratio se u Poljsku 1919. Nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi samostan Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave 1927. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski katolički dnevnik 1935. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Maksimilijan je sazidao vlastitu željezničku stanicu, spojio Hiepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za 4 zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće. Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku, no dogodio se Drugi svjetski rat. Vratio se u Poljsku.

Drugi svjetski rat, junaštvo i smrt u logoru[uredi VE | uredi]

Nacisti su 9. rujna odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovijednik logora Fritzsch odredio je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisustovao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je prethodno tjednima mučen glađu u podrumskoj ćeliji Auschwitza no kako je još bio živ nacisti su mu ubrizgali smrtonosnu injekciju fenola te je umro 14. kolovoza 1941. U predvečerje blagdana Velike Gospe, Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza. Mladi narednik je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu.