Nesviški dvorac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Arhitektonski, stambeni i kulturni kompleks obitelji Radziwill u Nesvižu

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Arhitektonski, stambeni i kulturni kompleks obitelji Radziwill u Nesvižu
Flag of Belarus.svg Bjelorusija


Nesviški dvorac na karti Bjelorusija
Nesviški dvorac
Nesviški dvorac
Lokacija Nesviškog dvorca u Bjelorusiji
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1196 UNESCO

Nesviški dvorac (bjeloruski: Нясвіжскі замак, Niasvižski zamak, ruski: Несвижский замок) plemićke obitelji Radziwilla u bjeloruskom gradu Njasvižu je izvrstan primjer srednjoeuropskog dvorca iz 17. stoljeća, građenog u renesansnom i baroknom stilu koji su se savršeno uklopili stvorivši znamenit spomenik koji je snažno utjecao na arhitekturu šireg područja. Od 2005. godine dolazi na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Dvorište dvorca, bakropis iz 19. st. (Paweł Boczkowski)

Povijest[uredi VE | uredi]

Mauzolej u obliku humka/brane
Stambeni kompleks danas

Gradnju dvorca započeo je vojvoda Poljsko-Litvanskog saveza, Mikołaj Krzysztof Radziwill 1584. godine, čije je vojvodstvo bilo najbogatije i najutjecajnije u kraljevstvu. Gradnja je potrajala 20 godina u renesansnom stilu.

God. 1706., tijekom Velikog sjevernog rata, švedski kralj Karlo XII. je zauzeo dvorac i znatno ga oštetio. Od tada više nije imao obrambenu funkciju, a u 18. stoljeću obitelj Radiwill ga je obnovila u današnjem baroknom izgledu zahvaljujući njemačkim i talijanskim arhitektima.

God. 1722. grad s dvorcem su pripojeni Ruskom Carstvu. Napoleon je 1807. stvorio Varšavsko Vojvodstvo, ali i posjede obitelji Radziwill koji su 1865. godine ponovno dobili i Nesviški dvorac. Kraljević Antoni Radziwill je od 1881.-86. godine obnovio stambeni dio dvorca i proširio park (90 hektara) s engleskim parkom.

God. 1939. sporazumom Hitler-Staljin, Nesviž je pripao SSSR-u i svi plemićki posjedi su nacionalizirani. Nesviški dvorac je služio kao sanatorij, a park je propadao, sve do 1994. godine kada ga je novoosnovana Republika Bjelorusija zaštitila kao nacionalni spomenik kulture. God. 2002. gornje katove je poharao požar i još uvijek traje opsežna obnova cijelog kompleksa. Usprkos djelomičnoj obnovi, kompleks je 2005. godine upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine u Europi.

Odlike[uredi VE | uredi]

Pročelje Crkve Tijela Kristova

Obitelj Radziwill, koja je gradila dvorac u Nesvižu od 16. stoljeća do 1939. godine, je dala mnoge važne osobe u europskoj povijesti i kulturi. Zahvaljujući njima grad Nesviž je postao jako utjecajan u znanosti, umjetnosti, obrtima i arhitekturi. Kompleks se sastoji od stambenog dvorca i crkve-mauzoleja Tijela Kristova (Corpus Christi), te deset zgrada koje su spojene kao cjelina oko šestostranog dvorišta. Crkva je spojena s dvorcem branom preko jarka koji je služio kao mauzolej obitelji Radziwill. Tu se nalaze 72 jednostavna sanduka od breze s reljefom poljskog državnog grba na poklopcu.

Crkva Tijela Kristova (1587.-1593.) je jedna od najranijih jezuitskih crkvi na svijetu i prva barokna građevina u Poljsko-Litvanskom savezu i uopće Istočnoj Europi. Dizajnirao ju je talijanski arhitekt Gian Maria Bernardoni (1541.-1605.) po uzoru na prvu jezuitsku crkvu, Il Gesu u Rimu. Ova bazilika pored baroknog pročelja ima i baroknu kupolu, te kasnobarokne freske (izvedene 1760-ih) i oltar Svetog Križa koji su izveli mletački kipari 1583. godine.

Dvorac i križna crkva s kupolom su postale važan prototip prema kojemu se razvila arhitektura u cijeloj središnjoj Europi, a posebice u Bjelorusiji, Poljskoj, Litvi i Rusiji.

Engleski park Nesviškog dvorca iz 19. stoljeća je, svojom veličinom od preko 1 km², jedan od najvećih u Europi.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Nesviški dvorac

Koordinate: 53°13′22.36″N 26°41′30.25″E / 53.2228778°N 26.6917361°E / 53.2228778; 26.6917361