Niccolò Machiavelli

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Niccolò Machiavelli

Niccolò Machiavelli (Firenca, 3. svibnja 1469. - Firenca 21. ili 22. lipnja 1527.), talijanski književnik i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Humanistički odgojen, bio je čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine 1498. Machiavelli stupa u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada ne postaje ličnost prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućuje mu da izravno upoznaje ljude, njihove odnose - probleme rata i mira. 1512. godine u Firenci su Medici ponovo na vlasti, pa Machiavelli gubi službu, konfirniran je, zatvoren i mučen. Otada se posvećuje uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on poseže za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjuje se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlaže u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, apsolutne monarhije. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "Vladaru" kroz savjete vladaru (Il Principe) koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, on je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako predviđa njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti).

Zbog toga je preokupiran zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni) dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke virtu dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam Rousseau, veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje".

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Niccolò Machiavelli

Poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Niccolò Machiavelli.