Hanibal Lucić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hanibal Lucić

Hanibal Lucić (Hvar, oko 1485. - Venecija, 14. prosinca 1553.) hrvatski je renesansni pjesnik, dramatik i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Podrijetlom hvarski vlastelin, sin Antuna i Goje (imao je posjede na Hvaru i Visu). O njegovu obrazovanju nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Bio je sudac i odvjetnik hvarske gradske općine. U vrijeme pučko-seljačke Ivanićeve pobune (1510. - 1514.) sklonio se, najvjerojatnije, u Split i Trogir.

Lucić nije mario za puk i gajio je uobičajene plemićke predrasude te tako kaže da je puk “mnoštvo koje razuma nema”. Stoga je ironično da se oženio pučankom i sve svoje imanje ostavio izvanbračnome sinu Antunu, kojeg naziva svojim "prirodnim sinom" (koji će posmrtno objaviti očeva djela).

Lirika[uredi VE | uredi]

Utjecaji[uredi VE | uredi]

U ljubavnoj lirici značajni su Petrarkini i Bembovi utjecaji, povratak neoplatonističkoj ljubavi, višem stilu i odmak od pučkog i senzualnog.

Prepjevom Ovidijeve 16. heroide (kod Lucića: "Pariž Eleni", prije 1519.), koju je "iz latinske odiće svukavši u našu harvacku priobukal", prvi put je hrvatska književnost dobila Ovidijevo djelo na hrvatskom jeziku. Na početku djela nalazi se posveta u prozi Jerolimu Martinčiću. U lirici je također prepjevao Petrarcu (Misal se zabude misleći u sebi) te Lodovica Ariosta (Kad najpri ja tvoje vidih zlate kose).

Stvarao je, dakle, prema stranim utjecajima Petrarke, Bemba, Ovidija i Ariosta, ali i prema domaćim utjecajima, primjerice Džore Držića.

Forma[uredi VE | uredi]

Lucić je pisao na južnočakavskom dijalektu s primjesama štokavštine. Pjesme su uglavnom u dvostruko rimovanim dvanaestercima, primjerice pjesma U pohvalu grada Dubrovnika (Dubrovniče, časti | našega jezika / Ka cvateš i cvasti | vazda ćeš dovika), s iznimnom drugom metrikom, primjerice u pjesmi Od kola u petnaestercu (Neharnu služim gospoju | zamani danke traću / Za virnu službu jer moju | neće mi dati plaću.).

Lucićeva pjesnička zbirka "Skladanja izvarsnih pisam razlicih", izašla posmrtno u Mlecima (1556.), sadržava dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu "Robinja", pjesmu "U pohvalu grada Dubrovnika", osam pjesničkih poslanica, dvije nadgrobnice (dva epitafa) i prijevod Ovidijeve heroide. U zbirci se ne nalazi 6 panegiričkih soneta na talijanskom jeziku.

Tematika[uredi VE | uredi]

Ovidije je možda najpoznatiji rimski pjesnik ljubavne poezije i nije slučajno što ga Lučić prevodi jer je i sam pisao ljubavne pjesme. Divio se ljepoti žene, a proslavljena njegova pjesma "Jur nijedna na svit vila" postala je kultnom umjetninom koju je proslavio hrvatski narodni preporod, poglavito Ljudevit Gaj i Stanko Vraz.

Drama[uredi VE | uredi]

Forma[uredi VE | uredi]

Lucićeva drama Robinja (osim u ovoj zbirci tiskana još jednom, također u Mlecima, 1638.) nije prva hrvatska svjetovna drama, ali zato je donedavno bila prvo takvo poznato djelo. Ispjevana je u tri čina (skazanja) u dvostruko rimovanim dvanaestercima, a posvećena je Francisku Paladiniću.

Tematika[uredi VE | uredi]

To je drama o scenskoj torturi robinje, njezinu himenu (Bar že Turci ti brez zubi svi bihu / Cić toga taržiti sitan kruh ne htihu) i iskušavanju vjernosti, djelo koje se ističe dugim, lirski obojenim monolozima. Glavni su likovi dramskog teksta izmišljeni, ali Lucić ih je oblikovao kao potomke hrvatskih velikaških rodova (Derenčina i Majer-Podmanickih).

Utjecaji[uredi VE | uredi]

Scene u Dubrovniku svjedoče, zajedno s poznatom Lucićevom pjesmom "U pohvalu grada Dubrovnika", o duhovnom i umjetničkom jedinstvu južnohrvatskoga prostora (Korčula, Hvar, Dubrovnik), kao i sve većem prestižu koji je među hrvatskom onodobnom inteligencijom imala slobodna Dubrovačka Republika.

Djela (izdanja)[uredi VE | uredi]

  • Skladanje izvarsnih pisam razlicih počtovanoga gospodina Hanibala Lucia vlastelina hvarskoga (Venecija, 1556)
  • Robinja gospodina Anibala Lucia hvarskoga vlastelina (Venecija, 1638)
  • Hanibal Lucić, Skladanje izvarsnih pisan razlicih, Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine, prir. M. Franičević, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 7, Zagreb, 1968.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Joanna Rapacka, članak "Lucić, Hanibal", Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković, Zagreb: Školska knjiga, 2000.
  • Dani hvarskog kazališta: Hanibal Lucić, ur. Nikola Batušić (et al.), Split: Književni krug, 1987.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Hanibal Lucić