Radoslav Katičić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Radoslav Katičić
Rođenje 3. srpnja 1930.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje jezikoslovac, povjesničar
Portal: Životopis

Radoslav Katičić (Zagreb, 3. srpnja 1930.), hrvatski jezikoslovac i povjesničar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao klasičnu filologiju gdje je doktorirao disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Prvi su mu radovi iz grčke filologije. Od 1958. na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku. Utemeljitelj je studija opće lingvistike i indologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1977. do umirovljenja profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Član HAZU, Austrijske akademije znanosti, ANUBiH, Norveške akademije i Academiae Europae. Katičićevi radovi se mogu, ugrubo, podijeliti na četiri područja:

  • djela iz opće lingvistike, u kojima je razvijao razne suvremene jezikoslovne pristupe poput strukturalne lingvistike i transformacijske gramatike
  • književnojezične studije iz područja europskih i neeuropskih književnosti (starogrčke, bizantske, indijske), te arealne lingvistike izumrlih jezika (balkanski jezici)
  • jezičnopovijesne radove u kojima je istraživao kontinuitet hrvatske pismenosti i jezičnoga izraza, od početaka na latinskom i crkvenoslavenskom ("Uz početke hrvatskih početaka"), preko djela renesansnih i baroknih pisaca kao što su Marin Držić ili Bartol Kašić, sve do modernoga standardnoga jezika ("Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika", 1986)
  • velika sintetska djela u kojima obrađuje civilizacijski kontinuitet hrvatske uljudbe (Litterarium studia, Na kroatističkim raskrižjima)

Radoslav Katičić pripada trolistu (uz Dalibora Brozovića i Stjepana Babića) hrvatskih jezikoslovaca koji je, pod utjecajem suvremenih lingvističkih spoznaja, "srušio" sliku o povijesnim mijenama hrvatskoga jezika koju su gradili tzv. hrvatski vukovci (Tomislav Maretić, Milan Rešetar) i ocrtao novi jezičnopovijesni zemljovid, te konačno i formalnolingvistički kodificirao hrvatski standardni jezik apsorbiravši cjelokupnu hrvatsku književnu i pismenu baštinu koju je unitaristička struja među jezikoslovcima zabacivala- od Marina Držića do Miroslava Krleže.

Na području slavistike je najrenomiraniji hrvatski stručnjak u međunarodnim razmjerima. Svojim velikim znanstvenim opusom i radom je pridonio i pridonosi ugledu hrvatske znanosti u Austriji, Europi i svijetu. Na taj način je promicao hrvatsku kulturu, hrvatsku književnost i komparativnu kroatistiku. Osim toga, posebnu je pozornost posvetio radu s gradišćanskim Hrvatima. Pridonio je tome da su se Hrvati iz Gradišća upoznali sa širim protežnostima svojega kulturnog identiteta i da svoje hrvatstvo doživljavaju u sklopu cjelokupnoga hrvatstva. Pri radu s njima se Katičić dosta usredotočio na jezik Hrvata iz Gradišća i na sve i dvojbe oko njega. Sve je to sročio i prikazao govornicima njemačkog jezika u krugovima međunarodne slavistike. Za sav taj rad je dobio INA-inu nagradu 1998. godine.[1]

Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (Zagreb, 1967.)
  • A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (Haag-Paris, 1970.)
  • Jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1971.)
  • Stara indijska književnost (Zagreb, 1973.)
  • The Ancient Languages of the Balkans, 1-2 (Haag-Pariz, 1976.)
  • Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1986., 2003.)
  • Novi jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1984.; 2. izdanje 1992.)
  • Uz početke hrvatskih početaka (Split, 1993.)
  • Na ishodištu (Zagreb, 1994.)
  • Illyricum mithologicum (Zagreb, 1995.)
  • Litterarum studia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja (Zagreb, 1998.)
  • Na kroatističkim raskrižjima (Zagreb, 1999.)
  • Članak: Liburnski otoci kod antičkih pisaca. Zbornik: Zadarsko otočje; povremena izdanja Narodnoga muzeja u Zadru, svezak 1, Zadar 1974., 35-45.
  • Boristenu u pohode (Zagreb, 2008.)
  • Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2008.)
  • Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2010.)
  • Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2011.)
  • Hrvatski jezik, (Zagreb, 2013.)

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Dom i svijet br.254/1999. Vesna Kukavica: Napokon priznanje i u domovini, pristupljeno 3. studenoga 2010.
  2. Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika Page white acrobat.png(PDF)

Vanjska poveznica[uredi VE | uredi]