Saturnovi prirodni sateliti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Saturn, Saturnovi prsteni i glavni prirodni sateliti—od Mimasa do Reje.
Slike nekoliko Saturnovih prirodnih satelita. S lijeva na desno su: Mimas, Enkelad, Tetis, Diona, Reja; Titan je u pozadini; Japet (na vrhu) i nepravilni Hiperion (na dnu). Prikazani su i neki manji sateliti. Svi su u mjerilu.
Mimas, snimljena iz svemirske letjelice Cassini-Huygens. Slikom dominira krater Herschel (izvor:NASA)
Enkelad - slika složena slika od dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor:NASA)
Saturnov mjesec Reja.
Titan je jedini satelit u Sunčevu sustavu s gustom atmosferom.

Saturnovi prirodni sateliti čine skupinu prirodnih satelita Saturna i do sada ih je otkriveno 62. Vjeruje se da ih možda još postoji jer pomoću teleskopa sa Zemlje 2000. i korištenjem boljih metoda obrade prikupljenih podataka iz observacija Saturna otkriveno je 12 novih satelita. U otkrivanju novih prirodnih satelita smeta materija od kojih su načinjeni planetarni prsteni (prašina i led) pa je posao u otkrivanju puno teži nego kod Jupitera. Saturn je također puno dalji nego Jupiter, te je mnogo manji broj interplanetarnih svemirskih letjelica prispjelo je proletjeti pokraj Saturna ili čak ga orbitirati.

Saturn ima veoma složen sistem prirodnih satelita i jedan posebno složen prateće tijelo, prsten. Najbliže Saturnu i u fizičkoj vezi s prstenom nalazi se 8 malih mjeseca nepravilna oblika. Također nisu oblika kugle Telesto i Kalipso, Helena i Hiperion. Od svih satelita samo se Feba giba retrogradno. Do sada je jedino za njega ustanovljeno da nema sinhronu vrtnju. Najmanji sateliti koji imaju oblik kugle jesu Mimas, Enkelad i Feba. Zatim po veličini slijedi druga skupina: Tetida, Diona, Reja i Japet; oni su ipak mnogo manji od Mjeseca. Svi sateliti sadrže velik udio vode i od stvaranja su se, osim Enkelada, malo izmijenili. Među satelitima izdvaja se Titan, kojemu je promjer veći od Merkurova. Titan je jedini satelit u Sunčevu sustavu s gustom atmosferom. Njegova je masa veća od Mjesečeve, dok su mase ostalih satelita 10 do 100 puta manje od mase Mjeseca, ili galilejanskih satelita. [1]

Saturnovi trojanci[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Trojanci (astronomija)

U kinematici satelita ima nekoliko zanimljivosti. U rezonanciji 1:2 nalaze se ophodna vremena Mimasa i Tetide, te ophodna vremena Enkelada i Dione. Nadalje, među zadnje otkrivenim satelitima nađene su nove potvrde Lagrangeovih rješenja problema triju tijela. Helena je smještena u točki libracije koja prethodi Dioni, a Tetida ima pratioca Telesto u prednjoj točki, a Kalipso u zalaznoj točki libracije.

Mimas[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Mimant (mjesec)

Najbliži Saturnu sferni satelit je Mimas, s promjerom od kojih 400 km. Zaleđeno tijelo nosi biljeg kratera Herschela veličine 100 km. Na tako malom tijelu ne mogu nastati veći krateri, a da ne dođe do raspada. Dno kratera je 10 km niže od okoline, a središnja uzvisina diže se 6 km i okrenuta je prema Saturnu. U kori satelita, posebno na antipodu (antipod je naziv za zemljopisne objekte, koji se nalaze na dijametralno suprotnim točkama Zemlje, ili nekog drugog nebeskog tijela, tako da linija, koja te točke spaja, prolazi kroz središte globusa), pružaju se duboke brazgotine.

Enkelad[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Enkelad (mjesec)

Enkelad je prekriven kraterima, utisnutim u ledeno tlo. Ono praktički odbija svu svjetlost koja na nj pada; po tom albedu Enkelad je rekorder! Takav albedo ima netaknut snijeg, odnosno razmrvljeni led. Pretpostavlja se da Enkelad ima plimni izvor energije, a uzrok plimne sile je gravitacijsko polje Saturna i Dione s kojom ima sinhronizirano ophodno vrijeme. Unutrašnja toplina smanjuje čvrstoću kore i reljef se povremeno obnavlja, prekriva svježim ledom. Enkelad se giba u najgušćem dijelu vrlo rijetkog Saturnovog prstena E.

Tetida[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tetija (mjesec)

Tetida je jedan od 5 Saturnovih satelita većih od 1 000 km. Mala gustoća upućuje na to da sadrži više od četiri petine vode. U veoma svijetloj kori utisnuti su mnogobrojni krateri. Najveći krater ima 400 km i više koncentričnih prstenova. Preko velikog dijela kugle prostire se blago zavojit klanac dubok nekoliko kilometara; do pojave kanjona moglo je dovesti širenja globusa.

Diona[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diona (mjesec)

Diona pokazuje sjaj različit na strani koja gleda u smjeru gibanja i na strani koja je slijedi; prateća strana je tamnija, a iskrižana je svijetlim trakama. Mogli bi to biti slojevi inja smrznutog nakon istjecanja tvari kroz pukotine u ledenoj kori. Kora pokazuje mnoštvo kratera i dugačke grabe.

Reja[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Reja (mjesec)

Reja također pokazuje dva lica različitih svojstava. Svijetlija strana toliko je prekrivena kraterima da bi novi udari mogli dovesti do pojave kratera jedino na račun pređašnjih. Dijelom površine pružaju se svijetle trake.

Japet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Japet (mjesec)

Japet ima dosta nagnutu stazu, a posebno se ističe dvojakim licem. Sa strane koja napreduje putanjom veoma je taman, albedo mu se spušta do 0,05. Stražnja strana koja je slijedi mnogo je svijetlija, s albedom 0,5. Sudeći po gustoći, gotovo je sav sazdan od leda.

Titan[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Titan (mjesec)

Titan veličinom tek zamalo ustupa pred Ganimedom. Površina mu je skrivena iza debele i neprozirne atmosfere. Površinski tlak blizak je površinskom tlaku na Zemlji i kreće se oko 1,5 bara, a površinska temperatura je 95 K (- 178 °C). Budući da je snaga Sunčeva zračenja na Titanu manja nego u području Ganimeda, temperature su bitno niže, pa je shvatljivo da atmosfera može opstati. Atmosfera se praktički sastoji od dušika, s metanom kao primjesom. Neđeni su tragovi etana, etilena, acetilena i vodikova cijanida, pa moraju postojati i složeniji ugljikovodici. Kruti dijelovi površine mogu se sastojati od ugljikovodika i dušikovih spojeva, a dio krute površine mogao bi, s obzirom na temperature, biti preliven morima od tekućeg metana. Nad površinom diže se troposfera s oblacima, koji su najvjerojatnije izgrađeni od kapljica metana i dušika. Iznad toga atmosfera je ispunjena česticama smoga, koji se sastoji od složenijih ugljikovodika, kondenziranih na česticama praha. Smog nastaje od metana pod djelovanjem Sunčeve svjetlosti; to je fotoliza. Metan se razgrađuje svjetlošću na radikale, a oni se slažu u složenije ugljikovodike. Taj neprozirni ovoj diže se do 200 km nad površinom, a boje je narančastocrvenkaste. Prije je smatran površinom Titana. Poviše njega nalazi se providan sloj sumaglice. Područje sjevernog pola prekriveno je u toku zime nešto tamnojom narančastom kapom, odnosno prstenom. U visokoj atmosferi ima mnogo vodika.

Najveća prosječna gustoća koju Titan pokazuje među Saturnovim satelitima upućuje na to da je unutrašnjost izgrađena pola od leda, a pola od stjenovitog, silikatnog materijala. Postojanje dušikove atmosfere dade se rastumačiti pomoću procesa kojima se razgrađuje amonijak. Amonijak je jedan od produkata vulkanske aktivnosti. Fotolizom se razgrađuje na dušik i vodik; dušik ostaje, a vodik se kao lakši gubi u svemir.

Popis Saturnovih prirodnih satelita[uredi VE | uredi]


Redoslijed Oznaka po otkriću Naziv Promjer (km) Masa
x 1015 kg
Velika poluos elipse (km) Ophodno vrijeme (d) Inklinacija Ekscentricitet Položaj Godina otkrića Otkrio
1 S/2009 S 1 0,3 0,000 1 117 000 0,47 0 vanjski B prsten 2009. Cassini-Huygens
(ostaci prstena) od 0,04 do 0,4 0,0001 130 000 0,55 0 unutar A prstena 2006. Cassini-Huygens
2 XVIII Pan 28,2 x 2,6
(34 × 31 × 20)
4,95±0.75 133 584 + 0,57505 0,001° 0,000035 u Enckeovoj pukotini 1990 M. Showalter
3 XXXV Dafnis 7,6 ± 1,6
(9 × 8 × 6)
0,084 ± 0,012 136 505 + 0,59408 0 u Keelerovoj pukotini 2005. Cassini-Huygens
4 XV Atlas 30,2 ± 1,8
(41 × 35 × 19)
6,6 ± 0,045 137 670 + 0,60169 0,003° 0,0012 vanjski A prsten "pastir" 1980. Voyager 2
5 XVI Prometej 86,2 ± 5,4
(136 × 79 × 59)
159,5 ± 1,5 139 380 + 0,61299 0,008° 0,0022 unutarnji F prsten "pastir" 1980. Voyager 2
6 XVII Pandora 81,4 ± 3,0
(104 × 81 × 64)
137,1 ± 1,9 141 720 + 0,62850 0,050° 0,0042 vanjski F prsten "pastir" 1980 Voyager 2
7a XI Epimetej 116,2 ± 3,6
(130 × 114 × 106)
526,6 ± 0,6 151 422 + 0,69433 0,335° 0,0098 zajednička putanja s Janusom 1977. J. Fountain i S. Larson
7b X Janus 179,0 ± 2,8
(203 × 185 × 153)
1897,5 ± 0,6 151 472 + 0,69466 0,165° 0,0068 zajednička putanja s Epimetejom 1966. A. Dollfus
9 LIII Egeon ≈ 0,5 ≈ 0,0001 167 500 + 0,80812 0,001° 0,0002 G prsten ostatak 2008. Cassini-Huygens
10 I Mimas 396,4 ± 0,8
(416 × 393 × 381)
37 493 ± 31 185 404 + 0,942422 1,566° 0,020 2   1789. W. Herschel
11 XXXII Methone {3,2 ± 1,2 ≈ 0,02 194 440 + 1,009 57 0,007° 0,0001 Alkionide 2004. Cassini-Huygens
12 XLIX Anta ≈ 1 ≈ 0,007 197 700 + 1,036 5 0,1° 0,001 Alkionide 2007. Cassini-Huygens
13 XXXIII Palena 5,0 ± 1,2
(6 × 6 × 4)
≈ 0,05 212 280 + 1,153 75 0,181° 0,004 Alkionide 2004. Cassini-Huygens
14 II Enkelad 504,2 ± 0,4
(513 × 503 × 497)
108 022 ± 101 237 950 + 1,370 218 0,01° 0,004 7 stvara E prsten 1789. W. Herschel
15 III Tetis 1 062 ± 1,2
(1077 × 1057 × 1053)
617 449 ± 132 294 619 + 1,887 802 0,168° 0,000 1   1684. G. Cassini
15a XIII Telesto 24,8 ± 0,8
(33 × 24 × 20)
≈ 9,41 294 619 + 1,887 802 1,158° 0,000 vodeći Tetisov trojanac 1980. B. Smith, H. Reitsema, S. Larson, i J. Fountain
15b XIV Kalipso 21,4 ± 1,4
(30 × 23 × 14)
≈ 6,3 294 619 + 1,887 802 1,473° 0,000 prateći Tetisov trojanac 1980. D. Pascu, P. Seidelmann, W. Baum, i D. Currie
18 IV Diona 1 122,8 ± 0,8
(1128 × 1123 × 1119)
1 095 452 ± 168 377 396 + 2,736 915 0,002° 0,002 2   1684. G. Cassini
18a XII Helena 35,2 ± 0,8
(43 × 38 × 26)
≈ 24,46 377 396 + 2,736 915 0,212° 0,002 2 vodeći Dionin trojanac 1980. P. Laques i J. Lecacheux
18b XXXIV Polideuk 2,6 ± 0,8
(3 × 2 × 1)
≈ 0,03 377 396 + 2,736 915 0,177° 0,019 2 prateći Dionin trojanac 2004. Cassini-Huygens
21 V Reja 1 527,0 ± 1,2
(1530 × 1526 × 1525)
2 306 518 ± 353 527 108 + 4,518 212 0,327° 0,001 258   1672. G. Cassini
22 VI Titan 5 151 134 520 000 ± 20 000 1 221 930 + 15,945 42 0,348 5° 0,028 8   1655. C. Huygens
23 VII Hiperion 270 ± 8
(360 × 266 × 205)
5 620 ± 50 1 481 010 + 21,276 61 0,568° 0,123 006 u 4:3 rezonanciji s Titanom 1848. W. Bond
G. Bond
W. Lassell
24 VIII Japet 1 468,6 ± 5,6
(1491 × 1491 × 1424)
1 805 635 ± 375 3 560 820 + 79,321 5 15,47° 0,028 613   1671. G. Cassini
25 XXIV Kiviuq ≈ 16 ≈ 2,79 11 294 800 + 448,16 49,087° 0,3288 Inuitska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
26 XXII Ijiraq ≈ 12 ≈ 1,18 11 355 316 + 451,77 50,212° 0,316 1 Inuitska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
27 IX Feba 213,0 ± 1,4
(219 × 217 × 204)
8 292 ± 10 12 869 700 -545,09 173,047° 0,156 242 Nordijska grupa 1899. W. Pickering
28 XX Paaliaq ≈ 22 ≈ 7,25 15 103 400 + 692,98 46,151° 0,363 1 Inuitska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
29 XXVII Skadi ≈ 8 ≈ 0,35 15 672 500 - 732,52 149,084° 0,246 Nordijska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
30 XXVI Albiorix ≈ 32 ≈ 22,3 16 266 700 + 774,58 38,042° 0,477 Galska grupa 2000. M. Holman
31   S/2007 S 2 ≈ 6 ≈ 0,15 16 560 000 - 792,96 176,68° 0,2418 Nordijska grupa 2007. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna, B. Marsden
32 XXXVII Bebhionn ≈ 6 ≈ 0,15 17 153 520 + 838,77 40,484° 0,333 Galska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
33 XXVIII Erriapo ≈ 10 ≈ 0,68 17 236 900 + 844,89 38,109° 0,472 4 Galska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
34 XLVII Skoll ≈ 6 ≈ 0,15 17 473 800 - 862,37 155,624° 0,418 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
35 XXIX Siarnaq ≈ 40 ≈ 43,5 17 776 600 + 884.88 45,798° 0,249 61 Inuitska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
36 LII Tarqeq ≈ 7 ≈ 0,23 17 910 600 + 894,86 49,904° 0,1081 Inuitska grupa 2007. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
37   S/2004 S 13 ≈ 6 ≈ 0.15 18 056 300 - 905,85 167,379° 0,261 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
38 LI Greip ≈ 6 ≈ 0,15 18 065 700 - 906,56 172,666° 0,3735 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
39 XLIV Hirokin ≈ 8 ≈ 0,35 18 168 300 - 914,29 153,272° 0,3604 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
40 L Jarnsaxa ≈ 6 ≈ 0,15 18 556 900 - 943,78 162,861° 0,1918 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
41 XXI Tarvos ≈ 15 ≈ 2,3 18 562 800 + 944,23 34,679° 0,530 5 Galska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
42 XXV Mundilfari ≈ 7 ≈ 0,23 18 725 800 - 956,70 169,378° 0,198 Nordijska grupa 2000 B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
43   S/2006 S 1 ≈ 6 ≈ 0,15 18 930 200 - 972,41 154,232° 0,130 3 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D.C. Jewitt, J. Kleyna
44   S/2004 S 17 ≈ 4 ≈ 0,05 19 099 200 - 985,45 166,881° 0,226 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
45 XXXVIII Bergelmir ≈ 6 ≈ 0,15 19 104 000 - 985,83 157,384° 0,152 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
46 XXXI Narvi ≈ 7 ≈ 0,23 19 395 200 - 1 008,45 137,292° 0,320 Nordijska grupa 2003. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
47 XXIII Suttungr ≈ 7 ≈ 0,23 19 579 000 - 1 022,82 174,321° 0,131 Nordijska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
48 XLIII Hati ≈ 6 ≈ 0,15 19 709 300 - 1 033,05 163,131° 0,291 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
49   S/2004 S 12 ≈ 5 ≈ 0,09 19 905 900 - 1 048,54 164,042° 0,396 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
50 XL Farbauti ≈ 5 ≈ 0,09 19 984 800 - 1 054,78 158,361° 0,209 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
51 XXX Thrymr ≈ 7 ≈ 0,23 20 278 100 - 1 078,09 174,524° 0,453 Nordijska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
52 XXXVI Aegir ≈ 6 ≈ 0,15 20 482 900 - 1 094,46 167,425° 0,237 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
53   S/2007 S 3 ≈ 5 ≈ 0,09 20 518 500 ≈ - 1 100 177,22° 0,130 Nordijska grupa 2007. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
54 XXXIX Bestla ≈ 7 ≈ 0,23 20 570 000 - 1 101,45 147,395° 0,514 5 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
55   S/2004 S 7 ≈ 6 ≈ 0,15 20 576 700 - 1 101,99 165,596° 0,529 9 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
56   S/2006 S 3 ≈ 6 ≈ 0,15 21 076 300 - 1 142,37 150,817° 0,471 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
57 XLI Fenrir ≈ 4 ≈ 0,05 21 930 644 - 1 212,53 162,832° 0,131 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
58 XLVIII Surtur ≈ 6 ≈ 0,15 22 288 916 - 1 242,36 166,918° 0,368 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
59 XLV Kari ≈ 7 ≈ 0,23 22 321 200 - 1 245,06 148,384° 0,340 5 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
60 XIX Ymir ≈ 18 ≈ 3,97 22 429 673 - 1 254,15 172,143° 0,334 9 Nordijska grupa 2000. B. Gladman, J. Kavelaars i kolege
61 XLVI Logi ≈ 6 ≈ 0,15 22 984 322 - 1 300,95 166,539° 0,139 Nordijska grupa 2006. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna
62 XLII Fornjot ≈ 6 ≈ 0,15 24 504 879 - 1 432,16 167,886° 0,186 Nordijska grupa 2004. S. Sheppard, D. Jewitt, J. Kleyna

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]