Grčki alfabet

Izvor: Wikipedija
Povijest alfabeta

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

meroitičko 3. st. pr. Kr.
Genealogija

Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava.[1] Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Tablica grčkog alfabeta[uredi | uredi kôd]

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

Slovo Ime Glas Latinička transkripcija Feničko slovo
starogrčko novogrčko starogrčki novogrčki starogrčki novogrčki
Α α ἄλφα άλφα alfa [a] [] [a] a a Alef alef
Β β βῆτα βήτα beta [b] [v] b v Beth bet
Γ γ γάμμα γάμμα gama [g] [ʝ], [ɣ] g gh, g Gimel gimel
Δ δ δέλτα δέλτα delta [d] [ð] d dh, d Daleth dalet
Ε ε εἶ, ἒ ψιλόν έψιλον epsilon [e] [] e e He he
Ζ ζ ζῆτα ζήτα zeta [zd], [] [z] z z Zayin zajin
Η η ἦτα ήτα eta [ɛː] ([h]) [i] e, ē i Heth het
Θ θ θῆτα θήτα theta [] [θ] th th Teth tet
Ι ι ἰῶτα ιώτα jota [i], [] [i], [j] i, ī i Yodh jod
Κ κ κάππα κάππα kapa [k] [k], [c] k k Kaf kaf
Λ λ λάβδα, λάμβδα λάμδα lambda [l] [l] l l Lamedh lamed
Μ μ μῦ μι mi [m] [m] m m Mem mem
Ν ν νῦ νι ni [n] [n] n n Nun nun
Ξ ξ ξεῖ, ξῖ ξι ksi [ks] [ks] ks ks Samekh sameh
Ο ο οὖ, ὂ μικρόν όμικρον omikron [o] [] o, ŏ o Ayin ajin
Π π πεῖ, πῖ πι pi [p] [p] p p Pe pe
Ρ ρ ῥῶ ρω ro [r], [] [ɾ] r r Res reš
Σ σ, ς σῖγμα σίγμα sigma [s] [s] s s Sin šin
Τ τ ταῦ ταυ tau [t] [t] t t Taw tav
Υ υ ὗ, ὓ ψιλόν ύψιλον ipsilon [u], [y], [] [i] u, y y Waw vav
Φ φ φεῖ, φῖ φι fi [] [f] ph, f f
Χ χ χεῖ, χῖ χι hi [], [ks] [ç], [x] kh, ks h
Ψ ψ ψεῖ, ψῖ ψι psi [ps] [ps] ps ps
Ω ω ὦ, ὦ μέγα ωμέγα omega [ɔː] [] o, ō o Ayin ajin

Znamenke[uredi | uredi kôd]

Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϛ ϛ[2] vav vav stigma στίγμα st [st]
Ϙ ϙ,[3] Ϟ ϟ[4] kof kof kopa ϙόππα κόππα k [k]
Ͳ ͳ,[5] Ϡ ϡ[6] cade cade sampi σαμπῖ ss [sː], [ks], [ts]

Arhajsko[uredi | uredi kôd]

Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϝ ϝ,[7] Ͷ ͷ[8] vav vav digama ϝαῦ δίγαμμα w [w]
Ͱ ͱ[9] het het heta ἧτα ήτα h [h]
Ϻ ϻ[10] cade cade san ϻάν σάν s [s]
Ϸ ϸ[11] cade cade šo sh [ʃ]

Pravopis[uredi | uredi kôd]

Starogrčki[uredi | uredi kôd]

U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice γρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice τος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.[12]

Novogrčki[uredi | uredi kôd]

Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

  • ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
  • ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.[13]

Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).[14]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi grčki alfabet

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Coulmas, Florian. 1996. The Blackwell Encyclopedia of Writing Systems. Blackwell Publishers Ltd.. Oxford. ISBN 0-631-21481-X (en)
  2. Stigma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  3. Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  4. Numeric Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  5. Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  6. Numeric Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  7. Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  8. Pamphylian Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  9. Heta, Nick Nicholas' Home Page (en)
  10. San, Nick Nicholas' Home Page (en)
  11. Sho, Nick Nicholas' Home Page (en)
  12. Dukat, Zdeslav. 1990. Gramatika grčkoga jezika 2. izd izdanje. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-99563-X. OCLC 439745473
  13. Accent Marks denoting Stress in Greek, and Other Diacritics. www.foundalis.com. Pristupljeno 7. svibnja 2022.
  14. Punctuation. archive.ph. 6. kolovoza 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2012. Pristupljeno 7. svibnja 2022.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDFArhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2020. (Wayback Machine).
  • (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (ISBN 0-87923-377-X).
  • (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (ISBN 978-0198140610).
  • (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (ISBN 978-1884718274).
  • (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (ISBN 978-0823216635).
  • (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (ISBN 978-0521589079).
  • (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996.
  • Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja (ISBN 978-953-0-50510-0)
Nedovršeni članak Grčki alfabet koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.