Vijenac (časopis)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vienac)
Skoči na: orijentacija, traži
Vienac do 1903. kasnije Vijenac
Logotip
Vijenac časopis, broj 495, 21. veljače 2013.
Tip dvotjednik
Izdavač Matica hrvatska
Glavni urednik Luka Šeput
Utemeljen 1869-1903.
1910-1913.
1923-1928.
1944-1945.
1993-danas
Jezik hrvatski
Sjedište Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2
ISSN 1330-2787
OCLC 47755589
Službeno mrežno mjesto

Vienac, kasnije Vijenac, dvotjednik je za kulturu Matice hrvatske. Središnji je književni list hrvatske književnosti i kulture 19. stoljeća. Današnji »Vijenac« je časopis koji prati sva aktualna zbivanja na književno izdavačkoj, likovnoj i domaćoj kazališnoj sceni. U nešto manjoj mjeri pozornost pridaje i drugim umjetnostima i projektima.

Povijest[uredi VE | uredi]

Od 1869. do 1903.[uredi VE | uredi]

Časopis je 1869. godine pokrenula Matica ilirska pod nazivom "Vienac", s podnaslovom zabavi i pouci. Prvi urednik »Vienca« bio je Đuro Deželić. Već u prvom broju sudjelovali su August Šenoa, Ivan Zahar, i Ivan Dežman. Drugo godište uređuje Ivan Perkovac, koji je snažnije nastojao voditi časopis kao tribinu književnog stvaralaštva te je »Vienac«  tako postao stvarno ogledalo hrvatskog književnog života. Proširio se i krug suradnika te radove u listu objavljuju Franjo Marković, Franjo Ciraki, Lavoslav Vukelić, Adolfo Veber Tkalčević i Josip E. Tomić.

Sljedeće godine, 1871., uredništvo je prošireno te je tako omogućena veća kvaliteta književnih i znanstvenih priloga. Godine 1873. u uredništvu su Andrija Palmović, Đuro Arnold i Rikard Jorgovanić. Zlatno razdoblje »Vijenca« nastaje kada je urednikom postao sami August Šenoa 13. prosinca 1874. To je razdoblje oživljavanja i djelovanja Matice kad ona mijenja ime i postaje Matica hrvatska. Premda otada »Vijenac«  ne izlazi kao Matičino glasilo, nego mu je vlasnik i nakladnik bila Dionička tiskara, u kojoj se list tiskao, Matica i dalje upravlja listom. Njezini su članovi pretplatnici lista te je o njihovoj pretplati uglavnom i ovisilo izlaženje lista. Šenoa je nerado prihvatio posao urednika, iako je do tada bio u redakciji lista. Kad je postao urednikom, pisao je Franji Markoviću:

Od Nove godine primit ću ja uredničtvo (»Vienca«), skupit ću što je ostalo naše vojske i što ima novaka Sad se bijem uz slabu pomoć i moram svoje noći - premda satrven i boležljiv - žrtvovati da nebude sramote pred svietom. Nu ako si mi prijatelj, pomisli, da je Perkovac, Preradović, da Ivan (Dežman) umro, kako je stražmeštru, kad mora voditi pukovniju, jer mu general, pukovnik, kapetan u bitci padoše, kad ima u svojoj četi samo novake. Sviet se ovde ljulja u neradu; ono malo kapljica, što daješ obćinstvu, moraš mukom izprešati od mlade i stare gospode. Liepa ptica poezia kanda gubi svoje perje, a meni se čini da sam izmetač hrvatskoga Olimpa.

Za vrijeme Šenoinog uređivanja u časopisu su sudjelovali gotovo svi hrvatski pisci, bez obzira na politička ili ideološka uvjerenja. Nakon Šenoine smrti bilo je jako teško nadomjestiti vrsnog književnika i iskusnog kritičara te urednika. Urednici nakon njega bili su Fran Folnegović, Vjekoslav Klaić, Josip Pasarić, Bartol Inhof, Jovan Hranilović, Đuro Arnold, Stjepan Bosanac i Milan Šenoa.[1] Posljednje 35. godište lista uređivali su Ksaver Šandor Gjalski i Milivoj Dežman-Ivanov. Oni su izdali 24 broja. Časopis je bio veoma luksuzan: osim književnih i esejističkih tekstova u njemu je bilo 168 slika, 17 portreta, 78 ilustracija i 44 table umjetničkih priloga. Matica je uložila u časopis 8.000 kruna ali je rezultat bio slab i »Vienac«  je 1903. ugašen.

Od 1910. do 1913.[uredi VE | uredi]

Novi Vijenac uz ostale hrvatske novine

Uredništvo tadašnjeg časopisa Obzor pokrenulo je časopis kao mjesečnik. Uređivao ga je Vladimir Lunaček. U njemu surađuju brojni književnici: Dragutin Domjanić, Fran Galović, Josip Kosor i Antun Gustav Matoš. Ovaj Vijenac trudio se pružiti publici prikladnu i zabavnu lektiru kroz objavljivanje romana, novela i pjesama najboljih stranih i domaćih pisaca, u čemu je samo djelomično i uspio.

Od 1923. do 1928.[uredi VE | uredi]

»Vijenac« je treći put pokrenula, 1923. godine, skupina književnika okupljena oko Ferde Nikolića i Franje Jelašića. Njihovo izdanje Vijenca započelo je veoma ambiciozno najprije kao tjednik, zatim kao polumjesečnik da bi završio kao mjesečnik. U njemu su radove objavljivali Frano Alfirević, Slavko Batušić, August Cesarec, Josip Kosor, Josip Kulundžić, Vladimir Nazor, Nikola Šop. Posebice je bio okrenut slavenskim književnostima, te su u njemu surađivali i neki slovenski i srpski pisci. Kad je on prestao izlaziti, pokrenuta je u Matici hrvatskoj Hrvatska revija oko koje su se uspješno okupili književnici bez obzira na ideološka i književna uvjerenja.

Od 1944. do 1945.[uredi VE | uredi]

Ratne 1944. »Vijenac« je izlazio kao mjesečnik u izdanju Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda (HIBZ). Glavni urednik bio je Julije Benešić, koji je oko lista uspio okupiti znatan broj građanski orijentiranih pisaca: Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Gustav Krklec; istih onih kojima su izlazile knjige u HIBZ-u. Izašlo je deset brojeva u šest svezaka. Završetkom rata, prestanak rada u HIBZ-u, ugasio je i taj »Vijenac«.

Novi Vijenac[uredi VE | uredi]

Matica hrvatska je 1993. godine ponovno obnovila izlaženje lista, trajno kao dvotjednika koji u ovom obliku izlazi i danas. Glavni urednik od prvog do 39. broja bio je Slobodan Prosperov Novak. Boris Maruna uređivao je »Vijenac« od 40. do 100-og broja, a Andrea Zlatar od 101. do 127. broja. Ona je tada, 1999. godine s dijelom redakcije časopisa osnovala novi časopis »Zarez«, dijelom zbog konzervativne uređivačke politike Vijenca, dijelom i zbog potrebe da se pokaže drugačiji, otvoreniji pogled na kulturu. Nakon nje Mladen Kuzmanović uređivao je list sve do svoje smrti 2001. godine. Nakon njega, "Vijenac" do 2008. uređuje Ivica Matičević. U njegovo je vrijeme "Vijenac" obogaćen novim kolumnama, proširena je inozemna dopisnička mreža, pokrenuta je biblioteka "Vijenac", sastavljena je Bibliografija Vijenca 1993-2003. Današnji časopis redovito daje pregled zbivanja na kulturnoj i umjetničkoj sceni. Kasniji urednici bili su Mate Maras i Andrija Tunjić, a sadašnji je glavni urednik Vijenca Luka Šeput.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Vijenac za hrvatsku književnost, tekst Josipa Bratulića u dvjestotom broju Vijenca, str 3., objavljen 1. studenoga 2001.
  • Zaljubljenost, tekst Mladena Kuzmanovića, str 2., isto izdanje.
  1. Matica hrvatska - o Matici, preuzeto 30. travnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]