Hrvati Bosne i Hercegovine: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika Bošnjak, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Sombrero |
|||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
Svjetski je poznato Gospino svetište u [[Međugorje|Međugorju]], gdje se od [[1981.]] prema navodima određenih mještana događaju čudesna ukazanja i ozdravljenja. Samo svetište ima velik značaj za hercegovačke Hrvate. |
Svjetski je poznato Gospino svetište u [[Međugorje|Međugorju]], gdje se od [[1981.]] prema navodima određenih mještana događaju čudesna ukazanja i ozdravljenja. Samo svetište ima velik značaj za hercegovačke Hrvate. |
||
* [http://www.petitiononline.com/nasaBIH/petition.html UKINITE REPUBLIKU SRPSKU / ABOLISH THE REPUBLIC OF SRPSKA] |
|||
Inačica od 8. prosinca 2007. u 22:34
Hrvati su jedan od tri konstitutivna naroda BiH, dok je je njihov materinji jezik, hrvatski, uz materinje jezike drugih dvaju naroda, bošnjački i srpski, službeni u istoj državi. Pretpostavlja se da trenutno čine 13-14% današnjeg stanovništva Bosne i Hercegovine, ali pouzdano se ne može znati jer se posljedni popis stanovništva održao 1991. (vidi (Hrvati u BiH 1991.), a otada se broj Hrvata zasigurno znatno smanjio zbog etničkih čišćenja i iseljavanja za vrijeme rata u BiH.
Naseljavaju zapadnu Hercegovinu i jugozapadnu Bosnu, gdje su apsolutna većina, dijelove istočne Hercegovine, također i srednju Bosnu i Bosansku Posavinu, gdje su manjina ali su u istim krajevima povijesno ukorijenjeni.
Hrvate Bosne i Hercegovine se često naziva "bosanskim Hrvatima", što nije točan naziv jer Hrvati žive i u hercegovačkom dijelu te države. S druge strane, neki ih poistovjećuju s Hercegovcima budući da su većina Hrvata iz BiH Hercegovci, što opet nije ispravno jer jedan dio ih potječe i iz Bosne. Stoga je jedini ispravan naziv Hrvati Bosne i Hercegovine, jer oni po svojoj regionalnoj pripadnosti mogu biti Bosanci ili Hercegovci.
Hrvati u BiH nisu posebna etnička grupacija nego su ravnopravni pripadnici hrvatskog naroda, ali ih povezuje činjenica da žive izvan matične domovine svog naroda, Hrvatske. Bosna i Hercegovina je također njihova domovina, ali osjećaju se izrazito povezano s drugim Hrvatima, pa zato i pokazuju svoju privrženost Hrvatskoj.
Povijest
Područje današnje Bosne i Hercegovine bilo je još od davnina naseljeno Ilirima. Početkom naše ere oni potpadaju pod rimsku vlast i od tad je na područje tadašnje provincije Ilirik vršen romanski etnički i kulturni utjecaj. U 7. st. provaljuju Slaveni i barbarski narodi na tlo Ilirika. Na područje današnje BiH djelovali su mnogobrojni etnički faktori što je uzrokovalo stvaranje složenog etničkog mozaika. Ipak, smirivanjem situacije nakon Velike seobe naroda stanovništvo se uglavnom homogenizira u jedan etnički element sa slavenskim predznakom i kršćanskom vjerom koja će se s vremenom očitovata u pripadnosti raznim crkvama: Crkvi bosanskoj i Katoličkoj Crkvi, od kojih je ova posljednja imala podršku hrvatsko-ugarskih kraljeva, dok su pripadnici Crkve bosanske smatrani hereticima.
Zemlja zapadno od rijeka Bosne i Neretve činila je samu jezgru hrvatske države i možemo biti sigurni da je tamošnje stanovništvo pripadalo hrvatskom narodu. Teritorij između Bosne i Drine je često mijenjao gospodare, i ne možemo sa sigurnošću reći da je tamo bio prisutan hrvatski etnički faktor u izravnom smislu, ali je cijelo područje gravitiralo Hrvatskoj. Teritorij istočno od Neretve je bio naseljen Zahumcima i drugim slavenskim plemenima za koje se pretpostavlja da su porijeklom bili Hrvati, ali je povremeno pripadao Hrvatskoj, a povremeno Srbiji i tamo se zarana javlja bizantski, odnosno srpski utjecaj i pravoslavni vjerski faktor.
Na području današnje srednje Bosne, uz gornji tok istoimene rijeke, s vremenom se formira malena oblast Bosna. Povijesni izvori pokazuju da su njom od najstarijih vremena vladali banovi. U nekim izvorima je navedeno da su bosanski banovi, s ostalim banovima u Hrvatskom kraljevstvu, birali novog kralja u slučaju da bi prijašnji vladar umro bez nasljednika. Slabljenjem Hrvatske i potpadanjem iste pod ugarsku vlast, Bosna stiče sve veći stupanj samostalnosti. U tom su razdoblju Ugari nastojali ovladati Bosnom, što im je povremeno i uspijevalo, ali ona ipak postaje samostalna država, šireći uglavnom na okolni hrvatski teritorij i Zahumlje. Moć Bosne kulminira proglašenjem bana Tvrtka za kralja Bosne.
Za vrijeme druge jugoslavije postotak Hrvata je opao za više od četvrtine, a za vrijeme rata i poratnog razdoblja se smanjio za daljnu četvrtinu.
Religija
Hrvati Bosne i Hercegovine većinom su i običajno rimokatolici. Svoju su vjeru s izrazitim žarom očuvali kroz mnoga teška povijesna razdoblja, a zajedno s njom, očuvali su i svoj nacionalni identitet. Važnu ulogu u očuvanju katoličanstva u BiH su imali franjevci, koji su unutar svoje provincije Bosne Srebrene pastorizirali vjernike, što je posebno zanimljivo i specifično za Bosnu i Hercegovinu. Naime, održavanje župa inače nigdje unutar Katoličke crkve nije dodijeljeno franjevcima, ali je u BiH napravljena iznimka zbog posebnih povijesnih prilika u kojima su se našli bosanskohercegovački katolici za vrijeme turskog vakta. Jedini su franjevci uspjeli preživjeti na tom tlu unatoč svim nedaćama, pa su tako ostali jedini predstavnici Katoličke crkve na teritoriju tadašnjeg Bosanskog pašaluka. Franjevačka provincija Bosna Srebrena opstala je do danas i najstarija je institucija u Bosni i Hercegovini. Koliko je katolička vjera bila progonjena od strane Osmanlija, pokazuje običaj tetoviranja križeva na rukama žena. Istetovirani križ imao je za svrhu ukazati na vjeru žene koja ga nosi i tako zaštiti njenu čast, budući da je on odvraćao Turke jer je za njih bio nevjerničko obilježje.
Danas je crkvena uprava u BiH organizirana u tri biskupije: Vrhbosansku nadbiskupiju, Banjolučku biskupiju i Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Također postoji i Trebinjsko-mrkanska biskupija kojoj je trajni upravitelj biskup mostarko-duvanjski.
Svjetski je poznato Gospino svetište u Međugorju, gdje se od 1981. prema navodima određenih mještana događaju čudesna ukazanja i ozdravljenja. Samo svetište ima velik značaj za hercegovačke Hrvate.
