Abdurezak Hivzi Bjelevac
| Abdurezak Hivzi Bjelevac | |
|---|---|
| Puno ime | Abdurezak Hivzi Bjelevac |
| Pseudonim | V. Rezak, Z. Dugdah, H. Mereš[1] |
| Rođenje | 8. lipnja 1886. |
| Smrt | 25. veljače 1972. (85 god.) Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Bošnjak[2] |
| Period pisanja | 1911. – 1970. |
| Književne vrste | pripovijetka, drama, roman |
Abdurezak Hivzi Bjelevac (Mostar, 8. lipnja 1886. – Zagreb, 25. veljače 1972.), bio je bošnjački[2] i hrvatski književnik[3][4], publicist, prevoditelj i novinar.
Abdurezak Hivzi Bjelevac rodio se je u Mostaru 1886. godine. Školovao se u Mostaru, gdje je završio osnovnu i trgovačku školu (1895. – 1902.), te i Galata-saraju u Carigradu gdje je polazio srednju školu od 1902. godine do 1906. godine, a financijsko-ekonomski tečaj završio je u Grazu. Radio je kao knjigovođa i činovnik u mnogim mjestima u BiH. Od 1909. do 1920. godine bio je poreznim činovnikom u Travniku, Mostaru, Stocu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu.[1]
Godine 1931. otišao je u Beograd gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za turski tisak, a potom kao ataše za tisak u Carigradu i Ankari. Umirovljen je 1937. godine, a od 1941. godine do smrti živio je u Zagrebu gdje je došao nakon što je protjeran iz Beograda kao Hrvat islamske vjere.[5] U Turskoj je surađivao s listovima Ulus, La République i Cumhuriyet. U travnju 1942. godine u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu Istok i Zapad, čiji je cilj bio objavljivanje djela o islamskoj kulturno-civilizacijskoj problematici i prijevode knjiga o islamu, te djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik.[6] Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa Doğu ve Batı (Istok i Zapad) čijim je prvim i jedinim urednikom bio Bjelevac od 6. travnja 1943. godine. List je izlazio do 15. kolovoza 1944. godine.[7] Izašlo je osam brojeva časopisa.[6] Preko Društva hrvatskih književnika 1952. godine dobiva mirovinu.[5]
Bjelevac je surađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova, te je uređivao časopise Novi vijek i Behar. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom. Za vrijeme NDH objavljuje: romansiranu biografiju Muhamed (1942.), Istanbul: grad na obalama Mramorskog mora (1944.), Carica Azher: pjesma iz Irana (1944.). Povjereno mu je izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku Doğu ve Batı (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.[5] Javlja se i pripovijetkama surađuje u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj. Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više nije objavljivao već je povremeno prevodio turske pjesnike.[5] Njegov najbolji roman je Minka.[8] U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku obitelj s kojom se bio povlačio po sudu.[8] Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pierom Lottijem.[8]
- Sličice i profili, Mostar 1911.
- Pod drugim suncem, roman, Mostar, 1914.
- Minka: roman u tri dijela, roman, Sarajevo, 1917. (2. izd. 1921.)
- Aprilske kiše, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, (1919.?)
- Rene Logotetides, roman, Sarajevo, 1920. (izd. na češ. jeziku: Rene Logotetides: roman: autorisovany preklad, prijevod František Bicek. Obelisk, Prag, 1925.)
- Na kraju, izd. "Novog vijeka", Sarajevo, 1921.
- Isčahureni leptiri: roman u tri dijela, Sarajevo, 1925. (poslije Melika)[1]
- Melika: roman suvremene muslimanke, 2 sv., Zabavna biblioteka, kolo 34, knj. 417, 418, Naklada zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1927.
- Ana Zolotti: roman, Zagreb, 1927.
- Zidanje srećnog doma, Beograd, 1934.
- Muhamed, Hrvatski državni tiskarski zavod, Zagreb, 1942. (2. izd. Knjižnica proze, knj. 2, Zajednica samostalnih pisaca TIN, Zagreb, 1970.)
- Istanbul: grad na obalama Mramorskog mora, Hrvatska muslimanska naklada Istok i Zapad, Zagreb, 1944.
- Carica Azher: pjesma iz Irana, Hrvatska muslimanska naklada Istok i Zapad, Zagreb, 1944.
- Izabrana djela, 1-3, izbor Muris Idrizović, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
- Pod drugim suncem, Preporod, Zagreb, 1996.
- 1 2 3 Bjelevac, Hifzi Abdurezak, Dunja Detoni-Dujmić (1989.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 27. rujna 2020.
- 1 2 Bjelevac, Abdurezak Hifzi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 7. svibnja 2020.
- ↑ Vladimir Lončarević, Kršćanske teme i motivi muslimanskih pjesnika hrvatske književnosti od moderne do naših dana, // Anafora: Časopis za znanost o književnosti, sv. XI, br. 2, (2024.), str. 293.–328. (Hrčak), str. 297., pristupljeno 23. srpnja 2025.
- ↑ Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, str. 190.-194.
- 1 2 3 4 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 38.-39.
- 1 2 Zlatko Hasanbegović, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.: doba utemeljenja, Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6358-05-2, str. 445.
- ↑ Anđelko Vlašić, Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. – 1944.), Behar: časopis za kulturu i društvena pitanja, 22/2013, br. 115 (popularan rad). Researchgate.net, str. 16.
- 1 2 3 Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH