Abdurezak Hivzi Bjelevac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Abdurezak Hivzi Bjelevac
Puno ime Abdurezak Hivzi Bjelevac
Rođenje 8. lipnja 1886.
Mostar
Smrt 25. veljače 1972.
Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste pripovijetka, drama, roman

Abdurezak Hivzi Bjelevac (Hifzo Bjelovac) (Mostar, 8. lipnja 1886. - Zagreb, 25. veljače 1972.) bošnjački[1] i hrvatski književnik, publicist, prevoditelj i novinar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Školovao se u Mostaru gdje završava trgovačku školu i Galata-saraju u Carigradu gdje polazi srednju školu od 1902. godine do 1906. godine a financijsko-ekonomski tečaj završava u Grazu. Radio je kao knjigovođa i činovnik u mnogim mjestima u BiH. 1931. godine otišao je u Beograd gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za turski tisak a potom kao ataše za tisak u Carigradu i Ankari. Umirovljen je 1937. godine a od 1941. godine do smrti živi u Zagrebu gdje dolazi nakon što je protjeran iz Beograda kao Hrvat islamske vjere.[2] U Turskoj je surađivao s listovima Ulus, La République i Cumhuriyet. U travnju 1942. u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa Doğu ve Batı čijim je prvim i jedinim urednikom bio Bjelavac od 6. travnja 1943. godine. List je izlazio do 15. kolovoza 1944. godine.[3] Preko Društva hrvatskih književnika 1952. godine dobiva mirovinu.[2]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Bjelevac je surađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova te uređivao časopise Novi vijek i Behar. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom. Za vrijeme NDH objavljuje: romansiranu biografiju Muhamed (1942.), Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944.), Carica Azher, pjesma iz Irana (1944.). Povjereno mu je izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku Doğu ve Batı (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.[2] Javlja se i pripovijetkama surađuje u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj. Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike.[2] Njegov najbolji roman je Minka.[4] U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku obitelj s kojom se bio povlačio po sudu.[4] Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pierom Lottijem.[4]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Sličice i profili,
  • Mina (prvo se zvao Izčaureni leptiri[4]), roman, Zabavna biblioteka, Zagreb, 1927.
  • Ana Zolotti,
  • Pod drugim suncem, roman
  • Na kraju,
  • Zidanje sretnog doma,
  • Muhamed, Zagreb, 1942.
  • Istambul, grad na obalama Mramorskog mora, Zagreb, 1944.
  • Carica Azher, pjesma iz Irana, Zagreb, 1944.
  • Rene Logotetides, roman
  • Minka, roman

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Bjelevac, Abdurezak Hifzi | Hrvatska enciklopedija" pristupljeno 7. svibnja 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 38.-39.
  3. Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943.-1944.), Behar: časopis za kulturu i društvena pitanja, 22/2013, br. 115 (popularan rad). Researchgate.net. str. 16
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH