Behar (časopis)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prvi broj časopisa Behar, izdat 1. svibnja 1900. godine u Sarajevu na hrvatskom jeziku

Behar je bosansko-hercegovački list za pouku i zabavu. Izlazio je u Sarajevu dvaput mjesečno 1900.-1910. s namjerom da “sljubi naš muslimanski svijet s hrvatskom nacionalnom idejom”.[1] Pokrenuli su ga muslimanski intelektualci Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić.

O listu[uredi VE | uredi]

List je bio zabavno-poučnog i vjerskog karaktera. Objavljivao je književne priloge, povijesne i kulturne članke, prijevode iz orijentalnih književnosti, didaktičko-religiozne priloge i dr. Prvi urednik lista bio je Safvet-beg Bašagić, a u listu su su surađivali hrvatski i muslimanski intelektualci.[1] Bašagić je uređivao prvu godinu, Edhem Mulabdić od drugog do sedmog godišta. Godine 1906. Džemaludin Čaušević uređuje list. Posljednje tri godine Behar je uređivao Šemsi-beg Salihbegović. Hrvatski veletrgovac i političar podrijetlom iz Tešnja, Ademaga Mešić, osigurao je financijsku stranu izdavanja časopisa, te se smatrao i vlasnikom Behara.[2][3][4] Perzijska riječ behār došla je u hrvatski preko turskog, a znači reg. ekspr. cvijet voćke, latice takvoga cvijeta i meton. proljetni cvat voćaka, [5] tako da ime časopisa navješćuje kulturno proljeće islamske čitateljske publike i književne produkcije.

Časopis se tiskao na hrvatskom jeziku, a od sedmoga godišta četiri stranice tiska na turskome. [1] Prvi broj časopisa izišao je 1. svibnja 1900. godine. Neprekidno je izlazio deset godina, dva puta mjesečno. Od 1927. do 1945. nastavio je izlaziti pod nazivom Novi behar. Časopis je objavio mnogo balada, kao i građu iz područja usmene književnosti.[6] Od 1992. godine časopis pod istim imenom u Zagrebu izdaje na hrvatskom jeziku Kulturno društvo Muslimana Hrvatske "Preporod", a od 4. godišta i br. 19 Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske "Preporod". [7][8] Prvih deset godina obnovljenog tečaja Behar je uređivao Ibrahim Kajan. Od 10. godišta urednik je bio Muhamed Ždralović, a od 15. godišta Sead Begović.

Novi behar[uredi VE | uredi]

Novi behar pokrenut je 1927. godine kao nastavak Behara. Izlazio je dva puta mjesečno do travnja 1945., a donosio je priloge iz područja književnosti, povijesti, islamskog bogoslovlja i dr. Vlasnik časopisa bila je Islamska dionička štamparija sve do 1944., a od početka 1944. vlasnik je bilo muslimansko kulturno društvo Narodna uzdanica. Prvi urednik bio je književnik Husejn Đogo Dubravić, kojeg je 1930. godine u uredničkoj fotelji naslijedio Alija Nametak.[3]

Prvi broj časopisa tiskan je 1. svibnja 1927. i izlazio je neprekidno sve do 1943. godine, dakle – punih šesnaest godina, dok je od sedamnaeste godine postojanja izišlo je šest brojeva. Novi behar odigrao je važnu ulogu u prosvjetnom i kulturnom životu muslimana Bosne i Hercegovine. Suradnici lista bili su: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Ahmed Muradbegović, Hamid Dizdar, Alija Nametak, Husejn Đogo Dubravić, Ilijas Dobradžić, Tin Ujević, Muhamed Hadžijahić, Omer Čampara, Atif Ljubović, Hamza Humo, Hasan Kikić i dr.[3]

O časopisu[uredi VE | uredi]

1910. godine među muslimanima u BiH bilo je 25.505 (5,26 %) pismenih, među pravoslavnim kršćanima 63.205 (9,88 %), a među katolicima 75.843 (22,17 %).[9] Primjerice, u tešanjskome kotaru bilo je mnogo više duhovnika (28) nego učitelja (2). Intelektualci bosanskih muslimana, koji su se velikim dijelom smatrali Hrvatima po nacionalnosti, namjeravali su podići razinu pismenosti i kulture među bosanskohercegovačkim islamskim življem, a među njima se isticao Ademaga Mešić. Behar je zbog hrvatskog jezika razumljivog običnom čovjeku bio pristupačan širokom islamskom sloju, tada većinski nepismenom. Godine 1910. u Bosni je turskim jezikom vladalo 2.289 osoba, a arapskim 448.[10] Vodstvo MNS-a imalo je u vidu osnivanje „islamske tiskare” koja bi distribuirala „znanstvene, poučne i vjerske” publikacije na „turskom i hrvatskom jeziku”. Pod uredništvom Čauševića u Beharu prevladava publicistička nad književnom građom; list je izravnije društveno angažiran i otvoren panislamističkim idejama. Bosanski muslimani se u časopisu nazivaju Hrvatima i jezik se naziva hrvatskim imenom.[nedostaje izvor] Naglasak na hrvatsko nacionalno usmjerenje stavlja se od 1908. do 1910., u periodu u kojem ga uređuju Ljudevit Dvorniković i Šemsi-beg Salihbegović. Istodobno se otvara prema hrvatskim književnim krugovima oko listova Nada i Kolo hrvatskih književnika.[11] Časopis se tiskao i na turskom jeziku koji je imao simbolički potvrditi vezu bosanskog i univerzalnog islama, ali i osjećaje muslimana prema Carigradu.[nedostaje izvor] Pored beletristike list obrađuje teme iz narodne ekonomije, osobito agrarnu problematiku.

Urednici lista[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • N. Kisić Kolanović, Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.–1945., Školska knjiga, Zagreb, 2009.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Behar: list za pouku i zabavu, Proleksis enciklopedija (pristupljeno 7. siječnja 2015.)
  2. (boš.) Biblioteka grada Sarajeva, Behar (bgs.ba) [Neaktivna poveznica]
  3. 3,0 3,1 3,2 (boš.) Bošnjački časopis Behar (1900–1910) (youtube.com) (pristupljeno 30. prosinca 2014.)
  4. (boš.) Behar, br. 1., str. 23., 36. »Vlasnik: Adem aga Mešić.«
  5. Hrvatski jezični portal (pristupljeno 7. siječnja 2015.)
  6. (boš.) Hamdo Čamo, Bošnjačke balade: Časopisi i sakupljena građa (camo.ch) (pristupljeno 30. prosinca 2014.)
  7. (boš.) A. Mešić, Memoari II, Program MNS, str. 55.–60.
  8. Behar (kdbhpreporod.hr) [Neaktivna poveznica]
  9. (hrv.) F. Marić, Pregled pučanstva Bosne i Hercegovine, str. 77.
  10. (boš.) M. Rizvić, Behar: Književnohistorijska monografija, Sarajevo, 2000., str. 33.
  11. (boš.) M. Rizvić, Behar: Književnohistorijska monografija, str. 293.–294.