Delta Force

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
1. operativni odred specijalnih snaga–Delta
1st SFOD-D insignia.jpg
skica Delta Force insignije
Aktivna 19. studenog 1977.
Država Flag of the United States.svg SAD
Grana Emblem of the United States Department of the Army.svg Vojska Sjedinjenih Država
Vrsta Specijalno operacijska snaga
Uloga Specijalne operacije
Veličina Povjerljivo[1]
Dio United States Special Operations Command Insignia.svg Američko zapovjedništvo specijalnih operacija (USSOCOM)

Seal of the Joint Special Operations Command.png Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (JSOC)
United States Army Special Operations Command DUI.png Američko zapovjedništvo specijalnih operacija Vojske (USASOC)

Sjedište Fort Bragg, Sjeverna Carolina
Nadimak The Unit
D'Boys
Geslo Speed, surprise, violence of action
Oppressors beware
Sudjelovanje u borbama Operacija Orlova kandža
Srednjoamerička kriza
Invazija na Grenadu
Invazija na Panamu
Zaljevski rat
Somalijski građanski rat
Kolumbijski sukob
Rat u Bosni
Rat na Kosovu
Operacija Vječna sloboda
Operacija Iračka sloboda
Rat u sjeverozapadnom Pakistanu
Libijska kriza
Yemenska kriza
Sirijanski građanski rat

1. operativni odred specijalnih snaga–Delta (engl. 1st Special Forces Operational Detachment–Delta, skraćeno 1st SFOD-D), popularno poznata kao Delta Force je jedinica Vojske Sjedinjenih Država za Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (Joint Special Operations Command, JSOC).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Pukovnik Charles A. Beckwith (1929–94.), poznat kao "Chargin' Charlie".

Delta Force je osnovan nakon mnogih, dobro publiciranih terorističkih incidenata u '70-ima. Ti su incidenti doveli vladu SAD-a da osnova protuterorističku postrojbu koja će raditi i biti spremna cijelo vrijeme.

Ključne vojne i vladine figure već su bile upoznate s ovakvom vrstom jedinice u ranim '60-ima. Charles Alvin Beckwith, član Specijalnih snaga Vojske (poznatih kao "Zelene beretke") i veteran Rata u Vijetnamu, služio je kao rezervni časnik u Specijalnoj zračnoj službi (Special Air Service, SAS) Britanske vojske u 22. SAS pukovniji tijekom gerilskog rata između Commonwealtha i malajske narodne oslobodilačke armije. Prilikom povratka, Beckwith je prezentirao detaljni izvještaj ističući ranjivost Vojske SAD-a zbog neimanja jedinica tipa SAS-a. Specijalne snage Vojske SAD-a su se tijekom tog perioda usmjeravale nekonvencionalnom ratovanju, ali Beckwith je prepoznao potrebu "ne samo za učitelje, već i izvršitelje".[2] Zamislio je iznimno prilagodljive i potpuno autonomne male timove sa širokim spektrom posebnih vještina za direktnu akciju i protuterorističke misije. Obavijestio je vojne i vladine ličnosti koje su odbijale stvaranje nove jedinice izvan Specijalnih snaga ili mijenjanje postojećih metoda.

Konačno, sredinom '70-ih, kako je prijetnja terorizma rasla, visoko zapovjedništvo Pentagona je dopustilo Beckwithu da osnova postrojbu.[2] Beckwith je procijenio da bi bilo potrebno 24 mjeseca da bi se tu novu jedinicu moglo osposobiti za misiju. Beckwtihova procjena rezultirala je od razgovora kojeg je imao prije s brigadirom Johnom Wattsom dok je ažurirao svoje SAS iskustvo u Engleskoj 1976. Watts je objasnio Beckwithu da bi kreiranje vojnog eskadrona zauzelo 18 mjeseci, ali ga je savjetovao da kaže vodstvu američke vojske da je potrebno dvije godine, te da ga nitko ne smije "(od)govoriti o tome". Da bi se opravdalo zašto je potrebno dvije godine da se izgradi Delta, Beckwith i njegovo osoblje izradili su ono što bi se moglo nazvati "Robert Redford papir". U tome je Delta navela svoje potrepštine i povijesne presedane za četvero-faznu selekciju/postupak procjenjivanja.[2]

U međuvremenu, pukovnik Bob "Crne rukavice" Mountel od 5. grupe Specijalnih snaga je bio zadužen sa stvaranjem jedinice koja bi "mogla probiti kratkoročni jaz" koji je postojao dok je Delta bila spremna, zvana Plavo svjetlo (Blue Light).[2]

4. studenog 1979., ubrzo nakon što je Delta kreirana, 53 američkih diplomata i građana je držano kao taoce u američkom veleposlanstvu u Teheranu, Iranu. Jedinici je dodijeljena operacija Orlova kandža i naređeno joj je da potajno uđe u državu i izbavi taoce iz veleposlanstva tijekom noći 24. i 25. travnja 1980. Operacija je prekinuta zbog avijacijskih problema. Pregledna komisija je pregledala otkaz i pronašla je 23 problema kod operacije, neki od njih su neobavještavanje o vremenu koje bi letjelica mogla susresti, problemi s gorivom, mehanikom i upravljačkim kontrolama.[3]

Nakon što je operacija propala, američka vlada shvatila je da treba napraviti više promjena. 160. avijacijska pukovnija za specijalne operacije, poznata pod nadimkom Noćni vrebači (Night Stalkers), je stvorena za posebne misije koje zahtijevaju zračnu potporu. Mornarica je stvorila Mornaričku specijalnu ratnu razvojnu grupu (Naval Special Warfare Development Group, NSWDG/DEVGRU), prije zvana kao SEAL tim 6 koja bi poslužila za pomorske operacije. Zapovjedništvo za združene specijalne operacije je stvoreno za upravljanje raznih protuterorističkih jedinica u Oružanim snagama SAD-a.

Organizacija & struktura[uredi | uredi kôd]

Jedinica je pod organizacijom Zapovjedništva specijalnih operacija Vojske (USASOC), ali ju kontrolira Zapovjedništvo združenih specijalnih operacija (JSOC). Zapovjednik jedino može biti pukovnik.

  • stožer
  • eskadron A
  • eskadron B
  • eskadron C
  • eskadron D – aktiviran 2005. nakon što se pokazala potreba za većim brojem članova.
  • eskadron E – avijacijski eskadron. Pokrovno ime ovog eskadrona je Flight Concepts Division (FCD) i odvojeno je stacioniran od Delte, u Fort Eustisu, Virginia. Aktiviran je 1989. i prije toga je bio poznat kao Seaspray što je bila združena avijacijska jedinica Vojske i CIA-e.
  • eskadron G – Deltin AFO (advanced force operations) eskadron.
  • signalni eskadron
  • borbeni potporni eskadron
  • eskadron za kompjuterske mrežne operacije (CNOS; Computer Network Operations Squadron) – aktiviran 2007.
  • taktička evaluacija & operativno istraživanje (TEOR; Tactical Evaluation & Operational Research)
  • selekcija & trening

Svaki jurišni eskadron (A, B, C i D) podijeljen je u trupe koje su podijeljene u timove;

  • trupa 1 (jurišna): A, B, C, D tim
  • trupa 2 (jurišna): E, F, G, H tim
  • trupa 3 (izvidna): I, J, K, L tim

Eskadron ima 75 članova. Na timu može biti 3 do 6 članova, što je, uz zapovjednika i narednika bojnika, ukupno 25 u trupi. U razdoblju 2002–04. svaki jurišni eskadron imao je godišnji budžet od 10 milijuna dolara.

U Delti je do 500 operativnih članova i nešto veći broj čini "službena" potpora (service support). Operativni članovi su operatori i borbena potpora koju čine prednji promatrači, bolničari trupe, komunikacijski specijalisti, tehničari uklanjanja eksplozivnih sredstava (EOD; explosive ordnance disposal), CBRN (kemijski, biološki, radiološki i nuklearni) specijalisti, heavy breachers itd. Iznimka je K-9 vodič (vodič psa) što je posao koji može imati i operator i član borbene potpore. "Službenu" potporu čine časnici i dočasnici za financije, za zalihe, tajništvo, kuhari, kirurzi, psiholog, tehničari za helikoptere i vozila, oružari itd.

Regrutiranje[uredi | uredi kôd]

Deltini regruteri putuju po državi i prezentiraju svoju jedinicu raznim postrojbama i također šalju pozivnice onima koji ispunjavaju sve preduvjete. Osim toga, oni željni dolaska u Deltu jednostavno mogu kontaktirati regrutera.

Djelovanja[uredi | uredi kôd]

Operacija Orlova kandža[uredi | uredi kôd]

Ostaci sudarenih, izgorjelih i napuštenih letjelica kod Desert One.

Deltin prvi zadatak počeo je nakon noći kada su dovršili svoju operativnu procjenu 4. studenog 1979. kada su iranski studenti upali u američku ambasadu u Tehranu. Delta je odmah dobila zadatak da spasi taoce i počela je trenirati u kompleksu kojeg su sagradili vojni borbeni inženjeri u Bazi Zračne snage Eglin u Floridi, te za kojeg predviđen da izgleda ili je sličan strukturi veleposlanstva u Tehranu. Po planu bi spasilačka snaga trebala biti ubačena pomoću C-130 Hercules-a od Zračne snage SAD-a tijekom noći u udaljenu lokaciju u pustinji (Desert One) izvan Tehrana, zatim se sastati s grupom helikoptera RH-53 Sea Stallion (koji su doletjeli s nosača zrakoplova U.S.S. Nimitz-a koji se nalazi blizu Indijskog oceana) od Korpus marinaca. Helikopteri bi potom bili nadopunjeni gorivom kod Desert One. Helikopteri i spasilačka postrojba (Delta Force i Rangeri) bi poletili kod skrivene točke izvan Tehrana i ostali pritajeni do sljedeće noći. Na večer spašavanja, Delta Force element bi došao do ambasade, pretražio kompleks, izbavio zatočenike, te ih preveo preko ulice u nogometni stadion gdje su se helikopteri smjestili za izvlačenje. Sea Stallioni bi odveli taoce na obližnje uzletište kod aerodroma kojeg je Ranger vod zauzeo. Lockheed C-141 Starlifter-i bi poveli sa sobom cijelu spasilačku postrojbu i taoce, a helikopteri bi bili demolirani i ostavljeni.

Helikopteri su uzrokovali otkazivanje misije kod Desert One, kada ih je dosta bilo izgubljeno zbog pješčanih oluja, umorom pilota i hidrauličkim kvarovima. Predsjednik Carter je otkazao misiju. Dok je cijeli spasilački tim napuštao Desert One, jedan od helikoptera se sudario s C-130 i tijekom nastale eksplozije i panike, helikopteri su bili napušteni, ostavljajući neodobrene planove misije u rukama Iranaca, eliminirajući svaki mogući drugi potajni pokušaj spašavanja.

Operacije u Srednjoj Americi[uredi | uredi kôd]

Delta Force trupe su opsežno djelovale Srednjoj Americi, boreći se protiv Nacionalne oslobodilačke fronte Farabundo Marti i asistirajući pobunjeničkim grupama Kontraši zajedno s Centralnom obavještajnom agencijom (CIA).

Operacija Hitan bijes[uredi | uredi kôd]

Druga Deltina misija počela je u ranim jutarnjim satima prvog dana operacije Hitan bijes, 25. listopada 1983., gdje im je plan bio napasti zatvor Richmond Hill i spasiti političke zatvorenike. Pošto je građen od ostataka utvrde iz 18. stoljeća, nije bilo moguće prići zatvoru pješice na tri strane osim kroz gusti dio džungle na strmoj planinskoj padini; četvrtoj strani se može prići pomoću uske ceste s visokim stablima. Zatvor nije imao mjesta za helikoptera koji bi sletio s napadačkim snagama. Richmond Hill također okružuje i jedna strana strme doline. Preko i iznad doline, na višem vrhu, se nalazi još jedna utvrda – Fort Frederic, koja služi kao grenadanski stožer. Iz Fort Frederica, stožer je lako kontrolirao padine i tlo od tjesnaca dolje s vatrenim oružjem i paljbom strojnica. To je bila dolina koju su helikopteri s Delta Force preletjeli pod pucnjavom grenadanskog stožera u 06:30 sati tog jutra.

Helikopteri od Task Force-a 160 (danas preimenovana kao 160. avijacijska pukovnija za specijalne operacije) uletjeli su u dolinu i okrenuli svoje noseve zatvoru. U nemogućnosti za slijetanje, Delta borci počeli su se spuštati s užetom iz helikoptera. Iznenada, dok su se članovi tima počeli neobuzdano ljuljati na užetu, helikopteri su se našli u unakrsnoj paljbi sprijeda, dok su trupe iz zatvora pucale; i još razornije, straga i s vrha. Prema objašnjenjima grenadanskih svjedoka, jedan je pilot helikoptera krenuo nazad bez dopuštenja i odbio je letjeti za napad. Pritužbe kukavičluka za pilota 160. SOAR-a su bile podignute od strane Delta Force članova koji su htjeli da ih se spusti u borbenu zonu, ali su kasnije odbačene.

Let Aeropostal 252[uredi | uredi kôd]

29. srpnja 1984., let Aeropostal 252 iz Caracasa u otok Curaçao je otet. Dva dana kasnije, DC-9 su pretražili venezuelanski komandosi, koji su usmrtili otmičare. Delta Force je pružao potporu.

Operacija Okrugla boca[uredi | uredi kôd]

Delta je isplanirala operaciju za tri timova za Beirut u Libanonu kako bi izbavili taoce iz zatočeništva Hezbollaha, ali je akcija ukinuta kada su se pregovori sveli na to da se obeća zamjena oružja za taoce. Operacija je u konačnici potpuno obustavljena nakon što je priča iz novina Los Angeles Times otkrila Iran–Contra aferu.

Operacija Teška sjena[uredi | uredi kôd]

U knjizi Ubijajući Pabla (Killing Pablo), Mark Bowden sugerira da je Delta Force sniper usmrtio kolumbijskog narkobosa Pabloa Escobara. Ne postoji čvrsti dokaz ovoga, a zasluga je često pripisana kolumbijskim sigurnosnim snagama, osobito Search Blocu, jedan od troje jedinica za specijalne operacije Nacionalne policije Kolumbije.

Panama[uredi | uredi kôd]

Prije operacije Pravedan povod gdje su američke snage zauzele svoja mjesta, bile su ključne misije za specijalno operacijske snage. Operacija Kiseli gambit bio je plan za spašavanje CIA-inog špijuna zvan Kurt Muse iz zatvora Carcel Modelo u Panama City-u.

Operacija Pustinjski štit i Pustinjska oluja[uredi | uredi kôd]

Delta Force i SAS duboko iza iračkih linija.
Deltini čuvari uz generala Schwarzkopfa.

Delta Force je bio implementiran tijekom Pustinjske oluje s brojnim odgovornostima. To je uključivalo potporu normalnim konvencionalnim vojnim postrojbama koje su pružale blisku zaštitu generalu Normanu Schwarzkopfu u Saudijskoj Arabiji. Delta Force, zajedno uz legendarni britanski SAS (Special Air Service) i koalicijske specijalne snage, su bili u potrazi za SCUD raketama na sjeveru Iraka 1991. kao odgovor na Saddamove napade na Izrael. Korištenjem modificiranih Humveea, Delta je istražila velike puteve pustinje tražeći nedostižne mobilne kamione s ispaljivačima SCUD raketa, kao i onemogućavanjem komunikacijske infrastrukture koja im je dopustila da djeluju.

Operacija Gotička zmija[uredi | uredi kôd]

Black Hawk iznad obale Mogadishua.

22. kolovoza 1993., eskadron C od Delta Force je poslan zajedno s Rangerima u Mogadishu u Somaliji.

Zadatak je bio uhvatiti nekoliko vrhovnih poručnika Mohameda Farraha Aidida, kao i još par meta visokog prioriteta. Misija je postala ugrožena nakon što su dva MH-60L Black Hawk helikoptera srušena RPG-ovima. To je rezultiralo u daljnju bitku, a pet Delta operatora su poginula (šesti je umro u napadu minobacača danima kasnije), također je stradalo šest Rangera, pet vojnih avijatičara, te dva člana 10. planinske divizije. Procjene somalijskih smrti variraju od 133, kako je rekao Aididov zapovjednik trupa, do 1500–2000 po izjavi američkog ambasadora u Somaliji. 1999. pisac Mark Bowden objavio je knjigu Pad Crnog jastreba: Priča o modernom ratu (Black Hawk Down: A Story of Modern War), prema kojoj je kasnije snimljen i film Ridleya Scotta 2001.

Operacija Podržana demokracija[uredi | uredi kôd]

Delta je sudjelovala u invaziji Haitija 1994., kao dio skupine Task Force 120 (75. Ranger pukovnija i DEVGRU), zajedno s 1., 3. i 5. grupom Specijalnih snaga.

Talačka kriza u japanskom veleposlanstvu[uredi | uredi kôd]

U siječnju 1997., Delta Force i 6 članova britanskog SAS-a su uvježbavali peruanske snage.

Konferencija STO-a[uredi | uredi kôd]

Od 30. studenog do 2. prosinca 1999., članovi Delta Forcea pripremali su osiguranje protiv kemijskog napada na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu.

Operacija Vječna sloboda[uredi | uredi kôd]

C tim, trupa 1, eskadron A, prerušen u mjesne stanovnike. Studeni, 2001.

Delta Force bila je jedna od postrojbi uključena u početnu invaziju na Afganistan 2001. Delta Force je formirala srž posebne napadačke jedinice koja je lovila visoko-vrijedne mete poput Osame bin Ladena i ostale važne vođe al-Qaede i Talibana od listopada 2001., početkom operacije Vječna sloboda. Jedna takva operacija bio je zračnodesantni napad s potporom 75. Ranger pukovnije na sjedište Mullaha Mohammeda Omara kod zrakoplovne piste u provinciji Kandahar. Iako Delta nije uspjela uhvatiti Omara, Rangeri su zauzeli bitno strateško mjesto. Ostale velike borbe u kojima je Delta sudjelovala bile su Bitka kod Tore Bore te operacija Anaconda početkom ožujka 2002. Napadačka snaga bila je pod mnogim različitim oznakama: Task Force 11, 20, 121, 145 i Task Force 6-26. Kao Task Force 88, "Mornarička specijalna ratna razvojna grupa/SEAL tim 6 (DEVGRU); 1. operativni odred specijalnih snaga–Delta/CAG/ACE; 75. rendžerska pukovnija; 160. specijalno operacijska avijacijska pukovnija i 24. specijalni taktički eskadron; plus elementi još više tajnijih i jedinica i obavještajnih organizacija" su neutralizirali više od 2000 protivnika u Afganistanu protiv mreže Haqqani.

Operacija Iračka sloboda[uredi | uredi kôd]

Članovi Delte mogu se vidjeti s tamnozelenim kacigama (MICH TC-2002) ispred vojnika 101. zračnodesantne divizije. Mosul, Irak, 2003.

Jedna od nekoliko misija koje su Delta Force operatori imali važnu ulogu bila je invazija na Irak 2003. Navodno su potajno ušli u Bagdad. Njihovi zadatci bili su vođenje zračnih napada, građenje mreža doušnika, prisluškivanje i sabotaža iračkih komunikacijskih linija. Sudjelovali su u operaciji Fantomski gnjev u travnju 2004. gdje su, većinom kao sniperi, bili dodijeljeni satnijama Korpusa marinaca SAD-a.

Nakon invazije, zajedno s britanskim SAS-om, Delta Force je bio smješten u MSS (Mission Support Station; postaja za potporu misije) Fernandez u Bagdadu i eventualno je postao dio Radne skupine Center/Green; postaja je imenovana po MSG (Master Sergeant) Andy Fernandezu, Delta operatoru koji je poginuo 2. travnja 2003. boreći se protiv Ansar al-Islama u sjevernom Iraku.

16. lipnja 2003., eskadron G od SAS-a i eskadron B od Delte, uhvatili su poručnika-generala zvan Abid Hamid Mahmud al-Tikriti koji je bio osobni tajnik Saddama Husseina te je bio označen kao četvrta najvažnija meta visoke vrijednosti (HVT; high-value target) u Tikritu. Uhvaćen je u združenom helikopterskom i kopnenom napadu bez ikakvog otpora ili žrtava.

Dva dana kasnije, 18. lipnja, kao dio Radne skupine 20 (Task Force 20), Delta Force operatori i Rangeri odletjeli su iz Mosula kako bi zaustavili convoy Iračana koji su se uputili prema sirijanskoj granici; JSOC je sumnjao da je Saddam Hussein bio član konvoja. Helikopterima je ponestalo vremena prije nego što je konvoj pobjegao preko granice, međutim, Sekretar obrane Donald Rumsfeld dopustio je da se potjera nastavi kroz Siriju. U konačnici, Hussein nije bio u konvoju, ali nekoliko njegovih rođaka je.

31. listopada 2003., Delta Force je asistirao esk. A od SAS-a u operaciji Abalone; američke obavještajne službe ušli su u trag sudanskom jihadistu za kojeg se vjerovalo da olakšava dolazak islamskih terorista u Irak – pomoću 3 kompleksa/nastamba u predgrađu Ramadija. Delta operatori uspješno su napali jednu od označenih zgrada i preuzeli su promatračke pozicije, dok je SAS napadao nastambe. Nakon osiguravanja prve od njihovih ciljanih zgrada, SAS-ov napad usporio se tijekom napadanja posljednje zgrade i pretrpili su gubitke, vod Bradley IFV-ova "namlatio" je kuću s paljbom i Delta Force je napao zgradu, pomagavši dovesti operaciju na uspješni zaključak. Za operaciju se vjerovalo da je usmrtila sudanskog jihadista, zajedno s desecima ostalih insurgenata, također je uhvaćeno i 4 stranih insurgenata, time pronalazeći neke od prvih stvarnih dokaza o međunarodnom jihadističkom pokretu u Iraku.

Do rane 2004., centar združenih operacija postavljen je u Zračnoj bazi Balad gdje bi JSOC-ov rat u Iraku bio pod vodstvom zapovjednika Delta Forcea; postao je operativan do srpnja.

2005., Delta Force zajedno s DEVGRU-om i regularnim snagama iz Vojske i Marinaca proveli su operaciju Zmijske oči; operacija sa svrhom da uništi lokalne mreže militanata, posebice protiv AQI-a (al-Qaeda u Iraku), eliminirajući grupe od vrha do dna, s naročitim fokusom na "posrednike". Operacija je provedena diljem Iraka. U svibnju iste godine, Delta operatori ubačeni su u zonu Radne skupine Blue (DEVGRU) u dolini Eufrata i uskoro su s nizom blisko-dometnih borbi došli u kontakt sa sunitskim militantima u velikom broju. 31. svibnja, SFC Steven Langmack poginuo je tijekom misije pored sirijanske granice, bio je jedan od prvih Deltinih žrtava od 2003. 17. lipnja, Delta operatori pretresli su kuću u al-Qaimu, blizu gdje je Langmack ubijen, uz potporu obližnjih bataljuna američkih Marinaca, napadajući brojne al-Qaedine borce od "kraja lanca". Jihadisti su imali bunker unutar zgrade – postavljajući zamku za jurišnike, kao rezultat, dva Deltina operatora Mike McNulty i Robert Horrigan poginuli su. Zbog rastućeg broja ubijenih i ranjenih u eskadronu, general Stan McChrystal zatražio je tada-direktora britanskih specijalnih snaga za asistenciju, međutim, odbio je radi tretiranja prema pritvorenicima i stanjima JSOC-ovog objekta za pritvor u Baladu i ostalim operativnim problemima kao što su pravila postupanja. Stoga je drugi Deltin eskadron doletio i Delta je nastavila sa svojim operacijama. 25. kolovoza, 3 operatora i 1 Ranger poginuli su u Gornjem Eufratu nakon što je njihovo vozilo uništio IEN; barem 3 operatora iz DEVGRU-a koji su u isto vrijeme bili ubačeni u Afganistanu dodijeljeni su Delti nakon što su zatražili dodatne jurišnike.

Rane 2006., Delta Force sudjelovao je u operaciji Dahir; udruženoj akciji s regularnim i ostalim jedinicama za specijalne operacije, cilj je bio eliminirati vodstvo AQI-a. 14. svibnja 2006., eskadron B od Delte – uključujući i veznog časnika SAS-a, proveli su misiju pored Yusufiye, protiv al-Qaedinih boraca u nekoliko zgrada. Dok su se operatori iskrcavali iz helikoptera pretrpili su paljbu iz vatrenog oružja i minobacača iz obližnje kuće, situacija je brzo eskalirala u bitku kako je više al-Qaedinih boraca dolazilo u borbu. 3 al-Qaedinih boraca – 1 bombaš samoubojica – pokušali su provesti napad pomoću kamiona, ali ubijeni su pod tučom paljbe. Gunneri s bočnih vrata helikoptera koji su ubacili operatore pucali su u insurgente dok su AH-6 Little Bird-ovi radili niske prelete s paljbom, jedan AH-6 bio je oboren. Usprkos žestokosti bitke, operatori su uspjeli doći do svojih meta i zarobili su četiri insurgenata te pomogli trojici ozlijeđenih žena; tijekom zatišja, helikopter za CASEVAC (casualty evacuation; evakuacija žrtava) sletio je da bi maknuo mjesnike, ali je također došao pod paljbu, tako da su Amerikanci sazvali zračne napade na nekoliko meta oko zone slijetanja. U trajanju misije, 3 ostalih helikoptera bilo je prisiljeno sletiti zbog štete od paljbe s tla, ukupni broj stradalih bio je 2 ubijenih i 5 Amerikanca ranjenih, s time da je više od 25 terorista ubijeno i 4 uhvaćeno. Zapovjednik eskadrona B bio je oslobođen svoje pozicije.

U travnju 2006., u racijama koje su proveli esk. B od SAS-a i esk. B od Delte na mete al-Qaede u područjima pod nazivom "Bagdadski pojasevi", prikupljene su informacije koje su dovele Koalicijske snage da provedu operaciju Larchwood 4; misija je pomogla neutralizirati Abu Musaba al-Zarqawija. Delta je bila i prisutna kod opsade Mosula u kojem su Uday i Qusay Hussein ubijeni, a također je i sudjelovala u lovu i eventualnom uhićenju Saddama Husseina. To je bila radna skupina (task force) kojeg je činio jedan Deltin eskadron te Rangeri. Delta je na tlu sjeverno od Baqube 7. lipnja 2006. nadzirala kompleks gdje se Abu Musab al-Zarqawi skrivao. Nakon dugog lova na njega, Delta je sazvala zračni napad.

Objektiv Medford[uredi | uredi kôd]

4. travnja 2004. na ulicama Bagdada su skupinu stranih radnika oteli irački kriminalci. Jedan od talijanskih taoca, Fabrizio Quattrocchi, je pogubljen nedugo nakon otmice. Preostali zarobljenici bili su Salvatore Selfio, Umberto Cupertino, Maurizio Agliana i Jerzy Kos iz Poljske.

8. lipnja iste godine., eskadron A od Delte, zajedno sa 160. SOAR ("Noćni vrebači") proveli spasili su strane radnike u kompleksu pored Ramadija. Otmičari su se odmah predali kad su ih operatori uhvatili nespremne. Misija je bila potpuni uspjeh.

Cijela akcija može se vidjeti na fantastičnoj snimci: link

Spašavanje Roya Hallumsa[uredi | uredi kôd]

7. rujna 2005., Deltin tim spasio je američkog taoca. Roy Hallums radio je kao privatni vojni ugovaratelj, a Iračani su ga oteli 1. studenog 2004. zajedno uz šestero drugih: Phillippino Roberto, Tarongoy, nepalac zvan Inus Dewari i još 3 Iračana. Dewari i 3 Iračana puštena su nedugo nakon otmice. Tarongoy je oslobođen u lipnju 2005., i rekao je da je Hallums još živ i da se u njegovu zamjenu traži 12 milijuna dolara. U rujnu iste godine je jedan Iračanin kojeg su pritvorile Koalicijske snage pružao obavijest na protivničku lokaciju gdje je Hallums držan: farmerska kuća nekih 24 km južno od Bagdada, glavnog grada. Hallums je pronađen u betonskom podrumu sa samo slamčicom za disanje. Jedan Delta operator pitao je Hallumsa "Jesi li ti Roy?". "Da." – odgovorio je. "Jackpot" uzviknuo je spasitelj. Roy je bio u zatočeništvu 311 dana.

Spašavanje se može vidjeti na videu: link

Napad u Benghaziju 2012.[uredi | uredi kôd]

Tijekom napada u Benghaziju 11. rujna 2012., dva Delta Force operatora u suradnji s pet CIA-inih officera i dva bivša Navy SEALova bili su u pomoć opkoljenoj ambasadi u Benghaziju, nakon što su platili pilotima 30.000 dolara da ih iz Tripolija odvedu u Benghazi. Poslije žestoke borbe, spasilačka ekipa uključujući dva Deltina članova, asistirali su u evakuaciji preživjelog diplomatskog osoblja prema glavnoj ambasadi u Tripoli. Za njihovu hrabrost i odvažnost Ryan Halbruner nagrađen je Križem istaknute službe, a Jolly Tate Mornaričkim križem (jer je u Deltu stupio iz Marinaca).

Uhićenje Abu Anas al-Libia[uredi | uredi kôd]

Čovjek odgovoran za bombardiranja u američkoj ambasadi u Keniji 1998. – Nazih Abdul-Hamed Nabih al-Ruqai'i, poznat pod pseudonimom Abu Anas al-Libi, je uhvaćen 5. listopada 2013. (subota) kada su oko 10 Delta operatora uz pomoć FBI agenata i CIA-inih SAD (Special Activities Division) operativaca u 6 sati ujutro s bijelim kombijima s obojenim zamračenim prozorima okružili al-Libijev automobil te ga odveli s ulice glavnog grada Libije, Tripolija. Tijekom akcije su razbili prozore njegovog auta, te al-Libiju navukli crnu vreću preko glave prije nego što su ga strpali u vozila bez registarskih pločica. Cijela ekipa je u sekundama nestala, a metu (al-Libi) je čekao sud s nizom optužbi zbog međunarodnih zločina koji su ostavili nagradu od 5 milijuna dolara za njegovo uhićenje.

Prateći prepad, gradovi al-Bayda i Derna podigli su tužbe protiv otmice i zahtjevali posljedice. Izjava je glasila "Ovaj sramotni čin koštat će libijsku vladu puno.". Gradovi poput Benghazija, Bayde i Darne su uporišta islamskih ekstremista koji se bave političkim atentatima ciljajući aktiviste, suce i članove sigurnosnih agencija. "Kunemo se Alahom da ćemo se boriti protiv onih koji su izdali ovu državu i uveli je u urotu" – izjavila je grupa. Al-Libijev brat Nahir rekao je njegovoj ženi da je vidio otmicu kroz prozor i opisao je otmičare kao strane oružane "komandose". Istog su dana i DEVGRU pokušao obaviti operaciju na obali Somalije, ali nisu bili uspješni.

Cijela snimka operacije može se vidjeti na sljedećem linku: link

Hvatanje Abu Ahmeda Khattale[uredi | uredi kôd]

Preko noći 14. i 15. lipnja 2014., Delta Force tim, zajedno uz element Obavještajnog potpornog aktiviteta (Intelligence Support Activity, ISA) uhvatili su Abu Ahmeda Khattalu, koji je jedan od sudionika napada u Benghaziju 2012. FBI je ponovno bio prisutan asistent jer je Barack Obama htio da to više bude policijsko uhićenje nego vojna racija. Khattala je uhvaćen na veoma sličan način kao i al-Libi.

Racija u sjevernoj Siriji[uredi | uredi kôd]

4. srpnja 2014., nekoliko Deltinih timova je ubačeno u sjevernu Siriju s ciljem da pronađu i izbave zatočenog novinara Jamesa Foleya i ostale američke taoce. Sudeći prema svjedocima, nakon što su uništili protuzračna oružja, operatori su napali bazu Islamske Države Iraka i Levanta/Sirije (ISIS). Baza je uništena, a svi jihadisti ubijeni s time da je jedan Amerikanac bio ranjen tijekom ubačavanja. Nije bilo prisutnih taoca zbog čega nije bilo nikoga za izbaviti. James Foley je kasnije pogubljen.

Racija u istočnoj Siriji[uredi | uredi kôd]

Preko noći 15. i 16. svibnja 2015., Delta Force operatori ušli su u al-Amr u istočnoj regiji Sirije pomoću helikoptera Black Hawk i V-22 Osprey gdje su na višekatnom kompleksu usmrtili ISIS-ovog glavnog seniorskog vođu Abu Sayyafa, uhvatili njegovu ženu, te oslobodili 18-godišnju Yazidi ženu za koju je Pentagon tvrdio je držana kao rob. Jedan američki vojni službenik nazvao je Sayyafa "emirom nafte i plina". Abu je služio ISIS-u kao financijer. Službenik Departmana obrane SAD-a rekao je da su islamski borci koji su branili svoju zgradu i Abu Sayyafa pokušali iskoristiti žene i djecu kao štitove. Delta operatori su eventualno ušli u zgradu gdje su u sobi našli Abu Sayyafa i njegovu ženu Umm zajedno. Racija je obavljena nakon puno tjedana nadziranja Abu Sayyafa koristeći informacije sakupljene od male, ali rastuće mreže doušnika koje su CIA i Pentagon mukotrpno razvili u Siriji, kao i satelitske slike, izvidničke UAV-ove i elektronsko prisluškivanje. Članovi Delte odmah su upali u pod pucnjavu čim su sletjeli pored zgrade u al-Amru koji je oko 30 km jugoistočno od Deir al-Zoura, blizu naftnih instalacija koje je Abu nadzirao. Abu Sayyaf je neuspješno "pokušao uzvratiti" Delta timu paljbom. Operatori su mu uzeli ženu koja je imala vitalne informacije o ISIS-u i izbavili taoca dok su se vraćali prema Black Hawku koji je završio s mnogo rupa od zrna metaka tijekom racije. Delta Force je također preuzela mnogo obavještajnih sredstava, mobitele, laptope, dokumente i ostale materijale. Itko od Deltinih članova nije poginuo ili ostao ranjen, a Islamska Država izgubila je 12 hajia u borbi. Navodno je bilo i borbe "prsa u prsa".

Racija u sjevernom Iraku[uredi | uredi kôd]

Oko 02:00 sati, 22. listopada 2015., Peshmerga i 30 Delta Force operatora izbavili su oko 70 iračkih taoca koje je ISIS držao zarobljenim u gradu pod imenom Hawija u provinciji Kirkuk, Irak. Taoce, među kojima je bilo 20 članova iračkih sigurnosnih snaga, je čekalo neizbježno masovno pogubljenje. Viši službenik Departmana obrane SAD-a izjavio je da je jedan član američkih snaga poginuo u borbi (Josh Wheeler), navodno je 10–20 ISIS-ovih boraca ubijeno, a 5 uhvaćeno, te da su važne informacije o terorističkoj grupi obnovljene. Američki kontingent od 3500 trupa savjetuje i trenira iračke i kurdske snage u vojnim bazama i područjima za vježbu. Viši američki službenici dugo su tražili dopuštenje od Bijele kuće da pošalju male timove na bojište s iračkim snagama zbog nekih važnih operacija, kao što je bitka za Mosul. Tajnik Pentagona, Peter Cook, rekao je da je SAD žurio spasiti živote i pokušavao pomoći odanom savezniku – kurdskoj regionalnoj vladi. Odluku da se američkim helikopterima (kombinacija Black Hawka i Chinooka) ubace Delta i Peshmerga donio je Sekretar obrane Ashton B. Carter. Arabski taoci oslobođeni su iz ISIS-ovog zatvora, "Ljudi su bili okovani na zid", rekao je jedan dobro-postavljeni vojni izvor Fox Newsu. F-15 je proveo zračne napade prije i poslije operacije, uništivši zatvor u potpunosti i obližnji most pored Hawije čime je ukinuta sposobnost ISIS-a da dobiva pojačanja. Kurdi su trebali voditi operaciju dok bi Amerikanci imali ulogu potpore. Ali Kurdi su bili pritisnuti paljbom od jihadista, tako da su Delta operatori počeli manevrirati kako bi pomogli svojim kurdskim saveznicima, zbog čega je jedan operator smrtno ranjen, izjavio je pukovnik Steven H. Warren, glasnogovornik Koalicije u Iraku pod američkim vodstvom. Kada su zatvorenici bili oslobođeni, Kurdi su se zaprepastili vidjevši da nije bilo ni jednog njihovog borca. Nije jasno je li obavještajnost bila loša ili je Islamska Država premjestila Kurde negdje drugdje. Umjesto očekivanih 20 zatvorenika, bilo ih je 69, rekli su Kurdi. Neki od zatočenih bili su i mjesni stanovnici i militanti za koje ISIS sumnjao da su izdajice. Oslobođeni su rekli iračkim i američkim službenicima da su trebali biti pogubljeni u zoru u četvrtak nakon jutarnje molitve. Rovovski grobovi već su bili iskopani. Zgradu koju su preuzeli militanti bila je u vlasništvu lokalnog suca koji je napustio regiju. Za svoje akcije u operaciji, Delta operator Pat Payne nagrađen je Medaljom časti 2020.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Delta Force: Priča o američkoj elitnoj protuterorističkoj jedinici. Eric L. Haney, Delacorte Press, 2002.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Beckwith, Charlie. Delta Force, str. 39. Avon Books, 2000. (izvorno djelo objavljeno 1983.). ISBN 0-380-80939-7.
  3. Gabriel, Richard A. (1985). Vojna nekompetentnost: Zašto američka vojske ne pobjeđuje, Hill & Wang, ISBN 0-374-52137-9, str. 106–116.