Dubravka (Konavle)
| Dubravka | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Dubrovačko-neretvanska |
| Općina/grad | Konavle |
| Najbliži veći grad | Dubrovnik |
| Površina[1] | 9,4 km2 |
| Visina | 460 mnm |
| Koordinate | 42°32′11″N 18°25′23″E / 42.5365°N 18.4231°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 261 |
| – gustoća | 28 st./km2 |
| Poštanski broj | 20216 Dubravka |
| Pozivni broj | 020 |
| Autooznaka | DU |
  Dubravka Dubravka na zemljovidu Hrvatske | |
Dubravka je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, smješteno u općini Konavle.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Dubravka se nalazi iznad jadranske turističke ceste, u konavoskim brdima, oko 40 km jugoistočno od Dubrovnika, u blizini granice prema Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Naziv[uredi | uredi kôd]
Mjesto je dobilo naziv po šumi hrasta koju mjesno stanovništvo naziva dubravom. Prije se naselje zvalo Mrcine.
Povijest[uredi | uredi kôd]
U Dubravci je crkva sv. Barbare, jedna od najstarijih crkvica u Konavlima. Oko te je crkve najveće očuvano srednjovjekovno groblje u Konavlima. Ondje su 104 stećka, od čega 94 cjelovita i 10 ulomaka, a po tipografiji 69 ploča i 35 sanduka. Od 2016. godine lokalitet sv. Barbare sa stećcima našao se na Listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Uvršten je kad i lokaliteti Velika i Mala Crljivica u Cisti Velikoj u općini Cisti Provu.[3]
Dubravka je smještena na prirodnom prolazu koji povezuje Konavle sa susjednom Hercegovinom. Ovuda je prolazila stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno. Mjesto je bilo poznato po pograničnom sajmu. Za vrijeme Dubrovačke Republike bilo je jedna od konavoskih kaznačina koja u 16. stoljeću ima 50 do 60 kuća u kojima živi oko 160 stanovnika.[4] U idućem stoljeću (1673.) Dubravka je imala 24 stanovnika, a njeni dijelovi Pičete 85, Vatasi 45 i Butkovina 102 stanovnika.[5] Za Republike ovo selo u crkvenom pogledu pripada župi Gruda, a zaselak Vatasi župi Pločice. Utemeljenjem župe Mrcine 1731. sva četiri naselja pripala su novoj župnoj zajednici. Niža muška pučka škola u selu spominje se prvi put 1840., ali će zbog nedostatka prostora, školovanih učitelja i pitanja financiranja uskoro biti zatvorena.[6] Katastarska općina Dubravka prema provjeri zemljišta 1837. obuhvaća 927 hektara, 37 ara i 31 metar četvorni površine.[7] Zemlja je uglavnom crljenica ispunjena vrtačama i docima. Tada je 75% zemlje bilo neobrađeno, 23% obrađeno, a 2% se odnosilo na putove, potoke, vode, površine koje pokrivaju stambene i gospodarske zgrade itd. Na oranicama se najviše sijala pšenica, ječam, zob, kukuruz, crveni sijerak, bob i grahorica. Na čistim pašnjacima najviše su zastupljeni vinova loza i masline.
Prehrana stanovništva se obično sastojala od ječmenog i kukuruznog kruha ili pak onog od crvenog sijerka (rjeđe od pšenice), rijetko svježeg, a više slanog mesa, zelja začinjenog maslinovim uljem i dodataka (luk, kapula, soljene masline i slani sir). U vrtovima oko kuća uzgaja se verzot, karfiol, blitva, ponešto smokava, bresaka, trešanja i rjeđe limuna. Stanovništvo oko dva puta tjedno ide na sajam u Cavtat ili u Dubrovnik, te najčešće prodaje vino, a kupuje stoku i vunu. Godine 1837. u selu je zabilježeno 390 koza, 337 ovaca, 192 svinje, 55 volova, 33 mazge, 15 magaraca, 3 krave i 1 konj.
Tijekom Domovinskog rata Dubravku je bila okupirala JNA i četničke postrojbe te je mjesto u potpunosti bilo uništeno, opljačkano i spaljeno. Nakon rata mjesto je u cijelosti obnovljeno.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Gospodarstvo je u Dubravci nerazvijeno, a jedina grana gospodarstva je poljoprivreda.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
U Dubravci, prema popisu stanovnika iz 2011. godine, živi 295 stanovnika uglavnom Hrvata katoličke vjeroispovjesti.[8]
| broj stanovnika | 543 | 581 | 562 | 561 | 580 | 568 | 481 | 500 | 495 | 479 | 423 | 366 | 349 | 313 | 265 | 295 | 261 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Šport[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- 1. Konavoski zbornik, Konavle, Dubrovnik, 1982.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ HINA/Laudato/E.D.: Lokalitet sv. Barbare sa stećcima na Listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a, laudato.hr, 22. srpnja 2016. Pristupljeno 26. srpnja 2016.
- ↑ Radoslav Grujić, Kaznačine u Konavlima XVI veka, Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru o sedamdesetoj godišnjici života, Dubrovnik 1931., str. 93.-94.
- ↑ Zdravko Šundrica, Popis stanovništva dubrovačke republike iz 1673/74. godine, "Arhivski vjesnik", 1959., 431.-432.
- ↑ Schematismo dell'imperial regio governo della Dalmazia per l'anno 1840, 174. i Manuale provinciale della Dalmazia per l'anno 1848, 208.
- ↑ Arhiv Republičke geodetske uprave SRH Split, Operat porezne procjene općine Mrcine iz 1844.
- ↑ Popis stanovništva 2011. godine
| |||||||
