Prijeđi na sadržaj

Emanuel Lasker

Ovo je članak tjedna  – 48. tjedan 2023. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Emanuel Lasker
Emanuel Lasker
Puno ime Emanuel Lasker
Država Njemačka
Rođenje 24. prosinca 1868.
Barlinek, Kraljevina Pruska
Smrt 11. siječnja 1941.
New York, Sjedinjene Američke Države
Polje matematika, filozofija
Alma mater Sveučilište u Erlangenu
Akademski mentor Max Noether
Poznat po primarna dekompozicija ideala polinomskih prstenova
Važnija djela Borba
Zdrav razum u šahu
Udžbenik šaha
Svjetski prvak 1894. – 1921.

Emanuel Lasker[a][b] (Barlinek, 24. prosinca 1868. – New York, 11. siječnja 1941.) bio je njemački matematičar, filozof, autor, drugi svjetski prvak u šahu i jedan od najvećih šahista svih vremena.[3] Napisao je nekoliko knjiga o filozofiji, šahu, bridžu i drugim kartaškim igrama te je izumio svoju vrstu dame i nima. Dao je doprinos ranome razvoju teorije igara.[4] Poznat je po univerzalnom stilu igre, dobroj pozicijskoj procjeni, obrambenoj snazi i visokome umijeću u završnici.[5]

Naslov svjetskog prvaka preuzeo je od Wilhelma Steinitza 1894. i držao ga do 1921. godine, što je do danas najdulje razdoblje vladavine nekog svjetskog prvaka. Lasker je šest puta branio naslov, od kojih pet uspješno, dok ga 1921. u Havani nije porazio José Raúl Capablanca.[6]

Mnogi njegovi suvremenici govorili su da je rabio psihološki pristup igri, pa čak i da je ponekad namjerno igrao nešto slabije poteze kako bi kod protivnika stvorio nelagodu.[c] Moderne analize, međutim, pokazuju da je Laskerovo shvaćanje šaha bilo ispred onoga vremena te da je imao fleksibilniji pristup igri.[8][9] Zalagao se za primjereno novčano nagrađivanje igrača, kao i za autorsko pravo na objavljivanje svojih partija, čime je utro temelje profesionalizmu u šahu.[10][11]

Lasker je značajno doprinio matematici, a glavno područje njegova interesa bila je komutativna algebra. Dokazao je primarnu dekompoziciju ideala polinomskih prstenova, teorem koji se smatra jednim od važnijih matematičkih rezultata prve polovice 20. stoljeća. Po njemu se komutativni prsten za kojeg svaki njegov ideal ima primarnu dekompoziciju naziva Laskerov prsten, kao poseban slučaj Noetherina prstena.[12] Poznat je i po svojim matematičkim razmatranjima kartaških igara.[13] Napisao je i nekoliko knjiga o filozofiji od kojih je napoznatija knjiga Kampf (Borba), a ona predstavlja osnovni postulat Laskerova pogleda na šah i život.[d]

Mladost

[uredi | uredi kôd]

Predci, obitelj i djetinjstvo

[uredi | uredi kôd]
Lasker u svojoj mladosti, 1895. godina.

Lasker je rođen na Badnjak 1868. u seocetu Barlinek (tada Berlinchen), tada dijelu Kraljevine Pruske, u krilu židovske obitelji od oca Michaelisa Aarona Laskera i majke Rosalie Israelsohn.[14] Rodno ime Immanuel roditelji su mu kasnije promijenili u Emanuel, a otac si je nadjenuo ime Adolf.[15][16] Lasker je imao starijeg brata Bertholda i dvije starije sestre, Teofiliju (1862. – 1943.) i Amaliju (1865. – 1938.).[17] Otac mnogobrojne obitelji Adolf Lasker bio je čuvar obližnje sinagoge.[18] Laskerovi rani predci došli su iz seoceta Lask, mjesta u središnjoj Poljskoj, od kojeg potječe obiteljsko prezime.[14] Poljska riječ łaska pak znači milost ili skonost.[19] Neki izvori sugeriraju da prezime vuče korijene iz jidiša i da je povezano s jidiškom riječju za „protresti”.[20]

Roditelji prepoznaju talent mladoga Laskera za matematiku pa ga, s njegovih 11 godina, šalju na srednjoškolsko obrazovanje u Berlin.[21] Lasker je u Berlinu bio primljen u školu za dva razreda više od svojih vršnjaka, iako je maturirao tek s navršenih 20 godina.[18] Potvrdu o završenom školovanju dobiva u sadašnjem poljskom gradiću Landsberg an der Warthe, tada dijelu Pruske. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisuje studij matematike na sveučilištu u Berlinu, a godinu kasnije prebacuje se na isti studij u Göttingenu, gdje mu je David Hilbert bio jedan od profesora.

Upoznavanje sa šahom i prvi uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Kad je Laskeru bilo 12 godina, obolio je od ospica i završio u bolnici. Da bi ga razveselio, stariji brat Berthold naučio ga je pravilima šaha i donio mu u bolničku sobu šahovski priručnik.[22][23] Berthold Lasker, po struci liječnik, i sâm je bio šahovski majstor i jedan od jačih igrača ranih 1890-ih.[24] Berthold se 1894. oženio poznatom pjesnikinjom Elsom Lasker-Schüler.[25] Kako bi doprinio zaradi, Lasker je igrao šah i kartaške igre za male uloge, posebno često u kavani Café Kaiserhof.[26] Laskerov učitelj matematike Kevitz preporučio je mladom Laskeru da prouči Bilguerov šahovski uždbenik Handbuch des Schachspiels (njem. Priručnik šahovske igre), klasično djelo tadašnje šahovske literature u Njemačkoj, napisano 1843. godine, iako je moguće da je Lasker bio svjestan knjige i ranije.[27]

Više od pola stoljeća, od pojave natjecateljskog šaha ranih 1850-ih do Prvoga svjetskog rata, Njemačka je zauzimala položaj u šahovskome svijetu sličan onome koji je kasnije imao Sovjetski Savez. Njemačka je, zajedno s Austro-Ugarskom i drugim njemačkim govornim područjima, imala najdublji kadar vrhunskih igrača i teoretičara, a njemački je bio jezik obrazovanoga šahovskog svijeta. Iako su i druge zemlje mogle proizvesti vrhunske šahovske talente, u prvome redu Rusko Carstvo, Francuska, Engleska i SAD, nijedna nije mogla parirati Njemačkoj po širini i snazi kadra. Vrhunac su njemačke šahovske scene predstavljali dvogodišnji kongresi Njemačkog šahovskog saveza (tzv. DSB Congressi). Oni su uključivali Meisterturnier, turnir otvoren isključivo za priznate šahovske majstore iz Njemačke i svijeta, te Hauptturnier, svojevrsni turnir kandidata čiji bi pobjednik stekao pravo nastupa na budućim Meisterturnierima i bio priznat kao majstor ne samo u Njemačkoj, već i u cijelome svijetu.[28]

Lasker je osvojio godišnji zimski turnir kavane Café Kaiserhof u sezoni 1888./1889. i turnir Hauptturnier na šestom kongresu njemačkog šahovskog saveza u gradu Breslau,[29] čime osvaja titulu „majstora”. Ovaj pothvat nagnuo je Laskera da se počne profesionalno baviti šahom.[30]

Godine 1890. osvaja turnir u Berlinu pobjedivši brata Bertholda u doigravanju. Dva tjedna prije turnira objavljuje šahovsku studiju koja će kasnije postati poznata pod nazivom Laskerov manevar.[31]

Emanuel Lasker, 1890.
abcdefgh
8
c8 white king
c7 white pawn
h7 white rook
a6 black king
c2 black rook
h2 black pawn
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Bijeli na potezu dobiva.[e]

Stjecanje ugleda u šahovskom svijetu

[uredi | uredi kôd]

Laskerov prvi međunarodni turnir bio je amsterdamski turnir 1889. gdje je postigao svoju cijenjenu pobjedu protiv Johanna Bauera.[32]

Crtež Laskera, dovršen približno 1894.

Na tom je turniru osvojio drugo mjesto, iza Amosa Burna, a ispred Jamesa Masona i Isidora Gunsberga (koji je bio izazivač Steinitzu godinu kasnije), tada ponajboljih svjetskih igrača. Godinu poslije osvaja treće mjesto na malom turniru u Grazu.[33]

Lasker se 1891. godine nastanjuje u Engleskoj i tamo ostaje do 1892. godine.[34] Za vrijeme svog boravka u Londonu, u mečevima je pobjeđivao najbolje igrače zemlje, između ostalog i Henryja Birda, a osvojio je i drugo mjesto na turniru u Londonu 1892., pola boda iza Josepha Blackburnea.[35] Zatim odlazi u obilazak Sjedinjenim Državama i osvaja njujorški turnir 1893. gdje je ostvario savršen rezultat.[36] Taj je turnir tek jedan od nekolicine međunarodnih turnira u povijesti gdje je jedan igrač dobio sve partije.[37]

Godine 1892. Lasker je osnovao svoj prvi šahovski časopis, The London Chess Fortnightly, koji je izlazio svaka dva tjedna između 15. kolovoza 1892. i 30. srpnja 1893. uz stanku u drugoj četvrtini 1893. godine.[38][39]

Osvajanje naslova svjetskog prvaka

[uredi | uredi kôd]
Steinitz i Lasker, četvrto svjetsko prvenstvo u šahu 1894. godine.

Nakon ovih uspjeha, Lasker je 1894. izazvao Steinitza na meč za svjetskog prvaka. Pregovori su započeti i meč je ubrzo dogovoren. Započeo je 15. ožujka iste godine i po pregovorima trebao se igrati u New Yorku, Philadelphiji i Montrealu, redom.[40] Vremenska kontrola bila je 15 poteza po satu, a ulozi su iznosili 2000 američkih dolara po igraču.

Unatoč početnoj skepsi u šahovskome svijetu, Lasker je pobijedio Steinitza s deset pobjeda, pet poraza i četiri remija čime je stekao naslov svjetskog prvaka, titulu koju će držati gotovo 27 godina; točnije 26 godina i 337 dana.[41]

Od 1894. do 1910. Lasker je odigrao ukupno pet mečeva za svjetskoga prvaka, a onda je uslijedilo razdoblje kada se malo koji igrač usudio izazvati Laskera. Ipak, 1914. trebao se održati meč između Laskera i jakog poljskog velemajstora Akibe Rubinsteina, no zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, do meča nikada nije došlo.[42]

Daljnji rezultati

[uredi | uredi kôd]

Nakon meča sa Steinitzom postojale su kritike šahovske javnosti upućene Laskeru, a u Steinitzovu obranu. Naime, Steinitzu je u trenutku prvog meča s Laskerom bilo 58, a Laskeru 25 godina. No, ubrzo je uslijedio niz turnira u kojima je Lasker ostvarivao dobre rezultate.

Sudionici turnira u Nürnbergu, 1896. godine. Lasker stoji krajnje lijevo.

Lasker je na velikom međunarodnom turniru u Hastingsu 1895., koji je bio prvi njegov turnir nakon osvajanja svjetske krune, osvojio treće mjesto. Laskerov rezultat dijelom se objašnjava činjenicom da je još bio u fazi rekonvalescencije od trbušnog tifusa.[43] Ovaj se turnir ubraja među najveće u šahovskoj povijesti. Također, označava i početak pada Harryja Nelsona Pillsburyja, koji je u to vrijeme obolio od sifilisa.[44] Ostvario je pobjede na značajnim turnirima u Sankt Peterburgu 1895./96., Nürnbergu 1896., Londonu 1899. i Parizu 1900. ispred tada najvećeg rivala, mladog Pillsyburyja.[45]

Nakon turnira u Parizu po prvi se puta odvaja od šaha i upisuje doktorski studij matematike. Doktorirao je 1902., a nakon završenog studija počeo se baviti uredništvom. Od 1904. do 1909. bio je urednik svojega šahovskog časopisa Lasker's Chess Magazine,[46] a zanimljivo je i to da je radeći na tom časopisu upoznao i Samuela Loyda, američkog šahista, problemista i općenito jednog od najpoznatijih imena svjetske enigmatike.[47] Uskoro ponovno nastupa i osvaja drugo mjesto na turniru u Cambridge Springsu 1904. (po kome je nazvano istoimeno otvaranje). Lasker se opet umirovljuje i 1906. objavljuje svoje najvažnije filozofsko djelo Borba.[48]

Naslovnica studenskog izdanja Laskerova časopisa godine 1906.

Podijelio je prvo mjesto s Akibom Rubinstenom na velikom sanktpeterburškom turniru 1909. o kojem je Lasker napisao knjigu koja se danas smatra klasikom.[49]

Akademske i druge aktivnosti

[uredi | uredi kôd]
Veliki njemački matematičar David Hilbert potaknuo je Laskera na upis doktorskog studija matematike.

Šah nije bio jedini Laskerov interes. Na poticaj svojega sunarodnjaka, velikog njemačkog matematičara Davida Hilberta, 1900. godine upisuje doktorski studij matematike i poslije dvije godine, pod supervizijom svog akademskog mentora Maxa Noethera, obranjuje doktorsku tezu Über Reihen auf der Convergenzgrenze (O redovima na granici konvergencije) na Sveučilištu u Erlangenu.[50][51][52] U matematičkom članku koji je objavio 1905. dokazuje tvrdnju koja se danas naziva Lasker–Noetherin teorem[53] i smatra se jednim od temelja moderne algebarske geometrije. U sklopu ture Sjedinjenim Državama 1893. godine održao je predavanje o diferencijalnim jednadžbama na Sveučilištu Tulane u New Orleansu.[34]

Njegovo prvo djelo, Zdrav razum u šahu, koje je napisao 1896., godinu nakon osvajanja svjetske titule, postalo je klasikom šahovske literature.[54] Djelo je u pravilu namijenjeno početnicima te je podijeljeno u pet poglavlja: Opći principi otvaranja, Principi napada, Principi obrane, Završnica, Različiti stilovi u šahu.[55]

Lasker je tijekom života skladao nekoliko šahovskih kompozicija koje su ostavile dubok trag u teoriji šahovskih konačnica. Godine 1901. skupa s Gustavusom Reichhelmom objavljuje šahovsku studiju koja se smatra pionirskim djelom teorije odgovarajućih polja (poznatima još i kao polja podudarnosti i relativna polja).[56][57][58]

Studija Laskera i Reichhelma, 1901.
abcdefgh
8
a7 black king
d6 black pawn
a5 black pawn
d5 white pawn
f5 black pawn
a4 white pawn
d4 white pawn
f4 white pawn
a1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Bijeli na potezu dobiva, dok crni na potezu remizira. Rješenje se postiže primjenom teorije odgovarajućih polja.

Lasker se, osim matematikom i šahom, bavio i filozofijom te duboko promišljao o životu kao borbi. To je esencijalna Laskerova teza, čega je rezultat djelo Kampf (Borba), knjiga koju je napisao 1906. godine. Uza svoja filozofska djela, Lasker je, u skladu na svojim univerzalnim nastojanjima, često komentirao i političke događaje svojeg vremena.[59] Bio je jaki igrač dame i član njemačke reprezentacije u bridžu.[60]

Bavio se matematičkom analizom kartaških igara o kojoj piše knjigu Das verständige Kartenspiel.

Emanuel Lasker (lijevo) i njegov stariji brat Berthold Lasker, 1907. godina.

Svoju varijantu dame, Lascu, razvija 1911. godine, a igra se širi diljem Europe i SAD-a. Damu je izuzetno cijenio i od njega potječe poznata misao:[61]

Dama je mati šaha, i to dostojna mati.

Lasker je također preko Edwarda Laskera, svojega udaljenog rođaka, oko 1907. upoznao igru Go te je zadržao zanimanje za nju do kraja života. Jednom je rekao: „Da sam upoznao Go ranije, vjerojatno nikada ne bih postao svjetskim šahovskim prvakom.”[62] U srpnju 1911. Lasker se oženio Marthom Cohn. Par je živio u Berlinu sve do 1933., kada je par bio prisiljen otići u egzil uslijed rastućeg antisemitizma u predratnoj Njemačkoj.[63]

Lasker 1920-ih, Nacionalna knjižnica Izraela.

Godine 1925. piše šahovsku knjigu Udžbenik šaha, u njemačkom izvorniku Lehrbuch des Schachspiels, koja se danas smatra klasikom i jednim od najvažnijih djela šahovske literature.[64] Knjiga je poznata i po svome filozofskom tonu.[f] Zanimljivo je da je usred partije protiv meksičkog majstora Carlosa Torrea na velikom turniru u Moskvi 1925. Lasker primio telegram u kojem je pisalo da će se drama Povijest čovječanstva, koju je napisao sa svojim bratom Bertholdom, izvesti u Berlinskom kazalištu Lessing.[67] Navodno je Laskera ta vijest toliko uzbudila da je izgubio koncentraciju i doživio senzacionalan poraz od svoga mladog protivnika.[68] Ta je partija postala poznata po posebnom tipu taktike koja se naziva „mlin”.[g]

Laskerov šahovski set i Udžbenik šaha (1925.). Pozicija figura na ploči odgovara poziciji Laskerova manevra.

Obrane naslova

[uredi | uredi kôd]

Meč protiv Steinitza

[uredi | uredi kôd]

U siječnju 1896. Lasker osvaja majstorski turnir u Sankt Peterburgu, dva boda ispred Pillsburya, Čigorina i ostarjelog Steinitza. Ipak, unatoč poznim šahovskim godinama, Steinitz je, osvojivši drugo mjesto, izazvao Laskera na ponovljeni meč. Tek okrunjeni prvak prihvaća uvjete. U ljeto iste godine održao se turnir u Nurembergu koji Lasker uvjerljivo osvaja, dok Steinitz zauzima tek šesto mjesto. Slaba forma Steinitza i Laskerova sjajna izvedba izazvale su sumnje u Steinitzove šanse. Meč se održao u studenom 1896. u Moskvi. Lasker je dobio deset, remizirao pet, a izgubio tek dvije partije, čime je zadržao naslov svjetskog prvaka.[69] Ovo je bio posljednji Steinzov turnir; nakon njega se razbolio i više se nije oporavio, a umro je u kolovozu 1900. godine.

Meč protiv Marshalla

[uredi | uredi kôd]

Između siječnja i travnja 1904. američki grad Cambridge Springs ugostio je poznati šahovski turnir na kojemu je nastupio i Lasker. Na veliko iznenađenje, turnir osvaja poznati američki šahist Frank James Marshall koji je u to doba, uz Harryja Pillsburya, bio najjači američki igrač. Nakon ovog poduhvata Marshall je izazvao Laskera na meč.[70] Tko prvi dobije osam partija biva proglašen pobjednikom. Meč se održao 1907. u nizu američkih gradova: New Yorku, Wahinghtonu, Philadelphiji, Baltimoreu, Chicagu i Memphisu.

Članak u časopisu American Chess Bulletin povodom objave Marshallova izazova Laskeru 1904.

Marshall je gajio dinamičan, napadački stil igre. Unatoč velikim nadanjima, Marshall je teško poražen; od 15 partija Lasker nije izgubio niti jednu partiju, a dobio je njih 8.

Ovakva bodovna razlika u meču za svjetskog prvaka do danas se ponovila samo jednom, i to u meču između Laskera i poljsko-francuskog velemajstora Davida Janowskog.

U svojoj autobiografiji Marshall taj meč ne spominje, osim u jednoj rečenici: „Zamorna igra s ciljem iscrpljivanja drugog igrača protivna je mojoj prirodi.”[71]

Meč protiv Tarrascha

[uredi | uredi kôd]
Lasker i Tarrasch (1908.).

Laskerov sunarodnjak Siegbert Tarrasch rođen je 1862. u gradu Breslau u Pruskoj, sadašnjem Wroclawu. Po struci liječnik, kasnih 1880-ih nametnuo se kao vodeći svjetski igrač. Lasker je 1906. razmatrao njega i Gezu Maroczyja kao moguće suparnike.[72] Lasker i Tarrasch nisu bili međusobno prijateljski nastrojeni. Kao teoretičari, Lasker i Tarrasch nisu bili istomišljenici. Tarrasch je bio dogmatik, dok je Lasker imao fleksibilniji pristup igri. Postoji anegdota da je jednom prilikom Tarrasch s ulaznih vrata sobe za pregovore uzviknuo Laskeru: „Za vas, gospodine Laskeru, imam samo tri riječi: šah i mat!”[73] Igrači su se sprijateljili tek desetak godina kasnije.

Nakon mnogih peripetija, meč je napokon dogovoren 1. kolovoza 1908. godine. Pobjedniku je išlo 4000, a gubitniku 2500 maraka. Vremenska kontrola bila je sat vremena za 15 poteza.[74] Ovaj put igralo se u Njemačkoj, u Düsseldorfu i Münchenu. Iako se očekivala ravnopravna borba, Lasker je uverljivo pobijedio Tarrascha s rezultatom +8–3=5. Neki su komentatori poslije govorili da je Tarrasch igrao ispod svojih mogućnosti, ali većina je bila složna u tome da je Lasker u to vrijeme ipak bio prejak.

Lasker je u meču imao sekundante, Simona Alapina i Heinricha Wolfa. Ovo je bilo prvo svjetsko prvenstvo u šahu gdje su igrači imali sekundante.[75]

Meč protiv Schlechtera

[uredi | uredi kôd]
Slijeva nadesno: Lasker, Rubinstein, Kagan, Schlechter i Tarrasch, 1918. godina.

Carl Schlechter rođen je 2. ožujka 1874. u Beču. Krajem 1890-ih probio se u svjetski vrh osvajanjem važnih turnira, između ostalih i međunarodnog turnira u Ostendu u Belgiji 1906. godine. Istaknuo se po svojoj defenzivnoj snazi, kao i po svojem općem razumijevanju mirnijih pozicija. Putuje u Berlin u studenome 1908. te dogovara meč za svjetskog prvaka s Laskerom. Prvak je prihvatio.[76]

Meč je započeo u siječnju 1910. u Beču. Organizator turnira bio je poznati šahist Georg Marco (najpoznatiji po svom porazu protiv Pillsburyja). Uvjet meča bio je sljedeći: igra se 10 partija, pet u Beču, pet u Berlinu, a ako rezultat bude izjednačen, svjetski prvak zadržava titulu.

Schlechter pobjeđuje Laskera u petoj partiji meča, nakon što je Lasker napravio grubi previd. Lasker u idućih četiri partije ne uspijeva izjednačiti. U posljednjoj partiji, zbog razloga koji do danas nije razjašnjen, a postoje navodi i da je Schlechteru za pobjedu u meču trebala razlika od dva boda,[77] Schlechter kreće u samoubilački napad i Lasker dobiva partiju. Capablanca je dao svoj komentar na 15. potez bijeloga u kojem se dotiče sporne igre Schlechtera:[78] „Započinjanje napada na kraljevoj strani, što je opravdano s obzirom na rezultat meča. Laskerova politika tijekom ove partije je dobra, ali zašto je Schlechter, kojemu je trebao samo remi, igrao tako divlju partiju, može se objasniti samo činjenicom da možda nije bio zadovoljan dobiti meč pukom slučajnošću, što se pokazalo kao slučaj u petoj partiji.”

Nakon što je Schlechter predao, publika je glasno zapljeskala, a Lasker i Schlechter su si pružili ruku.[79] Direktor turnira Alfred Post proglasio je meč izjednačenim, čime je Lasker zadržao titulu.

Meč protiv Janowskog

[uredi | uredi kôd]
Dawid Janowski, približno 1910. godine.

David Janowski rođen je 7. lipnja 1868. u Wołkowysku, tadašnjoj Poljskoj. Krajem 19. stoljeća redovito sudjeluje na najvećim međunarodnim turnirima, čak pobjeđuje i Marshalla u egzibicijskom meču (+3–1=0).[80] Janowski je, poput Marshalla, bio poznat po dinamičnoj i kombinatornoj igri. José Raúl Capablanca ističe da je njegova najveća slabost ležala u završnici, iako mu je iskazao poštovanje riječima: „Kada je u formi, Janowski je jedan od najstrašnijih igrača koji mogu postojati.”[81]

Godine 1899. izaziva Laskera na meč od 10 partija s nagradnim fondom od 450 funti, no Lasker odbija igrati više od 8 partija. U ožujku 1909. Lasker i Janowski igraju egzibicijski meč u Parizu koji završava neriješeno (+2–2=0).

Pun pouzdanja, Janowski poziva Laskera na meč za svjetskog prvaka, no u međuvremenu je Lasker bio u dogovorima za meč sa Schlechterom pa meč biva odgođen. Lasker je u jednoj od najdramatičnijih borbi za svjetsku krunu zadržao naslov (+1–1=8) remiziravši protiv austrijskog majstora.

Konačno, meč se održava u studenom i prosincu 1910. u Berlinu. Lasker pobjeđuje Janowskog bez izgubljene partije. Rezultat je bio +8 –0 =3, čime je Lasker uvjerljivo zadržao status najjačeg igrača svijeta.

Lasker je nakon meča o Janowskom rekao sljedeće:

Samostalno traga za lijepim, genijalnim, dubokim i skrivenim. Nažalost, u tome je otišao predaleko. Ne obraća ni najmanju pozornost na običnost. Zapravo, to njegovoj igri daje posebnu privlačnost, a ujedno to je njegova slaba točka.[82]

Turnir u Sankt Peterburgu 1914. godine

[uredi | uredi kôd]

Povratak aktivnom šahu

[uredi | uredi kôd]

Nakon uspješnog turnira 1909., u travnju i svibnju 1914. održan je jedan od najslavnijih turnira u šahovskoj povijesti, turnir u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu). Na turniru je trebalo nastupiti 20 najboljih igrača, no zbog političkih tenzija između Ruskog Carstva i Austro-Ugarske, na turniru je nastupilo njih 11. Favoriti za osvajanje turnira bili su Lasker, Capablanca i Rubinstein.[83]

abcdefgh
8
a8 black rook
c8 black bishop
e8 black rook
g8 black king
b7 black pawn
c7 black pawn
e7 black knight
g7 black pawn
h7 black pawn
a6 black pawn
c6 black pawn
d6 black bishop
f6 black pawn
f5 white pawn
e4 white pawn
b3 white knight
c3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
c1 white bishop
f1 white rook
g1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Nakon Laskerova poteza 12.f5 Capablanca je igrao 12...b6 s idejom razvoja bjelopoljnog lovca po kratkoj dijagonali, zauzvrat predavši Laskeru točku e6 – plan koji su mnogi igrači osudili.[h]

Na tom je turniru Capablanca po prvi puta odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. No ipak, Capablanca je zbog Laskerova povratka u drugom dijelu natjecanja (koje se sastojalo od pet rundi) završio samo kao drugi rezultatom od 13 bodova, dok je Lasker imao pola boda više.[84] Lasker je u izravnom susretu pobijedio Capablancu u varijanti izmjene u Španjolskoj partiji. Capablanca je, uzdrman porazom, napravio grubi previd u idućem kolu protiv Tarrascha i izgubio partiju, čime je predao Laskeru pobjedu u ruke.[85]

Sudionici završnice turnira u Sankt Peterburgu 1914. godine.

Prema nekim je izvorima i mnogim šahovskim knjigama nakon turnira ruski car Nikola II. proglasio pet dobitnika nagrada (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla) za šahovske velemajstore, no nije pronađen izvor prije 1940. koji bi sugerirao da se takav događaj uistinu i dogodio.[86] Ovaj je turnir ujedno bio i posljednji susret Laskera i Capablance prije meča za svjetskog prvaka.

Tablica ispod sadržava konačne rezultate turnira (za prvih pet natjecatelja):

# Igrač Prel. 1 2 3 4 5 Ukupno
1 Emanuel Lasker 6½ ** ½1 11 1½ 11 13½
2 José Raúl Capablanca 8 ½0 ** ½1 10 11 13
3 Aleksandar Aljehin 6 00 ½0 ** 11 1½ 10
4 Siegbert Tarrasch 6½ 0½ 01 00 ** 0½ 8½
5 Frank James Marshall 6 00 00 0½ 1½ ** 8

Prestanak šahovskih aktivnosti u Europi (1914. – 1918.)

[uredi | uredi kôd]

Prvi svjetski rat prekinuo je sve veće šahovske aktivnosti u Europi. Laskerov prvi turnir nakon turnira u Sankt Peterburgu 1914. godine bio je turnir četvorice održan u Berlinu 1918. od kraja rujna do sredine listopada, pred sam kraj Prvoga svjetskog rata. Lasker je osvojio turnir ispred Rubinsteina, Schlechtera i Tarrascha.[87] Ovaj je mali turnir također označavao i Laskerov prvi pokušaj trajnog umirovljenja od aktivnog bavljenja šahom (tada je Laskeru bilo 50 godina), iako mu je predstojao meč s Capablancom. Lasker se ipak vraća aktivnom šahu, a njegov prvi turnir nakon ove stanke bio je međunarodni turnir u Ostravi 1923. godine koji je Lasker osvojio bez ijednog poraza, a u proljeće 1924. osvojio je i veliki turnir u New Yorku, bod i pol ispred Capablance te četiri boda ispred Aljehina.

Capablanca je Laskera izazvao na meč za svjetskog prvaka već 1911., nakon senzacionalnog osvajanja turnira u San Sebastiánu, no do susreta dolazi tek 1921. nakon dugih pregovora, kada je Laskeru bilo 52, a Capablanci 32 godine.

Lasker u siječnju 1921., svega dva mjeseca prije predstojećeg meča za svjetskog prvaka.

Činjenica da je Capablanca izučio greške prijašnje generacije šahista te da je 20 godina mlađi od Laskera, pobudila je veliki interes javnosti koja je čekala novog prvaka 27 godina.

Meč s Capablancom

[uredi | uredi kôd]

Preludij

[uredi | uredi kôd]

Capablanca navodi da je kao osamnaestogodišnji mladić upoznao Laskera u njujorškom Manhattan Chess Clubu, a tijek susreta detaljno je opisao 1922. godine u svom članku pod naslovom „Šahovska prvenstva: događaji i sjećanja” u časopisu Windsor Magazine.[88] Godine 1909. Capablanca je u meču porazio američkog prvaka Franka Jamesa Marshalla rezultatom +8–1=4 i taj je podvig tada Lasker pohvalio rekavši „Capablanca je pokazao da je velik igrač.”[89] Već je u to vrijeme Capablanca izazvao Laskera na meč.

Još 1911., nakon osvajanja turnira u San Sebastiánu, Capablanca je izazvao Laskera na meč za svjetskog prvaka. Lasker je tada prihvatio izazov, ali je postavio sedamnaest uvjeta za susret. Budući da Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta, susret se nije odigrao sve do 1921. godine.

José Raúl Capablanca, 1920. godina.

No, Prvi svjetski rat prekinuo je šahovske aktivnosti u Europi. Poslije rata Lasker isprva nije bio spreman za novu obranu titule. Njegovi napori da osigura financijsku sigurnost igrajući šah nisu rezultirali uspjehom. Iz tih razloga odlučio je braniti titulu protiv Kubanca Joséa Raúla Capablance 1920., ali je predao titulu izazivaču zbog navodno narušenog zdravlja. Tom je prigodom ove riječi uputio Capablanci: „Nisi stekao naslov preko obrasca izazivača, nego putem svog briljantnog majstorstva.”[90][91]

Bilo je pritisaka od šahovskog svijeta na Laskera da ipak odigra meč s Capablancom. Kad je Capablanca našao sponzore na Kubi koji su bili spremni financirati meč s 25 000 dolara, po pola obojici, bez obzira na krajnji ishod meča, Lasker je prihvatio.[92]

Lasker i Capablanca u Moskvi 1925. godine.

Meč u Havani

[uredi | uredi kôd]

Održao je obećanje i pošto je predao titulu, on je bio taj koji je izazvao Capablancu, iako povjesničari šaha ne prihvaćaju ovakav rasplet događaja pa se danas Capablanca smatra izazivačem. Meč je održan u Havani 1921., ali je bio veliko razočarenje za šahovske zaljubljenike. Iako je bilo planirano 30 partija, meč je trajao samo 14, u kojem je Lasker izgubio čak četiri partije, nijednu nije dobio, a bilo je odigrano 10 remija (+4–0=10). Pozicije nastale u partijama, a posebno u završnici desete partije, utjecale su na današnje shvaćanje šahovskih središnjica.[93]

abcdefgh
8
a7 black pawn
b7 white queen
e7 black king
f7 black pawn
b6 black pawn
h5 white rook
d4 black queen
b3 white pawn
e3 black knight
a2 white pawn
g1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Ključna pozicija u petoj partiji. Ovdje u cajtnotu Lasker čini grubi previd: igra 47...Kf8 i nakon 48.Db8 predaje partiju.[i]

Lasker je cijeli meč igrao vrlo dobro, a poraz u petoj partiji može se pripisati nedostatku vremena jer je pozicija bila jednaka. Lasker opravdava poraz riječima: „Imao sam četvrt sata za razmišljanje, ali bio sam apsolutno nesposoban učiniti to.”[94]

Lasker je ovakav ishod meča pripisao vrućoj kubanskoj klimi i narušenom zdravlju,[95] iako se danas smatra da je rezultat prvenstveno posljedica loše Laskerove pripreme te slabije tjelesne kondicije, a ne značajne razlike u snazi igrača. Ovu tezu zagovara i Vladimir Kramnik.[96]

U zadnjemu poglavlju svoje knjige Moj meč s Capablancom (1922.) Lasker piše:

Bez sumnje, zaslužio sam izgubiti meč. Ne zbog previda, već zbog toga što se nisam uspio suprotstaviti Capablancinoj logici ni sa čime doli kombinacijama bez preciznosti. Bio sam u mogućnosti, posebno u posljednjoj fazi meča, imati prednost u nekim partijama, ali nisam imao vještine pretočiti to u djelo. Capablancina je izvedba definitivno bila iznad moje.

Fotografija Emanuela Laskera (1911.) koja se pojavila u prvome izdanju Capablancine knjige o meču s Laskerom u Havani.

Na kraju je meča u članku za Sunday Times pod naslovom Zašto sam izgubio, između ostalog, napisao:[95]

Capablanca ne mari za komplikacije ili pustolovine. On voli znati gdje gazi. Njegova dubina je dubina matematičara, a ne pjesnika. Njegov je um više rimski nego grčki. Stoga se ističe u planiranju niza operacija koje imaju logičan cilj i gdje se slijed ne temelji na vremenu, već na razumu.

Nastavak šahovskih aktivnosti i književni rad

[uredi | uredi kôd]

Lude dvadesete (1921. – 1925.)

[uredi | uredi kôd]

Unatoč gubitku naslova, u narednih 15 godina Lasker i dalje ostaje u svjetskom vrhu.[97] Nakon meča u Havani, u srpnju 1923. nastupa na međunarodnom turniru u Ostravi (njem. Mährisch-Ostrau) gdje, u konkurenciji najboljih šahista, iako u odsutnosti Capablance, neporažen osvaja prvo mjesto.[98]

Iduće godine, u proljeće 1924. godine, nakon neuspješnih pregovora oko meča za svjetskog prvaka između Capablance i Aljehina, održao se veliki međunarodni šahovski turnir u New Yorku u hotelu Alamac, u suorganizaciji Hermana Helmsa, koji se ubraja među najznačajnije u šahovskoj povijesti.[99] Lasker senzacionalno osvaja prvo mjesto, bod i pol ispred Capablance te četiri boda ispred trećeplasiranog Aljehina. Na tom je turniru Lasker izgubio jednu partiju, onu protiv Capablance, no učinkovitijom igrom protiv ostalih velemajstora uspijeva osvojiti turnir.[100]

U svojoj je knjizi o turniru Edward Lasker, udaljeni rođak Emanuela Laskera, napisao: „Nisam otkrio da smo zapravo u srodstvu sve dok mi on (Emanuel Lasker) nije rekao, malo prije svoje smrti, da mu je netko pokazao obiteljsko stablo Laskera na čijoj sam jednoj grani ja visio.”[101]

Sudionici međunarodnog turnira u New Yorku 1924. ispred hotela Alamac.

Lasker je 1924. godine odigrao nekoliko simultanki u nekoliko država, a posjetio je i Jugoslaviju;[102] na simultanci održanoj u Zagrebu ostvario je rezultat +5–0=1.[103]

U narednim godinama postiže vrhunske rezultate: u jakoj konkurenciji 1925. osvaja drugo mjesto na turniru u Moskvi, pola boda ispred tada i dalje svjetskog prvaka Capablance. Turnir je iznenađujuće osvojio rusko-njemački šahovski velemajstor Efim Bogoljubov koji je o turniru kasnije napisao i knjigu.[104] Zanimljivo je i da je za vrijeme trajanja turnira snimljen nijemi film Šahovska groznica gdje su igrači bili glumci.[105]

Organizator turnira bio je ruski šahist Nikolaj Krilenko.[106] Ovaj je turnir prvi u seriji tri velika turnira u Moskvi (druga dva održana su 1935. i 1936.) i prvi je turnir koji je službeno sponzorirala država domaćin, ovdje Sovjetski Savez.[107]

Lasker je dobio pozivnicu komisije koja je organizirala slavni turnir u New Yorku 1927., čiji je Helms opet bio suorganizator. No, iako je postojalo veliko očekivanje šahovskog svijeta da će Lasker nastupiti i, u svjetlu njegovih nedavnih uspjeha, da će doći do njegova revanša s Capablancom, do toga nikada nije došlo. Naime, Lasker je pozivnicu odbio zbog osobnih nesuglasica s nekim članovima komisije.[108] Turnir je uverljivo osvojio Capablanca, dva i pol boda ispred drugoplasiranog Aljehina. Zanimljivo je da je Kubanac ujesen iste godine neočekivano izgubio naslov.

Lasker u partiji živog šaha, koji je u to vrijeme bio silno popularan. Igrao je crnim figurama protiv Akibe Rubinsteina i pobijedio (Berlin, 1924.).

Nakon turnira u Moskvi 1925. Lasker se de facto ponovno umirovljuje, sve do 1934. godine.[109] Ponovno se posvećuje matematici i pisanjem knjiga o bridžu i drugim kartaškim igrama.

Književni rad do 1934. godine

[uredi | uredi kôd]

Godine 1925. objavljuje Udžbenik šaha, svoje kapitalno šahovsko djelo u kojem se, među ostalim, osvrće na svoje filozofske poglede koje je bio razradio u svojoj knjizi Borba,[j] ali i na tehnička i kulturna dostignuća Zapadnog svijeta 1920-ih. U knjizi Lasker predstavlja i elaborira Steinitzove teorije kumulativnih minimalnih prednosti te ih raščlanjuje u nekoliko šahovskih principa, odnosno zakonitosti.[110] Godine 1934. izdaje svoju posljednju šahovsku knjigu – Laskerovu šahovsku početnicu.

Godine 1929. dovršio je prvu od serije knjiga o kartaškim igrama, Enciklopediju igara. Iste godine izdaje Razboritu kartašku igru i Društvene igre naroda, a 1931. godine Igru bridža.[111]

U zalasku karijere

[uredi | uredi kôd]

Nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast, u doba sve jačeg antisemitizma, biva primoran otići iz Berlina 1933., a uskoro mu tamošnje vlasti zapljenjuju imovinu. Prvo odlazi živjeti u Englesku i tamo ostaje do 1935., potom u Sovjetski Savez gdje postaje članom Moskovske akademije znanosti. Za vrijeme boravka u Moskvi surađuje s Iljom Majzelisom, ruskim šahovskim piscem koji će 1949. izdati Sovjetsku šahovsku početnicu, čuveno djelo sovjetskog šaha.[112] Nakon boravka u Moskvi, Lasker se 1937. konačno nastanjuje u Sjedinjenim Državama, u New Yorku, gdje ostaje živjeti do kraja života.[113][114] U SAD-u je, kako bi osigurao prihode, držao predavanja o šahu i bridžu.[115]

Sudionici velikog međunarodnog turnira u Nottinghamu 1936. godine. Na turniru su sudjelovala tri bivša svjetska prvaka (Lasker, Capablanca i Aljehin), aktualni (Euwe) i budući svjetski prvak (Botvinik).

Laskerov prvi turnir nakon gotovo desetogodišnje stanke, bio je veliki međunarodni turnir u Zürichu 1934. na kojem Lasker osvaja peto mjesto. Na završnoj ceremoniji Lasker je održao govor, a nakon njega govor je održao pobjednik turnira i tadašnji svjetski prvak Aleksandar Aljehin. Tada je o svom prethodniku rekao:[116]

Emanuel Lasker bio je moj učitelj cijeli moj život. Bez njega ne bih bio ono što sam danas. Njegova knjiga o sanktpeterburškom turniru 1909. bila je za me jedna vrsta katekizma. Usvajao sam, opet i opet, svaku pojedinu ideju koju je izrazio u toj knjizi, i godinama sam imao tu knjigu sa sobom danju i noću. Sama ideja šaha kao forme umjetnosti bila bi nezamisliva bez Emanuela Laskera.

Godine 1935., tada 66-godišnji Lasker neporažen osvaja treće mjesto na velikom turniru u Moskvi, rezultatom +6–0=13, a k tome u izravnom susretu pobjeđuje starog rivala Capablancu ostvarujući pothvat koji su vodeći šahisti tog vremena prozvali „biološkim čudom”.[117]

Botvinik i Lasker na velikom turniru u Moskvi 1936. godine.

Lasker je svoje posljednje velike turnire odigrao 1936. u Moskvi i Nottinghamu gdje je osvojio redom šesto i sedmo mjesto u konkurenciji najboljih svjetskih šahista.[k][121]

Uz i dalje sjajne rezultate na turnirima, Lasker je pokazao i zavidno umijeće pera. Godine 1925. objavljuje Knjigu o šahu (Lasker's Manual of Chess), a 1934. Šahovsku početnicu (Lasker's Chess Primer). Ti se udžbenici i danas smatraju klasicima šahovske literature.[122]

Posljednje godine

[uredi | uredi kôd]
Lasker u svome domu u Berlinu, 1933.

Prinuđen materijalnim teškoćama uslijed nacističke zapljene svoje imovine, Lasker se posvećuje poučavanju matematike i igranjem simultanki. Sredinom 1930-ih Lasker je osobno aplicirao za učitelja bridža kod jednog od najpoznatijih igrača bridža tog vremena, Elyja Culbertsona.[123] Uskoro je Culbertson Laskeru uručio počasni certifikat.[124][125] Te su mu aktivnosti omogućavale skromne, ali dostatne novčane prihode čime izbjegava sudbinu svojega prethodnika.

Emanuel Lasker se 1927. godine upoznao i sprijateljio s Albertom Einsteinom s kojim je često provodio razgovore u dugim šetnjama.[126] Zanimljivo je da je Lasker kritizrao Einsteinovu teoriju relativnosti uočavajući da se temelji na konstantnosti brzine svjetlosti u vakuumu.[127] U postumnoj biografiji koju je 1952. godine napisao austrijski pisac, novinar i političar Jacques Hannak, u predgovoru[128] Einstein je pokazao duboko poštovanje prema liku i djelu Emanuela Laskera:[129]

Emanuel Lasker bio je nedvojbeno jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam upoznao u svojim kasnijim godinama. Moramo biti zahvalni onima koji su napisali priču o njegovom životu za ovu i buduće generacije. Malo je ljudi koji su imali topli interes za sve velike ljudske probleme, a u isto vrijeme zadržali svoju osobnost tako jedinstveno neovisnom.

Smrt

[uredi | uredi kôd]

Svega dva tjedna prije svoje smrti, Lasker je proslavio svoj 72. rođendan. Ubrzo je završio u bolnici gdje su ga posjetili američki šahist Reuben Fine i njegova supruga. Kad su u sobi ostali samo Lasker i njegova supruga Martha, navodno su njegove posljednje u šapatu izgovorene riječi bile „kralj šaha”.[130][131] Preminuo je u subotu 11. siječnja 1941. godine u New Yorku od komplikacija s bubrežnom infekcijom. Njegova pogrebna služba održana je u židovskoj pogrebnoj kapeli Riverside Memorial Chapel,[132] a pokopan je na povijesnom groblju Beth Olam u Queensu u New Yorku.[133]

Godine 2001., na 60. obljetnicu smrti, u njegovom je rodnom Barlineku podignuta spomen-ploča.[134]

Ploča u spomen Emanuelu Laskeru, Barlinek, 2001.

Stil igre i drugi o Laskeru

[uredi | uredi kôd]
Lasker, 1928. godine.

Lasker je prihvatio Steinitzove teorije o značaju pozicijske igre i strategije. Shvaćao je zamjenjiv odnos između taktike i strategije. Postao je poznat po tome što je protivnike navodio na komplikacije, često ne igrajući „knjiške” poteze. Bio je vrlo jak u taktičkim borbama koje su uslijedile.

Njegove rezultate temeljito su analizirali, optuživali su ga da hipnotizira protivnike, baca uroke, da se služi psihološkim metodama,[135] da namjerno igra loše i, na kraju, da ima fenomenalnu sreću. Ustvari, Lasker je bio izvrstan borac, uvijek spreman za borbu, bez imalo straha, veoma suptilan i dubok, s izvanrednom sposobnošću za manevarsku borbu i velikom izdržljivošću i snagom.[136] Austrijski majstor napadačkog stila Rudolf Spielmann opisao je Laskerove partije kao „jedinstven izvor užitka.”[137]

Lasker je jednom, dok je držao predavanje, upitan zašto bira varijante koje njegovi protivnici smatraju „nezadovoljavajućima”. Lasker je odgovorio: „(...) Varijante o kojima je riječ sastojale su se od razvojnih poteza koji su bili toliko utemeljeni i i razumni da nisu mogli biti tako loši kao što je to moj protivnik mislio.”[138]

Laskerov stil igre, zbog svoje kompleksnosti i slojevitosti, često se opisuje kao univerzalan. Njegov se stil razvijao, od agresivnijeg u mladosti, do profilaktičnijeg u kasnijim godinama. Teško je naći Laskerova nasljednika po stilu igre, ali katkada se njegov stil uspoređuje sa stilom igre Viktora Korčnoja.[139] Obojica su bili borbeni, izvrsni u aktivnoj obrani, ali nisu prezali ni od oštre, direktne, taktičke igre.[140]

Max Euwe u svojoj knjizi Središnjica kazuje da je pravi razlog Laskerova uspjeha njegova „iznimna obrambena tehnika” te da se „gotovo sve što se može reći o obrambenom šahu može pokazati primjerima iz partija Steinitza i Laskera”, pri čemu prvi predstavlja pasivnu, a drugi aktivnu obranu.[5] Laskerov je pragmatičan i borben pristup igri utjecao na razvoj sovjetskih šahista, u prvome redu Talja i Korčnoja.[141]

Njemački šahovski velemajstor Jacques Mieses usporedio je stilove Laskera i Capablance:[142]

Mnogi znalci kažu da postoji određena sličnost između Capablancina stila i stila svjetskog majstora Laskera. Možda u tome ima istine. Laskerov stil je bistra voda, ali s kapljicom otrova koja ju zamućuje. Capablancin stil je možda još jasniji, ali mu nedostaje ta kap otrova.

Mladi Lasker imao je mnogo pamtljivih partija, ali partija protiv Johanna Bauera, austrijskog majstora, često se navodi kao klasičan primjer Laskerove igre, ali i dobro izvršenog napada.

Lasker – Bauer, Amsterdam, 1899.

Procijenjena snaga

[uredi | uredi kôd]

Prema statističkoj internet stranici Chessmetrics, Lasker je bio prvorangirani šahist 292 mjeseca u razdoblju između lipnja 1890. i prosinca 1926., što ga čini jednim od najdominantijih igrača u povijesti. Laskerov najviši procijenjeni rejting prema istoj stranici iznosi 2878, jedan od najvećih u povijesti.[143] Američki statističar i šahovski analitičar Jeff Sonas primjećuje: „Promatrajući karijeru šahista u cijelosti, brojni statistički pokazatelji podupiru tvrdnju da je Emanuel Lasker bio, uistinu, najdominantniji igrač svih vremena.”[144]

Drugi o Laskeru

[uredi | uredi kôd]

Iako je Laskera smatrao „kafanskim” igračem, Bobby Fischer je u predgovoru svoje knjige My 60 Memorable Games naveo upravo citat Emanuela Laskera:[145]

Na šahovskoj ploči laž i licemjerje ne opstaju dugo. Kreativna kombinacija razotkriva pretpostavku laži; nemilosrdna činjenica, koja kulminira matom, proturječi licemjeru.

Laskerova osobnost tema je mnogih šahovskih rasprava kroz povijest. Jedan od najpoznatijih komentara na tu temu dao je Chess Weekly (str. 130–131) 18. rujna 1909. godine:[146]

Naš prijatelj dr. Lasker vrlo je zanimljiva psihološka studija, a u svemu što je napisano o njegovoj osobnosti nikada nismo vidjeli ništa ni približno istini. Dijeleći neuspjehe mnogih velikih ljudi, dr. Lasker mjeri svoje sposobnosti u svim oblastima nastojanja svojim fenomenalnim genijem u jednom. Više se ponosi svojim poslovnim sposobnostima i poznavanjem raznoraznih stvari, nego šahom, u kojem, doduše, prednjači. Recite mu da ima ravnog u šahu i on će to skromno priznati ili možda blago raspravljati o pitanju; ali recite mu da ima ravnog u filozofiji, u znanostima – ili u pinnacolou – i mogli biste ga povrijediti ili uvrijediti.

Capablanca je u javnim šahovskim lekcijama na radiju za slušače iz Latinske Amerike godine 1941., pri kraju svojega života, Laskeru odao počast riječima:[147]

Nitko od velikih šahista nije bio toliko neshvatljiv za ogromnu većinu amatera, čak i majstora, kao Emanuel Lasker. O Laskeru su pisali da je suhoparan, da nije sposoban igrati blistavo, i da su njegove pobjede postignute uglavnom zahvaljujući besprijekornom vođenju završnica i greškama njegovih protivnika. To da je on bio veliki majstor završnica neosporna je istina; zapravo – umješnijeg majstora nisam znao. Ali on je isto tako bio najdublji i najkreativniji od svih koje sam poznavao.

Rezultati turnira, mečeva i partija

[uredi | uredi kôd]

Ispod su Laslerovi rezultati i plasmani na turnirima.[148][149][150][151][152][153][154] Prvi stupac „Rezultat” daje ukupan broj bodova. U drugome stupcu „Rezultat”, „+” označava broj dobivenih partija, „−” broj poraza, a „=” označava broj remija.

Datum Mjesto Plasman Rezultat Bilješke
1888./89. Berlin (Café Kaiserhof) 1. 20/20 +20−0=0  
1889. Breslau "B" 1. = 12/15 +11−2;=2 Izjednačen s von Feyerfeilom, ali je Lasker pobijedio u play-offu. Ovo je bio Hauptturnier A šestog DSB kongresa, odnosno drugog razreda turnira.
1889. Amsterdam 2. 6/8 +5−1=2 Iza Amosa Burna, ali ispred Jamesa Mason, Isidora Gungsberga i drugih.
1890. Berlin 1.–2. 6½/8 +6−1=1 Izjednačen sa svojim bratom Bertholdom Laskerom.
1890. Graz 3. 4/6 +3−1=2 Iza Gyule Makovetza i Johanna Hermanna Bauera.
1892. London 1. 9/11 +8−1=2 Ispred Masona i Rudolfa Lomana.
1892. London 1. 6½/8 +5−0=3 Ispred Josepha Henryja Blackburnea, Masona, Gunsberga i Henrya Edwarda Birda.
1893. New York 1. 13/13 +13−0=0 Ispred Adolfa Albina, Jacksona Showaltera i Harryja Nelsona Pillsburyja.
1895 Hastings 3. 15½/21 +14−4=3 Iza Pillsburyja i Čigorina, ali ispred Tarrascha, Steinitza i drugih.
1895./96. Sankt Peterburg 1. 11½/18 +8−3=7 Ispred Steinitza, Pillsburyja i Čigorina.
1896. Nuremberg 1. 13½/18 +12−3=3 Ispred Maroczyja, Pillsburyja, Tarrascha, Janowskog, Steinitza i drugih.
1899. London 1. 23½/28 +20−1=7 Ispred Janowskog, Pillsburyja, Maróczyja, Schlechtera, Blackburnea, Čigorin i drugih.
1900. Pariz 1. 14½/16 +14−1=1 Ispred Pillsburyja, Marshalla, Maróczyja, Burna, Čigorina i drugih.
1904. Cambridge Springs 2. = 11/15 +9−2=4 Izjednačen s Janowskim, dva boda iza Marshalla, ali ispred Georga Marca, Showaltera, Schlechtera, Čigorin, Miesesa, Pillsburyja i drugih.
1906. Trenton Falls 1. 5/6 +4−0=2 Ispred Curta, Albert Foxa i Raubitscheka.
1909. Sankt Peterburg 1. = 14½/18 +13−2=3 Izjednačen s Rubinsteinom, ispred Oldricha Durasa, Spielmanna, Bernsteina, Teichmanna i drugih.
1914. Sankt Peterburg 1. 13½/18 +10−1=7 Ispred Capablance, Aljehina, Tarrascha i Marshalla.
1918. Berlin 1. 4½/6 +3−0=3 Turnir četvorice; Lasker je turnir osvojio ispred Rubinsteina, Schlechtera i Tarrascha. Ovo je bio Schlechterov posljednji turnr.
1923. Ostrava 1. 10½/13 +8−0=5 Ispred Rétija, Grünfelda, Alexeyja Seleznieva, Tartakowera, Euwea i drugih.
1924. New York 1. 16/20 +13−1=6 Ispred Capablance, Aljehina, Marshalla i drugih.
1925. Moskva 2. 14/20 +10−2=8 Iza Bogoljubova, ali ispred Capablance, Marshalla, Tartakowera, Carlosa Torrea i drugih.
1934. Zürich 5. 10/15 +9−4=2 Iza Aljehina, Euwea, Flohra i Bogoljubova, ali ispred Bernsteina, Nimcoviča, Gideona Ståhlberga i drugih.
1935. Moskva 3. 12½/19 +6−0=13 Iza Botvinika i Flohra, ali ispred Capablance, Spielmanna, Ilije Kana, Grigorija Levenfiša, Andora Lilienthala, Višeslava Ragozina i drugih. U to je vrijeme Lasker imao 67 godina.
1936. Moskva 6. 8/18 +3−5=10 Capablanca je pobijedio.
1936. Nottingham 7.–8. 8½/14 +6−3=5 Capablanca i Botvinik su podijelili prvo mjesto.

Rezultati mečeva

[uredi | uredi kôd]

Ovdje su rezultati važnijih mečeva koje je Lasker odigrao.[155][156][157][158] Lijevi stupac ispod „Rezultat” daje ukupan broj bodova, a u desnom, kao i uobičajeno, „+” označava broj dobivenih partija, „–” broj izgubljenih partija te „=” broj remija.

Datum Protivnik Ishod Mjesto Rezultat Bilješke
1889. E.R. von Feyerfeil Pobjeda Breslau 1:0 +1−0=0 Play-off meč
1889./90. Curt von Bardeleben Pobjeda Berlin 2½:1½ +2−1=1  
1889./90. Jacques Mieses Pobjeda Leipzig 6½:1½ +5−0=3  
1890. Berthold Lasker Remi Berlin ½:½ +0−0=1 Play-off meč
1890. Henry Edward Bird Pobjeda Liverpool 8½:3½ +7−2=3  
1890. N.T. Miniati Pobjeda Manchester 4:1 +3−0=2  
1890. Berthold Englisch Pobjeda Beč 3½:1½ +2−0=3  
1891. Francis Joseph Lee Pobjeda London 1½:½ +1−0=1  
1892. Joseph Henry Blackburne Pobjeda London 8:2 +6−0=4  
1892. Bird Pobjeda Newcastle upon Tyne 5:0 +5−0=0  
1892./93. Jackson Showalter Pobjeda Logansport i Kokomo, Indiana 7:3 +6−2=2  
1893. Celso Golmayo Zúpide Pobjeda Havana 2½:½ +2−0=1  
1893. Andrés Clemente Vázquez Pobjeda Havana 3:0 +3−0=0  
1893. A. Ponce Pobjeda Havana 2:0 +2−0=0  
1893. Alfred Ettlinger Pobjeda New York City 5:0 +5−0=0  
1894. Wilhelm Steinitz Pobjeda New York, Philadelphia, Montreal 12:7 +10−5=4 Osvojeno Svjetsko prvenstvo u šahu
1896./97. Steinitz Pobjeda Moskva 12½:4½ +10−2=5 Obrana naslova
1901. Dawid Janowski Pobjeda Manchester 1½:½ +1−0=1  
1903. Mihail Čigorin Poraz Brighton 2½:3½ +1−2=3 Tematski meč (Riceov gambit)
1907. Frank James Marshall Pobjeda New York, Philadelphia, Washington, D.C.,
Baltimore, Chicago, Memphis		 11½:3½ +8−0=7 Obrana naslova
1908. Siegbert Tarrasch Pobjeda Düsseldorf, München 10½:5½ +8−3=5 Obrana naslova
1908. Abraham Speijer Pobjeda Amsterdam 2½:½ +2−0=1  
1909. Janowski Remi Pariz 2:2 +2−2=0 Egzibicijski meč
1909. Janowski Pobjeda Pariz 8:2 +7−1=2  
1910. Carl Schlechter Remi Beč i Berlin 5:5 +1−1=8 Obrana naslova
1910. Janowski Pobjeda Berlin 9½:1½ +8−0=3 Obrana naslova
1914. Ossip Bernstein Remi Moskva 1:1 +1−1=0 Egzibicijski meč
1916. Tarrasch Pobjeda Berlin 5½:½ +5−0=1  
1921. José Raúl Capablanca Poraz Havana 5:9 +0−4=10 Izgubljeno Svjetsko prvenstvo u šahu
1940. Frank James Marshall Nedovršen zbog Laskerove bolesti i smrti. New York ½:1½ +0−1=1 Egzibicijski meč

Rezultati protiv vodećih igrača tog vremena

[uredi | uredi kôd]

Lista ispod sadržava rezultate koje je Lasker postigao protiv tadašnjih najjačih igrača u službenim klasičnim turnirskim partijama.

Znamenite partije

[uredi | uredi kôd]

Citati

[uredi | uredi kôd]

Laskerovi citati

[uredi | uredi kôd]
»U matematici, ako nađem nov pristup problemu, drugi matematičar može tvrditi da ima bolje, elegantnije rješenje. U šahu, ako itko tvrdi da je bolji od mene, mogu ga matirati.«
(The Adventure of Chess, 1950., str. 88)
»Svijet bi profitirao da je dao Steinitzu priliku. Bio je mislioc vrijedan mjesta u hodnicima sveučilišta.«
(Udžbenik šaha, 1925., str. 153, u izdanju iz 2008.)
»Šah je natjecanje između kreativnih umova, predstavnika svojeg vremena.[181]«
»Ne prihvaćam apsolutnu granicu svojega znanja. Imam težnju za razumijevanjem koja odbija umrijeti.[182]«
»Istina ne crpi svoju snagu toliko iz sebe same koliko iz blistavog kontrasta koji čini s onim što je samo prividno istinito.«
(Zdrav razum u šahu, 1895., str. 25)
»Šah je prelijep da biste na njega potrošili život. Mnogo sam puta uspio raskinuti sa šahom, ali uvijek sam ga iznova zavolio. Bio sam previše zarobljen sukobom između ideja i mišljenja, napada i obrane, života i smrti.«
(Udžbenik šaha, 1925.)
»Ne biste trebali imati na umu imena, niti brojeve, niti izolirane incidente, već samo metode. Metoda je plastična. Primjenjiva je u svakoj situaciji. Rezultat, izolirani incident, je krut, jer je vezan uz posve individualne uvjete.«
(Udžbenik šaha, 1925.)
»Osobno nikad u životu nisam dobio vrjedniju lekciju nego onog dana kad sam po prvi puta svjedočio ozbiljnoj partiji šaha između majstora. Moj brat, zajedno s jednim drugim majstorom, igrao je protiv drugog para majstora u konzultaciji. Parovi su bili u različitim sobama. Dodijeljena mi je dužnost (tada kao mladiću) da protivnicima obznanim svaki odigrani potez. Kao glasnik bio sam upućen u konzultacije i pratio sam poteze koji su se predlagali i pozorno slušao argumente „za” i „protiv”. Rasprava o pojedinim potezima trajala bi ponekad i četvrt sata i više, prije nego što su majstori donijeli konačnu odluku. To me naučilo da radim na zaključku prema planu i da vjerujem vlastitim prosudbama. Čak i ako sam se prilično često nalazio na krivome putu, ipak sam puno više dobio iz iskustva, pogotovo iz poraza koje sam doživio, nego iz slijepe vjere u autoritet neke knjige ili nekog majstora.«
(Sovjetska šahovska početnica, 1949., str. 10–11, u izdanju iz 2014.)

Citati drugih o Laskeru

[uredi | uredi kôd]

Albert Einstein u predgovoru Laskerove biografije piše:

»Šah stišće svog eksponenta, stavlja u okove um i mozak tako da unutarnja sloboda i neovisnost čak i najjače ličnosti ne mogu ostati netaknute.[183]«

Peti svjetski prvak u šahu Max Euwe, koji je izgubio sve tri partije koje je odigrao s Laskerom, zamijetio je:

»Od njega se ne može puno naučiti. Čovjek može samo stajati i čuditi se.[184]«

Mihail Talj je o svom uzoru rekao:

»Najveći od svih svjetskih prvaka bio je, naravno, Emanuel Lasker.[185]«

Vladimir Kramnik je o Laskeru rekao:

»Po mome mišljenju, Lasker je bio pionir modernog šaha. Kada pogledate Steinitzove partije, shvatite da su se igrale u pretprošlom stoljeću, dok je Lasker imao mnogo partija koje su mogli imati suvremeni šahisti.[186]«

Otvaranja nazvana po Laskeru

[uredi | uredi kôd]
  • Laskerova varijanta Benkova otvaranja: 1.g3 h5.[o]
  • Laskerova varijanta Birdova otvaranja: 1.f4 d5 2.Sf3 Sf6 3.e3 c5.[189]
  • Laskerova varijanta Damina gambita: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 0-0 6.Sf3 h6 7.Lh4 Se4.[190]
  • Laskerova obrana u Evansovu gambitu: 1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Lc4 Lc5 4.b4 Lxb4 5.c3 La5 6.0-0 d6 7.d4 Lb6.[191]
  • Laskerova varijanta Francuske obrane: 1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Lb4 5.e5 h6 6.Ld2 Lxc3.[192]
  • Laskerova varijanta Sicilijanske obrane: 1.e4 c5 2.Sf3 Sc6 3.d4 cxd 4.Sxd4 Sf6 5.Sc3 e5.[193]
  • Lasker-Dunnov napad u Sicilijanskoj obrani: 1.e4 c5 2.g3.[194]

Važnija djela

[uredi | uredi kôd]

Šah

[uredi | uredi kôd]
  • Londonski šahovski dvotjednik (eng. The London Chess Fortnightly), 1892. – 1893.
  • Zdrav razum u šahu (eng. Common Sense in Chess), 1896.
  • Lasker's How to Play Chess: An Elementary Text Book for Beginners, Which Teaches Chess By a New, Easy and Comprehensive Method, 1900.
  • Laskerov šahovski magazin (eng. Lasker's Chess Magazine), 1904. – 1907.
  • Međunarodni turnir u Sankt Peterburgu 1909. (eng. The International Chess Congress, St. Petersburg, 1909.), 1910.
  • Moj meč s Capablancom (njem. Mein Wettkampf mit Capablanca), 1922.[p]
  • Udžbenik šaha (eng. Lasker's Chess Manual), 1925.
  • Laskerova šahovska početnica (eng. Lasker's Chess Primer), 1934.

Kartaške i druge igre

[uredi | uredi kôd]
  • Enciklopedija igara, kartaške igre (eng. Encyclopedia of Games Vol. I, Card Strategy), 1929.
  • Razborita kartaška igra (njem. Das verständige Kartenspiel), 1929.
  • Društvene igre naroda (njem. Brettspiele der Völker), 1931.[q]
  • Igra bridža (njem. Das Bridgespiel), 1931.

Matematika

[uredi | uredi kôd]
  • Lasker, Emanuel. Kolovoz 1895. Metrical Relations of Plane Spaces of n Manifoldness. Nature. 52 (1345): 340–343. Bibcode:1895Natur..52R.340L. doi:10.1038/052340d0. ISSN 0028-0836. S2CID 4017358
  • Lasker, Emanuel. Listopad 1895. About a certain Class of Curved Lines in Space of n Manifoldness. Nature. 52 (1355): 596. Bibcode:1895Natur..52..596L. doi:10.1038/052596a0. S2CID 4016031
  • Lasker, Emanuel. 1901. Über Reihen auf der Convergenzgrenze ( "On Series at Convergence Boundaries" ). Philosophical Transactions of the Royal Society A. 196 (274–286): 431–477. Bibcode:1901RSPTA.196..431L. doi:10.1098/rsta.1901.0009 – Laskerov doktorat.
  • Lasker, E. 1905. Zur Theorie der Moduln und Ideale. Math. Ann. 60 (1): 19–116. doi:10.1007/BF01447495. S2CID 120367750

Filozofija

[uredi | uredi kôd]
  • Borba (njem. Kampf), 1906.
  • Shvaćanje svijeta (njem. Das Begreifen der Welt), 1913.
  • Filozofija nedostižnog (njem. Die Philosophie des Unvollendbar), 1918.
  • Povijest čovječanstva, (njem. Vom Menschen die Geschichte), 1925.[r]
  • Zajednica budućnosti (eng. The Community of the Future), 1940.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Njemački izgovor:
  2. ↑ Laskerovo rodno ime bilo je Immanuel, no ono je još u njegovu djetinjstvu promijenjeno u Emanuel.[1][2]
  3. ↑ Réti piše: „Dok sam analizirao Laskerove partije na turnirima, zapanjila me njegova dugotrajna i na prvi pogled nevjerojatna sreća. (...) Ne može se poreći činjenica da je uvijek iznova Laskerovo izlaganje loše, da je on stotine puta u gubitničkoj poziciji, a ipak na kraju pobjeđuje.”[7]
  4. ↑ Sažetak engleskog prijevoda knjige Struggle (ISBN 4-871-87465-6) glasi: „Borba je malo poznato djelo svjetskog šahovskog prvaka Emanuela Laskera. Temelji se na teoriji da je sav život, pa čak i sam život, rezultat borbe. Laskerova knjiga duboko zadire u sve faze života i borbe. Pokušava stvoriti opću teoriju svih natjecateljskih aktivnosti, uključujući šah, poslovanje i rat.”
  5. ↑ Rješenje studije glasi: 1. Kb8 Tb2+ bijeli kralj oslobađa put b7 pješaku. 2. Ka8! Tc2 bijeli koristi crnog kralja kao štit, odnosno zaštitu od šahova crnog topa. 3. Th6+ Ka5 bijeli prisiljava crnog kralja na red niže, što je središnja ideja studije. 4. Kb7! Tb2 bijeli mora privremeno doći pod otvorenu liniju da bi zaštitio b7 pješaka. 5. Ka7 Tc2 Ovaj uzorak se nastavlja sve dok crni kralj ne bude prisiljen doći na drugi red. 6. Th5+ Ka4 7. Kb6 Tb2 8. Ka6 Tc2 crni nema bolje opcije od pasivne igre. 9. Th4+ Ka3 10. Kb6 Tc2 11. Ka5 Tc2 12. Th3 Ka2 crni kralj konačno mora doći na a2, odnosno na isti red s topom. Slijedi privremena žrtva topa: 13. Txh2!! Txh2 bijeli sada promovira pješaka u damu i dobiva partiju.
  6. ↑ Lasker pri kraju šestoga poglavlja piše: „(...) Želim poticati učenike da misle svojom glavom i da vrše pravednu kritiku. Neću ih učiti pukim formulama; pukim općenitostima, ali ću utisnuti u njih trajne principe koji će rasti i cvasti; koji su živi i vitalni. Moraju biti spremni željeći staviti svoje koncepcije, zakone i vrijednosti u dokaz, opet i opet, marljivo i radosno, iz čiste radosti zakona i iz štovanja činjenice.”[65][66]
  7. ↑ U svojoj knjizi o turniru, Bogoljubov ocjenjuje 23. potez crnog „odlučujućom greškom” te navodi da je crni trebao igrati 23...hxg5. Bijeli nakon 24.Se3 Db5 25.Lf6! dobiva partiju.
  8. ↑ Tarrasch je ovu partiju komentirao riječima: „Čini se da duboki, široki planovi nisu snaga Kubanca. Zna kako kombinirati, ali ne i kako komponirati.”
  9. ↑ Nakon jednostavnog 48.Db8+ bijeli forsirano dobiva; na 48...Ke7 slijedi 49.De5+ De5: 50.Te5:+ i crni gubi skakača, a na 48...Kg7 bijeli bi imao mat u dva poteza: 49.Dh8+ Kg6 50.Dh6#. Uzgred, zanimljivo je da bi nakon 31...h6!? 32.h5 možda nastala tzv. utvrda (eng. fortress), odnosno pozicija u kojoj se jedna strana može uspješno obraniti na način da onemogući protivniku proboj u vlastitu poziciju. No, u partiji o kojoj je riječ nije jasno može li crni zaista održati takvu strategiju.
  10. ↑ U Udžbeniku šaha Lasker piše: „Neki gorljivi entuzijasti šah su uzdigli na razinu znanosti ili umjetnosti. Nije ni jedno ni drugo; ali čini se da je njegova primarna osobitost – ono u čemu ljudska priroda najviše uživa – borba.”
  11. ↑ Capablanca je Laskera pobijedio u izravnom susretu (za daljnje čitanje). Značajna je činjenica da Capablancino osvajanje turnira u Moskvi (uz dijeljenje prvog mjesta na turniru u Nottinghamu 1936. godine s Botvinikom) označava kraj jedne ere šaha. Naime, u narednih gotovo 35 godina, odnosno do 1970., nijedan zapadni predstavnik neće osvojiti neki veliki međunarodni turnir. Taj će niz prekinuti Bobby Fischer osvajanjem međuzonskog turnira u Palma de Mallorci 1970. godine,[118][119] a kasnije i pobjedom nad Borisom Spaskim u „meču stoljeća” 1972. godine – uspjeh je to koji je označio privremeni prekid sovjetske hegemonije i nagovještaj nove ere šaha.[120]
  12. ↑ U svojoj je knjizi o turniru Tarrasch završnicu nastalu nakon 46. poteza komentirao riječima: „Sada dolazimo do druge faze ove vrlo teške partije: završnice koja se nikada prije nije našla u šahovskoj literaturi.”
  13. ↑ Kramnik je dao svoje mišljenje u vezi ključnog poteza partije (12.f5!?): „(...).Sjetimo se njegova poznatog poteza f4-f5 protiv Capablance. Lasker je shvatio da se polje e5 može oslabiti jer ga je bilo teško eksploatirati. A onda se počelo pričati o njegovom psihološkom pristupu! To nije imalo nikakve veze sa psihologijom. Lasker je shvatio duboki koncept, koji se sada koristi po refleksu: odustao je od polja e5 i ‘ogradio’ lovca na c8. Zato to nije bila stvar psihologije; Lasker je imao vrlo duboko pozicijsko razumijevanje.”[179]
  14. ↑ Laskerova posljednja turnirska partija. Valja primijetiti kako je Lasker u svojoj karijeri službenu turnirsku partiju svega četiri puta otvorio Engleskim otvaranjem (1.c4), prije toga protiv Spielmanna u Moskvi 1925., Gyglija u Zürichu 1934. i Lisicina u Moskvi 1935., a posljednji put upravo u turniru održanom u Nottinghamu u Engleskoj.[180]
  15. ↑ Ovo se otvaranje na engleskom naziva Lasker Simul Special (Laskerova simultantska specijalka),[187] a na njemačkom Laskers Rochadebrecher (Laskerov razbijač rokada)[188].
  16. ↑ Historiografski detalji o knjizi dostupni su ovdje.
  17. ↑ Uključuje odjeljke o igrama Go i Lasci.
  18. ↑ Drama koju je napisao sa svojim bratom Bertholdom.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ I. Linder, V. Linder, Emanuel Lasker: Second World Chess Champion, Russel Enterprises, Milford, 2010., prvo poglavlje: djetinjstvo i adolescenija
  2. ↑ Emanuel (Immanuel) Lasker Geni.com. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  3. ↑ Chess secrets: from Lasker to Carlsen. TheArticle. 17. rujna 2022.
  4. ↑ Jörg Bewersdorff, Glück, Logik und Bluff: Mathematik im Spiel – Methoden, Ergebnisse und Grenzen, Vieweg+Teubner Verlag, 5. izdanje, 2010., str. 119–125
  5. ↑ a b Max Euwe, Hans Kramer, The Middlegame, Hays Publishing, 1994., str. 93, 101
  6. ↑ Lasker, Emanuel Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  7. ↑ Richard Réti, Masters of the Chessboard, Dover Publications, str. 132. ISBN 0-486-23384-7.
  8. ↑ Chess style Exeter Chess Club. Pristupljeno 4.svibnja 2025.
  9. ↑ Emanuel Lasker Chess.com. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  10. ↑ Lasker, Emanuel HE. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  11. ↑ Laura B. Tyle, UXL Encyclopedia of World Biography, 2002.
  12. ↑ Lasker ring - Encyclopedia of Mathematics Encyclopedia of Mathematics. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  13. ↑ Emanuel Lasker – Famous Mathematicians Famous Mathematicians. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  14. ↑ a b Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a master, 2011., Dover publications, New York, str. 11
  15. ↑ I. Linder, V. Linder, Emanuel Lasker: Second World Chess Champion, Russel Enterprises, Milford, 2010., prvo poglavlje: djetinjstvo i adolescenija
  16. ↑ Emanuel (Immanuel) Lasker Geni.com. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  17. ↑ Wolfgang Kamm; Tomasz Lissowski, Emanuel Lasker Volume 1: Struggle and Victories, Berlin, 2018., str. 88
  18. ↑ a b Boris Samoilovič Vajnštajn, Veliki majstori šaha, Caissa commerce, Beograd, 2006., str. 17
  19. ↑ lȁska HJP. Pristupljeno 27. travnja 2024.
  20. ↑ Lasker family crest and coat of arms Crest&Arms. Pristupljeno 27. travnja 2025.
  21. ↑ Emanuel Lasker. Mislilac Blog šah-mat liste. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  22. ↑ Svjetski prvaci Adria.fesb.hr. Pristupljeno 19. svibnja 2025.
  23. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 14–15
  24. ↑ Chessmetrics Player Profile: Berthold Lasker Chessmetrics. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  25. ↑ Erika Klüsener, Else Lasker-Schüler, Reinbek bei Hamburg, 1980., str. 33
  26. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 19–21
  27. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 18
  28. ↑ 14th DSB Congress, Coburg Tournament Chessgames. Pristupljeno 28. svibnja 2025.
  29. ↑ 6th DSB Congress, Breslau Tournament Chessgames. Pristupljeno 28. svibnja 2025.
  30. ↑ Emanuel Lasker, Udžbenik šaha, Russell Enterprises, izdanje iz 2008. godine, str. 48
  31. ↑ Emanuel Lasker: Jack of all trades, master of some. Chess News. 28. studenoga 2020.
  32. ↑ Amsterdam (1889) ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  33. ↑ Graz (1890) Chessgames. Pristupljeno 24. svibnja 2025.
  34. ↑ a b Emanuel Lasker MacTutor. Pristupljeno 25. svibnja 2025.
  35. ↑ London Quintangular (1892) Chessgames. Pristupljeno 25. svibnja 2025.
  36. ↑ Impromptu International Congress, New York (1893) ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  37. ↑ Hooper, David; Whyld, Kenneth, 1992., The Oxford Companion to Chess, Oxford University Press, str. 81
  38. ↑ The London Chess Fortnightly Moravian Chess. Pristupljeno 24. svibnja 2025.
  39. ↑ Taylor Kingston, Emanuel Lasker: A Reader, Russel Enterprises, Inc., Milford, 2019., str. 11
  40. ↑ Lasker vs Steinitz 1894 ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  41. ↑ Elizabeth Dalby, Knjiga o šahu: s internet adresama, Split, Marjan Tisak, 2003., str. 50, 80
  42. ↑ Tartajubow On Chess II: Rubinstein's World Championship Matches That Never Happened. 24. kolovoza 2018.
  43. ↑ Emanuel Lasker, Tactical Monster - Part 4 Chess.com. Pristupljeno 24. svibnja 2025.
  44. ↑ Hastings 1895 ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  45. ↑ St. Petersburg Quadrangular 1895/96 ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  46. ↑ Taylor Kingston, Emanuel Lasker: A Reader, Russel Enterprises, Inc., Milford, 2019., str. 70
  47. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 99–105
  48. ↑ Emanuel Lasker, Struggle PhilPapers. Pristupljeno 17. svibnja 2025.
  49. ↑ The international chess congress, St. Petersburg, 1909 ChessGames. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  50. ↑ Biographies: Emanuel Lasker MathsHistory. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  51. ↑ Emanuel Lasker, Udžbenik šaha, Russell Enterprises, izdanje iz 2008. godine, str. 122
  52. ↑ Emanuel Lasker Famous Mathematicians. Pristupljeno 25. ožujka 2025.
  53. ↑ Lasker-Noether theorem. planetmath.org
  54. ↑ Common Sense in Chess Britannica. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  55. ↑ Just common sense Patzer's review. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  56. ↑ Georgij Mihailovič Lisicin, Strategija i taktika: II. dio, Šahovska naklada, Zagreb, 1987., str. 92
  57. ↑ Emir Dizdarević, Osnove šaha: pješačke konačnice, Arka press, Sarajevo, 2006., str. 44
  58. ↑ Paul Keres, Praktične konačnice, Šahovska naklada, Zagreb, 1984., str. 18
  59. ↑ Nonconformity in chess and physics: Emanuel Lasker and Albert Einstein TheArticle. Pristupljeno 25. travnja 2025.
  60. ↑ Wall, Bill. Emanuel Lasker
  61. ↑ Chess, Draughts, Morris & Tables. Position in Past & Present kwabc.org. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  62. ↑ Forster, Richard; Negele, Michael; Tischbierek, Raj (eds.): Emanuel Lasker: volume II, choices and chances, chess and other games of the mind – Berlin, Excelsior Verlag, 2020, ISBN 978-3-935800-10-5 Poglavlje 4, stranice 165–213: Lasker and Go, Theo van Ees and Hans-Christian Wolfarth
  63. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 160–161, 268
  64. ↑ Lasker, Emanuel HE. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  65. ↑ Emanuel Lasker, Udžbenik šaha, Russell Enterprises, Milford, 2008., str. 184
  66. ↑ St. Petersburg (1909) Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  67. ↑ Production of Lasker trainer cancelled Chessbase. Pristupljeno 24. svibnja 2025.
  68. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 245–248
  69. ↑ Lasker - Steinitz World Championship Rematch (1896). www.chessgames.com
  70. ↑ Lasker vs Marshall 1907 Chessgames. Pristupljeno 17. svibnja 2025.
  71. ↑ Lasker - Marshall World Championship Match (1907). www.chessgames.com
  72. ↑ Lasker - Tarrasch World Championship Match (1908). www.chessgames.com
  73. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a master, Dover publications, New York, 2011., str. 130
  74. ↑ ÖNB-ANNO - (Neue) Wiener Schachzeitung. Österreichische Nationalbibliothek
  75. ↑ Heinrich Wolf Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  76. ↑ Lasker - Schlechter World Championship Match (1910). www.chessgames.com
  77. ↑ The Lasker v Schlechter Controversy (1910) Chesshistory. Pristupljeno 28. svibnja 2025.
  78. ↑ Edward Winter, Capablanca, McFarland, Jefferson, Sjeverna Karolina i London, 1989., str. 30
  79. ↑ Carl Schlechter, Allgemeine Sport-Zeitung, 27. veljače 1910., str. 219 u ANNO / Österreichische Nationalbibliothek
  80. ↑ Lasker - Janowski World Championship Match (1910). www.chessgames.com
  81. ↑ Janowsky Jottings ChessNotes. Pristupljeno 25. ožujka 2025.
  82. ↑ Emanuel Lasker, Ost und West, prosinac 1910., str. 825 u Compact Memory
  83. ↑ St. Petersburg (1914) chess event Chessgames. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  84. ↑ St. Petersburg (1914) Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  85. ↑ St Petersburg 1914: Chess on the brink of war Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  86. ↑ 5144. Tsar Nicholas II Chess Notes. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  87. ↑ Berlin Grandmasters (1918) Chessgames. Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  88. ↑ Reminiscences by Capablanca ChessNotes. Pristupljeno 17. svibnja 2025.
  89. ↑ Edward Winter, Capablanca, McFarland, 1989., Jefferson, Sjeverna Karolina i London, str. 17
  90. ↑ American Chess Bulletin, srpanj-kolovoz 1920., str. 126
  91. ↑ Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com, str. 109
  92. ↑ Lasker - Capablanca World Championship Match (1921). www.chessgames.com
  93. ↑ Lasker-Capablanca solved! Chessbase. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  94. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, 2011., str. 203
  95. ↑ a b Lasker on the 1921 World Championship Match by Edward Winter. www.chesshistory.com
  96. ↑ От Стейница до Каспарова. e3e5.com
  97. ↑ Emanuel Lasker and his successors ChessBase. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  98. ↑ Maehrisch-Ostrau (1923) ChessGames. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  99. ↑ New York, 1924 ChessHistory. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  100. ↑ New York Tournament (1924). www.chessgames.com
  101. ↑ "The New York Tournament of 1924 - Nostalgic reminiscences of its 50th anniversary by its only surviving participant" Chess Life & Review. Pristupljeno 30. travnja 2024.
  102. ↑ Chess in 1924 Chesshistory. Pristupljeno 19. svibnja 2025.
  103. ↑ YUG sim 1924 - 365Chess.com Tournaments 365Chess.com. Pristupljeno 19. svibnja 2025.
  104. ↑ Moscow (1925) chess event Chessgames. Pristupljeno 14. svibnja 2025.
  105. ↑ Moscow, 1925 ChessNotes. Pristupljeno 26. ožujka 2025.
  106. ↑ Nikolai Krylenko Chessgames. Pristupljeno 14. svibnja 2025.
  107. ↑ Russian Chess History by Bill Wall Wall, Bill. Pristupljeno 14. svibnja 2025.
  108. ↑ New York (1927) chess event Chessgames. Pristupljeno 15. svibnja 2025.
  109. ↑ Reuben Fine, The Age of Lasker, The World's Great Chess Games, Crown, 1951., str. 49–60
  110. ↑ Taylor Kingston, Emanuel Lasker: A Reader, Russel Enterprises, Inc., Milford, 2019., str. 302–317
  111. ↑ Chess and Bridge Chesshistory. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  112. ↑ Ilja Majzelis, Sovjetska šahovska početnica, Quality Chess, 2014., str. 7
  113. ↑ Emanuel Lasker MacTutor. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  114. ↑ Common Sense in Chess Britannica. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  115. ↑ Emanuel Lasker - The Complicated Master Chess.orb. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  116. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 270
  117. ↑ Emanuel Lasker vs Jose Raul Capablanca (1935) Fixing a Hole. www.chessgames.com
  118. ↑ Moscow (1936) chess event Chessgames. Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  119. ↑ Palma de Mallorca Interzonal Tournament Chessgames. Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  120. ↑ Spassky - Fischer World Championship Match (1972) Chessgames. Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  121. ↑ Emanuel Lasker and his successors Chessbase. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  122. ↑ Book Review: Lasker's Manual Of Chess - Forward Chess. 10. veljače 2022.
  123. ↑ Ely Culbertson and Chess Chesshistory. Pristupljeno 6. svibnja 2025.
  124. ↑ Ely Culbertson, The Strange Lives of One Man, 1940., str. 552–553
  125. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a master, Dover publications, New York, 2011., str. 282–283
  126. ↑ The chess games of Albert Einstein. www.chessgames.com
  127. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 7–8
  128. ↑ Philosophy of Science Portal: Einstein, the Laskers, and chess. 12. svibnja 2008.
  129. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a master, Dover publications, New York, 2011., str. 7
  130. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, Dover publications, New York, 2011., str. 315
  131. ↑ 5076. Lasker’s last words (C.N. 4705) Chess Notes. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  132. ↑ LEADERS IN CHESS AT LASKER SERVICE; 200 Attend Rites for the Former Champion of the World New York Times. Pristupljeno 17. svibnja 2025.
  133. ↑ Born in Europe, buried in New York: Emanuel Lasker and William Steinitz ChessBase. Pristupljeno 25. ožujka 2025.
  134. ↑ BARLINEK – pamięci Emanuela Laskera Malypodroznik. Pristupljeno 25. ožujka 2025.
  135. ↑ The Playing Strength and Style of Emanuel Lasker. Chess.com. 26. lipnja 2021.
  136. ↑ The Genius of Emanuel Lasker: A Look into the Life and Legacy of the World Chess Champion. www.chessabc.com
  137. ↑ Fred Reinfeld, Reuben Fine, Dr. Lasker's Chess Career 1889–1914, Ishi Press, New York, 2012., str. 13
  138. ↑ Emanuel Lasker MacTutor. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  139. ↑ "Lasker's Successor", Alexander Kotov's article about Viktor Korchnoi Chess.com. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  140. ↑ Crouch, C. (2000.). How to Defend in Chess. Everyman Chess. str. 115.
  141. ↑ Colin Crouch, How to Defend in Chess, Everyman Chess, 2000., str. 115
  142. ↑ Jacques Mieses Quotes AZQuotes. Pristupljeno 7. svibnja 2025.
  143. ↑ Chessmetrics Player Profile: Emanuel Lasker Chessmetrics. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  144. ↑ The Greatest Chess Player of All Time – Part I ChessBase. Pristupljeno 17. svibnja 2025.
  145. ↑ My 60 Memorable Games - Bobby Fischer 2008. 26. studenoga 2008. Prenosi Internet Archive
  146. ↑ 5146. An assessment of Lasker’s personality ChessNotes. Pristupljeno 25. ožujka 2025.
  147. ↑ José Raúl Capablanca, Posljednje šahovske lekcije, Šahovska biblioteka, Beograd, 1991., str. 44
  148. ↑ I tornei di scacchi dal 1880 al 1899. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 4. rujna 2009.
  149. ↑ Bill Wall. Emanuel Lasker. Bill Wall's Chess Page. Pristupljeno 19. travnja 2023.
  150. ↑ I tornei di scacchi dal 1900 al 1909. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 4. rujna 2009.
  151. ↑ I tornei di scacchi dal 1910 al 1919. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 4. rujna 2009.
  152. ↑ I tornei di scacchi dal 1920 al 1929. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 4. rujna 2009.
  153. ↑ I tornei di scacchi dal 1930 al 1939. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 4. rujna 2009.
  154. ↑ London 1883 and 1899. Endgame.nl. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2008. Pristupljeno 29. svibnja 2008.
  155. ↑ I matches 1880./99. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 12. veljače 2020.
  156. ↑ Select the "Career details" option at Jeff Sonas. Chessmetrics Player Profile: Emanuel Lasker (career details). Chessmetrics.com. Pristupljeno 30. svibnja 2008.
  157. ↑ I matches 1900/14. La grande storia degli scacchi. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2019. Pristupljeno 12. veljače 2020.
  158. ↑ I matches 1915/29. La grande storia degli scacchi. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2019. Pristupljeno 12. veljače 2020.
  159. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Wilhelm Steinitz 26 to 8, with 12 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  160. ↑ Lasker beat Gunsberg 4 to 0, with 1 draw. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  161. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Amos Burn 3 to 0, with 1 draw. Chessgames. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  162. ↑ Emanuel Lasker beat Mikhail Chigorin 10 to 3, with 7 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  163. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Siegbert Tarrasch 18 to 4, with 8 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  164. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat David Janowski 25 to 4, with 6 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  165. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Harry Pillsbury 5 to 4, with 4 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  166. ↑ Emanuel Lasker beat Frank Marshall 12 to 2, with 11 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  167. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Carl Schlechter 5 to 2, with 12 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  168. ↑ Emanuel Lasker beat Geza Maroczy 5 to 0, with 2 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  169. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Akiba Rubinstein 2 to 1, with 3 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  170. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Rudolf Spielmann 1 to 0, with 3 draws. Chessgames. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  171. ↑ Classical games: Aron Nimzowitsch beat Emanuel Lasker 1 to 0, with 1 draw. Chessgames. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  172. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Savielly Tartakower 3 to 1, with 3 draws. Chessgames. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  173. ↑ Classical games: Jose Raul Capablanca beat Emanuel Lasker 6 to 2, with 16 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  174. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Richard Reti 3 to 0, with 1 draw. Chessgames. Pristupljeno 12. svibnja 2025.
  175. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Alexander Alekhine 3 to 1, with 4 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  176. ↑ Emanuel Lasker beat Efim Bogoljubov 5 to 1, with 1 draw. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  177. ↑ Classical games: Emanuel Lasker beat Max Euwe 3 to 0. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  178. ↑ Classical games: Mikhail Botvinnik beat Emanuel Lasker 1 to 0, with 3 draws. Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  179. ↑ Chess Interview: Kramnik on the World Champions Itsintheprice. Pristupljeno 9. travnja 2025.
  180. ↑ Lasker English opening Chessgames. Pristupljeno 27. svibnja 2025.
  181. ↑ Emanuel Lasker's Best Games Chessgames. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  182. ↑ Emanuel Lasker: A Reader New in Chess. Pristupljeno 4. svibnja 2025.
  183. ↑ Jacques Hannak, Emanuel Lasker: the life of a chess master, 2011., Dover publications, New York, str. 7
  184. ↑ Emanuel Lasker Chessgames. Pristupljeno 25. travnja 2025.
  185. ↑ Andrew Soltis, Why Lasker Matters, Batsford, 2005., str. 3
  186. ↑ Emanuel Lasker's Best Games Chessgames. Pristupljeno 25. svibnja 2025.
  187. ↑ Hungarian Opening / Lasker Simul Special BookMoves. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  188. ↑ 1.g3 h5 - Laskers Rochadebrecher Chessable. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  189. ↑ Bird Opening: Lasker Variation Lichess. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  190. ↑ Fundamental Chess Openings, Paul van der Sterren, Gambit Publications Ltd, 2021., str. 16.
  191. ↑ C52: Evans gambit, Lasker defence 365Chess. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  192. ↑ French Defense: Classical, MacCutcheon, Advance, Lasker Variation Chess.com. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  193. ↑ B33: Sicilian, Pelikan (Lasker/Sveshnikov) variation 365Chess. Pristupljeno 28. ožujka 2025.
  194. ↑ Sicilian Defense: Lasker-Dunne Attack Chess.com. Pristupljeno 28. ožujka 2025.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Aljehin, Aleksandar Aleksandrovič. 1925. The Book of the New York International Chess Tournament 1924. De Gruyter. Berlin, Boston.
  • Capablanca, José Raúl. 1991. Poslednje šahovske lekcije. Šahovska biblioteka. Beograd.
  • Lasker, Emanuel. 1907. Kampf. Lasker's Publishing Co.. New York.
  • Lasker, Emanuel. 2009. Lasker's Manual of Chess. Russel Enterprises, Inc. Milford. ISBN 188869050X
  • Lasker, Emanuel. 1922. Mein Wettkampf mit Capablanca. De Gruyter. Berlin, Boston. ISBN 978-3-11-268499-3
  • Hannak, Jacques. 2011. Emanuel Lasker: The life of a chess master. Dover publications. Jefferson. ISBN 978-0486267067
  • Kingston, Taylor. 2019. Emanuel Lasker: A Reader. Russell Enterprises, Inc. Milford. ISBN 1949859002
  • Kasparov, Gari. 2003. My Great Predecessors, Part I. Everyman Chess. London. ISBN 9781857443301
  • Forster, Richard; Negele, Michael; Tischbierek, Raj, 2018., Struggle and Victories: World Chess Champion For 27 Years, Exzelsior Verlag, Berlin
  • Forster, Richard; Negele, Michael; Tischbierek, Raj, 2020., Choices and Chances: Chess and Other Games of the Mind, Exzelsior Verlag, Berlin
  • Forster, Richard; Negele, Michael; Tischbierek, Raj, 2022., Labors and Legacy: Chess, Philosophy, and Psychology, Exzelsior Verlag, Berlin
  • Reinfeld, Fred; Fine, Reuben, 2012., Dr. Lasker's Chess Career 1889–1914, Ishi Press, New York
  • Soltos, Andrew. 2006. Why Lasker Matters. B.T. Batsford Ltd. London. ISBN 0713489839
  • Whyld, Ken. 1998. The Collected Games of Emanuel Lasker. The Chess Player
  • Petrović, Slavko. 1972. Emanuel Lasker. Šahovska naklada. Zagreb.
  • Winter, Edward. 1989. Capablanca: A Compendium of Games, Notes, Articles, Correspondence, Illustrations and Other Rare Archival Materials on the Cuban Chess Genius Jose Raul Capablanca, 1888–1942. McFarland. Sjeverna Karolina, London. ISBN 0899504558
  • Winter, Edward. 1981. World Chess Champions. Oxford: Pergamon Press. ISBN 0080240941

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Emanuel Lasker
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Emanuel Lasker
Knjige
Mrežna mjesta
Prethodnik
Wilhelm Steinitz 		Svjetski šahovski prvak
1894. – 1921. 		Nasljednik
José Raúl Capablanca
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Emanuel_Lasker&oldid=7235561"