José Raúl Capablanca

José Raúl Capablanca
Puno ime	José Raúl Capablanca y Graupera
Država	Kuba
Rođenje	1888-11-19 19. studenoga 1888. Havana, Kuba
Smrt	8. ožujka 1942. (53 god.) New York, SAD
Važnija djela	Moja šahovska karijera Osnove šaha
Svjetski prvak	1921. – 1927.
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF HE EB EI DB

José Raúl Capablanca y Graupera (Havana, 19. studenoga 1888. – New York, 8. ožujka 1942.) bio je kubanski šahist, diplomat, autor i treći svjetski šahovski prvak. Bavio se i publicistikom. Bio je poznat po jednostavnoj i dinamičnoj igri te izvrsnoj vještini u završnici. Uzima se za jednog od najvećih šahista u povijesti. Zbog načina igre poznat je i kao „šahovski Mozart”.

Rođen je 1888. u Havani u vojnoj utvrdi Castillo del Príncipe. Otac mu je bio vojni časnik. Šah je naučio igrati kao četverogodišnjak gledajući igre svog oca. S pet godina učlanio se u Havanski šahovski klub, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene dama. Godine 1901., u dobi od 12 godina, pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza rezultatom 4:3 (+4 –3 =6).

Kao dijete učio je od partija američkih šahovskih legendi, Paula Morphyja i Harryja Nelsona Pillsburyja. Kasnije je o Pillsburyju napisao: „Učinak Pillsburyjevih predstava bio je trenutačan. Naelektrizirali su me i uz pristanak roditelja počeo sam posjećivati šahovski klub u Havani.”

Osvojio je naslov svjetskoga prvaka u Havani 1921. godine pobjedivši u meču njemačkog šahista, matematičara i filozofa Emanuela Laskera ne izgubivši niti jednu partiju (+4 –0 =10). Lasker je taj naslov prije Capablance nosio gotovo 27 godina. Naslov prvaka svijeta od Capablance preuzeo je Aleksandar Aljehin 1927. godine u Buenos Airesu (+3 –6 =25). Uz Tarrascha i Laskera, Capablanca se smatra posljednjim velikim predstavnikom klasične epohe šaha, utemeljene na Steinitzovim učenjima.

Brzi uspon

Djetinjstvo

Rođen je 19. studenog 1888. na Kubi, u obitelji vojnog časnika. Kako je naučio igrati šah opisao je u svojim knjigama i novinskim tekstovima:

Nije mi bilo još ni pet godina kada sam jednom slučajno ušao u biro svoga oca i zatekao ga pri igri šaha s jednim gospodinom. Dotad ja uopće nisam vidio šah; figure su me zanimale te sam sljedećeg dana opet došao promatrati igru. Trećega dana dok sam promatrao igru, moj otac, još posve neiskusni novajlija, igrao je skakačem s jednog bijelog polja na drugo bijelo polje. Njegov protivnik, koji očigledno nije igrao bolje, nije to ni primijetio. Moj otac je dobio partiju, a ja sam ga tada nazvao varalicom i počeo ga ismijavati. Poslije manje svađe, kojom prilikom me otac umalo nije istjerao iz sobe, pokazao sam mu što je učinio. On me upitao otkuda i što ja znam o šahu. Odgovorio sam mu da ga mogu dobiti; on je rekao da je to nemoguće jer ja, vjerojatno, čak ni figure ne znam pravilno rasporediti. Pokušali smo igrati i – ja sam dobio. To je bio moj prvi nastup.

Engleski šahist i šahovski pisac William Hartston primjećuje da je ova anegdota neobično slična anedgoti o prvim šahovskim iskustvima Paula Morphyja. Neki izvore navode da je gospodin o kojem Capablanca govori kubanski vojni časnik i političar Francisco de Paula Loño y Pérez koji je u to vrijeme za mnogih poslijepodneva igrao šah s Capablancinim ocem. Perez je od siječnja 1907. do svoje smrti u lipnju iste godine bio je i ministrom rata Kube.

Četverogodišnji Capablanca tijekom šahovske partije s ocem, 1892. godina.

Capabanca je svoj prvi doživljaj šaha opisao riječima:

Iako sam tada imao samo četiri godine, ubrzo sam mogao cijeniti činjenicu da se partija šaha može usporediti s vojnom bitkom – nešto što uključuje napad od strane jednog igrača, a obranu od strane drugog. Radnje ove prirode uvijek su na mene ostavljale dubok dojam. Sjećam se s kakvim sam užitkom slušao priču vojnika o zauzimanju redute ili hvatanju vojske u zamku. Stoga vjerujem da je moja rana i vrlo jaka privlačnost prema igri šaha bila posljedica jedinstvenog sklopa uma koji sam razvio kao rezultat svojega vojnog okruženja, a također i osebujne intuicije.

Capablanca je Emanuela Laskera prvi puta sreo u dobi od 18 godina u njujorškom Manhattan Chess Clubu. Značajan je bio tijek susreta:

(…) Odvedeni smo u kut sobe gdje je muškarac srednjih godina, s poprilično velikom glavom, sjeo ispred ploče diskutirajući jednu partiju u tijeku. Nisam znao nikoga, i nitko nije znao mene. Niski je čovjek bio slušan s očitim respektom onih oko stola. Gledajući s posebnim zanimanjem, iznenadio sam se kad sam vidio kako drugi pristaju na poteze i objašnjenja koja su bila donekle iznad mene. Moja me mladenačka uobraženost natjerala da pomislim da je ono što sam čuo apsurdno i da je mali čovjek bio slab igrač. U jednom ili dva navrata bio sam na ivici da se umiješam kako bih proturječio cijenjenoj personi. Srećom, moja stara navika da gledam, bez riječi, spasila me od krajnje ponižavajućeg iskustva, jer sam nekoliko minuta kasnije predstavljen malom čovjeku, koji je bio ništa manje doli veliki dr. E. Lasker, tadašnji svjetski prvak.

Porijeklo

Malo je poznato o Capablancinom porijeklu, no postoje izvori koji sugeriraju da su Capablancini predci bili talijanskog porijekla. Izvorno prezime obitelji bilo je Cappa Bianca, što znači „bijeli kaput”. To je prezime preoblikovano u Capablanca kada su se doselili u Španjolsku, za vrijeme vladavine Karla IV.

Proboj u svjetski vrh i San Sebastián

Meč s Marshallom 1909.

Godine 1909., s dvadeset godina, Capablanca je dobio meč protiv prvaka SAD-a Franka Marshalla uvjerljivim rezultatom +8 –1 =14. To je bio prvi veliki rezultat Kubanca u njegovoj dugogodišnjoj karijeri. Kako je Marshall tada držao naslov prvaka SAD-a, a ovim porazom nije želio prepustiti taj naslov Capablanci opravdavajući to činjenicom da u to vrijeme Capablanca još nije bio američki državljanin, ovim je pothvatom potonji sebe prozvao prvakom Amerike.

Dvije studije

Ostale su zabilježene samo dvije Capablancine šahovske kompozicije. Prvu je rujanski broj iz 1908. godine časopisa Lasker's Chess Magazine opisao kao „izvorni doprinos i vrlo zanimljivu ratnu varku. Više lijepu nego tešku (...)”. No, Edward Winter točnost objavljenog rješenja dovodi u pitanje.

Capablanca, Lasker's Chess Magazine, 1908.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Unatoč paradoksalno obećavajućoj poziciji za bijelog, ishod je remi.

Capablancina iduća i jedina kompozicija koju je za preostala života skladao, pojavila se 22. siječnja 1910. na stranici 133 šahovskog časopisa The Chess Weekly. Pozicija je dana sljedećim dijagramom.

José Raúl Capablanca, 1910.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Bijeli na potezu dobiva.

Turnir u San Sebástianu 1911.

Marshall je inzistirao da Capablanca sudjeluje na turniru u San Sebastiánu u Španjolskoj 1911. godine. To je bio jedan od najznačajnijih turnira tog vremena; svi vodeći svjetski šahisti, osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera, sudjelovali su u njemu. Capablanca je zaplovio na poznatom brodu RMS Lusitania 8. veljače 1911. godine. Turnir je započeo 20. veljače i trajao do 17. ožujka. Na početku turnira, Ossip Bernstein i Aron Nimcovič zamjerali su sudjelovanje Capablanci zbog toga što dotada nije osvojio niti jedan značajan turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i nagradu za ljepotu (eng. brilliancy prize), Bernstein je potvrdio da je Capablanca vrlo talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimcovič se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu brzopoteznu partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u nazočnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimcoviča na seriju brzopoteznih partija, koje je s lakoćom dobio. Okupljeni su šahisti zaključili da Capablanci nema ravnog u brzopoteznom šahu.

Sudionici turnira u San Sebastijánu.

Capablanca je u konačnici zapanjio cijeli šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu rezultatom od šest pobjeda i jednim porazom. Time je završio ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha. Lasker je tada o Capablanci za njujorški Evening post izjavio:

Svijet bi dobio malo da je postao inženjerom; šahovski svijet time bi sigurno bio siromašniji.

Godine 1911. Capablanca je izazvao Emanuela Laskera na meč za svjetskog prvaka. Lasker je prihvatio izazov, ali i postavio sedamnaest uvjeta za susret. Budući da Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta, susret se nije odigrao sve do 1921. godine.

Publicistika i diplomacija

Od 1912. do 1915. godine Capablanca izdaje šahovski magazin u Havani. U rujnu 1913. dobiva posao u Ministarstvu vanjskih poslova Kube, što mu je omogućilo financijsku sigurnost tijekom ostatka života: „Nije imao posebne dužnosti, ali se od njega očekivalo da djeluje kao neka vrsta veleposlanika, poznate osobe koja će staviti Kubu na kartu gdjegod putovao.”

Nastavak šahovskih aktivnosti

Godine 1913. u Rusiji je održan egzibicijski meč Savorin Cup između Capablance i trojice mladih uzdanica ruskog šaha: Aleksandra Aljehina, Eugena Znosko-Borovskog i Fjodora Dus-Hotimirskog (poznatog po „Zmajevki”, poznatoj varijanti Sicilijanske obrane). Capablanca je odigrao po dvije partije sa svakim, a izgubio je samo jednu – onu protiv Znosko-Borovskog (značajnog ruskog šahista koji je poznat po svojoj knjizi Umjetnost šahovske kombinacije). Capablanca bi turnir bio osvojio tek u slučaju da dobije sve partije, a turnir u suprotnom ide u ruke najbolje plasiranom od ostale trojice. Zato je pobjednik bio Eugene Znosko-Borovski. Ovaj je turnir povijesno značajan i po tome što bilježi prvi susret kasnijih rivala – Capablance i Aljehina, koji će od Kubanca preuzeti titulu 14 godina kasnije.

Capablanca (desno) i Aljehin (lijevo), završna pozicija njihove prve službene partije vidljiva s demonstracijske ploče, Savorin Cup, 1913.

U Beču u ožujku 1914. godine odigrao je konzultacijsku partiju s Richardom Rétijem protiv austrijsko-mađarskog majstora Hugoa Fähndricha i austrijskog majstora i filozofa Arthura Kaufmanna. Partiju su anotirali Réti (Nove ideje u šahu), Capablanca (Moja šahovska karijera) i Lasker (Udžbenik šaha), a uzima se za ogledni primjer kako iskoristiti minimalne prednosti u završnici ograničavajući manevarski prostor protivnikovim topovima forsirajući protivnika na pokretanje vlastitih pješaka.

Prvi susret s Laskerom

Na velikom turniru 1914. godine u Sankt-Peterburgu, uz prisustvo većine svjetski poznatih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske) Capablanca je prvi puta odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovno je osvojio nagradu za ljepotu susretom protiv Bernsteina i ostvario vrlo cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimcoviča i Aljehina. Međutim, Capablanca je zbog Laskerova povratka u drugom dijelu natjecanja završio tek na drugome mjestu, s 13 bodova te svega pola boda manje od prvoplasiranog Laskera. Ipak, pobijedio je Aleksandra Aljehina, koji je završio na trećemu mjestu.

Prema nekim je izvorima i mnogim šahovskim knjigama ruski car Nikola II. nakon turnira proglasio pet dobitnika nagrada za šahovske velemajstore (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla), no nije pronađen izvor prije 1940. koji bi sugerirao da se takav događaj uistinu dogodio.

Raúl Capablanca, 1915.

Život i karijera

Meč s Kostićem u Havani

Kao preludij za prvenstvo svijeta, Capablanca je u proljeće 1919. u Havani odigrao meč sa srpskim majstorom Borislavom Kostićem. Do tog meča njih su dvojica odigrali svega četiri partije i sve su završile remijem. Iako se meč trebao sastojati od osam partija, nakon pete je partije Kostić predao meč. Zanimljivo je da je Sava Gerdec Kostiću jednom rekao: „Señor Capa igra poput Boga i, moj dragi Borise, nije moguće učiniti ništa.” Kostić je odgovorio: „Čini se, Sava, da si u pravu.” Pobjedivši svih pet partija Capablanca će kasnije tvrditi da je bio na vrhuncu upravo u meču protiv Kostića.

Meč za svjetski naslov

Uvidjevši da Capablanca postaje odviše dobar, Emanuel Lasker, tadašnji svjetski prvak, prepustio mu je 1920. godine naslov prvaka rekavši mu:

Nisi stekao naslov preko obrasca izazivača, nego putem svog briljantnog majstorstva.

Sudeći po šahovskim publikacijama toga vremena, nije bilo prihvatljivo da Capablanca postane prvak na ovaj način: osjećalo se da bi Lasker mogao odustati od naslova svjetskog prvaka, ali smatralo se da nije imao pravo imenovati Capablancu prvakom. Kasnije je Lasker, 1920. godine, pristao odigrati meč kao izazivač. Odigrali su susret u Havani 1921. godine i Capablanca je pobijedio Laskera s četiri pobjede uz deset remija i bez poraza (+4 –0 =10). Takav podvig osvajanja titule svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta nije se ponovio gotovo osam desetljeća, sve dok Vladimir Kramnik 2000. godine nije pobijedio Garija Kasparova (+2 –0 =13).

Aktivnosti poslije osvajanja naslova

Novi svjetski prvak imao je prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. godine. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je uvjerljivo bio najbolji, osvojivši prvo mjesto s cijelih 1.5 bod više od najbližeg pratitelja Aljehina. Rezultat koji je ostvario na turniru bio je +11 –0 =4. Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Milan Vidmar, Akiba Rubinstein i Efim Bogoljubov. Najpoznatije su Capablancine partije s tog turnira one protiv Znosko-Borovskog i engleskog šahovskog majstora Freda Yatesa. Tartakower je kasnije o turniru napisao: „…Uza stalni osmijeh, uz šetnju od stola do stola ili uz razgovor sa svojim poznanicima, obavio je señor Capablanca, lako i graciozno, svoj moćni posao…”

Turnir u New Yorku 1924.

Godine 1924. održan je veliki turnir u New Yorku. Ovaj turnir izdvaja se po tome što je na njemu Capablanca doživio prvi turnirski poraz nakon gotovo osam godina izgubivši partiju protiv Richarda Rétija, jednog od vodećih predstavnika tzv. „hipermodernista”. Naime, Capablanca je zadnji puta izgubio partiju 1916. godine protiv Oscara Chajesa. Partija je značajna i zato što ju je Réti otvorio potezom 1.Sf3, uz Englesko otvaranje najznačajnijim „hipermodernim” otvaranjem koje je nazvano njemu u čast, pa se ova partija simbolički uzima kao kraj apsolutne prevlasti konzervativnog (klasičnog) stila igre te se počinju sve češće rabiti tzv. indijske obrane kao što su Kraljeva i Nimcovičeva indijka, ali i do tada sporedna otvaranja poput Sicilijanske obrane, koja će procvat doživjeti neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.^{[nedostaje izvor]}

Rezultat koji je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 –1 =9. Zanimljivo, završio je kao drugi na turniru, iza prvoplasiranog Laskera, a ispred Aljehina. Laskera je Capablanca pobijedio u izravnom susretu.

Sudionici međunarodnog turnira u New Yorku 1924. ispred hotela Alamac.

Capablanca, koji je tada imao 35 godina, nekoliko je dana prije početka turnira u časopisu American Chess Bulletin izjavio da se planira umiroviti i da je zaigrao na turniru samo zato što se radilo o prvom velikom međunarodnom turniru na američkom tlu u 20 godina (poznati turnir u Cambridge Springsu održan je 1904. godine). Također, rekao je da je uvijek spreman braniti titulu, a u slučaju da ju obrani, spreman se potpuno umiroviti bez da time drugim igračima stvara teškoće oko održavanja meča za svjetskog prvaka. Ipak, nakon Laskerove neočekivane pobjede u New Yorku, u srpnju je za iste novine objavio da je prinuđen promijeniti planove jer bi, u slučaju da se umirovi, „naslov svjetskog prvaka išao Laskeru”, što bi vratilo stare probleme organiziranja mečeva za svjetskog prvaka.

Diplomacija i Time

Naslovnica časopisa Time na kojoj je Capablanca, 7. prosinca 1925.

Između šahovskih aktivnosti Capablanca je odrađivao i brojne intervjue. U prosincu 1925. godine dospio je na naslovnicu američkog časopisa Time.

Karijera do gubitka naslova

Godine 1925. održan je turnir u Moskvi na kome je Capablanca osvojio treće mjesto, iza Bogoljubova i Laskera. Na slobodan dan tijekom turnira Capablanca je otputovao sve do Lenjingrada kako bi odigrao simultanku protiv trideset igrača prve kategorije. Nakon napornih pet i pol sati igre postigao je rezultat +18 –4 =8. Među igračima koji su ga pobijedili bio je i budući svjetski prvak, tada 14-godišnji Mihail Botvinik. Botvinik ne samo da pobijedio Capablancu trinaest godina kasnije (AVRO 1938.), već je i postao svjetskim prvakom 1948. godine.

Isječak iz filma Šahovska groznica u kojem je u prvom planu Capablanca.

Tijekom turnira u Moskvi Capablanca je glumio u sovjetskome nijemom filmu Šahovska groznica (eng. Chess Fever) ruskog redatelja Vsevoloda Pudovkina.

Godine 1927. na turniru u New Yorku, igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario osam pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna s 2.5:1.5, Nimcoviča s 3:1 i Marshalla s 3.5:0.5. Osvojio je uvjerljivo prvo mjesto, s čak 2.5 boda ispred Aljehina. Zanimljivo je da su jedino austrijski majstor Rudolf Spielmann (+2 –2 =8) i Estonac Paul Keres (+1 –0 =5) imali nenegativne rezultate protiv Capablance.

Capablanca je u ljeto iste godine otputovao u Južnu Ameriku, a meč s Aljehinom počinjao je u rujnu. U kolovozu 1927. obišao je Brazil i odigrao dvije šahovske simultanke na kojima je potvrdio svoju dominaciju. Na jednoj od njih postigao je briljantnu pobjedu matnom kombinacijom protiv Souze Camposa.

Capablanca je nakon ovako uvjerljivo osvojenog turnira i uspjeha u simultankama postao previše siguran u sebe, podcjenjujući pritom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskoga prvaka. U meč je ušao bez značajne fizičke i teorijske pripreme.

Meč protiv Aljehina

Iste godine odigran je meč za titulu prvaka svijeta između Capablance i Aljehina. Rezultat je, nakon 34 odigrane partije, bio +3 –6 =25 u Aljehinovu korist. Natjecanje je trajalo 73 dana, što ga čini najduljim natjecanjem za naslov svjetskog prvaka ikada održanog. Turnir je poznat i po intenzivnoj uporabi Daminog gambita, što je vjerojatno uzrokovano nedostatkom Capablancine pripreme. Mnogi smatraju kako je Aljehinov bolji psihološki pristup igri pridonio ishodu meča.

Aljehin (lijevo) i Capablanca (desno) na svjetskom šahovskom prvenstvu u Buenos Airesu 1927.

Ovim je turnirom Capablanca izgubio naslov svjetskog prvaka, predavši 34. partiju meča 29. studenog 1927. uz čestitnu notu: „Dragi gospodine Aljehinu, predajem partiju. Vi ste, dakle, prvak svijeta i čestitam Vam na tom uspjehu.” Ipak, Capablanca se nije pojavio na završnoj ceremoniji.

Nakon gubitka naslova

Aljehin od tada počinje izbjegavati mečeve protiv Capablance. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je Capablanca sudjelovao. Nije prihvaćao izazove od Capablance. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Euwea, nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom notingemskom turniru na kojem je sudjelovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati s njim i trijumfirao je u oba izravna susreta.

Po gubitku naslova svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon gubitka titule, u kasno ljeto 1928., osvaja drugo mjesto na turniru u Bad Kissingenu, s jednim bodom iza Bogoljubova, a ispred Rubinsteina, Euwea, Nimcoviča, Rétija, Marshalla i drugih jakih igrača. Dva tjedna iza toga neporažen osvaja prvo mjesto u Budimpešti ispred Marshalla, Spielmanna i drugih, a u ranu jesen iste godine također neporažen osvaja prvo mjesto na značajnom Berlinskom turniru ispred Nimcoviča, Spielmanna, Tartakowera, Rubinsteina, Rétija, Marshalla i Tarrascha. Uspjeh je to koji je nagovijestio kontinuitet dominacije Kubanca i nakon gubitka svjetskog naslova. Godine 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni. U iduće dvije godine osvaja redom prvo i drugo mjesto u Hastingsu (iza Euwea), a potom 1931. turnir u New Yorku.

Nakon ovog turnira Capablancina karijera poprima zaokret i njegova dominacija kratkotrajno kopni; osvojio je tek četvrto mjesto u Hastingsu 1934. i četvrto mjesto na velikom turniru u Moskvi 1935. godine. U britanskome Margateu osvaja drugo mjesto 1935. i 1936. godine. Capablanca ponovno počinje osvajati turnire. Na velikom moskovskom turniru 1936. pobjeđuje Laskera u izravnom susretu. Capablanca je igrao Sicilijansku obranu, navodno na poticaj sovjetskog majstora Jakova Rohlina. Iste je godine osvojio veliki notingemski turniri pobjedivši igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Finea, Reshevskog, Aljehina i Flohra. U Semmeringu 1937. osvaja treće mjesto (iza Keresa i Finea), a 1938. prvo mjesto u Parizu. Dok je iste godine sa svojom suprugom Olgom odsjedao u poznatom hotelu Régina u Parizu (nedaleko čuvenog muzeja Louvre), odigrao je ležernu partiju protiv Saviellyja Tartakowera. Partiju je dobio, a zapis partije poklonio je svojoj supruzi.

Zgrada hotela Régina početkom 20. stoljeća.

Iste je godine na povijesnom turniru koji je sponzorirala nizozemska radiotelevizijska kuća AVRO osvojio sedmo mjesto, a taj se rezultat pripisuje njegovu izrazito naurušenom kardiovaskularnom zdravlju, a neki izvori sugeriraju i to da je u čuvenoj partiji protiv Botvinika Capablanca doživio blagi moždani udar. AVRO turnir simbolički predstavlja prijevojnu točku u povijesti šaha. To je posljednji veliki turnir predratne generacije šahovskih prvaka. Partija u kojoj je Botvinik pobijedio Capablancu uzima se za arhetip dominacije nove generacije šahista, uglavnom sovjetskih, nad starom, koji su bili prvi koji su u šah uveli potpuni sportski profesionalizam i obveznu radnu etiku.

Svoj je rezultat na AVRO turniru Capablanca opisao u argentinskom časopisu El Gráfico:

Na AVRO turniru igrao sam pod fizičkim uvjetima koji su bili apsolutno abnormalni. Iako nisam ažuran u pogledu šahovske literature, otvaranja sam igrao dobro u svim svojim partijama iz jednostavnog razloga jer imam razum. No, nakon prvih tri sata igre, počeo sam osjećati kako mi se glava razdvaja. Bilo je nemoguće za mene misliti i koordinirati ideje. Protiv Finea imao sam dvije dobivene partije; protiv Aljehina sam trebao dobiti jednu partiju; i još jednu protiv Keresa, zahvaljujući poziciji koju sam savjesno gradio. Ipak, u trenutku pretvorbe prednosti u pobjedu, otkrio sam da moj mozak ne funkcionira pa sam nastavio igrati ne svojom glavom, već svojim rukama. Unatoč ljutoj hladnoći Nizozemske u studenom, uronio sam svoju zakrčenu glavu u ledenu vodu da je očistim, ali bez ikakva rezultata... Dakle, sudjelovao sam na AVRO turniru igrajući poput automatona nakon trećega sata i zato je razumljivo kako često nisam uspijevao pobijediti.

Godine 1939. neporažen je osvojio treće mjesto na turniru u Margateu, zadnjem od serije pet turnira u tom gradiću, iza Keresa i Flohra. Ovaj će turnir označiti kraj turnirske karijere Kubanca.

Posljednje godine

Na osmoj šahovskoj olimpijadi u Argentini 1939. godine, Capablanca završava svoju bogatu karijeru sjajnim priznanjem za prvog igrača turnira i osvajanjem individualne zlatne medalje.

Karijera slavnog Kubanca ušla je u legendu i postala temom brojnih šahovskih knjiga. Najznačajniji šahovski povjesničar 20. i 21. stoljeća, Edward Winter, njegovu je karijeru sažeo u svojem monumentalnom djelu Capablanca, koje se i danas smatra jednom od najboljih knjiga o šahu uopće.

Smrt

Dva dana prije njegove smrti 1942. godine vaskularni kirurg dr. A. Schwartzer rekao je Capablanci da je njegov život ugrožen i da pod svaku cijenu izbjegava stres, na što je Capablanca odgovorio da to nije moguće jer su njegova bivša žena i djeca protiv njega započeli sudsku parnicu. Ovaj je detalj otkrio sâm Schwartzer u pismu Capablancinoj udovici Olgi u studenom 1942. godine.

Capablancina supruga Olga prisjeća se:

Bolnica Mount Sinai, 8. ožujka 1942. Capa je bio u nesvijesti. Liječnici su rekli da se nad njim mora izvršiti operacija koja je bila posljednja nada. Predložili su mi da izađem, možda da prošetam. Pozvat će me ako bude potrebno. Potom sam se našla na ulici u blizini ulaza u bolnicu. Nekoliko koraka do ugla. Zaustavila sam se kada sam ugledala zvijezdu na sumračnom nebu. Koje je vrijeme bilo, nisam znala. Činilo se da je zvijezda na časak bljesnula posebnim sjajem. Međutim, najedanput se ugasila. I magla se zgusnula. Zavladala je posebna tišina na nebu. Na ulici. U mojem srcu. Znala sam da je Capa umro.

Dok je promatrao ležernu partiju u Manhattan Chess Clubu, Capablanci je naglo pozlilo. Zatražio je pomoć u skidanju kaputa i ubrzo nakon izgubio svijest. Žurno je prevezen u Mount Sinai Hospital, u bolnicu u kojoj je Lasker preminuo godinu dana ranije. Capablanca je preminuo idućeg jutra, 8. ožujka 1942. godine, a kao uzrok smrti navodi se moždani udar uzrokovan nasljednom hipertenzijom.

U potpunoj autopsiji koju su proveli liječnici Moschcowitz, Prill i Levin uočeno je kako je Capablancin desni talamus bio gotovo potpuno uništen, a na njegovom se mjestu nalazio hematom duljine i širine oko 5 cm. Ventrikularni sustav bio je preplavljen krvlju. Također, Capablancin je srčani mišić bio mase oko 500 g, što je za gotovo 200 grama više od zdravog srca.

Capablancin sprovod održan je tjedan dana kasnije, 15. ožujka 1942., a za sprovod se osobno pobrinuo predsjednik Kube Fulgencio Batista.

Lasker je jednom o Capablanci rekao:

Poznavao sam mnoge šahiste, ali među njima bio je samo jedan genij: Capablanca! Njegov je ideal bio pobijediti manevriranjem. Capablancina genijalnost otkriva se u njegovom ispitivanju protivnikovih slabih točaka. Njegovom oštrom oku ne može pobjeći ni najmanja slabost protivnika.

Iako su bili neprijatelji za šahovskom pločom te nimalo bliski izvan nje, rivalstvo Joséa Capablance i Aleksandra Aljehina ostaje kao jedno od najvećih u povijesti. Nakon smrti Capablance, Aljehin je odao počast legendarnom Kubancu riječima:

Capablanca je prerano otet iz svijeta šaha. Njegovom smrću izgubili smo velikog šahovskog genija čijega sličnog više nikada nećemo vidjeti.

Stil igre

Mnogi ističu kako je Capablanca, unatoč slabijoj teorijskoj pripremi, bio izuzetno učinkovit zbog izrazito visoke točnosti igre u jednostavnim, tipičnim pozicijama. Odlikovao se jednostavnom, dinamičnom igrom i dao velik doprinos općoj šahovskoj teoriji. U svojim je djelima izrazio golemu važnost temeljnih šahovskih principa kao putokaz u rasuđivanju određene pozicije. Mnoge je pozicije s lakoćom uspijevao reducirati i dovesti ih u slične onima u kojima se već našao, pa je tako vrlo često pobjeđivao u konačnicama, po čemu je i danas poznat. Također, prvi je istaknuti šahist koji je prije sve teorije preporučavao početnicima da šah počinju učiti od konačnice.^{[nedostaje izvor]} U knjizi Posljednje šahovske lekcije piše: „Onaj tko čita ovu knjigu, čita opet i opet, i svaki put sve pažljivije, vidi da se ovdje ne objašnjavaju velike kombinacije i blistave partije, već sasvim jednostavne stvari koje se mnogima ne čine baš tako važnim.”

Zanimljivo, upravo je Alekseja Troickog Capablanca smatrao najvećim kompozitorom konačnica. O konačnicama je rekao: „Proučavanje konačnica nije korisno samo za sebe. Ono razvija razumijevanje pozicije, opće razumijevanje šaha i povećava u cjelini razinu igre šahista.”

On je također šahovski prvak s najmanjim brojem pogrešaka po broju poteza, što ipak ne čudi s obzirom na to da je osam godina (1916. – 1924.) bio neporažen, pa je upravo zbog toga prozvan šahovskim strojem. Unatoč tome, uvriježeno je mišljenje da je Capablanca u svojim partijama činio sitne nepreciznosti uslijed nedostatka tjelesne i teorijske pripreme. Ovu je tezu u svojoj prvoj knjizi Moji veliki prethodnici zagovarao Garry Kasparov, no ovo je uočio i Aljehin te o tome pisao nakon njihova meča u Buenos Airesu 1927. godine.

Mnogi velikani šaha poput Laskera, Botvinika, Fischera i Karpova smatrali su Capablancu najvećim igračem svih vremena.

Neki šahisti smatraju, u prvom redu Botvinik, da se pad u kvaliteti igre Kubanca 1930-ih može pripisati nedovoljnim radom na igri, ali i u padu sposobnosti računanja kratkih, ali brojnih varijanti. Capablanca svoj pozicijski stil igre tijekom života uglavnom nije mijenjao. Zanimljivo je da je Garry Kasparov povezao Laskerovu šahovsku vitalnost s postupnom promjenom njegova stila igre tijekom njegova života, dok je pad snage Kubanca 1930-ih povezao s njegovom nevoljkošću da promijeni svoj stil. Taj je proces nazvao kalcifikacijom šahovskog stila.^{[nedostaje izvor]}

Za njegove se nasljednike po stilu igre uzimaju Mihail Botvinik, Bobby Fischer, Anatolij Karpov te Norvežanin Magnus Carlsen.^{[nedostaje izvor]}

Njegov je način igre opisao Vladimir Kramnik, usporedivši ga s Mozartom:

Capablancu možemo usporediti s Mozartom, čija se šarmantna glazba doimala kao glatki tok. Imam dojam da Capablanca nije ni znao zašto mu je draži ovaj ili onaj potez, samo je pomicao figure rukom. Da je puno radio na šahu, možda bi igrao lošije jer bi počeo pokušavati shvatiti stvari. Ali Capablanca nije morao ništa shvatiti, samo je morao pomicati figure!

Rezultati mečeva i turnira

godina	protivnik	ishod	mjesto	rezultat		bilješke
1901.	Juan Corzo	pobjeda	Havana	7 : 6	+4 −3 =6	Corzo je bio tadašnji prvak Kube.
1909.	Frank James Marshall	pobjeda	New York	15 : 8	+8 −1 =14
1912.	Charles Jaffe	pobjeda	New York	2½ : ½	+2 −0 =1
1912.	Oscar Chajes	pobjeda	New York	1 : 0	+1 −0 =0
1913.	Richard Teichmann	pobjeda	Berlin	2 : 0	+2 −0 =0
1913.	Jacques Mieses	pobjeda	Berlin	2 : 0	+2 −0 =0
1913.	Eugene Znosko-Borovski	remi	Sankt Peterburg	1 : 1	+1 −1 =0	Turnir (Savorin Cup) sastojao se od tri meča protiv trojice ruskih majstora. U slučaju maksimalna učinka (6/6), pobjeda ide Capablanci, a inače najbolje rangiranom od trojice ruskih majstora. Turnir je osvojio Znosko-Borovski.
1913.	Aleksandar Aljehin	pobjeda	Sankt Peterburg	2 : 0	+2 −0 =0
1913.	Fedor Dus-Khotimirski	pobjeda	Sankt Peterburg	2 : 0	+2 −0 =0
1914.	Ossip Bernstein	pobjeda	Moskva	1½ : ½	+1 −0 =1
1914.	Savielly Tartakower	pobjeda	Beč	1½ : ½	+1 −0 =1
1914.	Arnold Aurbach	pobjeda	Pariz	2 : 0	+2 −0 =0
1919.	Borislav Kostić	pobjeda	Havana	5 : 0	+5 −0 =0
1921.	Emanuel Lasker	pobjeda	Havana	9 : 5	+4 −0 =10	Osvojeno svjetsko prvenstvo u šahu
1927.	Aleksandar Aljehin	poraz	Buenos Aires	15½ : 18½	+3 −6 =25	Izgubljeno svjetsko prvenstvo u šahu.
1931.	Max Euwe	pobjeda	Nizozemska	6 : 4	+2 −0 =8	Euwe je bio svjetski prvak od 1935. do 1937.

Rezultati na značajnijim turnirima

• San Sebastián, 1911. (1. mjesto),
• Sankt Peterburg, 1914. (2. mjesto),
• Rice Memorial, 1916. (1. mjesto)
• New York, 1918. (1. mjesto),
• London, 1922. (1. mjesto),
• New York, 1924. (2. mjesto),
• Moskva, 1925. (3. mjesto),
• New York, 1927. (1. mjesto),
• Bad Kissingen, 1928. (2. mjesto)
• Barcelona, 1929. (1. mjesto)
• Carlsbad, 1929. (2. mjesto),
• Moskva, 1935. (4. mjesto),
• Moskva, 1936. (1. mjesto)
• Nottingham, 1936. (1. mjesto)
• AVRO turnir u Nizozemskoj, 1938. (7. mjesto)
• Margate, 1939. (3. mjesto)
• Buenos Aires (šahovska olimpijada), 1939. (pojedinačno zlatno odličje)

Zanimljivosti

• Postoji legenda da je u jednome trenutku za vrijeme turnira u Karlsbadu 1929. godine, u partiji protiv Friedricha Saemischa, Capablancina prelijepa žena ušla u salu, i da se on toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i konja i partiju.
• Capablanca je imao snažan interes za klasičnu glazbu baroknog i klasičnog perioda. Olga Capablanca prisjeća se: „Capin glazbeni ukus bio je puno stroži od mog. Bach mu je bio najdraži, a zatim su došli Mozart i Beethoven, dok sam ja preferirala modernije skladatelje. Oboje smo obožavali simfonijske orkestre, ali dok sam ja bila ravnodušna prema komornoj glazbi, po Capinom je mišljenju gudački kvarter bio najviši izražaj glazbe.“
• Postoje anegdote da Capablanca u svojoj mladosti nikad nije učio otvaranja iz šahovskih knjiga (što šahovski povjesničari dovode u pitanje), no pouzdano se smatra da je u djetinjstvu zanemario veći opseg teorije otvaranja i posvetio se konačnicama. To što je postao svjetski prvak usprkos toj činjenici čini ga vjerojatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikada živio.
• Sudjelovao je na 29 velikih turnira uz fantastičan učinak: osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.
• U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318 =249 –34. Niti jedan drugi majstor nije ostvario tako mali broj poraza. Nije izgubio niti jednu turnirsku partiju od 1916. to 1924., odigravši 63 partije bez poraza, zbog čega je prozvan „šahovskim strojem“.
• Godine 1965. Bobby Fischer trebao je nastupiti na Memorijalu Capablance u Havani. Međutim, tadašnja američka vlada, zbog napetih odnosa s Kubom koji su kulminirali krizom 1962., odbila mu je izdati vizu za tu zemlju. Fischer je ipak nastupio, dojavljujući poteze iz SAD-a, osvojivši drugo mjesto skupa s Gellerom i Ivkovom, a iza Smislova. U prenošenju poteza preko Telexa i da bi prijenos tekao nesmetano, osobno se pobrinuo Capablancin sin, dr. José Raúl.

Znamenite partije

• Capablanca – Corzo, Havana, 1901.
• Marshall – Capablanca, New York, 1909.
• Capablanca – Bernstein, San Sebastián, 1911.
• Capablanca – Molina, Buenos Aires, 1911.
• Capablanca – Price, London, 1911.
• Mieses – Capablanca, Berlin, 1913.
• Capablanca – Teichmann, Berlin, 1913.
• Capablanca – Mieses, Berlin, 1913.
• Nimcovič – Capablanca, Riga, 1913.
• Capablanca – Aljehin, Sankt Peterburg, 1913.
• Bernstein – Capablanca, Moskva, 1914.
• Capablanca – Villegas, Buenos Aires, 1914.
• Capablanca – Lasker, Sankt Peterburg, 1914.
• Capablanca – Janowski, Sankt Peterburg, 1914.
• Janowski – Capablanca, New York, 1916.
• Capablanca – Marshall, New York, 1918.
• Capablanca – Fonaroff, New York, 1918.
• Marshall – Capablanca, New York, 1918.
• Capablanca – Kostić, Havana, 1919.
• Capablanca – Winter, Hastings, 1919.
• Lasker – Capablanca, Havana, 1921.
• Capablanca – Znosko-Borovski, London, 1922.
• Capablanca – Tartakower, New York, 1924.
• Capablanca – Yates, New York, 1924.
• Capablanca – Bogoljubov, Moskva, 1925.
• Nimcovič – Capablanca, New York, 1927.
• Capablanca – Spielmann, New York, 1927.
• Capablanca – Colle, Barcelona, 1929.
• Capablanca – Treybal, Karlsbad, 1929.
• Kevitz – Capablanca, New York, 1931.
• Sergeant – Capablanca, Margate, 1935.
• Lasker – Capablanca, Moskva, 1936.
• Capablanca – Tartakower, Pariz, 1938.
• Capablanca – Golombek, Margate, 1939.
• Capablanca – Trompovski, Margate, 1939.

Citati

Capablancini citati

• Za umnu sferu šah znači isto što i sport za fizičko usavršavanje: ugodan način vježbanja i razvijanja pojedinih osobina čovjekove prirode. Šah treba promatrati i s društvene točke gledišta još i zato što čovjek, naučivši igrati šah, dobiva za cijeli život način da ugodno provede vrijeme posvetivši mnoge satove omiljenoj umjetnosti. U našem svijetu nema puno tako dobrih načina, kao što je šah, da se odahne i zaboravi na trenutak svakidašnje brige. Mnogo sam godina promatrao kako veliki broj liječnika, pravnika i poslovnih ljudi provodi večeri u šahovskom klubu da bi odahnuli i oslobodili se tereta koji im je nametnut radom.
  • Posljednje šahovske lekcije (1966.)
• Kako biste poboljšali svoju igru, morate proučiti konačnicu prije svega ostalog, jer dok se konačnice mogu proučavati i savladati same, središnjica i otvaranje moraju se proučavati u relaciji s konačnicom.
  • Posljednje šahovske lekcije (1966.)
• Bez sumnje, naša je igra, kako se igra danas, srednjovjekovna po svome karakteru. To je ratnička i dvorska igra, što se može vidjeti iz naziva i djelovanja figura. Šah je bio igra kraljeva, a danas je kralj igara. Može se reći da pješaci predstavljaju stražare, koji pokrivaju i bore se ispred vitezova, lovaca i plemića. Vitezovi, lovci, kralj i dama sami su po sebi razumljivi, dok topovi ili kule predstavljaju uporišta plemića. Pa i ako su sve te titulirane osobe nestale iz mnogih zemalja svijeta, igra šaha ostala je igra društvenog ugleda koja zahtijeva najveći napor ljudskoga uma.
  • Šahovska početnica (1935.)
• Žrtve su ispravne tek kada su jedino sredstvo za dobivanje partije ili kada su sredstvo za dobivanje partije na najbrži i najsigurniji način, ali u svim drugim slučajevima trebale bi se izbjegavati.
• Korisno je zapaziti da neiskusni šahisti često imaju pogrešnu predodžbu o žrtvama. Takvi su potezi veličanstveni ako su najjači od svih mogućih, ali ni najmanje nisu veličanstveni ako postoji način da se odigra jače. Majstor, samo ako je istinski umjetnik, traži savršenstvo, a ne vatromete, čiji je glavni cilj skrenuti protivnika s pravog puta.
  • Posljednje šahovske lekcije (1966.)
• Mnogo je toga u posljednjih nekoliko godina napisano o hipermodernizmu u šahu. U otvaranju, taktike nekih takozvanih hipermodernista ponešto su drukčije od taktika korištenih ranije. Strateški principi, međutim, ostaju isti. Temeljni strateški principi nikada se ne mijenjaju, ali njihov način primjene ne mora uvijek biti isti.
  • Početnica šaha (1934.)
• Nema sumnje da mnogim ljudima ova partija nije zapela za oko; što se mene tiče, priznajem da je malo partija koje su me toliko dojmile. Mišljenja sam da se radi o remek-djelu, spomeniku veličanstvene preciznosti. Svih 38 poteza veliki je ruski stručnjak uvijek igrao točan potez – najbolji! Ova je partija klasični primjer, koji zauvijek treba sačuvati, kako bi se šah trebao igrati. (O partiji Rubinsteina i Schlechtera 1912.)
  • Capablanca Magazine (1912.)
• Maróczy ima više od 70 godina i koliko ja znam živi u Budimpešti, glavnom gradu Mađarske, zemlje u kojoj je rođen. Maróczy je po struci inženjer i u tom je svojstvu aktivno sudjelovao u izgradnji jednog od budimpeštanskih akvadukta. (...) Kao šahistu nedostajalo mu je malo mašte i agresivnog duha. Njegova pozicijska procjena, najveća kvaliteta pravog majstora, bila je izvrsna. Vrlo precizan igrač i visoki umjetnik konačnice, proslavio se kao stručnjak za damske završnice.
  • Lecciones elementales de ajedrez (Madrid, 1973.).
• Započinjanje napada na kraljevoj strani, što je opravdano s obzirom na rezultat meča. Laskerova politika tijekom ove partije je dobra, ali zašto je Schlechter, kojemu je trebao samo remi, igrao tako divlju partiju, može se objasniti samo činjenicom da možda nije bio zadovoljan dobiti meč pukom slučajnošću, što se pokazalo kao slučaj u petoj partiji. (O desetoj partiji meča Lasker–Schlechter, 1910. godine.)
• Što je neki igrač slabiji, to mu se čini da je snaga skakača veća, ali kako igrač napreduje u snazi, tako je za njega vrijednost lovca sve očiglednija i tako se povećava i njegovo vrednovanje lovca u odnosu na skakača.
  • Osnove šaha (1920.)
• Šah je vrlo logična igra i onaj koji može rasuđivati više logički i duboko trebao bi pobijediti.
• Odstupimo od znanosti. Šah nikada ne može dosegnuti svoj vrhunac slijedeći stazu znanosti... Pretvorimo, stoga, borbu tehnike u bitku ideja.
  • Capablancinih sto najboljih partija (1947.)
• Šah je nešto više od igre. To je intelektualna djelatnost koja ima određenih umjetničkih kvaliteta i mnogo znanstvenih elemenata. To je isto tako sredstvo daljnjeg učvršćivanja društvenih i duhovnih veza, srdačnih odnosa među narodima.
  • Posljednje šahovske lekcije (1966.)

Drugi o Capablanci

Ruski i sovjetski šahist i šesti svjetski šahovski prvak Mihail Botvinik rekao je o Capablanci sljedeće: 

• Mislim da je Capablanca imao najveći prirodni talent. Kada veliki pijanist svira, mi ne čujemo odvojene note, nego čujemo glazbenu sliku. Tako isto Capablanca nije stvarao odvojene poteze – stvarao je šahovsku sliku. Nitko se s njime u tome ne može usporediti.

Njemački šahovski velemajstor Jacques Mieses usporedio je stilove Laskera i Capablance:

• Mnogi znalci kažu da postoji određena sličnost između Capablancina stila i stila svjetskog majstora Laskera. Možda u tome ima istine. Laskerov je stil bistra voda, ali s kapljicom otrova koja ju zamućuje. Capablancin je stil možda još jasniji, ali mu nedostaje ta kap otrova.

Češki šahist židovskog porijekla Richard Réti usporedio je igru Paula Morphyja i Capablance:

• Svestranim studiranjem Capablancinih partija spoznao sam konačno da on, umjesto Morphyjeva principa, koji teži što bržem razvoju figura, slijedi princip da svakoj poziciji koja nastane na ploči pronađe odgovarajući plan, kojem će u tijeku partije sve ostalo biti podređeno. Svaki potez koji ne doprinosi realizaciji zamišljenog plana, pa bio on i razvojni potez, predstavlja gubitak tempa.
  • Nove ideje u šahu (1922.)

Američki šahovski velemajstor Reuben Fine o Capablanci je rekao:

• Capa je bio savršen primjer majstora intuitivnog tipa, koji vidi da je potez dobar, ali ne zna objasniti zašto. Sjećam se priče koju mi ​​je ispričao jaki amater iz Meksika, kojemu se Capa jednom ponudio da ga podučava. Gospodin je bio presretan i odmah se sutradan pojavio na satu. ‘U sicilijanskoj obrani’, objasnio je Capa, ‘nakon 1.e4 c5 najbolji potez je 2.Se2. ‘Zašto?’ – ‘No importa’, nije važno; to je najbolji potez.’ I to je bilo otprilike sve što je jadni amater mogao saznati; bio je to najbolji potez i to je bilo sve. Capina prosudba obično je bila ispravna, pa je ta apsolutna sigurnost u sebe bila neprocjenjiva vrijednost.

Američki šahist i jedanaesti svjetski šahovski prvak, Bobby Fischer, u radijskom je intervjuu 2006. godine o Capablanci rekao:

• Morphy i Capablanca imali su ogroman talent, njih su dvojica moji favoriti. I Steinitz je bio jako velik. Aljehin je bio sjajan, ali nikada nisam bio njegov veliki obožavatelj. Možda je to samo moj ukus. Puno sam proučavao njegove partije, ali više volim Capablancu i Morphyja. Aljehin je imao prilično težak stil, Capablanca je bio puno briljantniji i talentiraniji, posjedovao je pravi lagani dodir. Svi s kojima sam razgovarao, a koji su vidjeli Capablancu kako igra, još uvijek govore o njemu sa strahopoštovanjem. Kad biste mu pokazali bilo koju poziciju, odmah bi vam rekao pravi potez. Kad sam pedesetih godina odlazio u Manhattan Chess Club, tamo sam susreo mnogo starijih ljudi koji su poznavali Capablancu, jer je on dolazio u Manhattan klub u četrdesetima – prije nego što je umro u ranim četrdesetima. Sa strahopoštovanjem su govorili o Capablanci. Nikada nisam vidio da se o nekom šahistu tako govori, ni prije ni poslije. Capablanca je stvarno bio fantastičan. Ali čak je i on imao svoje slabosti, pogotovo kada bi preigravali njegove partije s njegovim bilješkama, davao bi izjave poput ‘Moja igra i ostatak partije ne bi se mogli poboljšati.’ Ali onda igrate kroz poteze i vidite da to uopće nije istina. Ali ono što je bilo sjajno kod Capablance je to što je stvarno govorio ono što misli, govorio je ono što je vjerovao da je istina, govorio je ono što je osjećao.

Capablancina supruga Olga u predgovoru postumno objavljene knjige Posljednje šahovske lekcije piše:

• Oni dijelovi rukopisa, koji nisu imali čisto tehnički karakter i koje sam mogla razumjeti, oduševljavali su me jednostavnošću i točnošću opisivanja. Neprestano se u njima sretalo nešto osobno, iskreno i kao i uvijek očaravajuće, neprestano je u njima blistao humor. ‘Znaš – rekla sam – ti bi bio zapažen pisac. Tako ti lako ide taj rad.’ Capa se nasmijao: ‘Ne volim pisati. Čak su i pisma za mene kazna. Pa ti znaš da ih pišem što je moguće kraće. Ali, nekako ćemo napisati knjigu – ako mi ti pomogneš.’ Taj dan ipak nije došao. Ovo što vidite pred sobom naš je jedini zajednički rad. S njim su vezane moje najsretnije uspomene. Ni on ni ja nismo ni pomišljati da će on vrlo brzo otići tamo odakle nema povratka.

U jednom intervjuu prisjećala se osobnosti svojega supruga:

• Capa nikada nije plesao. Zamišljam da je to imalo veze s prilično čednim aspektom njegove prirode, njegovoj sklonosti privatnosti, njegovoj udaljenosti. Priznao je da mu nije stalo do toga da plešem jer je određena familijarnost bila neizbježna u načinu na koji su ljudi plesali zajedno. Nikada od tada nisam plesala, iako sam prije mogla plesati cijelu noć. (...) Nije bio religiozan. Čistoća, moralna i fizička, bile su među Capinim izvanrednim karakteristikama. Besprijekoran, gotovo elegantan, u svojim osobnim navikama, Capa nikada nije koristio proste riječi; niti je volio promiskuitetne priče. Čak su mu i tračevi bilo koje vrste bili neukusni.

Godine 1936. o svom je suprugu napisala:

• Bio je krajnje tajnovit i ponosan te je radije boravio sam, iako bi, kada je to bilo potrebno i kako je zahtijevala njegova diplomatska funkcija, znao biti izuzetno šarmantan i zanimljiv. Izbirljive londonske novine opisivale su ga kao najbolje odjevenog i najzgodnijeg među njegovim kolegama. On je, međutim, bio potpuno nezainteresiran za publicitet koji ga je pratio kamo god bi krenuo. U njegovoj odbačenoj pošti pronašla sam pozivnice maharadža, pisma iz kuće Marlborough i od nekoliko tadašnjih poznatih ličnosti. Ostao je vrlo povučen čovjek, uvijek pristojan, pažljiv, ali i neuhvatljiv u onoj mjeri u kojoj je to uopće bilo moguće za svjetski poznatog čovjeka. Njegov je stav bio tipičan za europsku visoku klasu, izbjegavanje publiciteta. Vrlo često ne bi ni kupio novine u kojima je bio neki zgodan članak o njemu. Kada bih to primijetila, samo bi slegnuo ramenima. ‘Kada bih skupljao i čuvao sve novine koje su bile dovoljno ljubazne da mi posvete nešto svog prostora, morao bih kupiti kuću samo da ih u nju smjestim.’ Kasnije sam otkrila da je sačuvao svaku poruku koju sam mu napisala. Za mene je imao drukčija pravila – to je i sam izjavio nekoliko puta. Možda najljepša stvar koju mi je rekao bila je: ‘Ti si jedina osoba koja ne ometa moju samoću’. S posebnim čovjekom poput Cape moralo se znati kada treba šutjeti, kadikad i danima. Zatim, ako bi mu se raspoloženje promijenilo, trebalo je samo pronaći teme koje bi ga zanimale. Vidjeti to posebno zeleno svjetlo u njegovim očima, rijetku i neobičnu svjetlost koja bi ukazivala na njegov interes i pažnju, bio je najljepši osjećaj koji sam poznavala.

Američki romanopisac i scenarist Raymond Chandler u svojoj je knjizi The high window (Visoki prozor) iz 1942. godine napisao:

• Bila je noć. Otišao sam kući, obukao svoju staru kućnu odjeću, postavio šahovske figure, smiješao piće i preigrao još jednu Capablancinu partiju. Trajala je pedeset i devet poteza. Prekrasan, hladan, nemilosrdan šah, gotovo jeziv u svojoj tihoj neumoljivosti. Kad se svršilo, neko sam vrijeme slušao kroz otvoren prozor i mirisao noć. Zatim sam odnio čašu u kuhinju, isprao je i napunio ledenom vodom te stao za sudoper, ispijajući je i gledajući se u zrcalo. ‘Ti i Capablanca’, rekao sam.

Jugoslavenski novinar, šahist i književnik Vasilije Medan u predgovoru prvog jugoslavenskog izdanja knjige Moja šahovska karijera (1937.) piše:

• José Raúl Capablanca ime je najviše spominjano od 1911. godine do danas. Ono je najčešće stavljano pored imena Philidora, Morphyja i Steinitza, tih najvećih šahovskih genija. Dvadeset i šest godina prošlo je od sansebastijanskog turnira kada je cijeli svijet zastao, zadivljen, pred imenom Joséa Raúla Capablance, 22-godišnjeg sina Kube, zemlje sunca. San Sebastián darovao je Raúlu Capablanci pehar pobjede ništa manje vrijedan onoga koji je Hastings 1895. godine stavio pred Harryja Nelsona Pillsburyja. Otada njegovo ime svijetli najjasnijom svjetlošću. Snagom svoga genija on u šahovske partije užljebljuje kristale,  kao kakav draguljar drago kamenje u plemeniti metal. Njegove partije ne sadrže mistiku, ne sadrže mrak. Pune su sunca, kao Kuba. Njegovo ime raste toliko uvis da upravo dobiva sve atribute jedne legendarne ličnosti. (...) Capablanca je neosporno najveći živi šahovski dar. Uostalom, to svi priznaju. Ali taj dar nije od one vrste koja se sreće po desetljeće, već po stoljeće. Istina, i Lasker je jedan šahovski div, i Aljehin je jedan gorostas, ali Capablanca je sav svijetao. U njegovim partijama nema ni traga od one Laskerove brutalnosti, od onoga grubijanstva kojim Lasker pobjeđuje, čak i u izgubljenim pozicijama, svoje protivnike. U Capablancinim partijama nema, isto tako, ni mrve one kompliciranosti jednoga Aljehina koja ide do razine na kojoj čovjeku mozak mora zastati. Ne, Capablancine partije su odmor, osvježenje. Njegove poteze svi razumiju, ali tek onda kada ih je on odigrao. Predbacivali su mu da je suh i jednostavan. Baš isto onako kako su ljudi govorili da Zmajeve pjesme nisu visoka umjetnost. Iz Capablancinih partija, kao iz pjesama Zmajevih, izbija jedna rijetka svježina, jedna neobična vedrina, jedno snažno okrijepljenje. To ga, kao umjetnika, izdiže iznad svih njegovih suvremenika.

Otvaranja nazvana po Capablanci

• Capablancina varijanta tzv. Ortodoksne obrane u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 b6 8.cxd5 exd5 9.Lb5;
• Capablancina varijanta u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 c6 8.Ld3 dxc4 9.Lxc4 Sd5;
• Capablancina varijanta Damine indijke: 1.d4 Sf6 2.c4 e6 3.Sf3 b6 4.g3 Lb7 5.Lg2 Lb4+ 6.Ld2 Le7 7.O-O O-O 8.Sc3.
• Capablancina varijanta Nimcovičeve indijke (danas češće nazivana „klasičnom varijantom“): 1. d4 Sf6 2. c4 e6 4. Sc3 Lb4 5.Dc2;
• Capablancina varijanta Engleskog otvaranja: 1.Sf3 d5 2.c4 c6 3.b3 Sf6 4.Lb2 Lg4;
• Capablancina (Klasična) varijanta Caro-Kanna: 1.e4 c6 2.d4 d5 3.Sc3 (ili 3.Sd2) dxe4 4.Sxe4 Lf5.

Djela

U ovom se odjeljku mogu naći sva Capablancina šahovska djela (izuzimajući razne bilješke koje je za života pisao za nekoliko američkih i kubanskih šahovskih časopisa).

• Udžbenik na španjolskome jeziku (engl. A textbook in the Spanish language), 1913.
• Početnica šaha (šp. Cartilla de Ajedrez), 1913.
• Knjiga Međunarodnog majstorskog turnira u Havani, 1913. (engl. The Book of the Havana International Masters' Tournament, 1913), 1913.
• Moja šahovska karijera (engl. My Chess Career), autobiografija, 1920.
• Osnove šaha (engl. Chess Fundamentals), 1921.
• Šahovski meč za svjetsko prvenstvo odigran u Havani između Josea Raula Capablance i dr. Emanuela Laskera: s uvodom, rezultatima svih partija koje je komentirao prvak, zajedno sa statističkim podatcima i biografijama dvojice majstora (engl. The World's Championship Chess Match Played at Havana Between Jose Raul Capablanca and Dr. Emanuel Lasker: With an Introduction, the Scores of All the Games Annotated by the Champion, Together with Statistical Matter and the Biographies of the Two Masters), 1921.
• Šahovska početnica (engl. A Primer of Chess), 1935.

Postumno:

• Posljednje šahovske lekcije (eng. Last Lectures), 1967.

Literatura

• Capablanca, José Raúl. 1986. Moja šahovska karijera. Sportska knjiga. Beograd. ISBN 8671070247
• Capablanca, José Raúl. 1991. Poslednje šahovske lekcije. Šahovska biblioteka. Beograd.
• Capablanca, José Raúl. 1979. Osnove šaha. Sportska knjiga. Beograd.
• Lasker, Emanuel. 1922. Mein Wettkampf mit Capablanca. De Gruyter. Berlin, Boston. ISBN 978-3-11-268499-3
• Golombek, Harry. 1947. Capablanca's Hundred Best Games of Chess. G. Bell and Sons
• Chernev, Irving. 1982. Capablanca's Best Chess Endings: 60 Complete Games. Dover publications
• Hooper, David. 1975. The unknown Capablanca. Batsford
• Winter, Edward. 1989. Capablanca: A Compendium of Games, Notes, Articles, Correspondence, Illustrations and Other Rare Archival Materials on the Cuban Chess Genius Jose Raul Capablanca, 1888–1942. McFarland. Sjeverna Karolina, London. ISBN 0899504558
• Sanchez, M. A. 2015. Jose Raul Capablanca: A Chess Biography. McFarland. Sjeverna Karolina, Jefferson. ISBN 0786470046

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi José Raúl Capablanca

Wikicitati imaju zbirke citata o temi José Raúl Capablanca

Knjige

• Moja šahovska karijera (My chess career)
• Osnove šaha (Chess fundamentals)
• Šahovska početnica (A primer of chess)
• Posljednje šahovske lekcije (Capablanca's last chess lectures)

Mrežna mjesta

• Šahovska karijera Capablance
• Biografija na Chesscorner.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
• Jose Capablanca: download 240 njegovih partija u formatu .pgn
• Capablancine partije na muljadi.org
• 50 prelomnih pozicija u njegovim partijama
• Laskerov šahovski magazin (veljača 1905.) objavljuje članak o Capablanci sa 16 godina
• Šahovske anegdote (eng. Chess Anecdotes)
• Genij i princeza
• Capablancin životopis
• Knjige o Capablanci

Videozapisi

• Intervju Capablance i Euwea
• Rijetke snimke Capablance

---

Prethodnik Emanuel Lasker

Svjetski šahovski prvak 1921. – 1927.

Nasljednik Aleksandar Aljehin