José Raúl Capablanca
José Raúl Capablanca | |
---|---|
Puno ime | José Raúl Capablanca y Graupera |
Država | Kuba |
Rođenje | 19. studenoga 1888. Havana, Kuba |
Smrt | 8. ožujka 1942. New York, SAD |
Važnija djela | Moja šahovska karijera Osnove šaha |
Svjetski prvak | 1921. – 1927. |
José Raúl Capablanca y Graupera (Havana, 19. studenoga 1888. – New York, 8. ožujka 1942.) bio je kubanski šahist, diplomat, autor i treći svjetski šahovski prvak. Bio je poznat po brzini igre te izvrsnoj vještini u završnici. Uzima se za jednog od najvećih šahista u povijesti. Zbog načina igre poznat je i kao „šahovski Mozart”.[1][2]
Rođen je 1888. u Havani u vojnoj utvrdi Castillo del Príncipe. Otac mu je bio vojni časnik. Šah je naučio igrati kao četverogodišnjak gledajući igre svog oca. S pet godina učlanio se u Havanski šahovski klub, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene dama.[3] Godine 1901., u dobi od 12 godina, pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza rezultatom 4:3 (+4 –3 =6).[4]
Kao dijete učio je od partija američkih šahovskih legendi, Paula Morphyja i Harryja Nelsona Pillsburyja.[5] Kasnije je o Pillsburyju napisao: „Učinak Pillsburyjevih predstava bio je trenutačan. Naelektrizirali su me i uz pristanak roditelja počeo sam posjećivati šahovski klub u Havani.”[6]
Osvojio je naslov svjetskoga prvaka u Havani 1921. godine protiv njemačkog šahista, matematičara i filozofa Emanuela Laskera ne izgubivši niti jednu partiju (+4 –0 =10). Lasker je taj naslov prije Capablance nosio 27 godina. Naslov prvaka svijeta od Capablance preuzeo je Aleksandar Aljehin 1927. godine u Buenos Airesu (+3 –6 =25).
Rođen je 19. studenog 1888. na Kubi, u obitelji vojnog časnika. Kako je naučio igrati šah opisao je u svojim knjigama i novinskim tekstovima:
Capabanca je svoj prvi doživljaj šaha opisao riječima:
Capablanca je Emanuela Laskera prvi puta sreo u dobi od 18 godina u njujorškom Manhattan Chess Clubu. Značajan je bio tijek susreta:
Malo je poznato o Capablancinom porijeklu, no postoje izvori koji sugeriraju da su Capablancini predci bili talijanskog porijekla. Izvorno prezime obitelji bilo je Cappa Bianca, što znači „bijeli kaput”. To je ime preoblikovano u Capablanca kada su se doselili u Španjolsku, za vrijeme vladavine Karla IV.[10]
Godine 1909., s dvadeset godina, Capablanca je dobio meč protiv prvaka SAD-a Franka Marshalla uvjerljivim rezultatom +8 –1 =14. Marshall je inzistirao da Capablanca sudjeluje na turniru u San Sebastiánu u Španjolskoj 1911. godine. To je bio jedan od najznačajnijih turnira tog vremena; svi vodeći svjetski šahisti, osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera, sudjelovali su u njemu. Na početku turnira, Ossip Bernstein i Aron Nimcovič zamjerali su sudjelovanje Capablanci zbog toga što dotada nije osvojio niti jedan značajan turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i nagradu za ljepotu (eng. brilliancy prize), Bernstein je potvrdio da je Capablanca vrlo talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimcovič se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu brzopoteznu partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u nazočnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimcoviča na seriju brzopoteznih partija, koje je s lakoćom dobio. Okupljeni su šahisti zaključili da Capablanci nema ravnog u brzopoteznom šahu.[nedostaje izvor]
Capablanca je u konačnici zapanjio cijeli šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu rezultatom od šest pobjeda i jednim porazom. Time je završio ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha. Lasker je tada o Capablanci za njujorški Evening post izjavio:[11]
Godine 1911. Capablanca je izazvao Emanuela Laskera na meč za svjetskog prvaka. Lasker je prihvatio izazov, ali i postavio sedamnaest uvjeta za susret. Budući da Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta, susret se nije odigrao sve do 1921. godine.[nedostaje izvor]
Od 1912. do 1915. godine Capablanca izdaje šahovski magazin u Havani.[12] U rujnu 1913. dobiva posao u Ministarstvu vanjskih poslova Kube,[13] što mu je omogućilo financijsku sigurnost tijekom ostatka života: „Nije imao posebne dužnosti, ali se od njega očekivalo da djeluje kao neka vrsta veleposlanika, poznate osobe koja će staviti Kubu na kartu gdje god putovao.”[14]
Godine 1913. u Rusiji je održan egzibicijski meč Savorin Cup između Capablance i trojice mladih uzdanica ruskog šaha: Aleksandra Aljehina, Eugena Znosko-Borovskog i Fjodora Dus-Hotimirskog (poznatog po „Zmajevki”, poznatoj varijanti Sicilijanske obrane).[15][16] Capablanca je odigrao po dvije partije sa svakim, a izgubio je samo jednu[17] – onu protiv Znosko-Borovskog (značajnog ruskog šahista koji je poznat po svojoj knjizi Umjetnost šahovske kombinacije).[18] Capablanca bi turnir bio osvojio tek u slučaju da dobije sve partije, a turnir u suprotnom ide u ruke najbolje plasiranom od ostale trojice. Zato je pobjednik bio Eugene Znosko-Borovski. Ovaj je turnir povijesno značajan i po tome što bilježi prvi susret kasnijih rivala – Capablance i Aljehina, koji će od Kubanca preuzeti titulu 14 godina kasnije.[nedostaje izvor]
Na velikom turniru 1914. godine u Sankt-Peterburgu, uz prisustvo većine svjetski poznatih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske) Capablanca je prvi puta odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovno je osvojio nagradu za ljepotu susretom protiv Bernsteina i ostvario vrlo cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimcoviča i Aljehina. Međutim, Capablanca je zbog Laskerova povratka u drugom dijelu natjecanja završio tek na drugome mjestu, s 13 bodova te svega pola boda manje od prvoplasiranog Laskera. Ipak, pobijedio je Aleksandra Aljehina, koji je završio na trećemu mjestu.[a]
Prema nekim je izvorima i mnogim šahovskim knjigama ruski car Nikola II. nakon turnira proglasio pet dobitnika nagrada za šahovske velemajstore (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla), no nije pronađen izvor prije 1940. koji bi sugerirao da se takav događaj uistinu dogodio.[20]
Kao preludij za prvenstvo svijeta, Capablanca je u proljeće 1919. u Havani odigrao meč sa srpskim majstorom Borislavom Kostićem. Do tog meča njih su dvojica odigrali svega četiri partije i sve su završile remijem.[21] Iako se meč trebao sastojati od osam partija, nakon pete je partije Kostić predao meč.[22] Zanimljivo je da je Sava Gerdec Kostiću jednom rekao: „Señor Capa igra poput Boga i, moj dragi Borise, nije moguće učiniti ništa.”[23] Kostić je odgovorio: „Čini se, Sava, da si u pravu.” Pobjedivši svih pet partija Capablanca će kasnije tvrditi da je bio na vrhuncu upravo u meču protiv Kostića.[24]
Uvidjevši da Capablanca postaje odviše dobar, Emanuel Lasker, tadašnji svjetski prvak, prepustio mu je 1920. godine naslov prvaka rekavši mu:[25][26]
Sudeći po šahovskim publikacijama toga vremena, nije bilo prihvatljivo da Capablanca postane prvak na ovaj način: osjećalo se da bi Lasker mogao odustati od naslova svjetskog prvaka, ali smatralo se da nije imao pravo imenovati Capablancu prvakom. Kasnije je Lasker, 1920. godine, pristao odigrati meč kao izazivač.[27] Odigrali su susret u Havani 1921. godine i Capablanca je pobijedio Laskera s četiri pobjede uz deset remija i bez poraza (+4 –0 =10). Takav podvig osvajanja titule svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta nije se ponovio gotovo osam desetljeća, sve dok Vladimir Kramnik 2000. godine nije pobijedio Garija Kasparova (+2 –0 =13).
Novi svjetski prvak imao je prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. godine. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je uvjerljivo bio najbolji, osvojivši prvo mjesto s cijelih 1.5 bod više od najbližeg pratitelja Aljehina. Rezultat koji je ostvario na turniru bio je +11 –0 =4. Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Milan Vidmar, Akiba Rubinstein i Efim Bogoljubov. Najpoznatije su Capablancine partije s tog turnira one protiv Znosko-Borovskog i engleskog šahovskog majstora Freda Yatesa. Tartakower je kasnije o turniru napisao: „…Uza stalni osmijeh, uz šetnju od stola do stola ili uz razgovor sa svojim poznanicima, obavio je señor Capablanca, lako i graciozno, svoj moćni posao…”[28]
Godine 1924. održan je veliki turnir u New Yorku. Ovaj turnir izdvaja se po tome što je na njemu Capablanca doživio prvi turnirski poraz nakon gotovo osam godina izgubivši partiju protiv Richarda Rétija, jednog od vodećih predstavnika tzv. „hipermodernista”. Naime, Capablanca je zadnji puta izgubio partiju 1916. godine protiv Oscara Chajesa.[29] Partija je značajna i zato što ju je Réti otvorio potezom 1.Sf3, uz Englesko otvaranje najznačajnijim „hipermodernim” otvaranjem koje je nazvano njemu u čast, pa se ova partija simbolički uzima kao kraj apsolutne prevlasti konzervativnog (klasičnog) stila igre te se počinju sve češće rabiti tzv. indijske obrane kao što su Kraljeva i Nimcovičeva indijka, ali i do tada sporedna otvaranja poput Sicilijanske obrane, koja će procvat doživjeti neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.[nedostaje izvor]
Rezultat koji je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 –1 =9. Zanimljivo, završio je kao drugi na turniru, iza prvoplasiranog Laskera, a ispred Aljehina. Laskera je Capablanca pobijedio u izravnom susretu.
Između šahovskih aktivnosti Capablanca je odrađivao i brojne intervjue. U prosincu 1925. godine dospio je na naslovnicu američkog časopisa Time.
Godine 1925. održan je turnir u Moskvi na kome je Capablanca osvojio treće mjesto, iza Bogoljubova i Laskera. Na slobodan dan tijekom turnira Capablanca je otputovao sve do Lenjingrada kako bi odigrao simultanku protiv trideset igrača prve kategorije. Nakon napornih pet i pol sati igre postigao je rezultat +18 –4 =8. Među igračima koji su ga pobijedili bio je i budući svjetski prvak, tada 14-godišnji Mihail Botvinik.[30][b] Botvinik ne samo da pobijedio Capablancu trinaest godina kasnije (AVRO 1938.), već je i postao svjetskim prvakom 1948. godine.
Tijekom turnira u Moskvi Capablanca je glumio u sovjetskome nijemom filmu Šahovska groznica (eng. Chess Fever) ruskog redatelja Vsevoloda Pudovkina.[31]
Godine 1927. na turniru u New Yorku, igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario osam pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna s 2.5:1.5, Nimcoviča s 3:1 i Marshalla s 3.5:0.5. Osvojio je uvjerljivo prvo mjesto, s čak 2.5 boda ispred Aljehina. Zanimljivo je da su jedino austrijski majstor Rudolf Spielmann (+2 –2 =8) i Estonac Paul Keres (+1 –0 =5) imali nenegativne rezultate protiv Capablance.
Capablanca je nakon ovako uvjerljivo osvojenog turnira postao previše siguran u sebe, podcjenjujući pritom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskoga prvaka. U meč je ušao bez značajne fizičke i teorijske pripreme.[nedostaje izvor]
Iste godine odigran je meč za titulu prvaka svijeta između Capablance i Aljehina. Rezultat je, nakon 34 odigrane partije, bio +3 –6 =25 u Aljehinovu korist. Natjecanje je trajalo 73 dana, što ga čini najduljim natjecanjem za naslov svjetskog prvaka ikada održanog. Turnir je poznat i po intenzivnoj uporabi Daminog gambita, što je vjerojatno uzrokovano nedostatkom Capablancine pripreme. Mnogi smatraju kako je Aljehinov bolji psihološki pristup igri pridonio ishodu meča.[32]
Ovim je turnirom Capablanca izgubio naslov svjetskog prvaka, predavši 34. partiju meča 29. studenog 1927. uz čestitnu notu: „Dragi gospodine Aljehinu, predajem partiju. Vi ste, dakle, prvak svijeta i čestitam Vam na tom uspjehu.”[33] Ipak, Capablanca se nije pojavio na završnoj ceremoniji.[34]
Aljehin od tada počinje izbjegavati mečeve protiv Capablance. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je Capablanca sudjelovao. Nije prihvaćao izazove od Capablance. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Euwea, nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom notingemskom turniru na kojem je sudjelovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati s njim i trijumfirao je u oba izravna susreta.
Po gubitku naslova svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon gubitka titule, 1928. godine, Capablanca je osvojio prvo mjesto na Berlinskom turniru. Godine 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni, a 1931. turnir u New Yorku.
Godine 1935. pobjeđuje Laskera u Moskvi u izravnom susretu, i to Sicilijanskom obranom.[35] Godine 1936. na notingemskom turniru pobjeđuje ispred igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Rubena Finea, Reshevskog, Aljehina i Flohra.
Na osmoj šahovskoj olimpijadi u Argentini 1939. godine, Capablanca završava svoju bogatu karijeru sjajnim priznanjem za prvog igrača turnira i osvajanjem individualne zlatne medalje.[36]
Karijera slavnog Kubanca ušla je u legendu i postala temom brojnih šahovskih knjiga. Najznačajniji šahovski povjesničar 20. i 21. stoljeća, Edward Winter, njegovu je karijeru sažeo u svojem monumentalnom djelu Capablanca, koje se i danas smatra jednom od najboljih knjiga o šahu uopće.[37]
Dan prije njegove smrti 1942. godine, vaskularni kirurg dr. Schwarzer rekao je Capablanci da je njegov život ugrožen i da pod svaku cijenu izbjegava stres, na što je Capablanca odgovorio da to nije moguće jer su njegova bivša žena i djeca protiv njega započeli sudsku parnicu.[nedostaje izvor]
Dok je promatrao ležernu partiju u Manhattan Chess Clubu, Capablanci je naglo pozlilo i prevezen je u Mount Sinai Hospital, u bolnicu u kojoj je Lasker preminuo godinu prije. Capablanca je preminuo idućeg jutra, 8. ožujka 1942. godine, a kao uzrok smrti navodi se moždani udar uzrokovan nasljednom hipertenzijom.[38]
U potpunoj autopsiji koju su proveli liječnici Moschcowitz, Prill i Levin uočeno je kako je Capablancin desni talamus bio gotovo potpuno uništen, a na njegovom se mjestu nalazio hematom duljine i širine oko 5 cm. Ventrikularni sustav bio je preplavljen krvlju. Također, Capablancin je srčani mišić bio mase oko 500 g, što je za gotovo 200 grama više od zdravog srca.[39]
Capablancin sprovod održan je tjedan dana kasnije, 15. ožujka 1942., a za sprovod se osobno pobrinuo predsjednik Kube Fulgencio Batista.[40]
Lasker je jednom o Capablanci rekao:[41]
Iako su bili neprijatelji za šahovskom pločom te nimalo bliski izvan nje, rivalstvo Joséa Capablance i Aleksandra Aljehina ostaje kao jedno od najvećih u povijesti. Nakon smrti Capablance, Aljehin je odao počast legendarnom Kubancu riječima:[42]
Mnogi ističu kako je Capablanca, unatoč slabijoj teorijskoj pripremi, bio izuzetno učinkovit zbog izrazito visoke točnosti igre u jednostavnim, tipičnim pozicijama. Odlikovao se jednostavnom, dinamičnom igrom i dao velik doprinos općoj šahovskoj teoriji.[43] U svojim je djelima izrazio golemu važnost temeljnih šahovskih principa kao putokaz u rasuđivanju određene pozicije. Mnoge je pozicije s lakoćom uspijevao reducirati i dovesti ih u slične onima u kojima se već našao, pa je tako vrlo često pobjeđivao u konačnicama, po čemu je i danas poznat.[44] Također, prvi je istaknuti šahist koji je prije sve teorije preporučavao početnicima da šah počinju učiti od konačnice.[nedostaje izvor] U knjizi Posljednje šahovske lekcije piše: „Onaj tko čita ovu knjigu, čita opet i opet, i svaki put sve pažljivije, vidi da se ovdje ne objašnjavaju velike kombinacije i blistave partije, već sasvim jednostavne stvari koje se mnogima ne čine baš tako važnim."[45]
Zanimljivo, upravo je Alekseja Troickog Capablanca smatrao najvećim kompozitorom konačnica. O konačnicama je rekao: „Proučavanje konačnica nije korisno samo za sebe. Ono razvija razumijevanje pozicije, opće razumijevanje šaha i povećava u cjelini razinu igre šahista.”[46]
On je također šahovski prvak s najmanjim brojem pogrešaka po broju poteza, što ipak ne čudi s obzirom na to da je osam godina (1916. – 1924.) bio neporažen, pa je upravo zbog toga prozvan šahovskim strojem. Unatoč tome, uvriježeno je mišljenje da je Capablanca u svojim partijama činio sitne nepreciznosti uslijed nedostatka tjelesne i teorijske pripreme. Ovu je tezu u svojoj prvoj knjizi Moji veliki prethodnici zagovarao Garry Kasparov, no ovo je uočio i Aljehin te o tome pisao nakon njihova meča u Buenos Airesu 1927. godine.
Mnogi velikani šaha poput Laskera, Botvinika, Fischera i Karpova smatrali su Capablancu najvećim igračem svih vremena.[47]
Neki šahisti smatraju, u prvom redu Botvinik, da se pad u kvaliteti igre Kubanca 1930-ih može pripisati nedovoljnim radom na igri, ali i u padu sposobnosti računanja kratkih, ali brojnih varijanti. Capablanca svoj pozicijski stil igre tijekom života uglavnom nije mijenjao.[nedostaje izvor]
Za njegove se nasljednike po stilu igre uzimaju Mihail Botvinik, Bobby Fischer, Anatolij Karpov te Norvežanin Magnus Carlsen.[nedostaje izvor]
Njegov je način igre opisao Vladimir Kramnik, usporedivši ga s Mozartom:[2]
godina | protivnik | ishod | mjesto | rezultat | bilješke | |
---|---|---|---|---|---|---|
1901. | Juan Corzo | pobjeda | Havana | 7 : 6 | +4 −3 =6 | Corzo je bio tadašnji prvak Kube. |
1909. | Frank James Marshall | pobjeda | New York | 15 : 8 | +8 −1 =14 | |
1912. | Charles Jaffe | pobjeda | New York | 2½ : ½ | +2 −0 =1 | |
1912. | Oscar Chajes | pobjeda | New York | 1 : 0 | +1 −0 =0 | |
1913. | Richard Teichmann | pobjeda | Berlin | 2 : 0 | +2 −0 =0 | |
1913. | Jacques Mieses | pobjeda | Berlin | 2 : 0 | +2 −0 =0 | |
1913. | Eugene Znosko-Borovski | remi | Sankt Peterburg | 1 : 1 | +1 −1 =0 | Turnir (Savorin Cup) sastojao se od tri meča protiv trojice ruskih majstora. U slučaju maksimalna učinka (6/6), pobjeda ide Capablanci, a inače najbolje rangiranom od trojice ruskih majstora. Turnir je osvojio Znosko-Borovski. |
1913. | Aleksandar Aljehin | pobjeda | Sankt Peterburg | 2 : 0 | +2 −0 =0 | |
1913. | Fedor Dus-Khotimirski | pobjeda | Sankt Peterburg | 2 : 0 | +2 −0 =0 | |
1914. | Ossip Bernstein | pobjeda | Moskva | 1½ : ½ | +1 −0 =1 | |
1914. | Savielly Tartakower | pobjeda | Beč | 1½ : ½ | +1 −0 =1 | |
1914. | Arnold Aurbach | pobjeda | Pariz | 2 : 0 | +2 −0 =0 | |
1919. | Borislav Kostić | pobjeda | Havana | 5 : 0 | +5 −0 =0 | |
1921. | Emanuel Lasker | pobjeda | Havana | 9 : 5 | +4 −0 =10 | Osvojeno svjetsko prvenstvo u šahu |
1927. | Aleksandar Aljehin | poraz | Buenos Aires | 15½ : 18½ | +3 −6 =25 | Izgubljeno svjetsko prvenstvo u šahu. |
1931. | Max Euwe | pobjeda | Nizozemska | 6 : 4 | +2 −0 =8 | Euwe je bio svjetski prvak od 1935. do 1937. |
- San Sebastián, 1911. (1. mjesto),
- Sankt Peterburg, 1914. (2. mjesto),
- Rice Memorial, 1916. (1. mjesto)
- New York, 1918. (1. mjesto),
- London, 1922. (1. mjesto),
- New York, 1924. (2. mjesto),
- Moskva, 1925. (3. mjesto),
- New York, 1927. (1. mjesto),
- Bad Kissingen, 1928. (2. mjesto)
- Barcelona, 1929. (1. mjesto)
- Carlsbad, 1929. (2. mjesto),
- Moskva, 1935. (4. mjesto),
- Moskva, 1936. (1. mjesto)[c]
- Nottingham, 1936. (1. mjesto)
- AVRO turnir u Nizozemskoj, 1938. (7. mjesto)
- Margate, 1939. (3. mjesto)
- Buenos Aires (šahovska olimpijada), 1939. (pojedinačno zlatno odličje)
- Postoji legenda da je u jednome trenutku za vrijeme turnira u Karlsbadu 1929. godine, u partiji protiv Friedricha Saemischa, Capablancina prelijepa žena ušla u salu, i da se on toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i konja i partiju.[48]
- Postoje anegdote da Capablanca u svojoj mladosti nikad nije učio otvaranja iz šahovskih knjiga (što šahovski povjesničari dovode u pitanje), no pouzdano se smatra da je u djetinjstvu zanemario veći opseg teorije otvaranja i posvetio se konačnicama. To što je postao svjetski prvak usprkos toj činjenici čini ga vjerojatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikada živio.[nedostaje izvor]
- Sudjelovao je na 29 velikih turnira uz fantastičan učinak: osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.[49]
- U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318 =249 –34. Niti jedan drugi majstor nije ostvario tako mali broj poraza. Nije izgubio niti jednu turnirsku partiju od 1916. to 1924., odigravši 63 partije bez poraza, zbog čega je prozvan „šahovskim strojem“.
- Capablanca – Bernstein, San Sebastián, 1911.[d]
- Rubinstein – Capablanca, San Sebastián, 1911.
- Capablanca – Molina, Buenos Aires, 1911.
- Capablanca – Price, London, 1911.[e]
- Mieses – Capablanca, Berlin, 1913.[f]
- Capablanca – Teichmann, Berlin, 1913.[g]
- Capablanca – Mieses, Berlin, 1913.[51]
- Capablanca – Aljehin, Sankt Peterburg, 1913.[h]
- Bernstein – Capablanca, Moskva, 1914.[i]
- Capablanca – Villegas, Buenos Aires, 1914.
- Capablanca – Lasker, Sankt Peterburg, 1914.[j]
- Capablanca – Janowski, Sankt Peterburg, 1914.
- Janowski – Capablanca, New York, 1916.
- Marshall – Capablanca, New York, 1918.
- Capablanca – Fonaroff, New York, 1918.[54]
- Marshall – Capablanca, New York, 1918.
- Capablanca – Kostić, Havana, 1919.
- Capablanca – Winter, Hastings, 1919.[k]
- Lasker – Capablanca, Havana, 1921.
- Capablanca – Znosko-Borovsky, London, 1922.[l]
- Capablanca – Tartakower, New York, 1924.
- Capablanca – Yates, New York, 1924.[m]
- Nimcovič – Capablanca, New York, 1927.[n]
- Capablanca – Spielmann, New York, 1927.
- Capablanca – Colle, Barcelona, 1929.
- Capablanca – Treybal, Karlsbad, 1929.
- Botvinik – Capablanca, Amsterdam, 1938.
- Capablancina varijanta tzv. Ortodoksne obrane u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 b6 8.cxd5 exd5 9.Lb5[57]
- Capablancina varijanta u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 c6 8.Ld3 dxc4 9.Lxc4 Sd5[58][59]
- Capablancina varijanta Nimcovičeve indijke (danas češće nazivana „klasičnom varijantom“): 1. d4 Sf6 2. c4 e6 4. Sc3 Lb4 5.Dc2[60]
- Capablancina varijanta Engleskog otvaranja: 1.Sf3 d5 2.c4 c6 3.b3 Sf6 4.Lb2 Lg4[61]
- Capablancina (Klasična) varijanta Caro-Kanna: 1.e4 c6 2.d4 d5 3.Sc3 (ili 3.Sd2) dxe4 4.Sxe4 Lf5
U ovom se odjeljku mogu naći sva Capablancina šahovska djela (izuzimajući razne bilješke koje je za života pisao za nekoliko američkih i kubanskih šahovskih časopisa).[62]
- Udžbenik na španjolskome jeziku (engl. A textbook in the Spanish language), 1913.
- Početnica šaha (šp. Cartilla de Ajedrez), 1913.[o]
- Knjiga Međunarodnog majstorskog turnira u Havani, 1913. (engl. The Book of the Havana International Masters' Tournament, 1913), 1913.
- Moja šahovska karijera (engl. My Chess Career), autobiografija, 1920.
- Osnove šaha (engl. Chess Fundamentals), 1921.[p]
- Šahovski meč za svjetsko prvenstvo odigran u Havani između Josea Raula Capablance i dr. Emanuela Laskera: s uvodom, rezultatima svih partija koje je komentirao prvak, zajedno sa statističkim podatcima i biografijama dvojice majstora (engl. The World's Championship Chess Match Played at Havana Between Jose Raul Capablanca and Dr. Emanuel Lasker: With an Introduction, the Scores of All the Games Annotated by the Champion, Together with Statistical Matter and the Biographies of the Two Masters), 1921.
- Šahovska početnica (engl. A Primer of Chess), 1935.[q]
Postumno:
- Posljednje šahovske lekcije (eng. Last Lectures), 1967.[r]
- ↑ Aljehin je poslije o Capablanci napisao: „Njegov je neusporedivi talent postao poznat u vrijeme turnira u Petrogradu 1914., kada sam ga i ja osobno upoznao. Ni prije ni poslije nisam vidio – a ne mogu ni zamisliti – tako zapanjujuću brzinu šahovskog shvaćanja kakvu je posjedovao Capablanca one epohe. Dovoljno je reći da je svim majstorima iz Sankt Peterburga dao [vremensku] prednost od 5 : 1 u brzopoteznim partijama – i pobijedio! Uza sve to uvijek je bio dobre volje, miljenik dama i uživao u izvrsnom zdravlju – zaista blistava pojava. To što je bio drugi iza Laskera mora se u potpunosti pripisati njegovoj mladenačkoj umišljenosti – već je igrao jednako dobro kao Lasker.”[19]
- ↑ Partiju je moguće pogledati [ovdje].
- ↑ Ovo je prvi turnir na kome je Capablanca završio ispred Laskera.
- ↑ Ova je partija povijesno značajna jer je prva koju je Capablanca odigrao na nekom velikom međunarodnom turniru. Zanimljivo, među onima koji su bili protiv Capablancina sudjelovanja na turniru u San Sebastiánu 1911., a na Marshallov poziv, bio je i Ossip Bernstein.
- ↑ Za daljnje čitanje.
- ↑ Analiza ove partije može se naći u Capablancinoj knjizi Osnove šaha (1921.) u drugome poglavlju (osma partija).
- ↑ Capablancina anotacija partije nalazi se u knjizi Osnove šaha u drugome poglavlju (deveta partija). Aljehin je Capablancin deveti potez (9.Lb5) nazvao „izvanrednim” te je ustvrdio da je taj potez u turnirsku praksu uveo upravo Capablanca.[50]
- ↑ Prva službena partija između Capablance i Aljehina.
- ↑ Poznata je anegdota u kojoj je nakon ove partije Capablanca rekao: „Sjajno! Stići ću na vrijeme na balet!” Radilo se o moskovskom kazalištu Boljšoj teatr.[52] Na Marshallov upit koja mu je najdraža vlastita partija, Capablanca je istaknuo upravo ovu, kazavši da je to njegova najdovršenija i najviše artistička partija.[53]
- ↑ Ovo je prva partija između Capablance i Laskera. Iako je imao pobjedu u rukama, Capablanca je uspio uzeti tek pola boda uslijed dobre Laskerove obrane. Tarrasch je ovu partiju komentirao riječima: „Čini se da duboki, široki planovi nisu snaga Kubanca. Zna kako kombinirati, ali ne i kako komponirati.”
- ↑ Ovu je partiju Capablanca obradio u svojoj knjizi Osnove šaha (Primjer 54), a značajna je zbog motiva „zaključanog” lovca koji se tako često naziva i „Capablancin lovac”.
- ↑ Ova je partija značajna jer pokazuje metodično iskorištavanje slabih točaka daminog krila koje je crni stvorio pokušavajući osloboditi daminog lovca. Ovaj je pritisak bijelog tipičan za Damin gambit. Analiza partije i Capablancini komentari dostupni su u knjizi Šahovska početnica (II. dio, potpoglavlje Procjena pozicije u središnjici, Primjer 2).
- ↑ Unatoč elegantnoj kombinaciji u središnjici kojom se partija utisnula u šahovsku povijest, Capablancin šesti potez (6.h3) doživio je brojne kritike. Zanimljivo je da je Aljehin taj potez ocijenio kao „ne nužno potrebnim”, dok ga je Réti opisao kao „potez genija”.[55] Računalne analize pokazuju da je potez zapravo nepreciznost.[nedostaje izvor]
- ↑ Zanimljivo, jedna od najranijih uporaba njemačke riječi Zugzwang ('iznudica') potječe od Hermanna Helmsa koji je ovu partiju okarakterizirao riječima: „Bio je to umjetnički dragulj šahovske ploče. Nimcovič je umjetnik. Nitko ne cijeni ljepotu ili savršenstvo više od njega. Njegovo vlastito umijeće često je zaglušilo manje vješte protivnike. Ali protiv prvaka – to je opet nešto drukčije. Njegova mala vojska bila je velika točno kao Capablancina. Ali bio je skučen i žudio je za prostorom. Što se tiče prostora i kretanja bio je jako ograničen. (...) Vrlo je izražajan njemački izraz ‘Zugzwang’. Točno pokriva ovaj slučaj.”[56]
- ↑ Pretisak izdanja nekoliko desetaka sekcija za početnike kubanske nedjeljne šahovske kolumne Diario de la Marina u razdoblju od 31. ožujka do 4. kolovoza 1912.[63]
- ↑ Zanimljivo je da su britanski kritičari kritizirali Capablancino prvo djelo Moja šahovska karijera jer su se u njemu mogle naći samo njegove pobjede.[nedostaje izvor] Kao odgovor na to, Capablanca je izdao knjigu sa svim njegovim dotadašnjim turnirskim porazima, Osnove šaha: knjiga je sadržala samo 24 partije. Godine 1984. na upit koja je najbolje šahovska knjiga ikad napisana Botvinik je odgovorio: „Bez sumnje, Osnove šaha od Capablance. Još uvijek je aktualna i ima vrijednost za igrače svih kategorija.”[64]
- ↑ Knjiga je u algebarskoj notaciji dostupna ovdje.
- ↑ Niz predavanja koje je preko radija Capablanca održao samo nekoliko mjeseci prije svoje smrti. Dok je pripremao ta predavanja, diktirao ih je svojoj supruzi Olgi Capablanca, koja ih je pretipkala. U tom su obliku dostupna i danas. U predgovoru Olga Capablanca piše: „(...) Oni dijelovi rukopisa, koji nisu imali čisto tehnički karakter i koje sam mogla razumjeti, oduševljavali su me jednostavnošću i točnošću opisivanja. Neprestano se u njima sretalo nešto osobno, iskreno i kao i uvijek očaravajuće, neprestano je u njima blistao humor. ‘Znaš – rekla sam – ti bi bio zapažen pisac. Tako ti lako ide taj rad.’ Capa se nasmijao: ‘Ne volim pisati. Čak su i pisma za mene kazna. Pa ti znaš da ih pišem što je moguće kraće. Ali, nekako ćemo napisati knjigu – ako mi ti pomogneš.’ Taj dan ipak nije došao. Ovo što vidite pred sobom naš je jedini zajednički rad. S njim su vezane moje najsretnije uspomene. Ni on ni ja nismo ni pomišljati da će on vrlo brzo otići tamo odakle nema povratka.”[65]
- ↑ ‘The Mozart of Chess’ by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ a b Staff, Mountain Finch. 25. listopada 2014. Chess Interview: Kramnik on the World Champions
- ↑ Capablanca 1986., str. 29.
- ↑ Capablanca - Corzo (1901)
- ↑ Capablanca quotes
- ↑ Capablanca. billwall.phpwebhosting.com
- ↑ José Raúl Capablanca, Moja šahovska karijera, Sportska knjiga: Beograd, 1986., str. 28, 29
- ↑ Capablanca: How I Learned to Play Chess (presented by Edward Winter). www.chesshistory.com
- ↑ Reminiscences by Capablanca (presented by Edward Winter). www.chesshistory.com
- ↑ Chess Notes by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ José Raùl Capablanca, Šahovski meč za svjetsko prvenstvo odigran u Havani između Josea Raula Capablance i dr. Emanuela Laskera, 1921., str. 8
- ↑ Jose Raul Capablanca y Graupera. members.tripod.com
- ↑ J. Du Mont, Memoir of Capablanca, 1959., H. Golombek, Capablanca's hundred best games of chess. G. Bell & Sons., str. 1–18
- ↑ Hooper, D. i Whyld, K. 1992. The Oxford companion to chess, drugo izdanje. Oxford. str. 58.
- ↑ Savorin Cup (1913). www.chessgames.com
- ↑ The chess games of Fyodor Duz-Khotimirsky. www.chessgames.com
- ↑ "Dominant Gene"
- ↑ The art of chess combination; a guide for all players of the game
- ↑ Alekhine, Alexander. 1. siječnja 1992. 107 Great Chess Battles, 1939-1945. Courier Corporation Prenosi Google Books
- ↑ 5144. Tsar Nicholas II
- ↑ Capablanca 1986., str. 199.
- ↑ Capablanca - Kostic (1919). www.chessgames.com
- ↑ Winter 1989., str. 95.
- ↑ Winter 1989., str. 158.
- ↑ American Chess Bulletin, srpanj-kolovoz 1920., str. 126
- ↑ Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com, str. 109
- ↑ How Capablanca Became World Champion by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ Capablanca 1986., str. 13.
- ↑ Capablanca y Granperra, José Raoul. Hrvatska enciklopedija
- ↑ Winter 1989., str. 298.
- ↑ Šahamatnaja gorjačka [Šahovska groznica]. mojtv.hr
- ↑ Jurij Jurjevič Gornjak, Vještina obrane, Caissa commerce, Beograd, 2005., str. 100
- ↑ Winter 1989., str. 203.
- ↑ Capablanca - Alekhine World Championship Match (1927). www.chessgames.com
- ↑ Lasker-Capablanca (3rd Moscow International, 1936), with annotations by Capablanca
- ↑ The chess games of Jose Raul Capablanca. www.chessgames.com
- ↑ Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com
- ↑ Winter 1989., str. 306.
- ↑ Hernandez-Meilan, O.; Hernandez-Meilan, M.; Machado-Curbelo, C. 6. kolovoza 1998. Capablanca's stroke: an early case of neurogenic heart disease. Cuban-world-champion of chess 1921-1927. Journal of the History of the Neurosciences. 7 (2): 137–140. doi:10.1076/jhin.7.2.137.1866. PMID 11620526 Prenosi PubMed
- ↑ José Raúl Capablanca - Columbia 250
- ↑ The best Games of Jose Raul Capablanca. Woochess
- ↑ Town Topics Chess Forum - Chad Lieberman. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2024. Pristupljeno 20. kolovoza 2024.
- ↑ Capablanca y Granperra, José Raoul. Hrvatska enciklopedija
- ↑ The 10 Best Positional Chess Players of All Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2023. Pristupljeno 7. studenoga 2023.
- ↑ José Raúl Capablanca, Posljednje šahovske lekcije, Šahovska biblioteka, Beograd, 1991., str. 40
- ↑ Emir Dizdarević, Pješačke konačnice: osnove šaha, Arka Press, Sarajevo, 2006., str. 7
- ↑ Jose Raul Capablanca's Best Games. www.chessgames.com
- ↑ Chess Notes by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ Golombek, Harry. 1959. Capablanca's Hundred Best Games of Chess. G. Bell & Sons. str. 19, 20
- ↑ Aljehin, Aleksandar.1986. Moj put do svetskog prvaka. Sportska knjiga. Beograd. str. 31.
- ↑ Capablanca, Jose Raul vs Mieses, Jacques
- ↑ Chess quotations. www.grinis.de
- ↑ Edward Winter's Chess Explorations (3). Chess News. 21. lipnja 2008.
- ↑ Capablanca v Fonaroff by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ Chess in 1924 by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ 5147. Zugzwang
- ↑ Queen's Gambit Declined: Orthodox, Capablanca Variation - Chess Openings - Chess.com
- ↑ Chess Openings and Book Moves - Chess.com
- ↑ Fundamental Chess Openings, Paul van der Sterren, Gambit Publications Ltd, 2021., str. 16
- ↑ Smith (BryanSmith), Bryan. 20. kolovoza 2015. Capablanca's Nimzo-Indian: World Champion Openings. Chess.com
- ↑ Chess Openings and Book Moves - Chess.com
- ↑ Capablanca Goes Algebraic by Edward Winter. www.chesshistory.com
- ↑ Winter 1989., str. 41, 46.
- ↑ José Raúl Capablanca Miscellanea
- ↑ José Raúl Capablanca, Poslednje šahovske lekcije, Šahovska biblioteka, Beograd, 1991., str. 4
- Capablanca, J. R. 1986. Moja šahovska karijera. Sportska knjiga. Beograd. ISBN 8671070247
- Winter, Edward. 1989. Capablanca: A Compendium of Games, Notes, Articles, Correspondence, Illustrations and Other Rare Archival Materials on the Cuban Chess Genius Jose Raul Capablanca, 1888–1942. McFarland. Sjeverna Karolina, London. ISBN 0899504558
- Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi José Raúl Capablanca |
Wikicitati imaju zbirke citata o temi José Raúl Capablanca |
- Knjige
- Moja šahovska karijera (My chess career)
- Osnove šaha (Chess fundamentals)
- Šahovska početnica (A primer of chess)
- Posljednje šahovske lekcije (Capablanca's last chess lectures)
- Mrežna mjesta
- Šahovska karijera Capablance
- Biografija na Chesscorner.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
- Jose Capablanca: download 240 njegovih partija u formatu .pgn
- Capablancine partije na muljadi.org
- 50 prelomnih pozicija u njegovim partijama
- Laskerov šahovski magazin (veljača 1905.) objavljuje članak o Capablanci sa 16 godina
- Šahovske anegdote (eng. Chess Anecdotes)
- Capablancin životopis
Prethodnik: | Svjetski šahovski prvak 1921. – 1927. |
Nasljednik: |
Emanuel Lasker | Aleksandar Aljehin |