Evanđelje

Ovaj je članak dio serije o kršćanstvu.
Kršćanstvo
Isus Krist Rođenje Krštenje Služba Patnja Razapinjanje Uskrsnuće
Sveto Pismo i osnove Stari zavjet Novi zavjet Kanon Svetog pisma Evanđelje Crkva Simboli
Teologija Presveto Trojstvo Bog Otac Sin Božji Duh Sveti Krštenje Pričest Bolesničko pomazanje Spasenje Kristologija Pneumatologija Eshatologija Apologetika Filozofija Misija Katoličnost
Povijest i tradicija Apostol Kraljica neba i zemlje Sveti Petar Sveti Pavao Crkveni oci Rano kršćanstvo Konstantin Ekumenski sabor Sveti Augustin Crkveni raskol Križarski ratovi Protestantska reformacija Martin Luther
Denominacije Zapadno kršćanstvo Katolička Crkva Rimokatolička Crkva • Grkokatolička Crkva Protestantske zajednice Adventizam • Anabaptizam • Anglikanstvo • Baptisti • Kalvinizam • Evangelizam • Luterani • Metodisti • Pentekostalizam • Kvekeri Istočno kršćanstvo Pravoslavna crkva • Istočne pravoslavne Crkve • Asirska Crkva istoka • Istočne katoličke Crkve Antitrinitarijanizam Jehovini svjedoci • Sveti posljednjeg dana • Iglesia ni Cristo
Srodne teme Umjetnost Kritika Ekumenizam Glazba Molitva Simboli
Portal:Kršćanstvo

II

Evanđelje (grč. εὐαγγέλιον, dobra vijest, radosna vijest; εὐάγγελος, donositelj dobre vijesti, evan-divan, gelos-glas) najčešći je naziv za kršćansku poruku.
Pojam radosne, dobre vijesti poziva se na starozavjetne proroke koji su pozivali glasonošu radosne vijesti da javi Jeruzalemu o oslobođenju naroda.
Kanonska Evanđelja su prve četiri od 27 knjiga Novoga zavjeta.

Vrste evanđelja

U kršćanstvu ova će riječ označavati, kako usmenu poruku, propovijek i sadržaj kršćanske vjere, tako i pisani tekst o Isusovu životu, djelovanju i nauku, a osobito o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Evanđelje kao navještaj vjere

U ovom prvom smislu primjer evanđelja daje već sveti Pavao u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima, gdje kaže:

»Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje, koje vam navijestih... Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici...«

( (1 Kor 15,1-8))

Ovo će biti i srž budućih simbola vjere.

Četiri kanonska evanđelja

U smislu pisanoga teksta, četiri su evanđelja koja su do nas došla, te su od kršćana prihvaćena kao kanonska.
Najstarije od njih, ono Markovo Evanđelje po Marku i započinje riječima: Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega (Mk 1,1).
Uz Markovo evanđelje koje je nastalo prije 70. godine, tu su još i Matejevo Evanđelje po Mateju i Lukino Evanđelje po Luki koja su nastala nakon 70. godine. Ova tri evanđelja nazivaju se i sinoptičkim evanđeljima, jer se mogu usporedno čitati. Čini se da su Matej i Luka poznavali Markovo evanđelje, koristili su i zajednički izvor s Isusovim izrekama koji se obično naziva »Q« (prema njem. Quelle).
Ivanovo Evanđelje po Ivanu evanđelje koje je nastalo potkraj 1. stoljeća, najmlađe je, ali donosi neke izuzetno stare tradicije, a ustrojstvo mu se razlikuje u odnosu na prva tri evanđelja. Ta četiri evanđelja smatrana su kao apostolska zbog činjenice da su bila predana i primljena u pisanom obliku od samih apostola Mateja i Ivana ili njihovih učenika, evanđelist Marko je bio učenik svetog Petra apostola, a evanđelist Luka svetog Pavla apostola. Na kraju 2. stoljeća, sv. Irenej Lionski u svome djelu Protiv hereza (3, 11, 8-9) ova četiri evanđelja imenuje kao takvima a Crkva je to podržavala te konačno predložila dogmom vjere kada je definirala kanon (istinu, izvornost) Svetog pisma na Tridentskom koncilu(1545. - 1563.).

Pri nastajanju evanđelja razlikuju se tri faze:

1. Isusov javni život i događaji za koje su tada još postojali očevici
2. vrijeme propovijedanja, ne mijenjaju se činjenice, nego stil opisivanja pojedinog evanđelista
3. vrijeme pisanja kanonskih Evanđelja

• Evanđelje po Mateju - prednji dio Sirije, semitski mentalitet, dominantni arapski jezik.
• Evanđelje po Ivanu - prednja Mala Azija, helenistička kultura, kultura koju su preuzeli drugi narodi od Grka, po grčkom uzoru.
• Evanđelje po Luki - područje Ahaje (autohtoni Grci).
• Evanđelje po Marku – Italija, zapadnjačko razmišljanje, dominantan latinski jezik.

Apokrifna evanđelja

Konačno, kroz povijest su se pojavljivala i tzv. apokrifna evanđelja pripisana bilo apostolima bilo drugim osobama. Ona nisu nikad postala dijelom svetih spisa, a među njima ima onih koje kršćani drže pravovjernima, kao i onih koje drže krivovjernima (najčešće gnostičkog porijekla). Vrijeme nastanka apokrifnih evanđelja se veže za vremensko razdoblje iza polovice drugog stoljeća pa i dosta kasnija vremenska razdoblja a za neka nije poznato uopće kada su nastala. Apokrifnih evanđelja ima više od 50.
Apokrifna evanđelja često u svom sadržaju osim Isusa vežu na važne osobe iz Isusova života, majku Mariju i Josipa i događaje iz njihovog života. Apokrifna evanđelja se u velikoj mjeri oslanjaju na sadržaj kanonskih evanđelja, ali nerijetko prenose sadržajno doktrine koje nisu u apostolskoj tradiciji Crkve.
Zbog takvog sadržaja neka od apokrifnih evanđelja su očito heretička i gnostička i nikada nisu priznata od strane Crkve, premda su bila korištena u proučavanju svetih spisa. Njihov sadržaj je nerijetko nepotpun i očito je da mlada Crkva nije pridavala značaj navedenim spisima da bi se očuvala u potpunom obliku kao što su kanonski priznata evanđelja.
Neka apokrifna evanđelja su:

• Evanđelje po Petru, pripovijeda muku Gospodina
• Jakovljevo protoevanđelje,
• Evanđelje po Filipu,
• Pseudoevanđelje po Tomi, opisuje djetinjstvo Gospodina i čuda koja je učinio kao dijete
• Evanđelje po Tadeju,
• Evanđelje po Judi,
• Evanđelje po Barnabi,
• Evanđelje po Bartolomeju,
• Evanđelje po Mariji,
• Evanđelje po Barabi,
• Spasiteljovo evanđelje,
• Evanđelje po Isusovoj supruzi,
• Evanđelje po Matiji,
• Evanđelje po Nikodemu / Djela Pilatova,
• Evanđelje po Ebionitima,
• Evanđelje po Hebrejima,
• Evanđelje po Nazarećanima,
• Evanđelje po Egipćanima,
• Evanđelje Istine,
• Tajno evanđelje po Marku,
• Izgubljeno evanđelje...

Poveznice

Portal: Kršćanstvo

• Evanđelje po Marku
• Evanđelje po Mateju
• Evanđelje po Luki
• Evanđelje po Ivanu

Bibliografija

• Vicente Balaguer (Ed.), Comprender los evangelios, Eunsa, Pamplona 2005.
• Aurelio de Santos, Los evangelios apócrifos, BAC, Madrid 1993. (osmo izdanje);
• Francisco Varo, Sabes leer la Biblia? Planeta, Barcelona 2006.
• sažetak izlaganja o. Darija Tokića, OCD, održanog 28. lipnja 2014.