Finska nogometna reprezentacija
| Finska | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Nadimak | Huuhkajat | ||
| Nogometni savez | Finski nogometni savez | ||
| Izbornik |  Markku Kanerva
| ||
| Kapetan | Tim Sparv | ||
| Najviše nastupa | Jari Litmanen (137) | ||
| Najbolji strijelac | Jari Litmanen (32) | ||
| FIFA-ina ljestvica | 55. (stanje 24. listopada 2019.) | ||
| |||
Prvi međunarodni nastup Finska 2:5 Švedska  (Helsinki, Finska, 22. listopada 1911.) | |||
Najveća pobjeda Finska 10:2 Estonija  (Helsinki, Finska, 11. kolovoza 1922.) | |||
| Najveći poraz Njemačka .svg){kind=small} 13:0 Finska (Leipzig, Njemačka, 1. rujna 1940.) | |||
Finska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Finske, pod vodstvom Finskog nogometnog saveza (fin. Suomen Palloliitto, šve. Finlands Bollförbund). Finska je punopravna članica UEFA-e i FIFA-e, kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza, te nosi Fifin kod - FIN. Službeni domaći stadion je Olimpijski stadion u Helsinkiju. Najniži rang na FIFA-inoj ljestvici, Finska je imala u prosincu 1996. (79.), dok je najviši rang postignut u ožujku 2007. (33.). Najviši rang prema Elo ljestvici, Finska je imala u ožujku 2002. – 30. mjesto, dok je najniži rang postignut tijekom 1962. i 1963. – 125. mjesto. Finska je trenutna prema Elo ljestvici na 55. mjestu.
Finska se u svojoj nogometnoj povijesti nikada nije plasirala u samu završnicu Svjetskog prvenstva, ali je sudjelovala na 4 Olimpijska turnira. Također, smatra se jednom od najslabijih nogometnih reprezentacija Europe u posljednjih nekoliko desetljeća. Možda je razlog tome, to što nogomet nije napopularniji sport među finskim gledateljima, te je kao takav imao status amaterskog sporta u zemlji. Tek posljednjih 15 godina, od ulaska Finske u EU i uvođenjem Bosmanovog pravila, finski igrači imaju značajnu mogućnost da igraju u najjačim ligama Europe.
U studenom 2019. godine je Finska s pobjedom nad Luksemburgom se prvi puta plasirala na Europsko prvenstvo.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Finski nogometni savez osnovan je 1907., dok je članom FIFA-e, međunarodne organizacije postao 1908., unatoč činjenici da je u to vrijeme Finska još uvijek bila autonomna u obliku Velikog vojvodstva unutar Ruskog Carstva, sve do nezavisnosti 1917. Prva međunarodna utakmica odigrana je protiv susjedne Švedske 22. listopada 1911. u Helsinkiju (poraz Finske rezultatom 2:5). Na Olimpijskim igrama u Stockholmu 1912., Finska je osvojila četvrto mjesto. Nakon pobjeda protiv Italije i Rusije, Finska gubi u polufinalu od reprezentacije Velike Britanije. U borbi za broncu, Finska je teško poražena od Nizozemske, rezultatom 9:0. Finski reprezentativci smatrali su da se utakmica za 3. mjesto igra dan kasnije, tako da su večer prije utakmice izašli van. Posljedica toga bio je težak poraz. Međutim, mladi 17-ogodišnji finski reprezentativac Eino Soinio izabran je u All-Star momčad Olimpijskog turnira, prema odabiru švedskih dnevnih novina Idrottsbladet.
Na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, Finska sudjeluje drugi puta, ali poražena je od Perua već u prvom krugu. Kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1938. u Francuskoj, Finska je tražila plasman na sam Mundijal. Međutim, reprezentacija nije osvojila ni jedan bod.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih, Finska je ostvarivala mizerne rezultate. 1952. Helsinki je bio grad domaćin Olimpijskim igrama, a domaćin je već na samom početku poražen od Austrije, te eliminiran iz daljnjeg natjecanja.
Jedini značajniji rezultat tijekom tog razdoblja (1950-e i 1960-e) bila su osvajanja naslova prvaka na neslužbenom Nordijskom prvenstvu 1952., 1964. i 1966.
Nakon što su mnoge zapadne zemlje bojkotirale Olimpijske igre u Moskvi 1980., Finska je pozvana da sudjeluje na nogometnom turniru. Nažalost, reprezentacija nije prošla dalje od skupine.
Nadimak[uredi | uredi kôd]
Finska reprezentacija ima nadimak "Huuhkajat" (fin. Euroazijske sove). Naime, nadimak im je preuzet od euroazijske sove Bubi koja živi na tornju Olimpijskog stadiona u Helsinkiju. Sova se prvi puta "javno" pojavila na stadionu 2007. na kvalifikacijskoj utakmici između Finske i Belgije. Sovina prisutnost nakratko je prekinula utakmicu, no kada je utakmica nastavljena, Finska je pobijedila Belgiju rezultatom 2:0. Mnogi vjeruju da im je upravo sova Bubi pomogla. Bubi je proglašen helsinškim "Stanovnikom godine" za 2007., te je na iznenađenje gledatelja, posjetio svečanu ceremoniju dodjeljivanja nagrada na stadionu.[2] Sova je ime dobila po znanstvenom imenu te vrste ptica - Bubo bubo, te nadimku finskog sportskog komentatora, Brora-Erika "Bubija" Walleniusa.
Stadioni[uredi | uredi kôd]
Većinu domaćih reprezentativnih utakmica, Finska igra na Olimpijskom stadionu u Helsinkiju. To je glavni stadion finske reprezentacije. Stadion je izgrađen 1938., a na njemu su se 1952. održavale Olimpijske igre. Prije tog stadiona, Finska je uglavnom koristila Töölön Pallokenttä stadion, također u Helsinkiju.
Danas Finska domaće utakmice protiv slabijih protivnika održava na Ratina stadionu u Tampereu. Helsinški Finnair stadion, također se koristi za neke kvalifikacijske i prijateljske utakmice.
Europska prvenstva[uredi | uredi kôd]
Kvalifikacije za EP[uredi | uredi kôd]
U sustav kvalifikacija za Europsko prvenstvo, Finska je krenula u kvalifikacijskom ciklusu za Euro 1968. Međutim reprezentacija je tek 1978. ostvarila prvu pobjedu u kvalifikacijama.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih nacionalna momčad je donekle poboljšala rezultate. Za plasman na Euro 1980., Finskoj je nedostajao svega bod u kvalifikacijama.
Richard Møller Nielsen, europski prvak s Danskom 1992., vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Euro 2000. U tom razdoblju, Finci su ostvarili senzacionalnu pobjedu protiv Turske u gostima. Međutim, Finska nije bila dovoljno jaka da se "suprotstavi" Njemačkoj i Turskoj, koje su se u konačnici plasirale na spomenuti turnir.
Očekivanja finske reprezentacije porasla su prije početka kvalifikacija za Euro 2004. Tome su pridonijele i pobjede u prijateljskim utakmicama protiv Norveške, Belgije i Portugala. Međutim, Finska je kvalifikacije započela porazima od Walesa i SRJ. Nakon toga uslijedila su dva poraza od Italije, te domaća 3:0 pobjeda protiv SRJ. Finska je završila kvalifikacije kao četvrta u skupini.
U kolovozu 2005. najavljeno je da će Englez Roy Hodgson postati novi finski izbornik. Mandat mu je započeo u siječnju 2006. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Euro 2008., Hodgson je smijenjen.[3] U tim kvalifikacijama, Finska se natjecala u skupini A protiv Portugala, Poljske, Srbije, Belgije, Armenije, Azerbajdžana i Kazahstana. Finska je dobro otvorila kvalifikacije, pobijedivši Poljsku u gostima, rezultatom 3:1, te remiziravši protiv Portugala s 1:1 kod kuće. Finci nakon toga osvajaju četiri boda na teškim gostovanjima kod Armenije i Kazahstana (0:0 s Armenijom, 2:0 s Kazahstanom). 15. studenog 2006., Finska kod kuće pobjeđuje Armeniju s 1:0 te je tako ostala jedina neporažena nacija u kvalifikacijama. U prvoj utakmici kvalifikacija u 2007. Finska je izgubila od Azerbajdžana 1:0. Bila je to jedna od najgorih utakmica u finskoj nogometnoj povijesti. Početkom lipnja momčad je s 2:0 izgubila od Srbije u utakmici odigranoj kod kuće. Time je i za Finsku uklonjena mogućnost da kroz sustav kvalifikacija može nastupiti na završnom turniru. Međutim, u sljedećoj utakmici protiv Belgije, Finska pobjeđuje s 2:0, te se rađa nova nada u mogući preobrat. Slijedi serija pobjeda, uključujući 2:1 pobjedu protiv Azerbajdžana. Uslijedila je važna utakmica protiv Portugala u gostima, u kojoj je samo pobjeda mogla jamčiti Fincima da mogu ući u dodatne kvalifikacije. Međutim, utakmica je završila bez pogodaka i Finska se i ovaj put nije uspjela kvalificirati. Kao važan čimbenici koji su do toga doveli, bili su poraz od Azerbajdžana i dva neriješena rezultata protiv Portugala, u kojima je Finska ispustila važnih 7 bodova. Unatoč svemu, Finska je veoma napredovala u tim kvalifikacijama, te ju je 2007. FIFA proglasila reprezentacijom koja je najviše napredovala u tekućoj godini.
Europsko prvenstvo 2020. godine[uredi | uredi kôd]
U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u 2020. uspjeli su se plasirati Finci za turnir. Pobjedom protiv Lihtenštajna s 3:0, kolo prije kraja natjecanja u skupini J osigurali su drugo mjesto iza pobjednika skupine Italije. Napadač Teemu Pukki je zabio devet golova u kvalifikacijama.[1]
Svjetska prvenstva[uredi | uredi kôd]
Kvalifikacije za SP[uredi | uredi kôd]
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, Finskoj je nedostajalo svega dva boda da se plasira na završni turnir.
Sredinom 1990-ih, Finska ima sve više igrača koji igraju u jakim europskim ligama. Predvodnik tog vala, bio je Jari Litmanen, tada zvijezda nizozemskog Ajaxa. Trener Richard Møller Nielsen koji je s Danskom 1992. osvojio naslov europskog prvaka, vodio je Finsku kroz kvalifikacije za Mundijal 1998.bb Reprezentacija je u tom razdoblju ostvarila solidne rezultate kao što su gostujuća pobjeda protiv Švicarske i remi protiv Norveške. Upravo je bod protiv Norveške veoma respektabilan za Finsku, kao "ne-nogomenu zemlju", bodući da su Norvežani na Svjetskom prvenstvu s rezultatom 2:1 pobijedili Brazil, kasnijeg vice-prvaka Svijeta. U posljednjoj utakmici kvalifikacija, Finska je kod kuće trebala pobijediti Mađarsku kako bi se plasirala u doigravanje, odnosno dodatne kvalifikacije. Reprezentacija je dugo vodila rezultatom 1:0, no u sudačkom produžetku postignut je autogol, te su snovi o dodatnim kvalifikacijama i mogućem plasmanu na Mundijal - raspršeni.
Antti Muurinen naslijedio je Richarda Nielsena na finskoj klupi 2000. godine. Izbornik je tada imao na raspolaganju vjerojatno najbolju finsku nogometnu generaciju. Uz legendarnog Litmanena, tu generaciju činili su Antti Niemi, Sami Hyypiä, Teemu Tainio i Mikael Forssell. Momčad je unatoč teškom ždrijebu, nastupala prilično dobro u kvalifikacijama za Mundijal 2002. Od značajnijih rezultata, to su dva remija protiv Njemačke, jedan domaći remi protiv Engleske, te 5:1 pobjeda protiv Grčke u Helsinkiju. U konačnici, Engleska i Njemačka pokazali su se previše jakim protivnicima, te je Finska završila kao treća u skupini. Reprezentacija je ostvarila odličan učinak u kojem nije poražena kod kuće tijekom tih kvalifikacija.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, Finska je ostvarila katastrofalan učinak u kojem nije osvojila ni bod. Djelomično su tome razlog jaki suparnici u skupini, poput Nizozemske, Češke i Rumunjske. Izbornik Muurinen dobio je otkaz u lipnju 2005., a zamijenio ga je Jyrki Heliskoski. Međutim, ni Heliskoski nije uspio poboljšati rezultate reprezentacije.
Kvalifikacije za SP 2010.[uredi | uredi kôd]
Bivšeg izbornika Royja Hodgsona, naslijedio je sunarodnjak Stuart Baxter, koji je potpisao ugovor do kraja kvalifikacija za Euro 2012.[4] U kvalifikacijama za Mundijal 2010., Finska je ostvarila malo bolji rezultat nego u kvalifikacijama za Euro 2008. U skupini s Njemačkom, Rusijom, Walesom, Azerbajdžanom i Lihtenštajnom, reprezentacija je ostvarila treće mjesto u skupini. U odlične rezultate se podrazumijeva 3:3 protiv Njemačke koja je te godine bila europski vice-prvak. Finska kvalifikacije završava s 5 pobjeda, 3 neriješena i 2 poraza. Jedina su reprezentacija koja u svojoj skupini nije poražena od Njemačke, a u uzvratnoj utakmici protiv Nijemaca bili su blizu pobjede u sudačkom produžetku.
| Momčad | Ut. | Pob. | Ner. | Izg. | Po.G. | Pr.G. | G.Raz. | Bod. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Njemačka
|
10 | 8 | 2 | 0 | 26 | 5 | +21 | 26 |
 Rusija
|
10 | 7 | 1 | 2 | 19 | 6 | +13 | 22 |
| Finska
|
10 | 5 | 3 | 2 | 14 | 14 | 0 | 18 |
 Wales
|
10 | 4 | 0 | 6 | 9 | 12 | -3 | 12 |
 Azerbajdžan
|
10 | 1 | 2 | 7 | 4 | 14 | -10 | 5 |
 Lihtenštajn
|
10 | 0 | 2 | 8 | 2 | 23 | -21 | 2 |
Sudjelovanja na SP[uredi | uredi kôd]
Finska se dosad nije uspjela plasirati na Mundijal. Iako se dosada nikad nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo, Finska je uspjela zadržati svoje mjesto na FIFA-inoj ljestvici među TOP 50.
Uspjesi na velikim natjecanjima[uredi | uredi kôd]
Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi kôd]
|
Europsko prvenstvo[uredi | uredi kôd]
|
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
Trenutačni sastav[uredi | uredi kôd]
Zadnji put ažurirano: 5. lipnja 2021.
Statistika[uredi | uredi kôd]
Najviše nastupa[uredi | uredi kôd]
| # | Ime igrača | Karijera | Br. nastupa | Br. golova |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Jari Litmanen | 1989. - danas | 137 | 32 |
| 2 | Sami Hyypiä | 1992. - danas | 105 | 5 |
| 3 | Jonatan Johansson | 1996. – danas | 103 | 22 |
| 4 | Ari Hjelm | 1983. – 1996. | 100 | 20 |
| 5 | Joonas Kolkka | 1994. – danas | 98 | 11 |
| 6 | Erkka Petäjä | 1983. – 1994. | 83 | 0 |
| 7 | Arto Tolsa | 1964. – 1981. | 76 | 10 |
| 7 | Hannu Tihinen | 1997. – 2010. | 76 | 5 |
| 9 | Toni Kuivasto | 1997. – danas | 75 | 1 |
| 10 | Mika Nurmela | 1992. – 2007. | 71 | 4 |
Najviše golova[uredi | uredi kôd]
| # | Ime igrača | Karijera | Br. golova | Br. utakmica | Golova po utak. |
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Jari Litmanen | 1989. – danas | 32 | 137 | 0,23 |
| 2 | Jonatan Johansson | 1996. – danas | 22 | 103 | 0,21 |
| 3 | Ari Hjelm | 1983. – 1996. | 20 | 100 | 0,2 |
| 4 | Mikael Forssell | 1999. – danas | 19 | 67 | 0,28 |
| 5 | Mika-Matti Paatelainen | 1963. – 1972. | 18 | 70 | 0,26 |
| 6 | Verner Eklöf | 1919. – 1927. | 17 | 32 | 0,53 |
| 7 | Aulis Koponen | 1924. – 1935. | 16 | 39 | 0,41 |
| 7 | Gunnar Åström | 1923. – 1937. | 16 | 44 | 0,36 |
| 9 | William Kanerva | 1922. – 1938. | 13 | 51 | 0,25 |
| 9 | Jorma Vaihela | 1947. – 1954. | 13 | 33 | 0,39 |
Popis izbornika[uredi | uredi kôd]
| Izbornik | Reprezentativna karijera | Br. utak. | Pob. | Ner. | Izg. | % pobjeda |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Nitko | 1911. – 1921. | 17 | 6 | 2 | 9 | 35,3 |
| Jarl Öhman
|
1922. | 4 | 1 | 0 | 3 | 25 |
| Nitko | 1923. – 1935. | 77 | 22 | 12 | 43 | 28,6 |
| Ferdinand Fabra
|
1936. – 1937. | 8 | 1 | 1 | 6 | 12,5 |
| Nitko | 1937. – 1938. | 9 | 3 | 0 | 6 | 33,3 |
 Gábor Obitz
|
1939. | 6 | 1 | 0 | 5 | 16,7 |
| Nitko | 1939. – 1943. | 7 | 0 | 1 | 6 | 0,0 |
| Axel Mårtensson
|
1945. | 2 | 0 | 0 | 2 | 0,0 |
| Niilo Tammisalo
|
1946. | 3 | 0 | 0 | 3 | 0,0 |
| Aatos Lehtonen
|
1947. – 1955. | 51 | 7 | 9 | 35 | 13,7 |
| Kurt Weinreich
|
1955. – 1958. | 23 | 3 | 1 | 19 | 13,0 |
| Aatos Lehtonen
|
1959. – 1961. | 19 | 3 | 0 | 16 | 15,8 |
| Olavi Laaksonen
|
1962. – 1974. | 91 | 16 | 21 | 54 | 17,6 |
| Martti Kosma
|
1975. | 2 | 0 | 1 | 1 | 0,0 |
| Aulis Rytkönen
|
1975. – 1978. | 30 | 8 | 4 | 18 | 26,7 |
| Esko Malm
|
1979. – 1981. | 27 | 4 | 6 | 17 | 14,8 |
| Martti Kuusela
|
1982. – 1987. | 53 | 9 | 11 | 33 | 17,0 |
| Jukka Vakkila
|
1988. – 1992. | 48 | 7 | 21 | 20 | 14,6 |
| Tommy Lindholm
|
1993. – 1994. | 25 | 5 | 7 | 13 | 20,0 |
| Jukka Ikäläinen
|
1994. – 1996. | 21 | 7 | 4 | 10 | 33,3 |
 Richard Møller Nielsen
|
1996. – 1999. | 34 | 9 | 12 | 13 | 26,5 |
| Antti Muurinen
|
2000. – 2005. | 72 | 34 | 12 | 26 | 47,2 |
| Jyrki Heliskoski
|
2005. | 6 | 2 | 2 | 2 | 33,3 |
 Roy Hodgson
|
2006. – 2007. | 22 | 6 | 11 | 5 | 27,3 |
| Stuart Baxter
|
2008. – 2010. | 31 | 8 | 6 | 17 | 25,8 |
| Olli Huttunen
|
2010. | 1 | 1 | 0 | 0 | 100,0 |
| Stuart Baxter
|
2011. | 2 | 0 | 1 | 1 | 0,0 |
| Mixu Paatelainen
|
2011. - danas | 10 | 4 | 1 | 5 | 40,0 |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b (engl.) Finland qualify for Euro 2020. bbc.co.uk. 15. studenoga 2019. Pristupljeno 25. studenoga 2019.
- ↑ Palkittu Bubi käväisi yllättäen palkitsemistilaisuudessa. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2008. Pristupljeno 14. srpnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ BBC SPORT | Football | Internationals | Hodgson to return for Inter role
- ↑ Suomen Palloliitto - Etusivu. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2011. Pristupljeno 14. srpnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice Finskog nogometnog saveza Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2012.
- RSSSF-ova arhiva rezultata od 1911.
- RSSSF-ova arhiva o o igračima s najviše nastupa i pogodaka
- RSSSF-ova arhiva izbornika
- Stranica navijača finske reprezentacije
| |||||||||||||
| |||||||
| ||||||||