Gojslav I.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gojslav I.
Europe 1000.jpg
Hrvatska na karti Europe za vladavine Krešimira III. i Gojslava oko 1000.
kralj Hrvatske
Vladavina 1000. – oko 1020.
Prethodnik Svetoslav Suronja
Nasljednik Krešimir III.
Dinastija Trpimirovići
Otac Stjepan Držislav
Smrt ~ 1020.
Pokop Crkva sv. Stjepana na Otoku

Gojslav I. (Goislav, Gojislav, Goyslauus), hrvatski kralj (druga polovica 10. stoljeća – nakon 1019.).

Sin je kralja Stjepana Držislava iz narodne dinastije Trpimirovića i brat Svetoslava Suronje i Krešimira III. Jedini dokument u kojem se Gojslav imenom spominje, a koji se ujedno drži temeljnim dokumentom za kronologiju hrvatskih vladara druge polovice X. stoljeća i prve polovice XI. stoljeća, isprava je kralja Petra Krešimira IV. iz 1066./67. kojom samostanu sv. Krševana potvrđuje posjed u Diklu. Zbog oskudnih i posrednih vrela za to razdoblje hrvatske povijesti (strani kroničari Ivan Đakon, Ivan Skilica odnosno Georgije Cedren i Andrea Dandolo, navodi Tome Arhiđakona i Ljetopisa popa Dukljanina), historiografske interpretacije osnovnih tokova i kronologije, posebice s kraja X. stoljeća, često su bile različite pa i oprečne. Dvojbe započinju s problemom datiranja smrti kralja Držislava (rješenja su u rasponu od prije 986. do poslije 1000.), Samuilova vojnog pohoda do Zadra (998.) ili mletačkog zauzimanja dalmatinskih gradova (998. – 1000.).

U novije vrijeme sve češće se prihvaća mišljenje Mihe Barade prema kojemu je Držislav umro oko 995. Drži se da je prijestolonasljednik Svetoslav, protiv kojeg su se mlađa braća pobunila, bio još za života kralja Držislava njegovim suvladarom. Prijestolne borbe možda su počele i prije, no tek 998. braća Krešimir i Gojslav zbacuju Svetoslava i postaju vladarima. Suparničke strane dobivaju poticaje i izvan granica Hrvatske. Vojni pohod makedonskog cara Samuila do Zadra (998.) povezuje se s potporom Krešimiru i Gojslavu protiv Svetoslava koji se sklonio u neki od dalmatinskih gradova.

Hrvatska je priznala bizantsko vrhovništvo 1020.

Prilikom za ostvarenje svojih ciljeva na istočnoj jadranskoj obali istodobno se koristi Venecija. Dužd Petar II. Orseolo zauzima sve gradove bizantske Dalmacije (uz dopuštenje bizantskog cara ili bez njega još uvijek je dvojbeno) i hrvatski grad Biograd, uglavivši u Trogiru sporazum sa svrgnutim Svetoslavom. Kako su Orseoli bili rodbinski povezani s vladarskim kućama u Bizantu i Svetom Rimskom Carstvu, kasnije i s Arpadovićima, hrvatski vladari bili su u nepovoljnu položaju. Ipak su nastavili napadati dalmatinske gradove želeći obraniti pravo na prihode od njih, u čemu su i uspjeli izuzevši kvarnerske komune Osor, Krk i Rab.

Iako se uza sva ta zbivanja u izvorima spominje ili Krešimir kao hrvatski vladar ili samo »hrvatski vladar« — nikad Gojslav ili dvojica vladara, općenito se smatra da je Gojslav u to vrijeme bio suvladarom Krešimira III. Kakva je bila njegova stvarna uloga, nije moguće utvrditi. Tek za 1018./19., a u svezi s pokoravanjem zapadnih dijelova nekadašnjeg Samuilova carstva i dolaskom bizantskog cara Bazilija II. do granica Hrvatske, kroničar priča o dvojici hrvatskih vladara, braće, koji su prihvatili bizantsko vrhovništvo. U znanosti se jednodušno drži da su to bili Krešimir i Gojslav, a kako je to ujedno i posljednji spomen Gojslava, pretpostavlja se da je nakon toga umro.

Izvori[uredi | uredi kôd]