Prijeđi na sadržaj

Stjepan Držislav

Izvor: Wikipedija
Stjepan Držislav
Pleter s natpisom kralja Držislava
Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Kralj Hrvatske
Vladavina 969.oko 997.
Prethodnik Mihajlo Krešimir II.
Nasljednik Svetoslav Suronja
Djeca Svetoslav Suronja
Gojslav
Krešimir III.
Dinastija Trpimirovići
Otac Mihajlo Krešimir II.
Majka Jelena Slavna
Pokop Crkva sv. Stjepana na Otoku
Vjera kršćanstvo
Poštanska marka Hrvatske pošte u čast Stjepana Držislava.

Stjepan Držislav (Stefanus Dircislauus, Dirscisclavus, Dirzisclavus, Dirzsci[s]clavus, Dirzislaus) bio je hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića koji je vladao od 969. do oko 997. godine.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bio je sin kralja Mihajla Krešimira II. i kraljice Jelene. O tome svjedoči natpis na sarkofagu kraljice Jelene (976.) i isprava Petra Krešimira IV. (1066./67.).[1]

Kako je u Srbiji oko 960. godine, bez pravoga nasljednika, umro veliki župan Časlav Klonimirović koji je nakratko pod svojom vlastu ujedinio župane Raške, Duklje, Paganije, Zahumlja, Travunje i Bosne.[1] Već 971. godine Srbija postaje pokrajinom bizantinskog carstva. Vjeruje se da je tada Bosna, s većim dijelom Crvene Hrvatske (ali bez Duklje, gdje je krajem 10. stoljeća zavladao Ivan Vladimir) došla opet u okvir Kraljevine Hrvatske.[2]

Nakon što je car Samuilo (980.1014.) uspio za nekoliko godina proširiti svoju vlast na Bosnu, Srijem, Srbiju i današnje srpsko Podunavlje, te na cijelo jadransko primorje južno od rijeke Cetine, osvojivši Duklju, Travunju, Zahumlje i neretvansku područje (Paganiju), postao je opasan susjed hrvatskoj državi između 986. i 989. godine. Samuilo je provalio i u Hrvatsku, ali ju nije uspio pokoriti, što dokazuje da se je Hrvatska za vladanja Krešimira II. i njegova sina Stjepana Držislava uspjela oporaviti od posljedica unutarnjih sukoba.[1]

Samuilo je tijekom ratova progonio i neke svoje rođake koji su često spas tražili upravo u Hrvatskoj. Kralj Držislav ih je gostoljubivo primao i njih 14 nastanio u podgrađu grada Klisa. Kako su ovi bjegunci pripadali katoličkoj Crkvi, po savjetu splitskoga nadbiskupa Martina, skupili su 994. godine novce za izgradnju crkve sv. Mihajla u Solinu.[3]

Kako bi što više učvrstio savezničke odnose, Bazilije II. je ustupio Stjepanu Držislavu na upravu dalmatinske gradove i otoke (kao nekad Tomislavu). Samom Držislavu, Bizant je priznao kraljevski naslov i obdario ga kraljevskim znakovima: krunom, žezlom, plaštem i zlatnom jabukom te ga je odlikovao titulom carskog „eparha i patricija”.[1]

Stoga se Držislava smatra prvim hrvatskim okrunjenim kraljem, a tom je prigodom Držislav uzeo ime Stjepan koje znači „ovjenčani”, odnosno „okrunjeni”. Toma Arhiđakon u svom djelu „Historia Salonitana” navodi kako su od Držislava nadalje hrvatski vladari nosili naslov „kralja Hrvatske i Dalmacije” (Rex Croatiae et Dalmatiae).[4]

Dugi mir u 10. stoljeću između Hrvata i Mlečana omogućio je razvoj trgovine na moru. Međutim Mlečani koji su najviše profitirali tom trgovinom, nakon što su uspostavili dobre odnose s Bizantom i njemačko-rimskim carstvom, odlučili su prestati plaćati „uobičajeni danak” (solitus census) Hrvatima i Neretvanima, što je dovelo do novih sukoba na moru.[1] Za vrijeme njegove vladavine dolaze do izražaja banovi, koji su bili gotovo suvladari. Za vrijeme Držislava bana Pribinu naslijedio je ban Godemir.[1]

Imena Držislava i sina mu Svetoslava uklesana su na pločama ambona na Kapitulu kod Knina. Stoga se pretpostavlja da je tu benediktinsku opatiju podigao ili on ili njegov sin.[1]

Umro je 997. godine.[1] Za sobom je ostavio tri sina: Svetoslava Suronju, Krešimira i Gojslava.[5]

Legenda o nastanku hrvatskog grba

[uredi | uredi kôd]

Uz kralja Stjepana Držislava veže se legenda o nastanku hrvatskog grba. U borbi protiv Mlečana, predvođenim duždom Petrom II. Orseolom, Držislav biva zarobljen. Mletački dužd dočuo je kako kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju. Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda.[6]

Počasti

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h Lučić 1993.
  2. Horvat 1924, str. 49.
  3. Rački 1877, str. 23-24.
  4. Šišić 2004, str. 133.
  5. Knezović 1937, str. 74.
  6. Grakalić 2007, str. 15. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGrakalić2007 (pomoć)
  7. Grgin 1990, str. 292. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGrgin1990 (pomoć)
  8. Korać i Beus 2020, str. 396.
  9. HRVATSKI KRALJEVI - 1000 G. SMRTI STJEPANA DRŽISLAVA posta.hr, Hrvatska pošta

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Grakalić, Marijan. 1990. Hrvatski grb (grbovi hrvatskih zemalja). Matica hrvatska. Zagreb.
  • Horvat, Rudolf. 1924. Povijest Hrvatske I. Od najstarijeg doba do g. 1657. Tiskara "Merkur". Zagreb.
  • Knezović, Oton. 1937. Hrvatska povijest od najstarijeg doba do godine 1918. Jeronimska knjižnica. Zagreb.
  • Rački, Franjo. 1877. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia (latinski). Sumptibus Academiae scientiarum et artiuma. Zagreb.
  • Šišić, Ferdo. 2004. Povijest Hrvata: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Marjan tisak. Split.

Članci

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Stjepan Držislav
Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava


Vladarske titule
prethodnik
Mihajlo Krešimir II.
hrvatski kralj
969.oko 997.
nasljednik
Svetoslav Suronja