Ivan Keravin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
O. Ivan od Gospe Karmelske (Keravin), OCD
Pravo ime Ivan Keravin
Rođen 9. listopada 1917.
Monoštor
Umro 9. listopada 1992.
Zagreb
Zaređen 1942.
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

O. Ivan od Gospe Karmelske (Keravin), OCD (rođen kao Ivan Keravin; Monoštor, 9. listopada 1917.Zagreb, 9. listopada 1992.) bio je hrvatski vjerski pisac i prevoditelj iz redova karmelićana. Poznavao je klasične jezike: latinski, grčki i hebrejski. Tečno je govorio engleski, francuski i talijanski.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Rodio se 1917. u bačkom selu Monoštoru u hrvatskoj obitelji od oca Adama i majke Marije rođene Korpić. U Monoštoru je završio pučku školu. Nakon toga otišao je u Dječačko sjemenište u Somboru. Tu je stupio u kontakt s karmelićanima. Stanovao je u karmelićanskom samostanu. Poslije je pohađao gimnaziju u Somboru u kojoj je maturirao.

Otišao je u Poljsku u Czernu kod Krakova. Ondje je prošao novicijat. 1937. je godine položio prve zavjete. Potom ga životni put nosi na Bliski Istok. Studirao je filozofiju i teologiju u britanskom mandatnom području na Gori Karmelu, danas u Izraelu. Ratne 1942. zaredio se za svećenika u Jeruzalemu.

Pastoralni i kulturni rad[uredi | uredi kôd]

Ostao je na Gori Karmelu. Ondje je bio učitelj bogoslovima, samostanski vikar samostana te poglavar jeruzalemskog samostana sve do 1955. godine.

Nakon boravka u Svetoj Zemlji, vratio se u rodni kraj. U somborskom je sjemeništu bio dušobrižnik i odgojitelj. Prvi je karmelićanin koji je pošao osnovati karmelićanski samostan u Hrvatskoj. Bilo je to 1958. godine. Prva kuća bila je u Hrvatskom Leskovcu kraj Zagreba, kod karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Sljedeće je godine Zagrebačka biskupija karmelićanima dala stari pavlinski samostan i župu Remete. Ivan od Gospe Karmelske je bio prefektom sjemeništa i učiteljem prvih bogoslova. Kao učitelj važio je kao strog, tražio je točnost, učenje, držanje stege u molitvenom životu i radu unutar redovničkih prostora i u međusobnim odnosima učenika.

1963. godine postao je župnikom u Remetama. Duhovničku je dužnost obnašao sve do 1969. godine. Preko ljeta putovao je diljem Hrvatske i BiH, propovijedajući i animirajući mladež za karmelićanski red. Vrlo se angažirao na širenju reda, borio se za svako novo zvanje, nesebično pomagao novacima.

Iz karmelićanskog samostana u Somboru prvi je pošao sa sjemeništarcima i bogoslovima u Remete. 1. listopada 1975., na blagdan Male Terezje otišao je u Split na Kamen, s o. Jakovom Mamićem i br. Andrijom Vargom. Smjestili su se u privatnom stanu na Šinama.[1] U Splitu je u novom samostanu bio prvi poglavar i župnik župe novog samostana. Na proljeće 1978. nakratko je opet u Somboru, gdje obnaša dužnost priora. Uskoro se opet vratio u Split u novi samostan. U južnoj je Hrvatskoj mnogo pridonio promicanju karmelićanske duhovnosti i zvanja.

Izabran je i na dužnost provincijala, što mu je dalo pravo sudjelovati u izboru novoga Generala reda u Rimu.

Zadnje je godine života proveo u samostanu u Remetama. Umro je na svoj rođendan 1992. godine. Pokopan je u karmelićansku grobnicu u Remetama.

Djela[uredi | uredi kôd]

Napisao je mnogo članaka. Preveo je mnogo djela s talijanskog (kardinal Anastasio Ballestrero), francuskog (Sveta Terezija iz Lisieuxa, François de Sainte-Marie, Henri Grialou, Victor Sion, Marie-Eugène de l'Enfant-Jésus, Conrad De Meester, Maurice Bellière, Adolf Roulland, Mala Terezija) na hrvatski jezik.[2] Knjige su objavili Kršćanska sadašnjost, palotinci, Glas Koncila i dr. Prijevodi su mu izašli u katoličkim glasilima Radosnoj vijesti, Vrelu života, Glasu Koncila i drugim.

Zadnje je godine svog života objavio pregledni članak u Subotičkoj Danici o hrvatskom književniku iz njegovog kraja Stipi Bešlinu.

Pisao je i za časopis Mariju.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. U župi na Kamenu svečano proslavljen blagdan sv. Male Terezije[neaktivna poveznica], Hrvatski karmel - red bosonogih karmelićana, 6. listopada 2011.
  2. KBF[neaktivna poveznica]
  3. 50 godina časopisa "Marija"