Ambrozije Bašić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
O. Ambrozije od Uznesenja Marijina na nebo (Bašić), OCD
Pravo ime Ljudevit (Lajčo) Bašić
Rođen 18. lipnja 1895.
Sombor
Umro 23. siječnja 1929.
Sombor
Zaređen 1920.
Portal: Kršćanstvo

O. Ambrozije od Uznesenja Marijina na nebo (Bašić), OCD (rođen kao Ljudevit (Lajčo) Bašić; Sombor, 18. lipnja 1895. - Sombor, 23. siječnja 1929.), hrvatski karmelićanin i orguljaš, glazbeni pedagog, ljubitelj umjetnosti i vrsni poliglot. Govorio je uz materinski hrvatski klasični latinski, grčki, hebrejski, mađarski i njemački jezik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Somboru kao Ljudevit (Lajčo) Bašić. U rodnom Somboru pohađao osnovnu školu i gimnaziju. U Đuri, Budimpešti i Somboru studirao filozofiju i teologiju. Studij je završio uz ocjenu summa cum laude. Karmelićanima je pristupio 1911. godine. Uzeo je redovničko ime Ambrozije od Uznesenja Marijina na nebo. Svećenik je postao polovicom srpnja 1920. u Pečuhu. Mjesec dana poslije slavio je mladu misu.

Pastoralna i redovnička služba[uredi | uredi kôd]

U Somboru je bio prior samostana. Samostan je bio pod upravom Generalne kuće karmelićana u Rimu. Osnovao je u Somboru prvo hrvatsko Malo karmelićansko sjemenište 1923. godine. Sjemenište je bilo za 12–13 sjemeništaraca, a sjemeništarce slaba imovna statusa oslobađao je plaćanja školovanja i boravka u sjemeništu. Zahvaljujući radu u sjemeništu, urodila su nova karmelićanska zvanjima, pa će tako zaslugom somborskih karmelićana nastati današnja Hrvatska karmelska provincija svetog Oca Josipa sa samostanima u Somboru, Zagrebu, Splitu, Krku, Buškom Blatu u Hercegovini, pa i najnoviji samostan u Sofiji.

Promicao je duhovnost Male Terezije koja je bila novoproglašena svetica. Snagu je crpio iz molitve i razmatranja. Bio je veliki štovatelj Presvetog Oltarskog sakramenta, zbog čega je bilo uobičajeno vidjeti o. Ambrozija kako bdije pred Presvetim Otajstvom. Isticao se po tome što je mnogo ispovijedao, propovijedao i posjećivao bolesnike.

Bio je veliki organizator. Organizirao je crkvene svečanosti, među kojima su poznate proslave 700. godišnjice Prvotnoga Pravila karmelićana, proslavu o proglašenju svetom Male Terezije iz Lisieuxa i proslava o proglašenju svetog Ivana od Križa crkvenim naučiteljem, a radio je na pripremi proslave 25. obljetnice dolaska karmelićana u Sombor.

Mnogo je volio glazbu, osobito orguljaške. Bio je vrstan orguljaš i glazbenik koji je sugrađane oduševljavao majstorskim sviranjem. Somborce je učio liturgijskom pjevanju. Deset je godina s ocem Albertom od Blažene Djevice Marije Galovićem skupljao milodare za gradnju nadaleko poznatih karmelićanskih orgulja. Od sugrađana Somboraca skupio je 600 tisuća dinara za kupnju orgulja s tri manuala i 43 registra, djelo tvrtke ”Caecilia Salzburg–Wien”. Otac Ambrozije stavio je orgulje pod zaštitu svete Male Terezije.

Cijenio je umjetnost, a osobito je bio ljubitelj slika naslikanih u tehnici ulja na platnu.

Umro je od španjolske gripe 1929. godine. Skrb za samostan i sjemenište preuzeli su o. Gerard, o. Albert i o. Sebastijan s o. Benjaminom.

Izvori[uredi | uredi kôd]