Ante Stantić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Alojzije Ante Stantić (Đurđin, 4. ožujka 1919. - Zagreb, 6. prosinca 2013.), hrvatski karmelićanin, crkveni povjesničar i svećenik. Bio je jedan od aktivnijih autora o povijesti Karmela i karizmi svete Terezije od Isusa.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u 4. ožujka 1919. Đurđinu kod Subotice. U Subotici je išao u pučku školu, a gimnaziju je pohađao u Subotici i Somboru. Školovao se zajedno s Antom Sekulićem i Matom Brčićem Kostićem. Nakon što se odlučio zarediti i postati svećenik, pridružuje se 1937. karmelićanima. U Poljskoj u Czerni je pohađao prvu godinu novicijata. Prve je zavjete položio 1938. u istoj u Czerni. U isto je vrijeme studirao filozofiju u poljskim Wadowicama. Zbog napada Njemačke i SSSR-a na Poljsku, odlazi nastaviti studij u Italiju u Trevisu i u Rim. U Rimu se je 1943. zaredio za svećenika.

Na Teresianumu je diplomirao, a 1945. magistrirao teologiju. Na Gregoriani je 1950. doktorirao crkvenu povijest. Iste godine postaje karmelićanskim poglavarom u Haifi. Nakon toga je bio vikar u glavnoj kući Reda na Gori Karmelu. 1956. godine odlazi u Rim gdje sve do 1963. obnaša službu vicerektora i rektora Međunarodnog odgojnog zavoda i predaje crkvenu povijest na Papinskome teološkom fakultetu Teresianum.

U domovinu se vratio 1963. godine, u Remete. Ondje je zajedno s o. Ivanom Keravinom, o. Ladislavom Markovićem i o. Vilkom Dorotićem podizao karmelski red u Hrvatskoj, u svetištu kojim su od Drugog svjetskog rata upravljali karmelićani i karmelićanski samostan, netom osnovan (1960. godine). Ondje je bio odgojitelj te je obnašao dužnost karmelićanskog priora, četiri puta dužnost provincijala i nekoliko puta savjetnika. Jedanaest godina je bio župnikom u Remetama i održao je mnoštvo duhovnih vježbi.

Nakon toga je 20 godina bio vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Osim toga, bio je i peritus u kauzama Slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka i o. Ante Antića.

Djela[uredi VE | uredi]

Najviše je pisao o karmelićanima u Bačkoj i Sluzi Božjemu o. Gerardu Tomi Stantiću.

Napisao je sljedeća djela:

  • Umjetničke znamenitosti crkve i samostana Majke Božje Remetske (1978.) (Ante Stantić, Doris Baričević, Marija Mirković)
  • Uspon na goru Karmel (1979.)
  • Zagrliti Krista i duše. Životopis o. Gerarda Tome Stantića (1994.)
  • Karmelićani (1995., 2002.)
  • Baština za budućnost: Karmel u Somboru 1904. - 2004. (2005.)
  • Disanje duše. Nacrti o duhovnom životu (2006.)

Priredio je nekoliko knjiga zapisa i tekstova Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.

Literatura[uredi VE | uredi]