Diokom

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Jugoplastika)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jugoplastika je naziv za bivšu hrvatsku tvrtku sa sjedištem u gradu Splitu. Bavila se proizvodnjom tenisica, torbi, prijenosnih hladnjaka, jakni, autodijelova, lutaka, igračaka, sportske opreme i brodica. U 40 godina svog postojanja kao „Jugoplastika“ do raspada Jugoslavije zapošljavala je 12.900 radnika sa područja cijele bivše države. U tvrtki je radilo oko 80% žena sa područja grada Splita.[1] Godine 1990. ostvarila je prihod od 350 milijuna američkih dolara.[2] Krilatica tvrtke je glasila: “Marka za cijelu obitelj".[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Jugoplastika je registrirana 23. studenoga 1952. godine na Trgovačkom sudu u Splitu kao tvrtka u društvenom vlasništvu za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda. Osim četiri tvornice ili radnih organizacija kako se to tada zvalo, „Jugoplastika“ je imala i tvornicu na ulazu u Solin, nekoć poznatu radnu organizaciju „Autodijelovi“, danas „AD Plastik“. Treba navesti da je to jedini preživjeli pogon „Jugoplastike“ koji je 1993. izdvojen iz matice i privatiziran po modelu radničkog dioničarstva.[2]

Pogone nije imala samo u Splitu. Oni su bili dislocirani po cijeloj Dalmaciji, čime je „Jugoplastika“, točnije njezin tadašnji direktor Dinko Kuzmanić, bila tvorcem jedinstvene gospodarske politike razvoja Dalmacije po načelu tzv. "obalnoga gospodarstva". Pogoni konfekcije u Sinju imali su 500 radnika. Galanterijska galvanizacija u Muću brojila je 250 radnika, tvornice obuće u Zadru i Benkovcu 1000 radnika. Tvornica iz Benkovca je proizvodila isključivo za tržište Zapada. Tvornica iz Benkovca odjeću je proizvodila u kooperaciji s vodećim europskim brendovima sportske odjeće, njemačkim divovima „Salamanderom“ i „Adidasom“, te francuskim „Rondinoom“, koji je tada nosio titulu “europskog kralja kućnih papuča”.[2][4]

Grupa Jugoplastika je godišnje za "Adidas" proizvela četiri i pol milijuna sportskih torbi godišnje proizvodili za “Adidas”. Solinska tvornica autodijelova proizvodila je dijelove za kragujevačku tvornicu automobila „Zastavu“, za francuske „Citroen“ i “Renault”, njemački „Volkswagen“, rusku “Ladu”, rumunjsku “Daciju”, talijanski „Fiat“.[2][4]

Pogoni ove splitske tvrtke strateški su se raširili po srednjodalmatinskom otočju. Na Šolti, u Rogaču, bili su pogoni vakumirane galanterije (lopte, igračke) i 250 radnika. U Starom Gradu na Hvaru 200 radnika proizvodilo je plastičnu dugmad, a u Visu se dičili pogonima konfekcije u kokem je radilo 300 radnika. U Makarskoj su bili pogoni za proizvodnju plastičnih profila od PVC-a, 300 radnika. Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, 300 radnika radilo je u pogonima konfekcije.[2][4]

Od gotovo 13.000 radnika „Jugoplastike“, njih čak 10 tisuća izravno je radilo u proizvodnji, u stvaranju novih materijalnih vrijednosti. Apsolutno svi pogoni „Jugoplastike“ imali su vlastite restorane tzv. "društvene prehrane". Restorani su tada imali i prehranu za dijabetičare.[2][4]

„Jugoplastika“ je imala vanjsku reputaciju i ugled. Osim izvoza na Zapad, „Jugoplastika“ je izvozila i na Istok, uključujući i SSSR, što je bio i uvjet saveznog zakona o vanjskoj trgovini koji je dopuštao kvotu izvoza na istočno tržište samo tvrtkama koje izvoze i na Zapad.[2][4]

Nova hrvatska vlast „Jugoplastiku“ je uzela kao svoje vlasništvo i tada je politika bitno odlučivala o vodstvu tvrtke. 1990-ih mijenja se ime brenda u „Diokom“ s čime je pala prodaja na zapadnom tržištu, pogotovo u "glavnim zapadnim tržištima" u Njemačkoj i Francuskoj.[2][4]

Zbog toga je tvrtka 2000. godine išla u stečaj s 2.363 radnika. Nekretnine su rasprodavane do 2006. godine, a glavni proizvodni kompleks na splitskoj Brodarici preuzeo je 2003. trgovački poduzetnik Željko Kerum, koji je tamo, nakon razvaljivanja tvornice eksplozivom, otvorio trgovački centar Joker.[4] Na mjestu nekadašnje Jugoplastike, čija su postrojenja minirana 2004. godine nakon gotovo standardnog procesa preobražaja u devedesetim godinama koji je vodio od pretvorbe preko privatizacije i sanacije do stečaja, danas se nalaze tzv. POS-ovi stanovi s pratećim sadržajima, hotel Atrium i trgovački centar Joker. Promjena društvene stvarnosti ovdje je očita u promjeni urbanog tkiva.[5]


Tvrtke koje su bile proizvodne cjeline Jugoplastike su "Obuća", "Konfekcija", "Galanterija", "Termoplastika" i "Autodijelovi" od kojih su četiri likvidirane. Preživjeli su jedino Autodijelovi i nastavili uspješno poslovati kao AD Plastik, s oko 1.000 radnika. U studenom 2006. godine tada Novi Diokom je brisan iz sudskog registra.[4]


Proizvodnja[uredi | uredi kôd]

  • obuća
  • torbice
  • auto dijelovi
  • brodice

Poznatiji proizvodi[uredi | uredi kôd]

Trgovina[uredi | uredi kôd]

„Jugoplastika“ je imala vlastitu trgovačku mrežu od 180 prodavaonica u svim jugoslavenskim republikama u kojoj je radilo više od 1300 radnika, a zbog goleme palete od 3200 vrsta proizvoda, uspješno je razvila i vlastitu prodajnu mrežu. Zbog toga je bila visoko likvidna, bez zaduženja i kredita. Imala je i četiri golema robno-distributivna centra u Ljubljani, Sarajevu, Nišu i Skoplju. U svim glavnim gradovima saveznih republika Jugoplastika je imala trgovačka predstavništva s kompletnom infrastrukturom marketinga i trgovačkih putnika (danas komercijalista).[2]


Tvornice[uredi | uredi kôd]

Sponzoriranje[uredi | uredi kôd]

Vidi[uredi | uredi kôd]

Vrela[uredi | uredi kôd]

  1. [IZ ARHIVE Uspon i pad Jugoplastike]. magazin.hrt.hr. HRT. (8. veljače 2020.) Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Krnić, Dean (20. ožujka 2010.). Oj gospodo jel' vam žao, ‘Jugoplastika’ je mogla opstati i hraniti 12.900 radnika. slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 3. prosinca 2020.
  3. Nižetić, Petra (20. travnja 2012.). Jugoplastika - nekada marka za cijelu obitelj. www.tportal.hr. Tportal. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Pavičević, Miroslav (15. ožujka 2016.). A nekad smo bili ispred Japana: Oni dokazuju da nije sve moralo propasti i da se ovdje može proizvoditi i izvoziti. lupiga.com. Lupiga. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  5. Kranjčević Batalić, Tonči (28. studenoga 2011.). U Splitu se ukazao duh Jugoplastike. pogledaj.to. Pogledaj.to.
  6. I. Profaca/ EPEHA: Tko nije imao Vučka?, Slobodna Dalmacija, 9. srpnja 2008. Pristupljeno 23. kolovoza 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]