Juraj Dragišić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Juraj Dragišić O.F.M. (poznat i kao Georgius Benignus de Salviatis) (Srebrenica, oko 1445. - Barletta, 1520.), hrvatski humanist, filozof, franjevac, nadbiskup i teolog.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen se u Srebrenici oko 1445. godine, u turbulentnim vremenima, neposredno nakon zbacivanja srpske despotovine i naizmjenične vlasti Kraljevine Bosne i Osmanskog carstva. U rodnom je gradu stupio u franjevački red.[1] Samostan napušta ga kao mladi franjevac u bijegu pred turskim osvajanjima (1463.).

Konačno osmansko zauzimanje Srebrenice natjeralo ga je u Jajce, a put ga je odnio dalje u Zadar, Ferraru i Barlettu.[1] U Italiji je nastavio studij teologije (1464.69.).[2] Za svećenika je zaređen 1469. godine. Obrazovanje stječe i u Parizu te Oxfordu. Druži se s kardinalom Bessarionom i intelektualcima okupljenim oko njega, što mu kasnije omogućuje da postane učitelj na dvoru Montefeltro u Urbinu, te predaje filozofiju i teologiju na nekoliko talijanskih sveučilišta te u Hrvatskoj, u Dubrovniku.[1] Bessariona je kasnije branio od optužbi za herezu spisom "Obrana Bessariona" (Defensorium Bessarionis, 1469.).

Uključuje se u spor koji se vodio oko židovskih knjiga između kölnskih dominikanaca i Rauchlina (koji je bio protiv spaljivanja knjiga), a Dragišićevo pozitivno mišljenje o Rauchlinu ga oslobađa. Godine 1485. postao je u Firenci magistar teologije. Tamo je bio štićenik Lorenza de' Medicija te je podučavao njegove sinove Pietra i Giovannija, koji je poslije postao papa Lav X.[2]

Godine 1490. imenovan je provincijalom franjevaca u Toscani i dobio ime firentinske plemićke obitelji Salviati - de Salviatis.[2] U razdoblju od 1487. do 1491. bio je profesor teologije i filozofije u Firenci. Nakon dolaska Francuza i pada Lorenza de' Medicija, Dragišić biva zatvoren pa se 1495. vraća u domovinu. U Dubrovniku je po ovlaštenju podučavao filozofiju i teologiju te je postao generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.

Godine 1507. postao je biskup Caglija. Obnašao je dužnost naslovnog nadbiskupa Nazareta u Beretti (1513.–1520.)[1] te je bio sudionik V. lateranskog sabora 1514. godine gdje je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa Grgur XIII. 1582. (gregorijanski kalendar).[1] Kada je 1515. godine bio optužen za herezu u njegovu obranu ustaje i Erazmo Roterdamski. Neko vrijeme bio je i izaslanik pape na dvoru cara Maksimilijana I. u Innsbrucku.

Umro je u Barletti, u Italiji, 1520. godine.

Poznata djela[uredi VE | uredi]

Autor je više filozofsko-teoloških djela na latinskom jeziku.

  • Propeheticae solutiones

Glavno Dragišićevo djelo je "Proročanska rješenja" (Propeheticae solutiones), inspirirano životom i djelom Jeronima Savonarole. U njemu je Dragišić pokušao dokazati istinitost i vjerodostojnost njegovih proročanstava te njegovu autentičnost. Rasprava se vodi oko mogućnosti sigurnog znanja budućih događaja i samoj njihovoj korisnosti te utvrđivanju mogućnosti novih proroka. Uspoređeni su stari proroci koji su najavljivali dolazak Otkupitelja i Svonarola koji je propovijedao obnovu i ujedinjenje kršćanstva.

  • De animae regni principe

U djelu "O vladaru kraljevstva duše" (De animae regni principe) se Dragišić bavi dokazivanjem postojanja slobodne ljudske volje. Djelo je prikazano kao rasprava tomista, koji pristaju uz tezu o primatu razbora i škotista koji pristaju uz tezu o primatu volje. U njemu objašnjava kako se čovjek voljom razlikuje od životinja te po njemu volja ima primat nad razborom.

  • De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus

Dragišić je svoje najznačajnije teološko djelo "O naravi nebeskih duhova koje zovemo anđelima" (De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus) napisao za vrijeme boravka u Dubrovniku. Djelo je napisano u obliku dijaloga i raspravlja o angelologiji.

  • Dialectica nova secundum mentem Doctoris subtilis et beati Thomae Aquinatis aliorumque realistarum (Nova dijalektika)[2]
  • Mirabilia LXXVII reperta in opusculo Nicolai de Mirabilibus (77 čudesa)
  • Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin (Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina)
  • Artis dialecticae praecepta vetera et nova (Nova i stara pravila dijalektičkog umijeća)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Andrija Zirdum: Srebrenica povijest (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Juraj Dragišić - enciklopedija.hr, pristupljeno 14. srpnja 2016.