Kinseyjeva ljestvica

Izvor: Wikipedija
Kinseyjeva ljestvica sa stupnjevima seksualne orijentacije

Kinseyeva ljestvica[1] je jedan od prvih pokušaja brojevnog označavanja seksualne orijentacije kod ljudi. Ljestvica ima sedam stupnjeva od nultog, koji označava izričito heteroseksualnog pojedinca do šestog stupnja koji označava izričito homoseksualnog, dok se u sredini ljestvice (3. stupanj) nalaze biseksualne osobe. Prvi ju je put objavio Alfred Kinsey i njegovi suradnici 1948. godine, u svom djelu Sexual Behavior in the Human Male poznatom kao "prvi Kinseyjev izvještaj", koju je kasnije razradio i u svom drugom izvještaju, Sexual Behavior in the Human Female.[2]

Predstavljajući svoju ljestvicu, Kinsey je zabilježio:[3]

Wikicitati »Muškarci se ne mogu tek tako podijeliti na heteroseksualce na jednoj i homoseksualce na drugoj strani. Nije sve ili bijelo ili crno. [...] Pojedincu se može dodijeliti brojka na ovoj ljestvici za svako doba života i razvoja posebno. Ljestvica od sedam stupnjeva mnogo je bliža stvarnoj raznolikosti koja postoji.«

Kinsey je naglašavao da svaki pojedinac može mijenjati stupanj na ljestvici, tj. svoju spolnu orijentaciju, ovisno o životnoj dobi i drugim faktorima.

U tablici niže prikazana je Kinseyjeva ljestvica:

stupanj značenje
0 izričito heteroseksualno
1 većinom heteroseksualno, samo slučajno homoseksualno
2 većinom heteroseksualno, ali češće nego slučajno homoseksualno
3 podjednako heteroseksualno i homoseksualno
4 većinom homoseksualno, ali češće nego slučajno heteroseksualno
5 većinom homoseksualno, samo slučajno heteroseksualno
6 izričito homoseksualno

Povijest[uredi | uredi kôd]

Alfred Kinsey, tvorac Kinseyjeve ljestvice, poznat je kao "otac seksualne revolucije".[4] Kinseyjeva ljestvica stvorena je kako bi pokazala kako se seksualnost ne uklapa u dvije stroge kategorije: homoseksualnu i heteroseksualnu. Umjesto toga, Kinsey je vjerovala da je seksualnost fluidna i da se vremenom može promijeniti.[5]

Umjesto da koristi sociokulturne oznake, Kinsey se prvenstveno služio procjenama ponašanja kako bi ocijenio pojedince na ljestvici.[5] Kinseyjeva prva ljestvica imala je trideset kategorija koje su predstavljale trideset različitih studija slučaja, ali njegova konačna ljestvica ima samo sedam kategorija.[6] Tijekom njegovog istraživanja obrađeno je preko 8000 intervjua.[7]

Predstavljajući ljestvicu, Kinsey je napisao:

Wikicitati »Muškarci ne predstavljaju dvije diskretne populacije, heteroseksualnu i homoseksualnu. Svijet se ne smije dijeliti na ovce i koze. Temelj je taksonomije da se priroda rijetko bavi diskretnim kategorijama ... Živi svijet je kontinuum u svakom od njegovih aspekata. Ističući kontinuitet gradacija između isključivo heteroseksualne i isključivo homoseksualne povijesti, činilo se poželjnim razviti neku vrstu klasifikacije koja bi se mogla temeljiti na relativnoj količini heteroseksualnog i homoseksualnog iskustva ili odgovora u svakoj povijesti [...] može biti dodijeljen položaju na ovoj ljestvici, za svako razdoblje u njegovom životu. [...] Ljestvica od sedam točaka približava se pokazivanju mnogih stupnjeva koji stvarno postoje.«

Rezultati[uredi | uredi kôd]

Prema Kinseyevim istraživanjima rezultati su bili sljedeći:

  • Muškarci: 11,6 % bijelih muškaraca od 20 do 35 godina dalo je ocjenu 3 na Kinsijevoj ljestvici za ovo razdoblje njihovog života.[8]
  • Žene: 7% neudatih žena od 20 do 35 godina i 4% razvedenih žena od 20 do 35 godina dalo je ocjenu 3 na Kinsijevoj ljestvici za ovo razdoblje njihovog života.[9] Od 2 do 6% žena od 20 do 35 godina dalo je ocjenu 5,[10] a od 1 do 3% neudatih žena od 20 do 35 godina dalo je ocjenu 6.[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kinsey's Heterosexual–Homosexual Rating Scale. The Kinsey Institute. Pristupljeno 1. siječnja 2014. (engl.)
  2. Zeiss Stange, Mary; Oyster, Carol K.; Sloan, Jane E. 2011. Encyclopedia of Women in Today's World. Sage Publications. str. 158. ISBN 9781412976855 (engl.)
  3. Kinsey et al., Sexual Behavior in the Human Male, W.B. Saunders Co., Philadelphia, 1948., str. 639, 656. (engl.)
  4. Kinsey History. www.kinseyinstitute.org. Pristupljeno 9. travnja 2018.
  5. a b Galupo, M. Paz. Lipanj 2014. Sexual Minority Reflections on the Kinsey Scale and the Klein Sexual Orientation Grid: Conceptualization and Measurement. Journal of Bisexuality. 14 (3–4): 404–432. doi:10.1080/15299716.2014.929553. S2CID 144321245
  6. Archive for Sexology. www.sexarchive.info. Pristupljeno 13. travnja 2018.
  7. Bullough, Vern L. Siječanj 2010. Alfred Kinsey and the Kinsey report: Historical overview and lasting contributions. The Journal of Sex Research. 35 (2): 127–131. doi:10.1080/00224499809551925
  8. Ibid. str. 651., tablica 147.
  9. Kinsey et al., Sexual Behavior in the Human Female, W.B. Saunders Co., Philadelphia, 1953., str. 499a, tablica 142. (engl.)
  10. Ibid. str. 488.
  11. Ibid. str. 474. i 499., tablica 142.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]