Povorka ponosa

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
povorka ponosa u São Paulu 2004. godine

Povorka ponosa, parada ponosa, marš ponosa, festival ponosa ili pride (engl. pride [pɹaɪd]: ponos 1) godišnja je proslava ponosa zajednice LGBT-a. Održava se u mnogim gradovima širom svijeta, često kao najvažniji dio većih događanja, obično u lipnju, u znak sjećanja na stonvolske nemire koji se smatraju početkom suvremenog LGBT-ovskog pokreta u svijetu.[1] Povorke ponosa proslavljaju lezbijsku, gejsku, biseksualnu i transrodnu (LGBT-ovsku) kulturu i ponos, a imaju i politički i aktivistički karakter jer služe kao platforme za izražavanje vidljivosti u javnom prostoru i za borbu za prava LGBT-a, pogotovo u netolerantnim ili homofobnim sredinama.[2][3]

Ime[uredi VE | uredi]

Prve povorke održavale su se pod nazivom "dan slobode" (engl. Freedom Day) ili "dan gejskog oslobođenja" (engl. Gay Liberation Day).[4] Od 1980-ih sve se češće nazivaju gejska povorka (engl. gay parade) i povorka ponosa (engl. Pride Parade).[5] Danas se ova manifestacija u svijetu najčešće naziva pride (npr. Tel Aviv Pride, London Pride, Zagreb Pride itd.). U nekim državama, posebno u Australiji, povorke se održavaju u vrijeme karnevalskih svečanosti i nazivaju se mardi gras. 2[6] U Njemačkoj i Švicarskoj povorke ponosa nazivaju se Christopher Street Day ili skraćeno CSD (hrv. Dan Christopherove ulice), po ulici u kojoj su izbili stonvolski nemiri,[7][8] dok se u Austriji zove Regenbogenparade (njem. Regenbodenparade: povorka duginih boja).[9] U Nizozemskoj se nazivaju Roze Zaterdag (niz. Roze Zaterdag: ružičasta subota).[10] U Španjolskoj i ostatku španjolskog govornog područja povorke se nazivaju orgullo (španj. orgullo: ponos), a u Portugalu i Brazilu orgulho (port. orgulho: ponos).[11][12]

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: stonvolski nemiri

Povorke ponosa svoje ishodište imaju u događaju poznatom kao stonvolski nemiri. Bio je to niz spontanih, nasilnih demonstracija LGBT-ovaca protiv policijske racije koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 28. lipnja 1969. godine u baru Stonewall Innu u Greenwich Villageu u New Yorku. Ovaj se događaj često navodi kao prvi slučaj pobune pripadnika zajednice LGBT-a u američkoj povijesti protiv sustavnog progona seksualnih manjina od strane američke vlade. Stonvolski nemiri smatraju se početkom suvremenog LGBT-ovskog pokreta u SAD-u i u svijetu.[13]

Prosvjed homofilnih organizacija ispred Bijele kuće 1965. godine.

Zbog nezadovoljstva utjecajem i važnošću "Godišnjeg podsjetnika" 3 u borbi za gejska prava 4, u jesen 1969. godine Ellen Broidy, Linda Rhodes, Craig Rodwell i Fred Sargeant predložili su na Istočnoj regionalnoj konferenciji homofilnih organizacija (engl. Eastern Regional Conference of Homophile Organizations, akronim ERCHO) rezoluciju o prvoj povorci ponosa.[14] Rezolucija je između ostalog objašnjavala razloge organiziranja povorke, kada bi se ona trebala dogoditi i pod kojim imenom (engl. Christopher Street Liberation Day: Dan oslobođenja Christopherove ulice).[13] Prihvaćanjem rezolucije osnovan je glavni odbor manifestacije (engl. Christopher Street Liberation Day Umbrella Committee), a organizacijski sastanci započeli su početkom 1970. godine. Odbor je za održavanje povorke odabrao 28. lipnja 1970. Osim što je taj dan bila godišnjica početka stonvolskih nemira, smatrali su da će više ljudi sudjelovati ako se povorka održi u nedjelju.[13][15]

Prva povorka ponosa u povijesti počela je okupljanjem u Christopherovoj ulici, a prošla je kroz 51 gradski blok do Central Parka. Dopusnica za povorku izdana je samo dva sata prije početka, a sudionici povorke nisu naišli na veći otpor promatrača.[16][17] Važnu ulogu u organizaciji prve povorke imala je i Brenda Howard, poznata i kao "majka prideova". Ova poznata antiratna i feministička aktivistica bila je začetnik ideje održavanja različitih manifestacija u tjednu prije same povorke ponosa. Uz aktiviste Stephena Donaldsona i L. Craiga Schoonmakera zaslužna je za popularizaciju riječi pride s LGBT-ovskim povorkama ponosa i festivalima.[17]

Slične povorke održale su se te godine u San Franciscu, Los Angelesu i Chicagu. Sljedeće godine povorke su se održale u Bostonu, Dallasu, Milwaukeeju, San Joseu. Do 1972. povorke se održavaju i u Atlanti, Buffalu, Detroitu, Washingtonu, Miamiju i Philadelphiji.[13][18]

Ubrzo su se povorke ili različiti prosvjedi koji će se kasnije oblikovati u povorke počeli organizirati i u Europi. U Parizu je 1971. godine osnovan Homoseksualni front revolucionarne akcije (franc. Front Homosexuel d’Action Révolutionnaire) čiji su se članovi iste godine pridružili sindikalnom maršu.[19] U Londonu je 1970. godine osnovan britanski ogranak Gejskog oslobodilačkog pokreta (engl. Gay Liberation Front),[20] a prva povorka ponosa organizirana je 1972. godine.[21] Uslijedile su povorke ponosa u Barceloni 1977.,[22] Berlinu i Stockholmu 1979.[23][24] itd.

naslovnica knjige o povijesti povoraka ponosa u Južnoafričkoj Republici (Ponos - protest i slavlje) koja prikazuje dvije komponente svih povoraka ponosa

Značenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: ponos LGBT-a

Povorke ponosa zasnivaju se na konceptu ponosa LGBT-a po kojem neheteroseksualne osobe imaju pravo biti ponosne na svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Po ustaljenoj heteronormativnoj društvenoj normi heteroseksualnost je prirodna, pa se po toj logici homoseksualnost smatra manje vrijednom, odnosno promatra se kao biološka anomalija koje se treba sramiti. Kako je jedan od prvih koraka u emancipaciji manjinskog pokreta redefiniranje nametnutog negativnog kolektivnog identiteta u pozitivni, za zajednicu LGBT-a kao jedina moguća strategija pojavilo se ono što se podrazumijeva pod ponosom LGBT-a.[25][26]

Razlozi održavanja odnosno ciljevi povoraka ponosa razvijali su se s vremenom, a ni danas nisu svugdje isti. Rane povorke ponosa bile su usredotočene na individualne slobode i na raznolikost zajednice LGBT-a. Tijekom 1980-ih središnje mjesto sve više zauzimaju politički i društveni aktivizam u vidu borbe protiv diskriminacije i homofobije, problem epidemije AIDS-a itd. Kako je rasla vidljivost i prihvaćenost zajednice LGBT-a, tako je sve više različitih organizacija, političara, religijskih skupina i tvrtki počelo sudjelovati u povorkama. Kao nekad tako i danas na povorkama do izražaja dolazi iskazivanje slobode izražavanja, samopoštovanje, raznolikosti i jedinstva zajednice.[1][4] Dok u mnogim zemljama povorke ponosa imaju slavljenički karakter i privlače mnoštvo posjetitelja,[27] u nekim zemljama nailaze na jak otpor, napade i nasilje,[28] a negdje se i zabranjuju.[29]

povorka ponosa u Istanbulu 2011. godine

Simboli[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: zastava duginih boja (LGBT) i simboli LGBT-a

Jedan od najprepoznatljivijih simbola povoraka ponosa jest zastava duginih boja koju je dizajnirao Gilbert Baker za povorku ponosa u San Franciscu 1978. godine. Zastava se tradicionalno sastoji od 6 uzdužnih pruga, a svaka boja ima svoje značenje.[30][31]

Na povorkama se često mogu vidjeti i različite varijacije ove zastave kao i ostali simboli zajednice LGBT-a kao što su ružičasti trokut, crni trokut, lambda, labris itd.[2][32]

Povorke ponosa u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

povorka ponosa u Zagrebu 2007. godine

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Zagreb Pride i Split Pride

Prva povorka ponosa u Hrvatskoj, pod nazivom Gay Pride Zagreb, održana je u Zagrebu 2002. godine.[33] U povorci je sudjelovalo oko 200 ljudi koji su bili izloženi nasilju; za vrijeme i nakon održavanja povorke ozlijeđene su 32 osobe, od toga nekoliko teže.[34][35] S vremenom je Zagreb Pride postao tradicionalna manifestacija, a na onom održanom 2013. godine sudjelovalo je više od 10 000 ljudi.[36]

Povorka ponosa održava se od 2011. godine i u Splitu. Prvu povorku je kao i u Zagrebu obilježilo nasilje i različite reakcije u medijima.[37][38][39] Split Pride nastavio se održavati, a povorku je 2013. podržala i gradska vlast.[40]

Najpoznatije povorke ponosa u svijetu[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: popis manifestacija LGBT-a

Europride i Worldpride[uredi VE | uredi]

Europride u Madridu 2007. godine

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Europride i WorldPride

Europride je paneuropska međunarodna povorka ponosa LGBT-a. Svake godine bira se drugi grad domaćin. Europride je prvi put održan u Londonu 1992. godine,[41] a na onome koji je održan 2007. sudjelovalo je više od 2 milijuna ljudi.[42]

WorldPride je druga velika međunarodna povorka ponosa koju organizira međunarodna udruga InterPride. Prva se povorka održala 2000. u Rimu.[43]

CSD Berlin[uredi VE | uredi]

CSD u Berlinu 1997. godine

Jedna od najstarijih povoraka ponosa u Europi održava se u Berlinu, a procjenjuje se da joj je 2013. prisustvovao milijun posjetitelja.[23][44]

Madrid Orgullo[uredi VE | uredi]

Povorka ponosa u Madridu, koja se održava neprekidno od 1978.,[45] kulminacija je tjednog festivala ponosa LGBT-a (španj. Semana del Orgullo LGTB), poznatog kao MADO.[46] Grad je bio domaćin Europridea 2007.,[42] a ugostiti će i WorldPride 2017. godine.[47]

NYC Pride[uredi VE | uredi]

povorka ponosa u New Yorku 2006. godine

Najstarija povorka ponosa u svijetu održava se u New Yorku pod nazivom NYC Pride March. S više od milijun posjetitelja iz svih njujorških četvrti povorka se kreće Petom avenijom do Greenwich Villagea i prolazi pored Stonewall Inna.[48]

Parada do Orgulho GLBT de São Paulo[uredi VE | uredi]

Povorka ponosa u São Paulu najveća je povorka na svijetu, a 2004. godine ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda.[49] Po procjenama organizatora 2013. godine u povorci je sudjelovalo oko 3 milijuna ljudi.[50]

Pride London[uredi VE | uredi]

povorka ponosa u Londonu 2011. godine

Pride London jedan je od najstarijih povoraka ponosa koja se održava redovito od 1972. godine. London je 2012. bio domaćin WorldPridea.[51]

Toronto Pride Parade[uredi VE | uredi]

povorka ponosa u Torontu 2009. godine

Povorka ponosa koja se odvija neprekidno od 1981. godine jedna je od najvećih u svijetu sa zabilježenih 1,3 milijuna posjetitelja 2009. godine,[52] a dio je desetodnevnog festivala Pride Toronto.[53] Grad će biti domaćin WorldPridea 2014. godine.[54]

San Francisco Pride[uredi VE | uredi]

povorka ponosa u San Franciscu 2012. godine

San Francisco Pride jedan je od najstarijih i najpoznatijih povoraka ponosa u svijetu s oko 1,8 milijuna posjetitelja 2013. godine.[55]

Sydney Gay & Lesbian Mardi Gras[uredi VE | uredi]

Sydney Gay & Lesbian Mardi Gras najveća je povorka ponosa u Australiji sa 300 000 posjetitelja 2009. godine.[56] Povorka se odvija noću i izrazito je karnevalskog karaktera, a izrasla je iz prvog prosvjeda koji se dogodio 1978. godine.[57]

Kritike[uredi VE | uredi]

U zemljama gdje su povorke ponosa postale sponzorirani spektakli koji privlače stotine tisuća ljudi i više povorke se kritiziraju zbog depolitizacije, konformizma i komercijalizacije. Organizatorima takvih manifestacija spočitava se da zanemaruju izvorni smisao borbe za ljudska prava. Zbog toga se u znak protesta ponekad organiziraju alternativne manifestacije.[23][58] Neki u zajednici smatraju da prisutnost predstavnika seksualnih supkultura u povorkama ponosa prikazuje iskrivljenu sliku o zajednici LGBT-a, što dio zajednice pak shvaća kao diskreditaciju ideje tolerancije i zaštite ljudskih prava kao i izazivanje homofobije.[1][5][59] Također, u zemljama u kojima su relativno nova pojava povorke ponosa često izazivaju kontroverzije, protivljenja i prosvjede.[60][61] Prosvjedi mogu biti i nasilni,[62][63][64] a mogu se pretvoriti u nerede pa su tako u Beogradu 2010. pristaše ultradesničarskih organizacija izazvali nerede koji su između ostalog rezultirali i štetom većom od milijun eura.[65] Ovakve reakcije lokalne vlasti često znaju koristiti kao razloge "preseljenja" ili zabrane povorke.[66][67][68] U takvim su sredinama obično i protivljenja vjerskih zajednica veća[69][70][71] iako to ne mora uvijek biti slučaj.[72]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 U ovom kontekstu pride znači "osjećaj snažnog samopoštovanja povezanog s javnim priznavanjem svoje homoseksualnosti"[73]
  2. 2 Mardi gras (franc. mardi gras [maʁ.di gʁɑ]: debeli utorak) u katoličkom je kalendaru utorak prije Čiste srijede i početka korizme (u hrvatskom jeziku se naziva pokladni utorak). U europskoj tradiciji mardi gras vrhunac je karnevalske svečanosti koja počinje na dan Bogojavljenja. Vjerojatno najpoznatiji festival mardi gras u svijetu je onaj u New Orleansu.[74][75]
  3. 3 Godišnji podsjetnik (engl. Annual Reminder) bio je prosvjedni skup koji se održavao svakog 4. srpnja od 1965. do 1969. u Philadelphiji u organizaciji raznih homofilnih skupina kako su se tada zvale skupine za promicanje prava LGBT-a. Prosvjedi su bili vrlo kontrolirani: žene su nosile suknje, a muškarci odijela i kravate te su svi u tišini hodali u organiziranim redovima noseći transparente.[76]
  4. 4 Riječ gej (engl. gay) etablirala se 1960-ih kao prihvatljivi termin za homoseksualne muškarce jer nije imala kliničke konotacije za razliku od riječi "homoseksualac" koja se koristila u medicinskom diskursu psiholoških istraživanja. Međutim, koristila se i kao krovni termin za sve neheteroseksualne osobe. U tom se kontekstu koristi i danas, proširivši se izvan engleskog govornog područja, iako se sve češće zamjenjuje inkluzivnim akronimom LGBT(IQ).[77][78][79][80][81]

Više informacija[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: povorka ponosa

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Parades and Marches (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - povorke i marševi), Linda Rapp, glbtq.com, 6. travnja 2007., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.)
  2. 2,0 2,1 Pojmovnik LGBT kulture, Čaušević Jasmina, Gavrić Saša (ur.), Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Heinrich Böll, Sarajevo, 2012., ISBN 978-9958-577-04-8 Page white acrobat.png(PDF)
  3. Marches and Parades, Nelson, Lisa, u: Haggerty, George E. (ur.), Gay Histories and Cultures, Garland, New York, 2000. str. 563-566., ISBN 0-8153-1880-4 (engl.)
  4. 4,0 4,1 Gay Pride, britannica.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  5. 5,0 5,1 Pride Marches and Parades, u: Stein, Marc (ur.), Encyclopedia of Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender History in America, Charles Scribner's Sons, New York, 2004., ISBN 978-0684312620 (engl.)
  6. An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Sydney (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - Sydney), Andrew Matzner, glbtq.com, 31. prosinca 2004., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.)
  7. Paraden zum Christopher Street Day (povorke u povodu Dana Christopherove ulice), deutschland.de, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.)
  8. Christopher Street Day in Zürich (Dan Christopherove ulice u Zürichu), srf.ch, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.)
  9. 150.000 Teilnehmer bei der 18. Regenbogenparade in Wien (150 000 sudionika na 18. povorci duginih boja u Beču), vienna.at, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.)
  10. Geschiedenis Roze Zaterdag (Povijest ružičaste subote), rozezaterdagen.nl, pristupljeno 3. siječnja 2014. (nizoz.)
  11. Un Orgullo sin armarios (Ponos bez ormara), elpais.com, 6. lipnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. (šp.)
  12. Marcha do Orgulho Gay volta hoje a Lisboa (Povorka gejskog ponosa ponovno u Lisabonu), sapo.pt, 18. lipnja 2011., pristupljeno 3. siječnja 2014. (port.)
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 Movements and Memory: The Making of the Stonewall Myth (Pokreti i sjećanje: stvaranje stonvolskog mita), Armstrong, Elizabeth A., Crage, Suzanna M; American Sociological Review 2006(71), str. 724-751. Page white acrobat.png(PDF) (engl.)
  14. 1970: A First-Person Account of the First Gay Pride March, (Osobni pogled na prvu povorku gejskog ponosa) Fred Sargeant, villagevoice.com, 22. lipnja 2010., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.)
  15. Duberman, Martin, Stonewall, Penguin Books, New York, 1993., ISBN 0-525-93602-5 (engl.)
  16. Clendinen, Dudley; Nagourney, Adam, Out for Good, Simon & Schuster, New York, 1999., ISBN 0-684-81091-3 (engl.)
  17. 17,0 17,1 President Obama Proclaims June as LGBT Pride Month (Predsjednik Obama proglasio lipanj mjesecom ponosa LGBT-a), Katherine Dvorak, nwhm.org, pristupljeno 28. prosinca 2013. (engl.)
  18. "National Historic Landmark Nomination: Stonewall" (Nominacija za američku povijesnu znamenitost: Stonewall), LaFrank, Kathleen (ur.), U.S. Department of the Interior: National Park Service, 1999. Page white acrobat.png(PDF) (engl.)
  19. L’origine des Gay Pride, (Podrijetlo Gay Pridea), gaypride.fr , pristupljeno 4. siječnja 2014. (fr.)
  20. History of lesbian, gay and bisexual equality, (Povijest lezbijske, gejske i biseksualne jednakosti), stonewall.org.uk, pristupljeno 4. siječnja 2014. (engl.)
  21. Forty years of LGBT Pride, 1972-2012, (Četrdeset godina LGBT Pridea, 1972. - 2012.), petertatchell.net, pristupljeno 4. siječnja 2014. (engl.)
  22. 30 años de orgullo gay en Barcelona (30 godina povorke ponosa u Barceloni), Nuria Bonet, 20minutos.es, 15. lipnja 2007., pristupljeno 4. siječnja 2014. (šp.)
  23. 23,0 23,1 23,2 Geschichte des Christopher-Street-Day (Povijest CSD-a), Daniel Schwitzer, bpb.de, 29. lipnja 2010., pristupljeno 4. siječnja 2014. (njem.)
  24. Pridefirande i 41 år (41 godina Pridea), stockholmpride.org, pristupljeno 4. siječnja 2014. (šved.)
  25. Sullivan, Nikki, A critical introduction to queer theory (Kritički uvod u teoriju queera), Edinburgh University Press, 2003., ISBN 0-7486-1597-0 (engl.)
  26. Kollektive Identitäten: Falle oder Mittel zum Empowerment? (Kolektivni identiteti: zamka ili instrument osnaživanja?), Andreas Speck, wri-irg.org, 1. siječnja 2001., pristupljeno 5. siječnja 2014. (njem.)
  27. Christopher Street Day (CSD) and ColognePride attracts millions of visitors to Germany (Dan Christopherove ulice i kelnski ponos privlače milijune posjetitelja u Njemačku), travelandtourworld.com, 18. svibnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  28. Kaos u Budvi, bačena dimna bomba, ima i ozlijeđenih, net.hr, 24. srpnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  29. Gay parades banned in Moscow for 100 years (Povorke ponosa u Moskvi zabranjene na 100 godina), bbc.co.uk, 17. kolovoza 2012., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  30. An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Symbols (Enciklopedija GLBTQ kulture - Simboli), Linda Rapp, glbtq.com, 24. svibnja 2008., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  31. Back in the Day: rainbow flag becomes Gay Pride symbol (Jednom davno: zastava duginih boja postaje simbol povorke ponosa), euronews.com, 25. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  32. Symbols of the Gay, Lesbian, Bisexual, and Transgender Movements (Simboli gejskih, lezbijskih, biseksualnih i transrodnih pokreta), lambda.org, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  33. Gay Pride Zagreb 2002, culturenet.hr, pristupljeno 5. siječnja 2014.
  34. Suzavcem na gay povorku, slobodnadalmacija.hr, N.Neveščanin, 30. lipnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  35. Croatia: Skinhead Violence Marks First Gay March, iwpr.net, Drago Hedl, 11. srpnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  36. Najmanje 10.000 ljudi u povorci ponosa za zaštitu svih obitelji: Kekin proglašen homofrendom, Bozanić homofobom godine, novilist.hr, Danko Radaljac, 15. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  37. Pride prekinut zbog nasilja, ozlijeđeno pet osoba, policija evakuirala sudionike, slobodnadalmacija.hr, Leo Kovačić, 11. lipnja 2011., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  38. Kaos u Splitu: Zbog divljanja privedeno 137 osoba! Sudionike Gay Pridea evakuirala policija, jutarnji.hr, 11. lipnja 2011., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  39. Nedopustivo i zabrinjavajuće!, hrt.hr, 13. lipnja 2011., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  40. Baldasar: Split je jednom pogriješio, ali mislim da je to danas ispravio, dnevnik.hr, 8. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014.
  41. Inside Europride, about.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  42. 42,0 42,1 Madrid 2007, europride.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  43. Worldpride, interpride.org, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.)
  44. Christopher Street Day, berlin.de, pristupljeno 6. siječnja 2014. (njem.)
  45. An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Madrid (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - Madrid), Richard G. Mann, glbtq.com, 6. prosinca 2006., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  46. Qué es MADO (Što je MADO), madridorgullo.com, pristupljeno 6. siječnja 2014. (šp.)
  47. Madrid welcomes Gay Pride (Madridska dobrodošlica ponosu LGBT-a), Julia Davis, elpais.com, 5. srpnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. (šp.)
  48. NYC Pride March (Povorka ponosa NYC-a), timeout.com, 15. ožujka 2012., pristupljeno 6. siječnja 2014. (šp.)
  49. São Paulo Pride Parade Now Largest in the World for 10 Years (Povorka ponosa u Sao Paulu najveća na svijetu već 10 godina), dayagainsthomophobia.org, pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  50. Chuva, protestos e música marcam a Parada Gay de 2013 (Kiša, protesti i glazba obilježili povorku ponosa 2013.), globo.com, 2. lipnja 2013., pristupljeno 6. siječnja 2014. (port.)
  51. A Smaller WorldPride to Go on in London (Manji WorldPride u Londonu), advocate.com, 6. srpnja 2012., pristupljeno 6. siječnja 2014. (port.)
  52. World Pride celebration coming to town in 2014 (WorldPride dolazi u grad 2014.), Kirk Makin, theglobeandmail.com, 19. listopada 2009., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  53. Toronto Pride Parade Weekend (Vikend povorke ponosa u Torontu), Marilyn Campbell, about.com, pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  54. Toronto shows its Pride (Toronto iskazao svoj Ponos), Julia Alexander, torontosun.com, 30. lipnja 2013., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  55. San Francisco Pride Festivities 2013 (Proslave na 13. San Francisco Prideu), Reggie Cameron, huffingtonpost.com, 7. srpnja 2013., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  56. Economic woes fail to rain on Mardi Gras parade (Gospodarski problemi ne muče paradu Mardi Gras), abc.net.au, 9. ožujka 2009., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  57. History (Povijest), mardigras.org.au, pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  58. Putting the protest back in Pride (Vraćanje protesta prideu), Siobhan McGuirk , redpepper.org.uk, pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  59. Gay Pride Parades Spark Debate As They Become More Corporate, Mainstream (Povorke ponosa izazivaju debatu jer postaju korporativne i srednjostrujaške), David Crary, huffingtonpost.com, 16. rujna 2013., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  60. Građanski stožer za obranu Rive prijavio policiji mirni prosvjed - očekuju 10.000 ljudi, slobodnadalmacija.hr, M. Ilić, 5. lipnja 2012., pristupljeno 16. prosinca 2013.
  61. EuroPride Parade raises debate (Povorka EuroPride izazvala debatu), polskieradio.pl, 17. srpnja 2010., pristupljeno 6. siječnja 2014. (engl.)
  62. Violence erupts at Gay Pride Parade (Erupcija nasilja na povorci ponosa), Doron Sheffer, Efrat Weiss, ynetnews.com, 30. lipnja 2005., pristupljeno 7. siječnja 2014. (engl.)
  63. Kaos u Splitu: Zbog divljanja privedeno 137 osoba! Sudionike Gay Pridea evakuirala policija, jutarnji.hr, 11. lipnja 2011., pristupljeno 7. siječnja 2014.
  64. Lithuania Gay Pride Parade Attacked By Protesters (Prosvjednici napali litvansku povorku ponosa), Vytautas Valentinavicius, talkingpointsmemo.com, 27. srpnja 2013., pristupljeno 7. siječnja 2014. (engl.)
  65. Parada ponosa, i ponovo haos, seecult.org, 10. listopada 2010., pristupljeno 7. siječnja 2014. (srp.)
  66. Gay parada 'skreće' na Prokurative; Pravobraniteljica: Ta odluka je izravna diskriminacija, slobodnadalmacija.hr, Gordan Zubčić, 28. svibnja 2012., pristupljeno 7. siječnja 2014.
  67. Lithuanian court bans gay pride march in Vilnius (Litvanski sud zabranio povorku ponosa u Vilniusu), Viktoras Jakovlevas, dw.de, 5. svibnja 2010., pristupljeno 7. siječnja 2014. (engl.)
  68. Zabranjen Gay Pride u Beogradu, dnevnik.hr, 27. rujna 2013., pristupljeno 7. siječnja 2014.
  69. Gay Pride March in Jerusalem Angers Orthodox Jews (Povorka ponosa u Jeruzalemu razgnjevila ortodoksne Židove), voanews.com, 28. srpnja 2010., pristupljeno 8. siječnja 2014. (engl.)
  70. Sofia Gay Parade Organizers Want Church to Stop Its Calls for Violence (Organizatori povorke ponosa u Sofiji žele da Crkva prekine s pozivima na nasilje), novinite.com, 18. lipnja 2012., pristupljeno 8. siječnja 2014. (engl.)
  71. Patrijarh Irinej protiv Parade ponosa, rts.rs, 26. rujna 2013., pristupljeno 8. siječnja 2014. (srp.)
  72. Hrvatski luterani podržavaju Povorku ponosa, e-novine.com, 4. lipnja 2012., pristupljeno 8. siječnja 2014. (engl.)
  73. Definition of gay pride in English, oxforddictionaries.com, pristupljeno 24. studenog 2013. (engl.)
  74. Mardi Gras, the feast before the fast (Mardi Gras, slavlje prije posta), infoplease.com, pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.)
  75. Pokladni utorak u gradu koji ne spava, Jagoda Bush, voanews.com, 20. veljače 2012., pristupljeno 3. siječnja 2014.
  76. LGBT History: July 4th. – Philadelphia’s Independence Hall Annual Reminder Protest (1965 – 1969) (Povijest LGBT-a: 4. srpnja - prosvjed "Godišnji podsjetnik" ispred zgrade Independence Halla u Philadelphiji (1965. - 1969.)), Will Kohler, back2stonewall.com, 4. srpnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.)
  77. Definition of gay in English, oxforddictionaries.com, pristupljeno 30. prosinca 2013. (engl.)
  78. Haggerty, George E. (ur.), Encyclopedia of Gay Histories and Cultures, Garland, New York, 2000. str. 362-363., ISBN 0-8153-1880-4 (engl.)
  79. LGBT Terms and Definitions (LGBT-ovski termini i definicije), umich.edu, pristupljeno 30. prosinca 2013. (engl.)
  80. GLAAD Media Reference Guide - Offensive Terms To Avoid (GLAAD-ov referentni vodič za medije - koje uvredljive termine izbjegavati), glaad.org, pristupljeno 30. prosinca 2013. (engl.)
  81. Obama Inauguration Speech Makes History With Mention Of Gay Rights Struggle, Stonewall Uprising (Obamin inauguracijski govor ušao u povijest spominjanjem borbe za gejska prava i stonvolske pobune), huffingtonpost.com, 21. siječnja 2013., pristupljeno 29. prosinca 2013. (engl.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]